Tužiteljke specijalnog tužilaštva u Sloveniji Nevena Vukićević i Špela Brezigar podnijele su u utorak ljubljanskom okružnom sudu optužnicu od 140 stranica protiv 39-godišnjeg državljanina Bosne i Hercegovine Dina Muzaferovića – Cezara. Prema tvrdnjama tužilaštva, Muzaferović je vodio kriminalnu organizaciju koja je planirala i organizovala ubistvo Satka Kekića, bavila se trgovinom drogom i oružjem, piše slovenački list Večer.
Pored Muzaferovića, optužnica je podignuta i protiv Jake Berganta, Rolanda Cretuja (koji su zajedno s Muzaferovićem uhapšeni 5. decembra prošle godine), Osmana Koštića, Vilija Sušnika i Bobana Stojanovića, koji su uhapšeni 10. februara u Ljubljani.
Muzaferović, Bergant, Cretu, Koštić i Sušnik optuženi su za učešće u ubistvu Kekića i trgovinu drogom, dok je Stojanović optužen za trgovinu drogom. Muzaferoviću, Bergantu i Cretuju tužilaštvo dodatno stavlja na teret trgovinu oružjem. Tokom sudske istrage, samo je Sušnik dao izjavu, negirajući članstvo u Muzaferovićevoj kriminalnoj organizaciji, dok su ostali šutjeli. Prilikom podnošenja optužnice, tužiteljice su za šestoricu predložile produženje pritvora. Očekuje se da će odbrana uložiti prigovor na optužnicu, tvrdeći da je planiran bijeg.
U ponedjeljak su istražitelji u mariborskom zatvoru pretražili pritvorsku ćeliju u kojoj je smješten Dino Muzaferović. Kod njega su pronašli mobilni telefon, koji u pritvoru nije smio imati. Utvrdili su da je preko telefona komunicirao s članovima svoje kriminalne organizacije i planirao bijeg iz zatvora. Tom prilikom spominjao je dvije mogućnosti: rezanje prozorskih rešetki ili da neko od njegovih saradnika izvana ispali raketni bacač na zid zatvora. Kada bi na zidu nastala rupa, Muzaferović bi kroz nju pobjegao na slobodu.
Iz optužnice proizlazi da je Muzaferović najmanje godinu dana aktivno tražio Satka Kekića, što je bilo poznato širokom krugu ljudi, jer su u septembru 2023. godine po Ljubljani bili izvješeni plakati s Setkićevom fotografijom, na kojima je pisalo: “Ja sam najveća p*** u Evropi. Izdao sam svoje najbolje prijatelje i porodicu zbog novca i droge.”
Nekoliko mjeseci kasnije, Muzaferović je Kekiću dao riječ da mu je oprostio, da je trgovao drogom, ali i spremnost da svjedoči protiv Muzaferovića na sudu u Sarajevu, gdje bi mu se sudilo za ubistvo bliskog saradnika.
Muzaferović je Kekiću rekao da između njih više nema zamjerki i da se može slobodno kretati, ali je to izrekao s figom u džepu, jer je u stvarnosti pažljivo planirao njegovu likvidaciju, koja je 29. novembra prošle godine u Ljubljani i izvršena. Glavni motiv za naručivanje Kekićevog ubistva bilo je Muzaferovićevo osvetoljubivost, naglašava tužilaštvo. Prema uvjerenju tužilaštva, ozloglašeni kriminalac planirao je ubistvo Kekića najmanje godinu dana, a intenzivno se pripremao za njega sedmicu prije likvidacije.
Ubice u bjekstu
Muzaferović je članovima svoje kriminalne organizacije precizno odredio uloge u ubistvu Kekića, kao i u trgovini drogom i oružjem. Bergantu je naložio da stavi na raspolaganje stan, garažu i lično vozilo, te da se brine o oružju. Cretu i Koštić bili su zaduženi za praćenje Kekića i čuvanje oružja, dok je Sušnik trebao pratiti Kekića i staviti svoje vozilo na raspolaganje članovima organizacije.
