Na periferiji svih portala i novina 14. oktobra ove godine objavljena je vijest pod naslovom – bivši predsjednik Federacije BiH Živko Budimir pravomoćno oslobođen. Za sat-dva vijest je potpuno uklonjena iz vidokruga i spuštena u neke duboke arhive. Baš kao i politička karijera bišeg predsjednika Federacije BiH.
“Uhapšen Živko Budimir”, pisalo je na naslovnicama svih domaćih i regionalnih medija 23. aprila 2013. godine.
Danima su se mediji natjecali da saznaju “ekskluzivne informacije” iz istrage koju je provodio “istražiteljski tim” Tužilaštva BiH sa Olegom Čavkom na čelu. Tog 23. aprila, državni tužilac Čavka lično se pojavio u zgradi Predsjedništva BiH gdje su inspektori SIPA-e hapsili predsjednika Federacije BiH. Kamere su bile obaviještene na vrijeme i Budimir je mogao biti sproveden u zgradu SIPA-e. Kasnije mu je određen pritvor, uslikan je u zatvoru, pa je nakon mjesec dana pušten.
Godina je, dakle, 2013. bila i HDZ je bio “opozicijska” partija na nivou Federacije BiH. Živko Budimir je bio predsjednik Federacije, HDZ-a nije bilo u Vladi Federacije, a koaliciju su činile SDP, SDA, HSP i Narodna stranka Radom za boljitak Jerka Lijanovića. SDP se, nakon ulaska u koaliciju 2011. godine, predomislio, pa je stupio u novu koliciju sa Fahrudinom Radončićem i Draganom Čovićem. No, smetnja za rekonstrukciju Vlade Federacije bio je predsjednik Federacije BiH Živko Budimir. Ubrzo je uhapšen. Postupajući tužilac bio je Oleg Čavka.
Dva dana pred početak predizborne kampanje 2014. godine pripadnici SIPA-e uhapsili su Jerka Ivankovića Lijanovića. Naredbu je izdalo Tužilaštvo BiH. Pritvor mu je određen prvog dana predizborne kampanje. Na slobodu je pušten odmah nakon oktobarskih izbora. Njegova Narodna stranka Radom za boljitak je doživjela debakl. Baš kao i stranka Živka Budimira. Od tada HDZ BiH Dragana Čovića više nema opoziciju u Hercegovini. Lijanović je, kasnije, pravosnažno oslobođen optužbi zbog kojih je hapšen 2014. godine.
Dragan Mektić je mandat ministra sigurnosti BiH proveo kritizirajući rad pravosuđa. Odmah nakon što je “izgubio” poziciju u Vijeću ministara i ostao samo državni zastupnik opozicijskog SDS-a Tužilaštvo BiH ga je optužilo za “visoku korupciju”. Suđenje je u toku.
“Uhapšen Fadil Novalić”, glasila je vijest ove godine objavljena 28. maja.
Federalni premijer je uhapšen zbog sumnjive nabavke respiratora. S njim su još uhapšeni Fikret Hodžić i Fahrudin Solak. U istom predmetu naknadno je osumnjičen i Aleksandar Zolak, direkor Agencije za lijekove BiH. On nije hapšen. Tužilaštvo BiH je, dva dana nakon hapšenja, tražilo jednomjesečni pritvor za Novalića i druge. Sud BiH je odbio prijedlog. Prije nego je uhapšen, Novalić je promijenio način odlučivanja u Kriznom štabu FBiH u kojem su smanjene ovlasti Jelke Milićević, ministrice finansija i članice HDZ-a BiH.
Obavještajno-sigurnosnu agenciju BiH i njenog direktora Osmana Mehmedagića Milorad Dodik i Dragan Čović nastoje srušiti od 2016. godine kada su tu Agenciju proglasili – neprijateljskom. Kasnije im se u svemu pridružio i Aljoša Čampara i Tužilaštvo BiH je, na kraju, podiglo optužnicu protiv direktora OSA-e zbog “nezakonitog izuzimanja snimka iz Pošte”. Postupajući tužilac – Oleg Čavka.
Državni tužilac Oleg Čavka i njegov prijatelj Dubravko Čampara bili su glavni svjedoci i u predmetu protiv Bože Mihajlovića, suspendovanog šefa Odjela za privredni i organizovani kriminal Tužilaštva BH. Mihajlović je optužen da nije spriječio svoju saradnicu da “otuđi” novac iz depoa Tužilaštva. Predmet je formiran na osnovu iskaza Saše Milakovića protiv kojeg je Oleg Čavka odmah obustavio istragu zbog organizovanog kriminala. Kasnije je i Čavka zajedno sa Dubravkom Čamparom postao svjedok otužbe. Mihajlovićeva saradnica koja je uzela novac nije optužena u Tužilaštvu BiH. Bez obzira na to, Božo Mihajlović je osuđen na 5 godina zatvora. U svojoj karijeri izdavao je naloge za hapšenje Nasera Keljmendija, Fahrudina Radončića, Darka Eleza, Đorđa Ždrale, Tasima Kučevića, Milorada Milakovića i drugih.
