Federalna uprava policije (FUP) već mjesecima se nalazi u središtu javnih kontroverzi zbog inicijative za izmjene i dopune Zakona o policijskim službenicima Federacije BiH. Naizgled, radi se o tehničkoj intervenciji – produženju radnog odnosa policijskim službenicima i uvođenju instituta vanrednog unapređenja. Međutim, dublja analiza otkriva da je riječ o pokušaju sistemske manipulacije, kojom se žele osigurati interesi uskog kruga ljudi sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova Ramom Isakom na čelu i aktuelnim direktorom FUP-a Vahidinom Munjićem. Zakon o i izmjenama i dopunama zakona o policijskih službenicima FBiH je upućen prema Ministarstvu pravde FBiH koje bi trebalo dati mišljenje na ovaj akt. A evo detalja o samom dokumentu.
“Ukoliko rukovodilac policijskog organa ocijeni da postoji poitreba za daljnjim angažovanjem policijskog službenika nakon što ispuni uvjete za prestanak radnog odnosa (penzionisanje, op.a), policijski službenik koji ispunjava uvjete propisane za radno mjesto, može podnijeti zahtjev za produženje radnog odnosa najmanje 30 dana prije ispunjavanja uvjeta za prestanak radnog odnosa”, navedeno je u prijedlogu zakona.
U ovom slučaju postavlja se nekoliko pitanja, a najveće od njih je, svakako, šta će biti sa beneficiranim radnim stažom? Ako policajcima bude omogućen ostanak i nakon što su već ispunili uslove za penziju, da li će morati vraćati državi sredstva koja su uplaćena za beneficirani staž? Ili će taj teret pasti na budžet, čime će poreski obveznici plaćati ceh još jedne improvizacije?
Munjićeve manipulacije – “nema kadra” kao paravan
Jedan od ključnih argumenata kojim Vahidin Munjić pravda potrebu za ovakvim izmjenama jeste tvrdnja da nema dovoljno kadra za formiranje komisija za unapređenje u čin glavnog inspektora. Međutim, to je poluistina koja prikriva suštinu.
“Rukovodilac policijskog organa može angažovati i i policijske službenike kojima je u posljednje četiri godine prestao radni odnos u policijskom organu (koji su penzionisani)”, piše u izmjenama koje su predložili Isak i Munjić.
Važeći Zakon mu omogućava da u komisije uključi i glavne inspektore iz kantonalnih MUP-ova, što je praksa koju upravo kantonalni organi redovno koriste kada se suoče s manjkom kadra. Dakle, nedostatak kadra nije stvarni problem – problem je politička volja i očigledna namjera da se unapređenja blokiraju kako bi određeni ljudi ostali na svojim pozicijama i zadržali kontrolu nad Federalnom upravom policije.
Lažna slika o rukovodećem kadru
Munjić i njegovi saradnici nastoje ubijediti javnost da FUP nema dovoljno rukovodećeg kadra. Međutim, činjenice govore suprotno. U posljednjih godinu dana unaprijeđen je značajan broj viših i samostalnih inspektora – dakle upravo rukovodeći kadar ispod nivoa glavnog inspektora – dok su unapređenja u čin glavnog inspektora potpuno blokirana.Na ovaj način stvara se lažna percepcija krize, dok se u stvarnosti blokiraju unapređenja u najviše činove. Time se ruši logična kadrovska piramida i sistem se dovodi u stanje planske nestabilnosti. Što, opet, u konačnici ostavlja mogućnost da Vahidin Munjić, odnosno Ramo Isak kontrlišu FUP.
Zadržavanje “ratne generacije”, blokada mlađih kadrova
Jedan od najočitijih ciljeva jeste produženje mandata tzv. “ratne generacije” policajaca. Radi se o ljudima koji su decenijama na rukovodećim pozicijama, a čiji ostanak Isak i Munjić vide kao garanciju vlastite lojalnosti i kontrole. Važno je napomenuti da upravo ovoj “ratnoj generaciji” pripada i Vahidin Munjić, što dodatno pojačava njegov interes da zadrži status quo.
Istovremeno, mlađi kadrovi – obrazovaniji, stručniji i bez tereta političkih veza – ostaju zarobljeni na nižim pozicijama. Oni koji nisu podobni ili se ne uklapaju u “poželjan nacionalni ključ” – koji diktiraju Isak i Munjić – bivaju blokirani i bez perspektive napredovanja.
Apsurd masovnih unapređenja nižeg kadra
Paradoks ide toliko daleko da policijski službenici sa samo pet godina radnog staža već čekaju unapređenje u čin višeg inspektora. To je apsurd koji obezvređuje profesiju i ruši sve standarde. Umjesto da iskustvo i znanje budu kriterij, napredovanje postaje instrument političke podobnosti i ličnih interesa. Takva politika šalje jasnu poruku – nije važno koliko znaš i koliko si radio, važno je kome pripadaš. Rezultat? Demotivacija službenika, urušavanje autoriteta i gubitak povjerenja u sistem.
Svjedoci u predmetu Black Tie 2 pod pritiskom?
Posebno je zabrinjavajuće da se među inspektorima koji bi po svim kriterijima trebali biti unaprijeđeni u čin glavnog inspektora nalazi i određen broj svjedoka u predmetu Black Tie 2. Još ozbiljnije je to što su, osim njih, sklonjeni i pojedini samostalni inspektori koji nisu bili podobni rukovodstvu, a kojima se sada sistematski blokira napredovanje. Time se jasno pokazuje da se unapređenja ne zaustavljaju iz objektivnih razloga, već iz političko-ličnih kalkulacija.
Produženje radnog odnosa i vanredna unapređenja ne predstavljaju brigu za policiju, već paravan za očuvanje lične moći. Isak i Munjić ovim izmjenama žele produžiti utjecaj svojih lojalista i zabetonirati kontrolu nad FUP-om.
Oni se koriste selektivnim produženjima, blokiranjem unapređenja i manipulacijom javnosti kako bi stvorili sistem u kojem podobni napreduju, a nepodobni nestaju. Time se urušava institucija koja bi trebala biti okosnica sigurnosti u Federaciji BiH.