Iz optužnice proizlazi da je Muzaferović svom bliskom prijatelju Abdulhamidu Softiću, državljaninu Bosne i Hercegovine, koji još nije među optuženima jer je nedostupan slovenačkom pravosuđu, naložio da postavi uređaj za praćenje na Kekićev automobil. Druga dva člana organizacije zadužio je da u noći 29. novembra prošle godine čekaju Kekića ispod prilaza hotelu Mons na ljubljanskom Brdu i ubiju ga. Dvojica muškaraca čekala su Kekića u zasjedi, a kada im se približio automobilom deset minuta prije jedan sat ujutro, ispalili su najmanje 26 metaka iz automatskog oružja. Za Kekića je bio koban metak u čelo, a zbog teških povreda preminuo je na mjestu zločina.
Nakon izvršenja, ubice su pobjegle i također su nedostupne slovenačkim organima gonjenja. Bergant je, također, morao osigurati smještaj za Muzaferovića i Cretuja nakon izvršenog ubistva Kekića. U stan u kojem ih je krio nakon ubistva, morao im je dostavljati hranu. Sva trojica su uhapšena u stanu u ljubljanskim Črnučama pet dana nakon ubistva.
Osvetoljubivost je bila Muzaferovićev glavni motiv za ubistvo Kekića. Istražitelji su do Muzaferovića i Cretuja došli preko Jake Berganta. Naime, nakon što su na automobilu ubijenog pronašli uređaj za praćenje, pregledom historije kretanja tog uređaja, istražitelji su prvo došli do Berganta, koji je uređaj nekoliko dana nosio u džepu, dok ga na Kekićev automobil nije postavio zasad neidentificirani član Muzaferovićeve organizacije. Uslijedile su tajne istražne mjere, a prateći Berganta, istražitelji su otkrili da on u dva stana, u Črnučama i Topniškoj ulici, nosi hranu i odjeću. Istražitelji su, na osnovu kamera na ljubljanskoj obilaznici i drugim lokacijama u Ljubljani, došli do podataka o tome koji su automobili bili povezani s praćenjem Satka Kekića. Za neka vozila su, uz pomoć bosanskih istražitelja, utvrdili da pripadaju državljanima Bosne i Hercegovine i da su ta vozila prije Kekićevog ubistva više puta putovala na relaciji Sarajevo-Ljubljana.
Za ubistvo je nudio od 150.000 do 170.000 eura.
Veoma važnu ulogu u razotkrivanju djelovanja Muzaferovićeve kriminalne organizacije imao je i svjedok, koji je u martu i aprilu ove godine na NPU podnio više krivičnih prijava protiv Cezara i navodnih članova njegove organizacije. Već smo izvijestili da je on istražiteljima priznao da je kraće vrijeme bio dio Muzaferovićeve organizacije. Za njega je prevozio zabranjene droge i oružje u različite zemlje. Svjedok tvrdi da ga je Cezar na to prisilio.
Istražiteljima je otkrio da je u prošlosti za njega u BiH prevozio četiri hiljade eura, ali su ga opljačkali. Muzaferović ga je nekoliko dana kasnije nazvao, optužio da je ukrao novac i zahtijevao da ga vrati. Pošto novac nije imao, Muzaferović je navodno zahtijevao da dug otplati radom za njega.
“Za njega sam obavljao prevoze oružja po BiH i droge po više zemalja. Za prevoze sam bio slabo plaćan i nikako nisam mogao otplatiti taj dug. On je beskompromisan kada je u pitanju osvetoljubivost. Većina ljudi koji rade u njegovoj organizaciji boji ga se, uključujući i mene”, izjavio je svjedok.
Pomenuo je i da je Muzaferović za ubistvo Kekića nudio između 150.000 i 170.000 eura.
Prijetnje i bivšoj ženi Satka Kekića
U sudskoj istrazi svjedočila je i bivša žena Satka Kekića. Rekla je da su ona i Kekić komunicirali dan prije njegove likvidacije i da joj je tada rekao da je riješio sve svoje probleme. O tim problemima nije znala ništa, osim da su ga povremeno kod nje doma tražili njoj nepoznati muškarci i da je Satko bio ovisan o drogama i kockanju. Istakla je da je one večeri kada je Kekič ubijen dobila poruku preko Facebooka od nepoznate osobe s tekstom: “Satko rješen, ti još ne” i “Znam jedino – i ti nećeš proći bolje”. Prijetnje su je veoma uplašile, ali ih nije prijavila policiji. Tokom svjedočenja, koje je putem videopoziva pratio Dino Muzaferović – Cezar, bila je vidno uplašena, ali je istovremeno tvrdila: “Vjerujem da mi Dino ne bi učinio ništa nažao”.
