Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Herecegovine, u intervjuu kojeg je dao Televiziji Unsko-sanskog kantona, “objasnio” je razloge zbog kojih državne policijske agencije ne mogu uhapsiti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, kao i Nenada Stevandića i Radovana Viškovića koji su se odbili javiti na poziv za saslušanje Tužiteljstva BiH.
“Nažalost, ja bih volio da je eventualni neki sistem BiH moćan da se pošalje jedna brigada policije, žandarmerije da ga dovede večeras.”
Ali, to nije izvodivo u postojećem omjeru policijske sile u BiH, tvrdi Konaković. “U dejtonski organizovanoj BiH sa MUP-om RS, sa osam hiljada naoružanih ljudi koje je Dodik spreman gurnuti u konflikt, zaista podržavam ovakav umjeren strateški pristup naših institucija koje polako stežu obruč oko Dodika. Nisu srljali i nisu mu dali argumente za konflikt koji on priželjkuje.”
Ostavimo po strani “umjerenu strategiju” državnih institucija, ili kako ih Konaković u svom paušalno-ležernom maniru naziva “centralnog nekog sistema” (!?) koje “stežu obruč oko Dodika”.
Zadržimo se na njegovoj tvrdnji o “osam hiljada naoružanih ljudi koje je Dodik spreman gurnuti u konflikt”, dakle policajaca MUP-a Republike Srpske.
Koliko, zapravo, policajaca zaista ima u MUP-u Republike Srpske, koliko je od njih i kako “naoružano”?
Krivo brojanje ili alibi za nečinjenje
Prema riječima Siniše Kostreševića, direktora policije Republike Srpske od aprila prošle godine, MUP RS je imao “6 hiljada aktivnih policijskih službenika”. To je, dakle, za dvije hiljade manje policajaca nego što je u svojoj televizijskoj izjavi “izbrojao” Elmedin Konaković. Od 6 hiljada policijskih službenika u Republici Srpskoj njih znatan broj radi u administraciji. Što znači da je “8 hiljada naoružanih policajaca” koje Dodik “namjerava gurnuti u konflikt”sa snagama “centralnog nekog sistema”, proizvoljno pretjerivanje nekoga kome funkcija niti politički ugled ne bi smjeli dopuštati takvu vrstu neobaviještenosti. (Ako je samo po tome riječ)
Kada je riječ o vrsti naoružanja kojima raspolaže policija Republike Srpske, uz pomoć međunarodne zajednice (SFOR, OSCE..) usvojene su odredbe i uveden je standard da svega 20 posto policajaca mogu biti naoružani dugima cijevima. Riječ je o ovlaštenim službenim licima (OSL). Ostatak oružja mora biti u magacinima.
U jednom periodu MUP RS je premašivao tu kvotu, zbog čega mu je bila određena zabrana uvoza naoružanja.
I to nije sve što treba znati o “strašnoj oružanoj sili” koja okružuje Milorada Dodika. Policiji ovog entiteta nedostaje više od 600 policajaca. Prema riječima Siniše Karana, ministra MUP-a RS, “MUP RS ima probleme sa popunjenošču i naglim odlivom kadrova”. Direktor policije Kostrešević je stoga najavio da će omogućiti policajcima koji bi po zakonu trebali ići u penziju “da ostanu da rade do 55. godine i to je na obostrani interes”.
Sasvim sigurno je Milorad Dodik nedavnim pozivom pripadnicima SIPA-e Srbima da pređu u MUP RS planirao popuniti hronični nedostatak entitetskih policijskih snaga.
Šta (bi trebalo) da se rad
Elmedin Konaković, dakle, pogrešno i tendenciozno (pr)ocjenjuje snagu policijskih snaga MUP-a RS. Stvara sliku kao da je svih “8 hiljada naoružanih policajaca” (a pokazali smo da je riječ o mnogo malobrojnijoj formaciji ) okupljeno i čvrsto zbijeno oko Milorada Dodika u Banja Luci i samo čekaju da ih on “gurne u konflikt”. Policajci RS, dakle njih mnogo manje od 8 hiljada, su raspoređeni po centrima službi bezbjednosti (Bijeljina, Doboj, Foča, Trebinje…), tako da ih na područje CSB Banja Luka nema više od 1500-2000. (Ovdje se na ubraja Žandarmerijska jedinica)
Umjesto što se bavi policijskim snagama Republike Srpske, što mu ne ide od ruke, bilo bi mnogo svrsishodnije i državnički odgovornije da se Konaković posveti jačanju onoga što on naziva “centralnim državnim sistemom”, odnosno policijskim agencijama na nivou Bosne i Hercegovine; dakle Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA-i) Državnoj graničnoj službi (DGS), prije svih. Tim agencijama, prema najkonzervativnijih procjenama, u ovom trenutku nedostaje preko hiljadu policajaca. Samo u DGS-u nedostaje 600-700 ljudi, pa poslove čuvanja državne granice dijele sa pripadnicima MUP-a RS.
To su temeljna sigurnosna pitanja u Bosni i Hercegovini, jačanje i osposobljavanje njenih institucija, sve drugo, pogotovo ono što “odokativno” govori ministar Elmedin Konaković, predstavlja izgovor za nerad i nesposobnost, odnosno alibi za suspendiranje državne na skoro polovini njene teritorije!
(Slobodna Bosna)
