U svim politički uređenim društvima postoji nepisano, ali logično pravilo da kada se suočava s ozbiljnim izazovom, slabiji se okupljaju oko jačih. Nosilac ideje, infrastrukture i biračkog legitimiteta prirodno preuzima ulogu gravitacionog centra. Samo u Bosni i Hercegovini kao po pravilu kada je riječ o političkom djelovanju Bošnjaka u entitetu Republika Srpska svjedočimo grotesknoj inverziji tog principa. Ovdje se politički subjekti bez realne izborne težine, bez mandata i bez terenske infrastrukture udružuju međusobno i potom “pozivaju” ozbiljne stranke da im se priključe. To nije politička strategija. To je politički apsurd.
Apsurd je tim veći kada se u obzir uzme brutalna realnost izbornog terena u RS. Ukupna politička snaga bošnjačkih i drugih nesrpskih stranaka u ovom entitetu jedva doseže tri do četiri mandata u Narodnoj skupštini RS. To nije rezultat slabog marketinga ili loših kampanja, nego direktna posljedica sistematskog etničkog čišćenja, višedecenijskog zastrašivanja povratnika, institucionalne diskriminacije, ali i političkog jada i čemera koji ih je varao kroz protekle dvije i po decenije.
Na Općim izborima 2022. godine imali smo dva bloka – Pokret za državu, okupljen oko SDA i SDP-a kao nosilaca projekta, te Koaliciju “Za državu BiH”. Ukupno deset stranaka u jednom, šest u drugom bloku. Kada se podvuče crta, zajedno s još dvije manje stranke, jedva nešto više od 40.000 glasova u cijelom entitetu. To je porazna brojka, ali i maksimalni domet u uslovima u kojima se biračko tijelo topi, povratnici se obeshrabruju, a dijaspora umorna od prevara, manipulacija i lažnih patriotskih parola sve češće odlučuje da bude indolentna na izbore u domovini.
U takvim okolnostima, svako razbijanje ionako skromnog političkog potencijala nije samo neodgovorno ono je politički zločin. Zato je potpuno neshvatljivo, ali ne i slučajno, da se pet minornih stranaka NES, NiP, PDA, BHI KF i Naprijed BiH odluče već sada istrčati s najavom zajedničkog nastupa u RS na Općim izborima 2026. godine. Stranke koje pojedinačno nemaju ni strukturu, ni rezultate, ni ozbiljno biračko uporište, formiraju savez koji teško da može dobaciti i do jednog mandata.
Zašto tako rano? Zašto bez ikakvog realnog političkog temelja? Odgovor se nameće sam od sebe cilj nije država, cilj nije položaj Bošnjaka, niti bolja zastupljenost nesrpskog stanovništva u RS. Cilj je politička ucjena i alibi. Istrčati prvi, zauzeti medijski prostor, a potom optuživati druge stranke za “rušenje jedinstva” ukoliko se ne priključe ovom političkom improvizacijskom projektu. Međutim, taj narativ teško da će proći.
Čak ni opravdana kritika haosu unutar projekta “Pokret za državu” koju je izazvao SDP i njihov potpredsjednik Vojin Mijatović uz nemali doprinos Edina Ramića iz SDA, nije i ne može biti dovoljan argument za koaliciju minimalista u situacji kada svaki glas ima težinu.
Jer, na drugoj strani nalaze se stranke koje imaju mandate, izborne rezultate i realnu infrastrukturu u RS. Uz SDA i SDP, tu su i Stranka za BiH, Demokratska fronta, BH Zeleni i drugi politički subjekti koji su već dokazali da mogu preći izborni prag u ovom entitetu. To nisu idealne kombinacije, ali su jedine koje imaju mjerljivu političku težinu. Suprotstavljati njima blok političkih patuljaka nije čin hrabrosti, nego čin sabotaže.
Zato je jasno da je blok političkih minjona odlučio svjesno pucati u samu ideju jedinstvenog nastupa probosanskih stranaka u Rs. Ne zbog principa, nego zbog sitnih stranačkih interesa, ličnih ambicija i potrebe da se ostane politički relevantan makar kroz konflikt.
I tu dolazimo do ključne istine koju mnogi izbjegavaju izgovoriti. Za katastrofalan položaj Bošnjaka u manjem bh. entitetu nije isključivi krivac Milorad Dodik. On je samo lice sistema koji otvoreno negira njihova prava. Drugi, podjednako opasan krivac, jesu politički hohštapleri koji povremeno obilaze povratnike, dijele lažna obećanja, glume brigu i patriotizam, a iza kulisa rade sve da Bošnjaci u RS ostanu svedeni na ustavni minimum – brojčano slabi, politički razjedinjeni i trajno marginalizirani.
To nije neznanje. To nije greška. To je svjesna politička praksa.
Još samo fali da Sabina Ćudić i Naša stranka osnuju AFŽ u RS i krenu u konačni obrčaun sa Miloradom Dodikom u korist Bošnjaka.
NAP (Patria)
