Kada je Milorad Dodik na press konferenciji u četvrtak izgovorio rečenicu da BiH nema suverenitet, optužujući za to strance odnosno OHR, nijedna politička stranka koja je s njegovim SNSD-om u vlasti nije reagirala.
Tačno je da su stranci prisutni u BiH. Tačno je i da OHR odnosno visoki predstavnik ima sva ovlaštenja, ali u Ustav BiH ne može dirati. A ustav jedne države je najviši pravni akt koji joj garantuje suverenitet. U BiH o Ustavu BiH ne može odlučivati nijedan stranac već isključivo Parlamentarna skupština BiH.
Samo dan kasnije na scenu je stupio ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. On je boravio u posjeti Mađarskoj, a na sastanku sa ministrom vanjskih poslova Petrom Sijartom otvoreno je zatražio pomoć u odnosu sa Miloradom Dodikom.
„Razumijevanje svih političara u BiH jako je važno i zamolio sam da dobre veze sa političarima u Rs iskoristi, da objasni koje benefite donosi priča EU, zbog krize koja se dešava, da objasni da lobira da se vratimo na postavke koje znače političku stabilnost, a iz koje možemo iskreirati neke nove ekonomske prilike”, kazao je Konaković.
Očekivano, ovakav istup Konakovića naišao je na brojne negativne reakcije s obzirom na historiju odnosa Mađarske sa Miloradom Dodikom. I ne samo to, upravo je Sijarto zagovornik izmjena Izbornog zakona BiH na hrišćanskim osnovama kako je to kazao u jednom razgovoru sa Draganom Čovićem. Konaković je zaboravio i činjenicu da je Dodik postao sve žešći nakon susreta sa Putinom i Orbanom i sve češće govori o nezavisnosti Rs-a.
U trenutku kada se BiH suočava sa najvećom krizom nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, sve jačim napadima entiteta Rs na državu i prijetnje secesijom, napadima na njene građane koji se hapse zbog objava na društvenim mrežama, na Ustavni sud BiH koji je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, šef bh. diplomatije rješenje vidi u pomoći Sijarta u slučaju Dodika.
Sve i da Dodik ovog trenutka zaustavi sve aktivnosti, a već je kasno za to, jer je izvršio napad na Ustavni sud BiH, otvoreno se suprotstavio OHR-u pa i cijeloj međunarodnoj zajednici, historija će ga pamtiti kao čovjeka koji je rušio vlastitu državu. I što je najgore prošao je nekažnjeno.
Da je prešao crvenu liniju koju su samo imaginarno postavile stranke trojke, bilo je jasno 30. juna kada je svojim koalicionim partnerima opsovao genocid. Ni to nije bilo dovoljno “dobrim momcima” iz trojke pa su brže-bolje poručili Dodiku da u njima još ima partnera.
“Još uvijek imaju partnere koji su spremni da gradimo, bez obzira na teške okolnosti u kojima se nalazimo, budućnost naše zemlje. Drugi put koji se može desiti dovest će Republiku Srpsku u potpunu izolaciju. Njihova pozicija na međunarodnoj i domaćoj sceni nije zaista dobra, i mislim da bi trebali uozbiljiti svoje djelovanje”, poručio je Konaković.
I na takvu poruku iz trojke Dodik je odgovorio nastupom na Kozari, monologom o opstanku Rs-a pa i mogućem referendumu do kraja godine o statusu Rs-a.
Umjesto da Dodiku zatvore sva vrata, pa ako treba da se prekine i sva komunikacija, da ne radi Parlament BiH jer ne bi bio prvi put, iz trojke su pokazali da mogu pasti još niže. Konaković moli Mađara za pomoć, a ta bi država među prvima prihvatila nezavisnost Rs-a. Poniženje kojem svjedočimo ovih dana od kadrova trojke izaziva bol u utrobi.
Urušavanje države događa se pred našim očima, a trojka se pravi mrtva.
Iako su na početku procesa uspostave vlasti poručivali da će ako ne uspiju zemlju povesti naprijed sa partnerima SNSD-om i HDZ-om izviniti se i otići to se nije desilo. BiH ne samo da se nije pomakla naprijed, već kao da proživljava nove 90-e. Oružja nema, a kao da ima. Jer imaju ljudi koji su spremni ponovo na strahote 90-ih, koji bi klali i ponovili sve zločine nad Bošnjacima. To su već izgovorili, svjedočimo tome ovih dana. Ako to nije crvena linija za trojkaše onda ne znam šta bi drugo moglo biti.
Ne može se ne primjetiti da su predsjednici trojke dobili pozicije od kojih se teško odlijepiti. A ako za to treba da države bude manje, čini se da im je to sasvim prihvatljivo.
Za to vrijeme, a od uspostave nove državne vlasti prošlo je šest mjeseci, građani i dalje masovno odlaze iz BiH, čekaju u redovima pred ambasadama, imaju iste probleme u zdravstvu, obrazovanju, teško žive, investitori se povlače jer ne vide pravnu sigurnost.
Šest mjeseci je dovoljan period da trojka prizna poraz pred Dodikom i Čovićem i prestane tonuti dalje u blato. Jer džoker koji svako malo vade da je “tako i SDA radila” odavno je potrošen. Na poziv SDA da se konačno formira šiti probosanski blok za odbranu države nisu odgovorili.
Šta je onda zapravo trojci pravi cilj – zaštititi i očuvati državu ili zaštititi i očuvati svoj ostanak u vlasti i dobre plaće što duže?
(NAP)
