Bio je 25. juni 1992. godine kada je uniformisani kurir Srđan Puhalo došao u selo Jelešca kod Kalinovika. Sa sobom je imao poziv koji je trebao uručiti Muharemu Bići. Nedugo nakon toga, u selo je stigao vojni kamion u kojem su bili policajci. Zarobili su Muharema Biću i njegovog sina Almira. Odvedeni su u školu u Kalinoviku. Muharema Biću su 4. avgusta srpske snage koristile kao živ štit. Tako je i ubijen. Njegov sin Almir je ubijen i zapaljen u jednoj štali kod Barutnog magacina.
Ovo je samo jedan od slučajeva ratnog zločina u Kalinoviku u čijem se kontekstu pominje osoba po imenu Srđan Puhalo. Ovdje, na ovom linku, možete pronaći prvostepenu presudu Suda Bosne i Hercegovine kojom je Ratko Bundalo, kalinovički gospodar života i smrti, osuđe na 19 godina zatvora. Apelacono vijeće Suda BiH će mu, zbog zločina u Kalinoviku povećati kaznu na 22 godine robije. Ali Bundalo je već ispričana priča. Nas interesuje Srđan Puhalo. Pretraga nas vodi na stranicu 97 prvostepene presude u predmetu protiv Ratka Bundala.
“Svjedokinja Ćusto Hasna je u svom iskazu navela da je 25.06.1992. godine u njeno selo Jelešca došao Srđan Puhalo koji je bio u uniformi i koji je donio poziv za njenog muža koji je u to vrijeme otišao kod Bićo Nasifa. Poslije toga pred njenu kuću dolazi vojni kamion iz kojeg izlazi 20-30 policajaca. Policajac Saša Cerovina je tada iz njene kuće izveo njenog sina Almira koji je imao 17 godina. Tom prilikom Obren Đorem je vodio Muharema Bića. Obojicu su ih ubacili u kamion i odveli. Odvedeni su u školu u Kalinovik. Kada je sutradan otišla u školi je vidjela pored sina i muža kao i dva brata te više drugih mještana bošnjačke nacionalnosti koji su bili iz Jelašaca, Mjehovine i Vihovića. Kasnije je čula da joj je muž izveden 04.08.1992. godine iz Barutnog magacina i ubijen kao živi štit, dok je od Hadžić Fevzije saznala da joj je sin ubijen i da je izgorio u štali.U svemu potvrđuje izjavu sina Elvira”, piše u obrazloženju prvostepene presude Suda Bosne i Hercegovine.
Pretražujemo dalje. Kurira Puhala pominje i svjedokinja Rukija Rogoj. Imao je istu ulogu kao i pred kućom Muharema Biće.
“Rogoj Rukija takođe ističe da su u selu Jelašce dana 25.06.1992. godine došao Puhalo i donio pozive za sve muškarce u selu, među kojima su bili njen muž i sin da se jave u Kalinovik. Pošto su muškarci odlučili da se ne jave, u selo je došla sa kamionom policija. Među policijom prepoznala Pericu Gočevića, Đorem Predraga, Doder Spasoja, koji su bili u uniformama i nosili oružje. Rekli su su da je poginula Vukica Manjak pa ih radi sigurnosti vode u Kalinovik. Sinovi su joj pobjegli u šumu, a čula je posle od sina Rusmira da je bio uhvaćen i zarobljen, ali da su ga pustili da pobjegne. Takođe je od Pervana čula da je pričao sa Neđom Zeljajom oko ovog događaja i da mu je Zeljaja rekao da su se predala njihova djeca da bi svi bili pušteni. U to vrijeme Zeljaja je bio komandir policije”, navedeno je u presudi Suda BiH.
Dvije svjedokinje, dakle, u svojim iskazima datim prije petnaestak godina imenom i prezimenom pominju osobu po imenu Srđan Puhalo. Taj kurir u maskirnoj uniformi donosio je pozive muškarcima bošnjačke nacionalnosti koji su, potom, odvođeni u smrt.
Istraga je uspjela stupiti u kontakt sa jednom od svjedokinja. Rukija Rogoj nam je, preko posrednika, potvrdila da u cjelosti ostaje kod svog iskaza.
“Srđan je sin Dušanov”, kazala je svjedokina Rogoj.
Sada zovemo Muniba Halilovića. On je sada glavni federalni tužilac. Prije toga je bio tužilac Tužilaštva BiH koji dužio predmet protiv Ratka Bundala.
“Davno je to bilo. Sjećam se da sam uspio identifikovati jednog Srđana Puhala, mlađi je momak, i da sam ga pozvao da svjedoči o tim događajima. Znam da mi je rekao da on nije ta osoba, tako da njegov iskaz nisam slao Sudu BiH, jer od njegovog iskaza, faktički, pred Sudom nisam imao ništa. Ja ne znam koji je to Srđan Puhalo”, kazao na tužilac Halilović.
Na redu za poziv je Srđan Puhalo. Psiholog, komičar i tv lice je bio srdačan na početku našeg razgovora. Evo dijaloga.
Istraga: “Da li se sjećate da ste saslušavani u predmetu Ratko Bundalo i drugi?”
Puhalo: “Naravno da se sjećam”
Istraga: “Šta Vas je pitao tužilac
Puhalo: Je li moram to reći?
Istraga: Naravno, zovem da potvrdim autentičnost Vašeg iskaza
Puhalo: Pa, reci.
Istraga: Da li Vas je tužilac pitao da li ste bili kurir koji je išao na vrata nekoliko osoba, među kojima su Rukija Rogoj i Hasna Čusto?
Puhalo: Da
Istraga: I, šta ste mu rekli?
Puhalo: Nemam pojma, reci mi ti.
Istraga: Ja Vas pitam šta ste rekli. Sjećate li se ičega
Puhalo: Pa, aka imaš stenogram šta sam rekao, super
Istraga: Da li ste bili kurir?
Puhalo: Ne.
Istraga: Šta ste bili?
Puhalo: Vezista
Istraga: Šta ste bili 15. juna 1992.
Puhalo: Vezista
Istraga: Znate li ijednog drugog Srđana Puhala
Puhalo: Ne znam. Samo sam ja, jedan jedini.
Istraga: A znate li ijednog drugog Srđana Puhala, sina Dušanovog?
Puhalo: Nema toga. Samo ja
Istraga: I nije Vam poznat slučaj kada su ljudi na čijim ste vratima bili odvedeni na likvidiranje?
Puhalo: Otkud da je to meni poznato, kad ja nisam bio u Kalinoviku.
Istraga: Pa, sada ste rekli da ste bili
Puhalo: Završena je priča. Imaš stenogram (dokumente) objavi ga.
I tako je završen razgovor sa psihologom, komičarem Srđanom Puhalom. Šestero sudija Suda BiH (troje u prvostepenom i troje u Apelacionom vijeću) poklonilo je vjeru svjedokinjama Rukiji Rogoj i Hasni Čusto. Njih dvije su svjedočile da je Srđan Puhalo dijelio pozive Bošnjacima koji su, potom, zarobljavani i odvođeni u logor ili u smrt. Ali analitičar Puhalo kaže da to nije bio on. Pa tako “ne može svjedočiti o zločinama” nad kalinovičkim Bošnjacima.
