Bosna i Hercegovina se nalazi u najvećoj poslijeratnoj krizi. Predsjednik RS-a Milorad Dodik pokrenuo je otvorenu pobunu kojom je zabranio djelovanje dijela državnih institucija na prostoru RS-a. To je dalo zamaha procesu koji je ranije pokrenula Trojka da se SNSD izbaci iz Vijeća ministara uz podršku srpske opozicije. Izbaciti SNSD iz vlasti nije moguće zbog kontrolnog paketa koju ova stranka ima u Domu naroda PS BiH, ali jeste imenovati upražnjeno mjesto ministra sigurnosti. Praktično, sve zavisi od predsjednika HDZ-a Dragana Čovića, koji bez jasnog strateškog dobitka neće napustiti savezništvo sa SNSD-om.
Čović je uoči današnjeg sastanka sa predstavnicima SDS-a, PDP-a i Za pravdu i red na Kupresu jasno poručio da je Izborni zakon preduslov za bilo kakvu prekompoziciju vlasti.
“Uvjeren sam da ćemo se oko toga dogovoriti, ali praktičan dogovor je usvojiti odmah dva zakona i ono što smo postavili svi kao uvjet. Kada to uradimo, onda možemo pričati dalje. Jednako tako jednakopravnost tri konstitutivna naroda, Izborni zakon, uradimo ga i idemo dalje. Sve sam vam rekao, ja vjerujem da za to svi imaju volje, energije, odlučnosti i hrabrosti. Ako to budemo u stanju napraviti u narednih 15 do 20 dana, mislim da možemo iza toga napraviti velike iskorake na razini Bosne i Hercegovine“, poručio je Čović.
Predsjednik HDZ-a trenutno trguje budućnošću Bosne i Hercegovine, ne bi li dobio ono što HDZ nije uspio ostvariti ni tokom dejtonskih pregovora, člana Predsjedništva BiH. Ustavni domoljub, iako preko svojih kadrova kontroliše ministarstvo pravde i ministarstvo sigurnosti ne želi učiniti dovoljno da dođe do hapšenja Milorada Dodika, pod izgovorom, da bi takav potez mogao dovesti do sigurnosne krize. S tim u vezi, postavlja se pitanje, kakvu će razliku napraviti imenovanje novog ministra sigurnosti, ako SIPA ili Sudska policija nisu spremne djelovati na prostoru RS-a?
Bez sumnje, imenovanje Nebojše Vukanovića za ministra sigurnosti, a koji je predložen kao kandidat, poslalo bi snažnu poruku da je SNSD nemoćan da nametne svoju politiku svim političkim faktorima u RS-u, a vjerovatno bi obeshrabrilo one koji se u ovom trenutku nalaze u dilemi ko će iz svega ovoga izaći kao pobjednik. Takav potez dodatno bi oslabio Dodika. Međutim, to ne bi značilo definitivan poraz devastirajuće politike koju provodi SNSD, jer bi sasvim dovoljno poluga moći Dodik zadržao kroz mehanizme vlasti u RS-u da nastavi provoditi trenutnu pobunu.
Bez uzimanja sigurnosnog rizika od državnih institucija Dodikovu pobunu nije moguće ugasiti. Predsjednik RS prešao je toliko crvenih linija da je u ovom trenutku teško vjerovati da je za njega dugoročan povratak u normalne političke tokove uopšte moguć. Fokus ne treba biti u novim političkim pregovorima sa najvećim saveznikom “teroriste” kako ga je pravilno nazvao predsjednik NiP-a Elmedin Konaković, već u djelovanju državnih institucija.
U ovakvoj situaciji, kao rješenje izlaska iz krize, neki vide u popuštanju HDZ-ovoj politici koja u konačnici vodi onakvoj Bosni i Hercegovini kakvom je vidi Milorad Dodik, državnim institucijama koje su u službi etničkih politika. Jedna od glavnih meta Dodikove politike je Ustavni sud Bosne i Hercegovine. On bi bio spreman privremeno povuči ručnu kada bi došlo do reforme ove najvažnije institucije u BiH kojom bi mogao zaključati rad ove institucije. Po pitanju Ustavnog suda BiH HDZ i SNSD nalaze se na istim pozicijama.
Ispunjavati strateške ciljeve HDZ, a što će u velikoj mjeri oslabiti poziciju Sarajeva, uopšte ne garantuje pad Milorada Dodika, a dugoročno otvara prostor novim ucjenama kojima će se tražiti nove koncesije. Imenovanje Vukanovića je poželjno, ali ne po svaku cijenu.
Sasvim je razuman argument da bi hapšenje Dodika moglo izazvati sigurnosnu krizu, međutim državne institucije imaju puno prostora da kroz djelovanje SIPA-e na prostoru RS-a, radeći svoj svakodnevni posao, a što su do sada izbjegavale, narušavaju autoritet Dodika i time dovedu do njegovog pada. Ako je Dodik spreman započeti sukobe zbog hapšenja nekog lokalnog kriminalca u npr. Istočnom Sarajevu, onda taj sukob kroz par mjeseci svakako neće biti ni moguće izbjeći kada provede sve ono što je najavio. Bosna i Hercegovina se nalazi u stanju pobunjeničke krize jednog političkog moćnika, otvarati pitanje Izbornog zakona u ovom trenutku samo je proces kojim se ne samo nagrađuju njegovi saveznici, već i umanjuje ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo.
