Direktor zeničkog zatvora Rusmir Isak bio je „šokiran“ i „zgrožen“ kada je jučer ujutro pročitao vijest koju je objavila Istraga – da je njegov pratilac i uposlenik KPZ Zenica Ibrahim Handanović uhapšen nakon dramatične policijske potjere, tokom koje je odbacio „materiju koja asocira na drogu“.
„Zgrožen sam i iskreno šokiran informacijama koje sam pročitao na pojedinim portalima, a koje se odnose na navodne nezakonite radnje jednog od zaposlenika Kazneno-popravnog zavoda Zenica. U potpunosti se ograđujem od takvog ponašanja i postupaka. Osobama za koje se dokaže da su umiješane u kriminalne aktivnosti, bilo tokom radnog vremena ili izvan njega, nije i ne može biti mjesto u redovima zatvorske policije. Čim od nadležnih policijskih organa zaprimimo zvanične informacije, poduzet ću sve zakonom predviđene mjere iz svoje nadležnosti, bez bilo kakvih izuzetaka ili privilegija“, odlučno je poručio Rusmir Isak.
Iako se zvanično ogradio od uhapšenog policajca (“uz poštovanje pretpostavke nevinosti”, kako je naglasio), direktor Isak svjesno je prećutao činjenicu da je Ibrahim Handanović bio mnogo više od običnog uposlenika i njegovog povremenog pratioca. O tome svjedoče i brojne fotografije na društvenim mrežama na kojima Rusmir Isak, često u društvu brata Arnela, federalnog zastupnika, i Ibrahima Handanovića, promovira sportske aktivnosti i zdrav život.
Sudeći prema stepenu šoka i zgroženosti koji je iskazao u jučerašnjem saopćenju, Rusmir Isak, reklo bi se, nikada privatno niti svjesno nije imao dodira sa višestrukim povratnicima u činjenju krivičnih djela, među koje spada i pomenuti Handanović. Međutim, da to baš i ne odgovara istini, svjedoči i događaj od prošlog mjeseca zabilježen u policijskim biltenima.
Tog petka, 18. septembra, Zeničanin Emir Tabaković je rano ustao, sjeo u automobil „Volkswagen Touareg” i zaputio se prema Nemili. Policajci Policijske stanice Nemila zaustavili su ga na cesti oko 6.55 ujutro. Umjesto još jedne redovne saobraćajne kontrole, vozač – Emir Tabaković – nakon zaustavljanja iznenada je stisnuo gas i odjurio velikom brzinom. Tokom bijega pored puta je odbacio cijeli arsenal oružja i minsko-eksplozivnih sredstava. Pretragom terena pronađeno je, između ostalog, 45 ručnih bombi različitih vrsta, osam tromblonskih i četiri protivpješadijske mine, više detonirajućih i sporogorećih štapina, 30 detonatorskih kapisli, tri rakete PG7, tri raketna goriva za PG7, dva ručna bacača raketa M80 „Zolja“ i jedan ručni lanser raketa-granata, kao i drugi dijelovi i upaljači za eksplozivna sredstva. Ovo je samo dio zaplijenjenog oružja:
Nakon Tabakovićevog bijega od policijske patrole, policajci su se zaputili na njegovu kućnu adresu u Zenici. Kada su tamo stigli, primijetili su kako se iz dvorišta Tabakovićeve kuće udaljava automobil “Ford Focus”. Krenuli su za vozilom i zaustavili ga u blizini pumpe “Energopetrol”. Za volanom je bio Muhammed Agić, kod kojeg su pronašli pištolj bez dozvole za nošenje i 18 komada municije, te novac u različitim apoenima i valutama u ukupnom iznosu od oko 25.000 KM. Agić i Tabaković su na koncu obojica uhapšeni, a Tabakoviću je određen jednomjesečni pritvor.
