Ukrajina, Crna Gora, Makedonija, Bjelorusija. Zbivanja u ovim evropskim državama dokazuju da se Ruska Federacija ne libi upotrijebiti silu kako bi ostvarila svoje ciljeve. Posljednja u nizu je Bjelorusija, država gdje probuđena opozicija, u do sada nezabilježenom broju, mirno protestvuje protiv vlasti Aleksandra Lukašenka i njegovih namještenih izbora. Lukašenko već odavno vlada Putinovim stilom. Obojica zloupotrebljavaju sigurnosne službe, proganjaju opozicionare, ograničavaju slobodu govora, manje-više loše upravljaju svojim ekonomijama i, na koncu, na sve načine sprječavaju prvedbu slobodnih i fer izbora, uz očiglednu želju da doživotno ostanu na vlasti.
Nakon reakcije zapadnih zemalja koje su pozvale Lukašenkov režim zbog gušenja ljudskih prava, te razmotrile uvođenje sankcija, ruski predsjednik Vladimir Putin uvratio je upozorenjem da se druge države ne smiju miješati u unutrašnja bjeloruska pitanja. Pojedini ruski mediji već su plasirali priču I o mogućoj ruskoj intervenciji u Bjelorusiji, ukoliko padne režim Aleksadra Lukašenka. A ta intervencija bi se ogledala u slanju navodnih paravojnih grupacija – po uzoru na Ukrajinu.
Ruski propagandisti su već stigli u Minsk i direktno utiču na uređivanje glavnih medija u toj državi. Bjeloruski predsjednik Lukašenko je naveo da ih je on pozvao, te da ih plaća prijateljska Rusije. Pojedini ruski proputinovi analitičari već javno predlažu da nakon medijskih eksperata u Bjelorusiju otputuju i privatni plaćenici, poput onih iz “Wagner grupe“ koja je u vlasništvu Yevgenya Prigozhina.
Uporedo sa gušenjem opozicije u Bjelorusiji, Vladimir Putin je gušio i svoju opoziciju. Aleksey Navalny je je otrovan poznatim modernim ruskim oružjem – novičokom. Tek ponedjeljak se u Njemačkoj probudio iz kome u koju je pao još 20. Avgusta, Upravio je Navalny u podržavao bjelorusku opoziciju. Za razliku od Putina, Lukašenko je, zasada, malo blaži u odnosu prema opozicionarima. On koristi sve svoje kapacitete mogućnosti da kriminalizira opoziciju.
Dakle, Putin i njegovi saveznici koriste sve metode, od propaganda do trovanja kako bi ušutkali opoziciju. Akcije protiv navodnih “državnih neprijatelja” Putin sve više provodi i u inostranstvu,
Crna Gora je jedna od država u kojoj je u organizaciji ruskih špijuna pokušan državni udar, na dan izbora 2016. godine. U Makedoniji su proruski političari izazvali nerede u tamošnjem parlamentu kako bi spriječili dolazak na vlast prozapadnog lidera Zorana Zaeva. Balkanske države su u posljednje vrijeme pod sve većim pritiskom Ruske Federacije. Sigurnosne službe Belgije, Slovačke, Austrije, Češke, Norveške, Bugarske i Albanije posljednjih su godina protjerali ili proglasili nepoželjnim više ruskih diplomata koji su, zapravo, bili obavještajci. Iz BiG, za sada, niko nije protjeran, ali je ruskom obavještajcu Vladislavu Filippovu zabranjen ulazak u BiH, gdje je trebao biti vojni ataše u Ambasadi Ruske Federacije.
No, ruski obavještajci nisu jedini problem. Ruska Federacija svoj uticaj posljednjih godina širi preko Gazproma i energetske politike. Hrvatska je potpisala decenijske ugovore sa ruskim Gapromom koji bi tu državu trebao snabdijevati plinom. Slična situacija je i BiH, a vlasi Republike Srpske nastoje na sve načine spriječiti gradnju Jadransko-jonskog plinovoda koji bi smanjio uticaj Rusije na energetsku politiku BiH. Zbog samo jednog izvora snabdijevanja plinom, Ruska Federacija koristi mehanizam ucjene u državama Zapadnog Balkana.
