Okružni sud u Ljubljani odbacio je ključne dokaze u predmetu koji se vodi protiv Dine Muzaferovića Cezara optuženog za ubistvo Satka Zovka jer su nezakonito pribavljeni.
Ljubljanski sudija Gorazd Fabjančič prethodno je donio rješenje kojim se iz sudskog spisa protiv Muzaferovića, kao i drugih optuženih, Jako Berganta, Osmana Koštića, Vilija Sušnika i Rolanda Cretua izuzima nekoliko ključnih dokaza koje je policija pribavila tajnim nadzorom, a zatim i pretresima kuća.
Tužiteljstvo se žalilo na odluku Prvostepenog suda, ali je zaključak sudija ostao identičan.
Prije nego što će biti ubijen na automobil Satka Zovka postavljen je uređaj za praćenje. Policija je sumnjala na Berganta, ali je u naredbi za tajni nadzor osoba navedena za praćenje nejasno opisana, pa se nadzor smatra nezakonitim. Tokom sudske istrage ispostavilo se da je uređaj za praćenje zapravo instalirao bosanskohercegovački državljanin Abdulhamid Softić, kojem je Bergant obezbijedio sigurno mjesto za boravak u svom domu. Osumnjičeni su navodno razmijenili i vozila i odjeću upravo kako bi zakomplicirali istragu.
Sud je zaključio da se mjera tajnog praćenja provodila prema pogrešnoj osobi, Bergantu, pa prema tome dokazi koji proizilaze iz toga ne mogu biti korišteni na suđenju.
“Policajci su na osnovu naredbe za tajno praćenje ciljano prikupljali informacije i dokaze protiv jake Berganta, prema kojem naredba za tajno praćenje nije bila izdata jer on nije osoba koja je na vozilo Satka Zovka postavila uređaj za praćenje, niti ga je u vrijeme izdavanja naredbe, na osnovu dokaznog materijala predočenog tužilaštvu uz policijski prijedlog za izdavanje naredbe, bilo moguće povezati s predmetnim krivičnim djelom na nivou utemeljenih razloga za sumnju”, navodi se u odluci Suda.
Navodi se dalje da uslovi za izdavanje usmene naredbe za tajno praćenje, odnosno razlog zbog kojeg nije bilo moguće pravovremeno pribaviti pisanu naredbu i postojanje opasnosti od odlaganja, nisu obrazloženi u službenoj zabilješci o usmenoj naredbi, a ni u pisanoj naredbi za tajno praćenje, niti proizilaze iz materijala priloženog uz prijedlog za izdavanje naredbe.
Sud je iz tog razloga prihvatio zaključan Prvostepenog suda da je tajnim praćenjem neopravdano zadirano u ustavno pravo pojedinca na privatnost, te je prekršeno načelo srazmjernosti, jer se tajno praćenje provodilo bez odgovarajuće naredbe istražnog sudije.
“Naredba za trajno praćenje ne sadrži opis osobe koji bi predstavljao odredivog pojedinca. Opis osobe: bijelac, muškog spola, srednje visine i normalne tjelesne građe, općenit je, a time i neodređen, jer se može odnositi na nesrazmjerno širok krug ljudi, muškaraca”, stoji u odluci Suda.
Dalje sud navodi da se na snimku vidi da je osoba koja je postavila uređaj nosila kapuljaču, te da nije bilo moguće razaznati nijedno specifično obilježje osobe koja je postavila uređaj.
“Zato se sa snimka ne može vidjeti ništa drugo osim da je riječ o osobi normalne tjelesne građe i srednje visine. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi žaliteljice da je osoba bila dovoljno odredivo označena i riječima i snimkom sigurnosne kamere te da sam snimak omogućava izvršiocu naredbe da osobu na koju se naredba odnosi razlikuje od ostalih…Zakonitost mjere potrebno je ocjenjivati prema materijalu koji je bio osnova za izdavanje naredbe”, navodi se.