Emir Tabaković i njegov mlađi brat Amar lica su dobro poznata policijskim i pravosudnim organima. U septembru 2013. godine stariji Tabaković usmrtio je 50-godišnjeg Zaima Kajmaka iz Viteza pred velikim brojem gostiju u noćnom klubu “Vila”, u mjestu Nadioci. Tabaković je, prema izjavama svjedoka, prvo pucao i teško ranio Zaimovog brata Nedžada jer je ovaj krenuo da pusti pjesmu na džuboksu. Kada je Zaim prišao u namjeri da odbrani brata, Tabaković je pucao i na njega i ubio ga. Osmog decembra 2008. godine, Emir je bio u društvu brata Amara kada je Amar u centru Zenice likvidirao 30-godišnjeg Damira Imamovića (30) i teško ranio Gorana Serdarevića. Tri godine kasnije uhapšen je zbog pucnjave ispred disco kluba “Ten” u Zenici, kada su braća teško ranili Sadama Stupara i Džemala Mahmića. U vrijeme ove pucnjave Amar je bio na zatvorskom dopustu, a izdržavao je kaznu zbog ubistva Imamovića. U aprilu 2013. Emir Tabaković je ponovo uhapšen zbog organiziranog krijumčarenja droge i oružja. Tada je pokušao pucati na policajce koji su ga privodili.
Početkom 2015. godine Tabaković je osuđen na šest godina i deset mjeseci, njegov brat Amar na godinu i jedanaest mjeseci, a Emir Bešlić na godinu zatvora za nasilničko ponašanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda.
Između brojnih kriminalnih aktivnosti i izdržavanja zatvorskih kazni, Emir Tabaković našao je vremena i da se politički angažuje u stranci Snaga naroda Rame Isaka. Na fotografiji ispod je Emir Tabaković (u krugu) na osnivačkoj skupštini stranke Snaga naroda.
Na drugim fotografijama, snimljenim u zeničkom zatvoru, Tabaković oduševljeno aplaudira “najboljem direktoru” zatvora, Rusmiru Isaku.
Izvori Istrage navode da zahvaljujući bliskim vezama sa Rusmirom i Ramom Isakom, višestruko osuđivani kriminalac Emir Tabaković u zeničkom zatvoru uživa posebne privilegije, kao i vanzavodske pogodnosti, uključujući redovne dopuste. Upravo tokom jednog takvog dopusta uhvaćen je kako prevozi arsenal bombi, mina, raketa i drugog naoružanja. Šta je tačno radio izvan zatvorskih zidova i odakle mu oružje koje je pokušao sakriti od policije, tek treba utvrditi istraga.
U aprilu 2024. godine, ministar unutrašnjih poslova FBiH Ramo Isak i njegovi sinovi Rusmir i Arnel su u zvaničnu posjetu Memorijalnom centru Potočari sa sobom poveli Samedina Fišića Šišmiša, višestruko presuđivanog narko dilera koji je prošlog mjeseca ponovo uhapšen u policijskoj akciji “Pantera”, kada je na području Boračkog jezera pronađena velika plantaža marihuane. Fotografija koju objavljujemo ispod nastala je tokom te posjete Potočarima. Na njoj su Samedin Fišić i poznati sarajevski berber Irfan Tepić, koji su bili dio službene delegacije ministra Isaka.
Nakon što je Istraga objavila tekst o živopisnoj delegaciji iz Potočara, koji su zatim prenijeli brojni drugi mediji, Ramo, Rusmir i Arnel Isak nisu se oglašavali. Nisu bili ni “zgroženi”, ni “šokirani”, ni iznenađeni, ni uvrijeđeni. Odlučili su se, zapravo, za jedinu moguću strategiju: šuti i čekaj da se prašina slegne…
Prijateljske veze porodice Isak sa osobama iz kriminalnog miljea ili, policijskim vokabularom rečeno, “licima odranije poznatim” organima gonjenja, nisu incident, niti slučajnost. To je dokazani, jasno utvrđeni obrazac kao sastavni dio političke i institucionalne moći koju im je velikodušno podarila progresivna Trojka.
