“Znam da je najavljena revizija (presude hrvatskoj šestorci, op. SB) i to pitanje treba postaviti našim političkim predstavnicima, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, i mislim da pod hitno treba podnijeti podnesak za reviziju Haške presude jer kao što sam već rekao ta haška presuda uopće nije utemeljena na povijesnim činjenicama, na pravu i pravdi. To je čista politička presuda i mislim da što prije se treba pokrenuti pitanje revizije.”
Ovo je u programu Radiotelevizije Herceg-Bosne prije desetak dana kazao zloglasni general Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske Zlatan Mijo Jelić.
Prvi po ovoj “zapovijedi” generala Jelića postupio je kontroverzni bh. novinar Fatmir Alispahić, rado viđen gost u programu iste ove televizije u kojoj je gostovao i general Jelić a koja nosi ime po paradržavi odgovornoj za Udruženi zločinački poduhvat.
“DEFTER HEFTE” PROTIV HAŠKE PRESUDE
Naime, na Facebook stranici “Defter hefte” koja nosi naziv po istoimenoj Youtube i televizIjskoj emisiji, objavljen je jedan dokument navodno nastao 20. juna 1993. godine u Štabu Armije RBiH u Žepču u kojem se naređuje (“Na osnovu Zapovijedi(sic!) komandanta 3. korpusa ARBiH donosim”) jedinicama Armije RBiH da izvrši napad na “ustaške snage”.
“Na pravcu napada sve što je ustaško spaliti, djecu i žene pritvoriti u logor u Vitlacima, a muškarce pobiti.”
Dalje u ovom dokumentu stoji: “Po ulasku u grad spojiti se sa snagama u gradu a specijalni vod MUP-a Zenica odmah prijeći likvidaciji ustaškog zapovjedništva i čelnika HDZ-a. (…) Snage koje su u gradu koristeći vjerski praznik i okupljanje ljudi u crkvi do 6.00 sati 24.06.1993. zaposjesti utvrđene zgrade po ranijem planu, sve što se kreće ubijati. Snajperima neutralisati sve istaknute članove komande ustaša, i staviti grad pod kontrolu. Po ulasku naših snaga prijeći na čišćenje grada, žene i djecu zatvoriti u srednju školu Zepče i Osnovnu školu Žepče. Ljudstvo iz stare opštine odmah zaposjesti bolnicu koju drže ustaše i sve ustaše pobiti a medicinsko osoblje zadržati da radi pod kontrolom.”
Pored faksimila dokumenta objavljene su još dvije fotografije, jedna prikazuje grad u plamenu sa crkvenim tornjem a druga sliku vojnika sa velikim transparentom na kojem piše: “Dobrodošli u pakao Bosne”.
Uz faksimil objavljen je i kratak ali indikativan komentar kojim se samo naizgled Fatmir Alispahić i Defter Hefte ograđuju od dokumenta: “Ako je ovo istina, nije dobro. Ako je ovo laž, opet nije dobro – jer je niko ne demantira. Znamo da je u Žepču bilo zločina nad Bošnjacima. Ali, za ovo nismo znali.”
ŠTA JE UTVRDIO HAŠKI TRIBUNAL?
Pitate se kakve veze ima ovaj dokument koji je javnosti prezentirao Fatmi Alispahić sa zloglasnim generalom Zlatanom Mijom Jelićem, odgovornim prema presudi Haškog Tribunala da je od 5. juna do 9. decembra 1993. “u najmanje 235 navrata” a “katkad i više puta dnevno” naredio slanje bošnjačkih zarobljenika na prisilne radove.
Upravo je Haški tribunal, za kojeg Zlatan Mijo Jelić u istoj spomenutoj emisiji kaže da je “ispolitiziran” razmatrao navedeni dokument za kojeg Alispahić kaže da ga “niko ne demantira” i zaključio da se radi o faslifikatu.
Alispahić se savršeno uklapa u okvir koji je postavio zloglasni general HVO-a i jedan od upravitelja logora Heliodrom u kojem su teško zlostavljani hercegovački Bošnjaci a mnogi izgubili život. Relativizira haške presude, relativizira dokumentaciju koju su koristili za donošenje presuda, zbunjuje javnost tvrdnjama o kojima je već donesena presuda, stare falsificirane dokumente “oživljava” i reinterpretira putem društvenih mreža.
Navedeni dokument registriran je tokom suđenja u Haškom tribunalu pod brojem 1D 01605 i korišten je u precesu protiv “Hrvatske šestorke”. Konkretno. dokument je predstavio u Haškoj sudnici advokat ratnog zločinca Jadranka Prlića Michael G. Karnavas tokom ispitivanja svjedoka Klausa Johanna Nissena (člana Evropske zajednice za monitoring – ECMM, koji je radio u srednoj Bosni tokom 1993. godinr) 26. juna 2007. godine. Suđenjem je tada predsjedavao sudija Jean-Claude Antonetti.
