Zastupnik Naše stranke u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH Damir Nikšić u komentaru predmeta “Kovačević” pred Evropskim sudom za ljudska prava rekao je da ga brine ideja da se otvori mogućnost da svi građani Bosne i Hercegovine dobiju mogućnost da bez obzira na svoju etničku pripadnost glasaju za članove Predsjedništva BiH bez obzira iz kojeg naroda kandidat dolazio jer bi to bh. demokratiju moglo pretvoriti u “suru demografiju”.
Dodao je da je za građansko društvo prekasno jer dolazi nakon tri decenije vojne demokratije u zemlji iz koje su konzervativci i ratni profiteri raselili većinu progresivne inteligencije, većinu učenih, stručnih, sposobnih, miroljubivih ljudi srednje građanske i radničke klase, većinu građanskog (liberalnog) svjetonazora.
“Bez te kritične mase slobodnih građanki i građana otvorenog uma, bez tog mozga, bez te pameti, bez te ‘građanske većine’ ili ‘većinskog građanstva’, bez slobodnog, otvorenog, građanskog društva – princip “jedan čovjek, jedan glas’ će samo dodatno poslužiti bržem jačanju i ultimativnom nadmetanju konzervativnih snaga, produbiti vjerske razlike”, kazao je Nikšić.
Jedan od odgovora komentatora na status Nikšića objavljen na njegovom Facebook profilu bio je “da se ne slaže s njim” i da će doći vrijeme da ljudi prepoznaju ko je za njih dobar bez obzira na etničko izjašnjavanje, odnosno da se ne slaže u vezi demografskog argumenta i da tome treba dati šansu.
“Pa to je demografija. Nema dovoljno ‘Ostalih’ da bi bilo tako. O tome govori tekst”, zaključio je Nikšić.
Iz Nikšićevog odgovora se može zaključiti da on kao jedine sposobne građane za građansko progresivno društvo vidi one koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda, odnosno pripadnike nekonstitutivnih naroda koje Ustav grupiše u kategoriju Ostalih.
Čini se da za Nikšića samo etničko izjašnjavanje već u startu određuje ko je sposoban, a ko nije za građansko društvo. To što se neko izjašnjava kao Bošnjak, Hrvat ili Srbin ne određuje njegove političke stavove, koliko god bi to neko volio vidjeti na taj način. Da određuje, Naša stranka sigurno ne bi postojala jer ona je formirana upravo u većinski bošnjačkom društvu i dobija glasove dobrim dijelom i od Bošnjaka, vjerovatnom i najvećim.
Jasno je iz Nikšićevog komentara da kada govori o demografiji misli na Bošnjake, iako u praksi živimo u surovoj etničkoj stvarnosti u kojoj većina građana, uglavnom Bošnjaka i manjeg broja pripadnika drugih etnija, samo još u Predsjedništvu ima prednost, dok na svim ostalim nivoima u stvarnosti dominaciju ima manjina građana, odnosno srpsko-hrvatski blok.
Iz Nikšićevog stava također se može zaključiti da i trenutni izbor članova Predsjedništva BiH iz Federacije, Bošnjaka i Hrvata, predstavlja obično demografsko prebrojavanje, jer je u Federaciji skoro 80 posto Bošnjaka.
Upravo je takva politička stvarnost nešto što Nikšić smatra nepravednim i vjerovatno je motiv njegovog pisanja, a ne strahovanje da će sa potencijalnim potvrđivanjem presude Kovačević doći do ishoda o kojem je on govorio. Jer presuda “Kovačević” i da bude potvrđena neće biti implementirana, ali će zakočiti namjeru promjene načina izbora članova Predsjedništva iz Federacije BiH.
Upravo stranke Trojke, naročito NiP, u dosluhu s HDZ-om pokušavaju promijeniti način izbora članova Predsjedništva da bi umanjili snagu glasova većine građana reducirajući je na volju manjine građana, uglavnom Srba i Hrvata.
Gledati instituciju kolektivnog Predsjedništva izvan konteksta odnosa snaga u svim drugim državnim i entitetskim institucijama ide u korist upravo onima koji imaju dominaciju u zemlji, srpsko-hrvatskog bloka.
U preambuli Ustava Bosne i Hercegovine jasno stoji da “Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine”.
Ustav prepoznaje da određena prava uživamo kao pripadnici naroda, a onda dodatno, kao pripadnici građana. Znači građani nisu neki imaginarni članovi društva već i Hrvati i Bošnjaci i Srbi i svi ostali pripadnici također etničkih zajednica.
Na državnom nivou to se implementiralo kroz dvodomni parlament, Predstavnički dom u kojem sjede zastupnici bez obzira na njihovo etničko porijeklo, i Dom naroda u kojem sjede pripadnici naroda.
Ako Našoj stranci ne odgovara trenutni način izbora članova Predsjedništva red bi bio da daju prijedlog kojim će zadovoljiti kriterije koje vidimo u Parlamentarnoj skupštini BiH i time usloviti bilo kakvu izmjenu trenutnog načina biranja članova Predsjedništva.
Ako predstavnici Naše stranke smatraju da etničke zajednice moraju imati predominantni utjecaj na izbor članova Predsjedništva i onemogućiti “surovu demografiju” onda trebaju i zadovoljiti poziciju građana u cjelini, a ne reducirati pojam građana na pripadnike Ostalih kako je to uradio NiP kad je predložio uvođenje četvrtog člana Predsjedništva.
Upravo je uvođenje četvrtog člana Predsjedništva kojeg bi birali svi građani Bosne i Hercegovine sa cijelog teritorija zemlje kao jedne izborne jedinice jedini mogući kompromis ako neko želi od članova Predsjedništva praviti predstavnike naroda. Četvrtog člana Predsjedništva ne bi mogli birati samo Ostali, jer oni nemaju ekskluzivno pravo na pojam “građanin”.
Takav četvrti član Predsjedništva bi odgovarao Predstavničkom domu BiH u slučaju da bude preglasan, za razliku od naprimjer člana Predsjedništva iz reda Srba koji odgovara Narodnoj skupštini RS-a, ili člana iz reda Hrvata i reda Bošnjaka koji odgovaraju etničkim Klubovima u Domu naroda FBiH. Takav četvrti član birao bi 25 posto ambasadora i konzula. Tim riješenjem sve dosadašnje presude Evropskog suda za ljudska prava u dijelu koji se odnosi na Predsjedništvo bile bi zadovoljene. Vrijeme je da stranke Trojke pokažu malo karaktera.
