Jedna od bosanskohercegovačkih državljanki koja je u sirijskom kampu Roj, u pismu upućenom javnosti, institucijama i medijima u BiH piše o teškim i nehumanim uslovima u kojima neke od žena s djecom žive već devet godina. Pismo, koje je upućeno i portalu Istraga.ba, otkriva da su žene s djecom u sve težoj situaciji, dok institucije BiH ne čine ništa na repatrijaciji svojih državljana.
“Neke od nas ulaze u devetu godinu boravka u kampu, a druge su ovdje šestu godinu. Naša djeca rastu bez osnovnih prava – bez obrazovanja, bez sigurnosti, bez zdravlja, bez slobode. Mi smo bosanskohercegovačke državljanke i postavljamo jasno pitanje: Zašto su neke od nas vraćene u domovinu, a druge – prepuštene zaboravu.”
U Siriji je oko stotinu bh. državljana. Među njima je najviše djece (više od 50) i žena. Nalaze se u dva kampa – Roj i Al-Hol. Desetak muškaraca je u nekoliko zatvora na teritoriji sjeveroistočne Sirije koja je pod kontrolom Kurda, odnosno Sirijskih demokratskih snaga. Zabilježeno je i nekoliko smrtnih slučajeva i djece, žena i muškaraca porijeklom iz BiH.
Riječ je o osobama koje su živjele na teritoriji terorističke grupe “Islamska država”. U BiH je u decembru 2019. vraćeno 25 državljana i to je jedina organizirana repatrijacija iz Sirije provedena uz pomoć Vlade SAD-a.
“Država BiH je selektivno pristupila repatrijaciji svojih državljana. Oni koji su vraćeni prošli su kroz nadležne institucije i danas žive slobodno. Nema dokaza da bilo ko od njih predstavlja prijetnju po sigurnost BiH ili bilo koga drugog – što pobija izgovore koje uporno koristi Ministarstvo sigurnosti BiH.
Bivši ministar sigurnosti Nenad Nešić dao je više neutemeljenih izjava koje ne odražavaju realnu situaciju. S druge strane, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković iznosi tvrdnje da ‘repatrijacija ne zavisi od institucija BiH, već od međunarodne zajednice’ – što nije tačno. Jer upravo je on, kao MVP, dužan da formalno kontaktira međunarodne partnere i zatraži repatrijaciju bh. državljana”, piše u pismu jedna od žena iz kampa Roj uime, kako kaže, svih žena i djece.
Ona ističe da je BiH propustila više prilika da nešto učini za žene i djecu.
“SAD su obećale 148,7 miliona dolara pomoći za stabilizaciju u Siriji i Iraku. Jasno je pozvano sve države da repatriraju svoje državljane iz kampova u Siriji, uključujući porodice bivših boraca. Pomoć je bila dostupna, ali BiH nije uputila nikakav formalni zahtjev”, navodi ova žena koja je u kampu Roj s djecom već devet godina.
Ona napominje da je održano više sastanaka zvaničnika iz brojnih zemalja u okviru Koalicije za borbu protiv ISIL-a na kojima je posebna pažnja bila posvećena repatrijaciji stranih državljana iz sirijskih kampova.
Ministar Elmedin Konaković bio je lično prisutan na jednom takvom sastanku u Saudijskoj Arabiji.
“Poručeno je da su međunarodna pomoć, logistika i sredstva dostupni državama koje žele vratiti svoje državljane. BiH je imala mogućnost da pokrene proceduru – ali to nije učinila. A mi? Još smo ovdje. Mi ne tražimo milost. Tražimo samo ono što nam zakonski i ljudski pripada: pravo na povratak u svoju domovinu. Ako bilo koja od nas treba odgovarati – neka to bude pred bh. institucijama, ne pod produženom izolacijom bez suđenja i bez prava, u kampu. Naša djeca nisu kriva. Naša djeca ne smiju odrastati u šatorima, bez školovanja, bez doma, bez budućnosti. BiH kao država ima zakonsku i moralnu obavezu da pokrene naš povratak – samo treba uputiti zahtjev. A međunarodna zajednica je više puta javno ponudila pomoć, ali institucije BiH šute.”
“Zato pitamo: Zašto Ministarstvo vanjskih poslova BiH još nije poslalo formalni zahtjev? Zašto Ministarstvo sigurnosti koristi izgovore, a ne primjere već vraćenih građana? Zašto se mi još nalazimo ovdje, kada je svijet već otvorio vrata da se vratimo?”
Tri dječaka porijeklom iz BiH u “centru za rehabilitaciju Orkeš”
Prošle godine Međunarodni komitet Crvenog krsta pisao je Ambasadi BiH u Jordanu, koja je nadležna i za Siriju, o posjeti jednom od “centara za rehabilitaciju Orkeš” u kojima su najčešće smješteni dječaci tinejdžeri odvojeni od majki u kampovima.
Tamo su zatekli tri dječaka porijeklom iz BiH koji su izrazili želju da se izvijesti o njihovoj situaciji i koji su zatražili konzularnu i svaku drugu pomoć. Brojne humanitarne organizacije su ukazale na kršenja ljudskih prava kad je riječ o praksi odvođenja dječaka od majki, uključujući Human Rights Watch.
U maju 2025. godine Amnesty International upozorio je na sve gore uslove u kampovima u Siriji zbog smanjenja američkog finansiranja.
“Ovo mora poslužiti kao povod za hitno smanjenje broja ljudi koji su proizvoljno i neograničeno pritvoreni na sjeveroistoku Sirije zbog njihove navodne povezanosti s oružanom grupom ‘Islamska država’”, saopštio je Amnesty International.
Više od šest godina nakon teritorijalnog poraza “Islamske države”, autonomne vlasti regije Sjeverna i Istočna Sirija (autonomne vlasti), uz podršku koalicije predvođene SAD-om za borbu protiv ISIL-a, i dalje nezakonito drže desetine hiljada muškaraca, žena i djece zbog njihove navodne povezanosti s ISIL-om – u više od dvadeset pritvorskih objekata te u kampovima Al-Hol i Roj.
Većina pritvorenih nije optužena niti im je omogućeno da ospore zakonitost svog pritvora, a neki su bili izloženi torturi i drugom nečovječnom postupanju, piše Amnesty International.