Namjera predstavljanja ovog dokumenta od strane advokata zločinca Prlića bila je dokazati tvrdnju o “obrnutom etničkom čišćenju”, odnosno da je Armija RBiH vršila etničko čišćenje Hrvata. Baš kao što se danas preko pravosuđa u Republici Hrvatskoj trenutno nastoji dokazati da je Armija RBiH u Srednjoj Bosni držala u stanju opsade “hrvatske enklave” i tako izvršiti reviziju haških presuda. O tome smo pisali u jednoj ranijoj analizi.
Advokat Karnavas je zatim posebno istakao jedan dio dokumenta. Citiramo riječi advokata Karnavasa prema sadržaju unakrsnog ispitivanja u Haškoj sudnici:
“A ako odemo na sljedeću stranicu, piše: ‘U pripremi za ovu operaciju održat će se vojni sastanci na kojima će borci biti obaviješteni o svetoj zadaći obrane unitarnosti’, i podcrtavam za ovo za Sudsko vijeće, ‘unitarna i suverena Bosna i Hercegovina’.”
Na pitanje advokata Karnavasa da li je bio svjestan ove naredbe, svjedok Nissen je izjavio: “Ne. I tokom cijelog svog vremena nisam vidio ništa slično, ništa ni približno slično tome.”
Dodao je da je čuo glasine o sličnim događajima na određenom malom prostoru (npr. u vezi sa mudžahedinima), ali nije vidio konkretne dokaze ili izvještaje.
Zatim se u unakrsno ispitivanje uključio sudija Antonetti kojeg je zanimalo porijeklo dokumenta.
“Ova dva dokumenta, kako ste ih dobili?”, upitao je sudija Antonetti.
Advokat Karnavas je odgovorio: “Preko naših istražitelja!”
Sudija Antonetti je zatim upitao: “Šta to znači”.
“Pa, časni sudija, imamo istražitelja. Pretražili smo i osigurali arhive. Pojedinci ih imaju. I tako smo ih dobili…”, odgovorio je Prlićev advokat.
Sudija Antonetti nije nastavio insistirati na relevantnosti i autentičnosti ovog dokumenta, već je bilo 7:00 sati i kraj radnog dana (“It is now 7.00. We have to finish.”). No, Sudsko vijeće je, nakon analize precizno propisane pravilima Haškog suda, odlukom od 15. novembra 2007. godine odbilo prihvatiti navedeni dokument (1D 01605) kao i naredni povezani dokument (1D 01606) kao autentičan (“Not admitted”).
U svojoj odluci su i naveli razloge za odbijanje dokumenta: “Svjedok nije u mogućnosti Vijeću pružiti informacije o autentičnosti, relevantnosti i dokaznoj vrijednosti ovog dokumenta”.
Također, dokument je odbijen i zbog neusklađenosti sa Pravilom 89 iz “Pravilnika o postupku i dokazima” a koje podrazumijeva da je dokument autentičan (tj. da nije krivotvoren, izmijenjen ili lažno prikazan) i da potječe iz pouzdanog izvora.
Prema pravilima Haškog suda, odbrana se mogla žaliti na ovu odluku o odbacivanju autentičnosti dokumenta, ali to nije uradila niti u ovom slučaju niti u bilo kojem drugom. U konačnici, dokument nije prihvaćen i nije ušao u konačnu presudu.
POSTUPIO PO “ZAPOVIJEDI” GENERALA JELIĆA
Dan kada su Fatmir Alispahić i njegov Defter Hefte plasirali u javnost ovaj lažni dokument (29. novembar) bila je osma godišnjica konačne presude vojnom i političkom vrhu paradržave Herceg-Bosne.
Umjesto da to bude u fokusu interesovanja ovog “novinara” i ovog “medija”, Alispahić se posvetio relativizaciji rada Haškog tribunala, baš kao što to radi i nekadašnji zapovjednik HVO-a po čijim naredbama su Bošnjaci iz Heliodroma odvođeni na prve linije fronta i tamo stradali.
“Znači, ni Tužiteljsko ni Sudsko vijeće tu nije uzimalo argumente u obzir, činjenice, povijesne činjenice, masa dokumenata na osnovu kojih su donešene presude su bili falsificirani jer na tim dokumentima uopće nema urudžbenog broja, prijemnog pečata što se vidi da su ti dokumenti naknadno rađeni i postoji masa profesinolanih i lažnih svjedoka koji se dovedu…”, kazao je u istoj emisiji radiotelevizije Herceg-Bosne general Zlatan Mijo Jelić.
Tako Jelić osporava autentičnost dokumenata koje je Haški sud prihvatio i na osnovu njih izrekao presudu, pored ostalih, hrvatskoj šestorci, dok sa druge strane Alispahić lažne dokumente koje je Haški sud odbio zbog neautentičnosti plasira u javnost navodeći da ih “niko ne demantira”.
Teško je povjerovati da je to slučajnost pogotovo ako imamo u vidu da je ovaj “novinar” u programu televizije koja nosi ime po paradržavi realizatoru UZP-a kazao kako je “HDZ-ov koncept Izbornog zakona apsolutni bošnjački interes”.
Slobodna Bosna
