Evropska unija pokazala je iznenađujuću odlučnost (sa ili bez navodnih znakova) u reakciji na događanja od 9. januara u Banjoj Luci.
„Dozvolite mi da počnem s podsjećanjem da Evropska unija odlučno osuđuje negativnu retoriku koja izaziva podjele i zapaljivu retoriku korištenu na ovim proslavama, u nedjelju kod čelnika Republike Srpske. Takvom retorikom i postupcima, kao što smo vidjeli, rukovodstvo Republike Srpske pokazalo je da je samo dodatno pojačalo tenzije među zajednicama u Bosni i Hercegovini i da dodatno povećalo tekuću političku krizu. Ovu krizu treba riješiti, a ne produžavati i ne produbljivati. U sinoćnjoj smo izjavi bili vrlo jasni o negativnim posljedicama takvih radnji i ponašanja. Također smo bili vrlo jasni u pogledu našeg žaljenja, što smo vidjeli neke partnere koji podržavaju ovakve akcije i takvu retoriku i takvo ponašanje, jer to ugrožava regionalnu stabilnost i ugrožava dobrosusjedske odnose u regionu. A oni partneri koji su pružali takvu podršku znaju na koga mislimo. Dakle, ne treba ih posebno izdvajati, a svi znaju ko je tu bio i ko je podržavao ovo neodgovorno, podijeljeno i negativno ponašanje tokom proslave. Dakle, svi moraju biti svjesni da to nije prihvatljivo za Evropsku uniju, ako zemlje, i ako partneri u procesu akvizicije, u našem neposrednom susjedstvu, na zapadnom Balkanu, nastave sa takvim ponašanjem, to će se odraziti na njihove napore da se približe Evropskoj uniji. I mislim da je u tom smislu izjava bila vrlo jasna”, rekao je Peter Stano.
Glasnogovornik EU se potom našao na “roštiljanju” novinara da bude jasniji, precizniji, da izgovori riječ “Srbija”, kada govori o “partnerima” koji “podržavaju ovakve akcije”…
Naravno, to se nije desilo.
I izostanak da EU bude “do kraja” i u riječima i u djelima otvorio je novo polje medijskog šamaranja Brisela.
Logično! Ovakva izjava EU jeste neuobičajena. Istovremeno, ona je i poprilično kasna. Da je emitirana, na primjer, u oktobru ove godine, imala bi drugačiji učinak.
Ali, budimo pošteni, ovakva kakva Evropska unija jeste, i jučerašnja izjava i današnje njeno ponavljanje i dodatno “glancanje” jeste iskorak.
Ko iole prati institucije EU sjetit će se barem 10 situacija u kojima se od EU očekivalo da bude i direktnija i oštrija, ali se to nije desilo.
Evo, na primjer, Unija se više nego izbrukala u vrijeme kada su buktale demonstracije u Bjelorusiji protiv Aleksandra Lukašenka. Svi su bezmalo odmah bili za to da se brutalna izborna krađa koju je proveo diktator u toj zemlji strogo kazni.
A onda se pojavio Kipar (čuj, Kipar!) koji je saglasnost uslovio s tim da se prvo na “crnu listu” nađe Recep Tayyip Erdogan, predsjednik Turske, te njegovi sljedbenici, pa da se onda udari po Lukašanku.
I bili su vro tvrdoglavi u tom stavu da je EU izgubila par mjeseci dok Kipar nije “spustio ručnu” i sankcije Lukašenku krenule.
I to je, dakle, samo jedan od niza sramotnih primjera.
(Nećemo sada o stalnom ponavljanju brukanja EU u slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije. I nećemo sada o sramnoj reakciji na demonstraciju vojne sile, sa sve ruskim ambasadorom iz Beograda na granici, u slučaju Kosova…)
Dakle, mora nam biti jasno – kakva je EU, ovo što je Stano iscijedio iz nje je na nivou čuda!
Naravno, sada ostaje veliko pitanje kakva i kada slijede djela.
Izjava jeste kakav – takav iskorak naprijed.
Sankcioniranje vlasti entiteta RS, ali i poslovnih subjekata koji sve to finansiraju, te šamari Srbiji, nešto su na čemu će se mjeriti istinska odlučnost EU. Ako je suditi po aktivnostima na terenu, Unija će, kao blok, biti zadnja koja će nešto konkretno uraditi.
Jer ima 27 konstituenata i svaki od njih – od velike Njemačke do tog smiješnog Kipra – imaju istu moć – pravo veta. Od koga je, “čudo” je…
(A o nama, drugi put.)