U jeku svakodnevnih političkih tenzija u Bosni i Hercegovini, sve legitimnije postaje pitanje da li se iza kulisa vodi neka vrsta neformalnog dogovora između Trojke (SDP, NiP, Naša stranka) i Milorada Dodika? Možda zvuči nelogično, kao teorija zavjere, ali situacija u Bosni i Hercegovini postaje sve besmislenija i neizdržljivija.
Na površini, svjedočimo verbalnim sukobima, dramatičnim izjavama i optužbama. Dovoljno je poslušati Elmedina Konakovića, Zukana Heleza, Denisa Bećirovića, ali kada se pažljivo pogledaju stvarni odnos snaga i konkretni politički potezi prevladava utisak da se malo toga zaista dešava. Dodik već godinama sistematski gradi paralelne institucije u entitetu Republika srpska, otvoreno negira odluke Ustavnog suda BiH, ignoriše zakone i prijeti secesijom.
I dok je to do sada bilo praćeno reakcijama iz Sarajeva, danas iz Trojke gotovo da nema ozbiljnog odgovora osim poziva na smirenost i izbjegavanje incidenata, uz zaključak da će Dodik biti uhapšen. A, vrijeme neumitno curi. Ovakav pristup otvara prostor za sumnju da se, svjesno ili nesvjesno, ulazi u politički aranžman u kojem Dodik dobija prostor za realizaciju modela samostalne Rs, kroz zakonodavnu, pravosudnu i izvršnu kontrolu unutar entiteta, dok Trojka zadržava pozicije na državnom nivou, izbjegavajući sukobe i “prodajući” međunarodnoj zajednici priču o stabilnosti i političkoj mudrosti.
Na taj način, javnosti se nudi obmana. Dodik svojim biračima pokazuje da Rs “funkcioniše kao država”, bez miješanja Sarajeva, a Trojka svojim biračima objašnjava da je “učinila sve da ne dođe do konflikta”, i da je zadržala mir i red.
I šta je rezultat svega toga. Institucije BiH sve više gube autoritet u entitetu Rs, a istovremeno se domaćoj i stranoj javnosti servira iluzija političke stabilnosti. Ova strategija “mirne kapitulacije” djeluje kao pokušaj da se kriza gurne pod tepih dok se de facto prepušta Dodiku kontrola nad teritorijem, zakonima i narativom.
Ne treba isključiti ni mogućnost da se ovakav model sviđa i međunarodnoj zajednici, koja je sve više sklona “menadžerskom” pristupu krizi bez eksplozija, bez rata, bez velikih naslova u svjetskim medijima. Sve dok se ne puca, sve je pod kontrolom. A što institucije propadaju, to se lakše može argumentovati kao “unutrašnje pitanje BiH”.
Ako je ovo nova paradigma političkog djelovanja u BiH verbalna galama, bez konkretne odgovornosti onda zaista ulazimo u fazu gdje se formalno priznaje ono što Dodik već godinama pokušava da nametne da državne institucije nemaju stvarnu vlast u Rs-u.
Vrijeme će pokazati da li se radi o prolaznoj političkoj slabosti ili o tihoj, dugoročnoj podjeli zemlje uz prešutni konsenzus svih aktera koji više brinu o vlastitim foteljama nego o ustavnom poretku.
Jer, prema više mojih izvora, SIPA nikada nije ozbiljno razmatrala hapšenje Milorada Dodika. Sve je, izgleda, bila laž. Javna predstava. Kao da su političari iz Trojke od literature čitali samo Dobricu Ćosića – i ozbiljno prihvatili njegovu “preporuku”: “Lažite maštovito. Laž je naša istina.”
(NAP)