Za otmicu predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića nikada niko nije odgovarao. Iako je 2. maja 1992. godine odveden prisilno u Lukavicu gdje je protiv svoje volje proveo noć i odakle je vodio razgovor sa članovima Predsjedništva RBiH Ejupom Ganićem i Stjepanom Kljuićem o omogućavanju izlaska vojnika JNA s Bistrika i Doma armije, ni 30 godina kasnije nema optužnice niti za otmicu niti za opsadu Sarajeva.
Ali zato ima optužnica za ‘slučaj Dobrovoljačka’. U njemu se između ostalih procesuira i Ganić, a Tužilaštvo BiH, tačnije tužioci Milanko Kajganić i Mladen Vukojičić (obojica potpisali optužnicu) tvrde da Izetbegović nije bio zarobljen, već spašen! U ovoj optužnici niti jednom riječju nije spomenut 2. maj. dan koji je prethodio 3. maju. Sudsko vijeće koje sudi u ovom slučaju dopustilo je, naravno, odbranama da izađu iz okvira optuženja, jer 3. maj nije pao s neba, nego je reakcija na sve prethodno, u šta su uključene žestoke borbe srpskih snaga, granatiranje Sarajeva…
Izetbegović se sa delegacijom vraćao tog 2. maja 1992. godine u državu sa pregovora u Lisabonu. U delegaciji je bila i njegova kćerka Sabina.
Po slijetanju aviona na aerodrom zarobila ga je agresorska JNA.
Javnost je slušala dramatičan dijalog između zarobljenog Izetbegovića i člana državnog Predsjedništva Ejupa Ganića u koji se uključivao i Kljuić, a koji je emtiran u programu Televizije Sarajevo.
Ganić: “Alija, saslušaj jednu stvar… Zašto ti ne dođeš u Predsjedništvo?”
Alija Izetbegović: “Zato što mi ne daju da dođem! Ja sam ovdje prisilno doveden u Lukavicu. Vojska je bila na aerodromu, ja sam pokušavao uspostaviti vezu s tobom, s kućom!”
Nikakvi snimci nisu dovoljni tužiocima u Tužilaštvu BiH, da tvrde suprotno.
Njima su svjedoci osobe koje su 2. maja pucale po Sarajevu. Zamislite svu mučninu koju možete osjetiti dok vam usred Sarajeva, herojskog grada, jedan agresor svjedoči protiv najistaknutijih predstavnika civilnog, vojnog i policijskog vrha države Republike BiH, koji su predvodili odbranu.
I zato baš danas 2. maja 2024. godine valja istaći da je Tužilaštvo BiH kao svjedoka istaklo Danila Beribaku, odlikovanog pripadnika Vojske Rs-a koji je svjedočio da je u maju 1992. godine bio vojnik po ugovoru – plaćenik, smješten u kasarni Viktor Bubanj.
I ovaj svjedok, baš kao i onaj prije njega Draško Đurić, saslušavan je u Beogradu, ali odbrane nemaju te iskaze.
Kada je riječ o kritičnom periodu kazao je da su 2. maja 1992. godine obaviješteni da je napadnuta Komanda Druge vojne oblasti na kasarni i da su iz pravca kasarne Viktor Bubanj krenuli ka Bistriku u oklopnim borbenim vozilima, a da je on bio nišandžija, koji je djelovao po Sarajevu 2. maja.
Oni se tada bez odobrenja nisu smjeli kretati. JNA je već bila ukinuta i oni su faktički bili teroristi. Priznao je Beribaka da je tog 2. maja pucao po gradu!
„Pucao sam po zgradi Elektroprivrede, odgovarajući na pucnjavu, a na Skenderiji, koliko sam vidio, bilo je uništeno jedno vojno vozilo i gorio je tramvaj. Pred komandu Druge vojne oblasti smo stigli i ja sam ostao u vozilu. Počela je pucnjava iz pravca džamije, te sam uzvratio rafalom“, ispričao je Beribaka.
On nije optužen za ovo. Tužilaštvo BiH Elektroprivredu i civile očito smatra legitimnim vojnim ciljem, a kolonu JNA civilima!
To vam je Tužilaštvo BiH koje je dozvolilo da se Beribaka šeretski osmjehuje u sudnici ističući ponosno da njegovo dejstvovanje mitraljezom po Elektroprivredi, džamiji i drugim objektima u Sarajevu 02.05.1992. godine, odnosno njegova djela početkom opsade Sarajeva, i govori da nikada nije procesuiran za počinjenje ratnih zločina u vezi sa onime šta je radio 2. maja u Sarajevu.
Poznato je svima da je 27. aprila 1992. godine donesena naredba Predsjedništva RBiH o povlačenju JNA snaga.
Ali, eto ne sjećaju se agresori odluke od 29. aprila 1992. godine da se krši Odluka Predsjedništva BiH.
Svi građani Sarajeva i danas se sjećaju vojnika koji na Otoci stoji na transporteru i govori da će pogoditi prvu zgradu. Bio je to potporučnik Pelemiš, a Beribaka tvrdi bio je s njim i da ovaj nije htio pucati!
Eto, to su vam Sarajlije moje, svjedoci u slučaju Dobrovoljačka, oni koji su pucali po vama danas svjedoče protiv onih koji su organizirali i poveli odbranu!
I nije samo Tužilaštvo krivo, za ovo ponižavanje kriv je i VSTV, koji šuti i ne procesuira tužioce koji po željama Srbije montiraju optužnice.
(NAP)
