Žrtve svjedoče protiv svjedoka Tužilaštva: Katalina tukao mladiće Sarajeva, danas svjedoči protiv optuženih u slučaju ‘Dobrovoljačka’!

Ratko Katalina, načelnik bezbjednosti Komande Druge vojne oblasti JNA, tačnije pomoćnik Milutina Kukanjca za bezbjednost danas je pred Sudom BiH svjedočio kao svjedok Tužilaštva BiH u predmetu ‘Dobrovoljačka’. Stigao je iz Beograda gdje živi.

U publici je sjedio Dino Kapo, kojeg je upravo Katalina 1992. godine kao 18-godišnjeg momka tukao i držao zarobljenog prvo u zgradi komande Druge vojne oblasti, a nakon čega su ga prebacili u kasarnu “Viktor Bubanj” odakle je pušten bez odjeće.

Advokatica Mirna Avdibegović pitala je Katalinu je li mu poznato ime i prezime Dino Kapo i sve ono što je on prošao kao zarobljen mladić.

Katalina je kazao da on nije nikoga tukao, ali je priznao da su privodili ljude, zadržavali i ispitivali ih u zgradi Druge vojne oblasti.

“Ja sam mu mogao samo kafu dati”, kazao je Katalina.

A, evo šta mu je zapravo dao:

“Dotični Ratko Katalina me udario negdje oko 50 puta. Mene kao dijete od 18 godina. Nazivao me raznim pogrdnim imenima, da će mi se suditi u Nišu, da sam napustio JNA… Sude ovdje 11 časnih ljudi, a on dolazi iz Beograda i pustiše ga tek tako da ode. Pustili su ga da svjedoči, ispriča laži i ode. Ne mogu da vjerujem da je ovo država BiH, da je ovo Tužilaštvo BiH. Ogorčen sam na ovo sve, ja i danas imam posljedice zbog onoga što sam prošao”, kazao je Kapo medijima nakon suđenja, čak prikazujući kako je morao da stoji glavom oslonjen na zid dok su ga tukli po nogama.

A, Katalina je danas umjesto iskaza o privođenju i maltretiranju ljudi Tužilaštvu BiH govorio o tome kako je Alija Izetbegović 2. maja zadržan na Aerodromu Sarajevo jer je bilo procijenjeno da mu je ugrožena sigurnost, jer je taj dan ‘Sarajevo gorjelo’.

Iako je na momente svjedočenja zvučao kao da je portir, a ne drugi čovjek po značaju u kasarni, advokati odbrane insistirali su da Katalina kaže ono što je morao znati po svojoj dužnosti te 1992. godine.

Advokat Nermin Mulalić tražio je od Kataline da kaže da li zna da je direktiva izdata od strane TO RRBiH imala naziv ‘Direktiva za odbranu suverene i nezavisne Bosne i Hercegovine’, što je Katalina potvrdio, kao što je priznao i da je JNA nakon 27. aprila zapravo bila strana sila na terioriji priznate države BiH.

“Teorijski je tako”, kazao je Katalina.

Tražio je Mulalić da mu Katalina obrazloži šta znače njegove riječi da je “Alija zadržan na našoj terioriji”, kao i da su “Aerodrom držale srpske snage”.

“Vojnici JNA su kontrolisali Aerodrom”, kazao je Katalina.

Katalini nisu pomogli ni prigovori tužioca Mladena Vukojičića koji je prigovarao na pitanja odbrane, ali je i Sudsko vijeće insistiralo da Katalina odgovori na nejasnoće.

Tako je zatraženo da odgovori na pitanje oko statusa Alije Izetbegovića nakon što je odveden u Lukavicu.

Katalina je kazao da je to naredba Kukanjca, a da je konsultovao Generalštab JNA u Beogradu te da je to učinjeno kako bi se dogovorili oko preseljavanja JNA i ranjenika i mrtvih iz Sarajeva.

“Alija je izašao iz aviona i niko ga nije iz Predsjedništva čekao. Preuzeli su ga vojnici JNA i doveden je u Lukavicu gdje je komandant bio Đurđevac”, kazao je Katalina.

Nije mogao objasniti kako je moguće da neki komandant korpusa može biti nadređen vrhovnom komandantu, jer Alija Izetbegović je u to vrijeme bio upravo to.

Advokatici Lejli Čović priznao je da su prvi pregovori koje je vodio general Aksentijević (nije bio podređen Kukanjcu) propali, jer Kukanjac nije pristao da on ode u zgradu Predsjedništva, niti u zgradu UNPROFOR-a gdje je trebao biti dovezen i Alija Izetbegović, a da su onda direktno pregovarali Alija i Kukanjac.

“Kukanjac je nazvao tada Aliju i dogovoreno je da Alija dođe u Drugu vojnu oblast. Predsjedništvo nije dalje bilo uključeno”, objasnio je Katalina.

On je kazao i da je u toku sastanka Izetbegovića i Kukanjca iz Beograda stigla depeša u kojoj je bio neki presretnuti razgovor u kojem se pod kodnim imenom “Bosna” osobe dogovaraju o napadu na kolonu.

On je tu depešu naglas pročitao, a Alija Izetbegović, kako tvrdi Katalina, je kazao da je on tu da se to ne desi.

Sudija Darko Samardžić je pitao svjedoka da li bi bili presretnuti i drugi razgovori taj dan u kojima se naprimjer čuje ‘napadni sad’.

“Vjerovatno, ako ima to je u arhivi JNA u Beogradu”, kazao je Katalina.

Inače, Katalina je bio ranjen u Dobrovoljačkoj ulici, te je nakon liječenja otišao u Beograd gdje živi i danas.

S obzirom da je danas bilo suđenje Miloradu Dodiku, optuženi u ovom slučaju kao i njihovi advokati upućeni su na sporedni ulaz u zgradu Suda BiH i to po odluci predsjednice Suda BiH. Tužilaštvo BiH u ovom slučaju koji je završen i u Hagu, ali i sudovima u Londonu i Beču dokazuje da su optuženi počinili ratni zločin nad vojnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici koji su se pod pratnjom UNPROFOR-a iseljavali iz kasarne “Bistrik” u Sarajevu.

Osim Ejupa Ganića, optužnica tereti i Zaima Backovića, Hamida Bahtu, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušinu, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žišku da su 3. maja 1992. godine u Sarajevu napali nebranjenu mješovitu kolonu vojnika i civila zaposlenih u bivšoj JNA, koja je bila pod pratnjom mirovnih snaga UN.

Uz optužnicu je predloženo saslušanje 277 svjedoka i više vještaka, a priloženo je više od 500 materijalnih dokaza.

Optužnicu je pisao sadašnji glavni tužilac Milanko Kajganić, a dobar dio optužnice je na ekavici, što ukazuje na preuzimanje dijelova od srbijanskih institucija.

Tužilaštvo BiH u ovom postupku dokazuje da Alija Izetbegović nije bio zarobljenik, te da kolona nije bila legitiman vojni cilj!

(NAP)