Osim navedenih, ima i drugačijih primjera koji dokazuju pod čijom je kontrolom bh. pravosuđe.
U februaru 2009. godine Državna agencija za istrage i zaštitu – SIPA prijavila je Milorada Dodika i biznismena Slobodana Stankovića da su izvukli i oprali javni novac prilikom izgradnje zgrade Vlade Republike Srpske. Nijedan od navedenih nije priveden, saslušan ili optužen u ovom slučaju. Predmet je “iščezao” iz Tužilaštva BiH.
Transportujući 2010. godine dokazne materijale iz zgrade Tužilaštva BiH u zgradu Kantonalnog tužilaštva Sarajevu “nepoznate osobe” iz pravosuđa izgubile su ključne dokumente u predmetu prelevmani u okviru kojeg je prvoosumnjičeni bio lider HDZ-a BiH Dragan Čović. Kasnije je “nestao” i cijeli predmet donošenjem naredbe o obustavi istrage.
U velikoj policijskoj akciji kodnog naziva Pandora, u junu 2014. godine uhapšene su 53 osobe koje su dovođene u vezu sa organizovanim kriminalom.
Među uhapšenima su bili Kemal Čaušević, Zdravko Cvjetinović, Goran Marinković, Radovan Đurić, Nedeljko Milovanović i drugi. Od 53 uhapšena, na optuženičkoj klupi završila su samo trojica Bošnjaka – Kemal Čaušević, Anes Sadiković i Sedinet Karić. Svi drugi su i danas uposlenici Uprave za indirektno oporezivanje BiH kojom upravlja HDZ BiH. Postupajući tužioci su bili Oleg Čavka i Dubravko Čampara. Pred njima je Kemal Čaušević dao iskaz u kojem je direktno optužio Dragana Čovića za kriminal u UIO. Čović, međutim, nikad nije saslušan. Čak ni kao svjedok.
U februaru 2016. godine uhapšen je, i odmah na slobodu pušten, biznismen Slobodan Pavlović. Osumnjičen je da je preko njegove banke Milorad Dodik oprao novac kojim je kupio vilu u Beogradu. Istragu u ovom predmetu vodi tužilac Mirza Hukeljić. Šest godina kasnije, Milorad Dodik nije optužen ni priveden.
“Obustavljena istraga protiv Milorada Dodika i Željke Cvijanović”, saopćeno je 13. jula 2017. godine iz Tužilaštva BiH.
Državni tužitelji nisu našli elemenata krivičnog djela kada je rukovodstvo RS organiziralo referendum o danu RS-a čije je održavanje prethodno zabranio Ustavni sud BiH. Krešenje odluke Ustavnog suda BiH nije ocijenjeno kao inkriminiriajuće za Dodika i rukovodstvo RS. Da bi zataškali cijeli slučaj Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv članova izborne komisije, ali je Sud BiH nije potvrdio.
To što u vlasti RS-a tokom pandemije koronavirusa na sumnjiv način nabavile maske od turističke agencije, nije zasmetalo državnim tužiteljima. Istina, “predmet je formiran”, ali tužilac Ćazim Hasanspahić nije saslušao nijednog zvaničnika iz RS-a u vezi sa ovom sumnjivom nabavkom. Niko nije saslušan niti optužen zbog summnjive nabavke “poljske bolnice” u RS-u.
U maju 2019. godine godine objavljen je snimak “potkivanje” na kojem se vidi kako predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija obećava u kafani “ubrzavanje” rješavanja krivičnog predmeta u kojem je oštećeni bio biznismen iz Velike Kladuše Nermin Alešević. Sastanak Aleševića i Tegeltije organizovao je pripadnik SIPA-e Marko Pandža.
Nakon objave snimka, Milan Tegeltija je dobio status svjedoka. Biznismen Nermin Alešević osumnjičen je za krivično djelo – neovlašteno snimanje. Inspektor Marko Pandža nikad nije optužen.
Niko nije priveden niti optužen zbog toga što je RTRS u saradnji sa portalom banjaluka.net objavio identitet zaštićenog svjedoka protiv premijera RS Radovana Viškovića. Od momenta objave identiteta zaštićenog svjedoka prošlo je 30 dana.
U brojnim haškim dokumentima pominje se ime premijera Republike Srpske Radovana Viškovića. On je u julu 1995. godine bio u Srebrenici, organizovao transport zarobljenika na mjesta masovnog strijeljanja, ali nikad nije saslušan u Tužilaštvu BiH.
Ime Nenada Stevandića, predsjednika Ujedinjene Srpske se pominje i u presudama Haškog tribunala. Označen je kao vođa paravojne formacije SOS koja je djelovala na području Krajine. Snimljen je kako maltretira zarobljene Bošnjake u Kotor Varoši. U Tužilaštvu BiH nikad nije ni saslušan, a ni optužen.
