Nakon što je Sud Bosne i Hercegovine potvrdio prvostepenu presudu protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika u predmetu koji se vodio protiv njega zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika dio bh. medija, ponukan novim okolnostima, krenuo je u novu rundu ubjeđivanja javnosti da bi moglo doći do raskida strateškog saveza HDZ-a i SNSD-a, odnosno lidera dvije stranke.
Jedan od razloga za to je želja da se politika Trojke u proteklom periodu predstavi uspješnom, u smislu da je razbila savez Dodika i Čovića. To se u protekle tri godine nije dogodilo, a isticalo se kao politička stvarnost, narativ koji je praktično raskrinkan djelovanjem predsjedavajuće Borjane Krišto u Vijeću ministara BiH, koja je odbila predložiti Nebojšu Vukanovića za novog ministra sigurnosti. Drugi razlog je pokušati izazvati neslaganje između Dodika i Čovića, što je nemoguća misija jer taj odnos savršeno funkcioniše preko 15 godina.
Takav stav temelje na jučerašnjoj sjednici Glavnog odbora SNSD-a na kojoj je doneseno nekoliko zaključaka, od kojih se u jednom konstatuje da SNSD neće više biti u partnerstvu na državnom nivou sa bilo kojom partijom iz Federacije BiH.
“Glavni odbor SNSD-a konstatuje da naša stranka nije u koaliciji niti partnerstvu ni sa jednom političkom partijom iz FBiH na nivou zajedničkih institucija BiH, te da će u narednom periodu predstavnici Republike Srpske učestvovati u radu zajedničkih institucija biH kroz pasivno prisustvo, osim kada se odlučuje u interesu Republike Srpske i njenih građana”, stoji u zaključku.
U stvarnosti još uvijek ne postoji nikakav kredibilan pokazatelj koji bi govorio o bilo kakvom raskidu koalicije. Ona još uvijek savršeno funkcioniše na državnom nivou, ne zato što je to izraz, bilo kakve ljubavi dvije stranke, već istrateškog interesa, koji se u mnogočemu poklapa, od etničkog predstavljanja, odnosno reforme Izbornog zakona, pitanja statusa stranih sudija u Ustavnom sudu, kao i dugoročnog slabljenja ili gašenja OHR-a.
Dodatno, drugostepena presuda Dodiku u ovom trenutku predstavlja puno manji pritisak na Čovića da raskine koaliciju na državnom nivou. Razlog za to je da predsjednik SNSD-a i još koji dan predsjednik Republike Srpske, u ovom trenutku ne stoji “izvan” zakona, kao što je to bio slučaj nakon prvostepene presude kada je krenuo u rušenje ustavnog poretka. Naravno niko sa sigurnošću ne može reću kojem smjeru će krenuti Dodik.
On je tada usvojio zakone u Narodnoj skupštini RS-a kojima je neustavno zabranio djelovanje SIPA-e, VSTSV-a, Suda i Tužilaštva BiH. U ovom trenutku, odlukama Ustavnog suda BiH sve nabrojane institucije su legalne, a dolaskom na Sud BiH Dodik se vratio u tačku u kojoj je bio prije odluka NSRS. Opet je na početnoj poziciji u smislu da nije dobio legalnost ni jednog poteza koji je napravio od donošenja prvostepene presude, a dijelom nepovoljnijoj zbog drugostepene presude koju više nije moguće oboriti.
Za sve to vrijeme, nekoliko mjeseci otvorenog rušenja ustavopravnog poretka Bosne i Hercegovine, Dragan Čović je podnio svaki pritisak koji je stigao iz Sarajeva ili od predstavnika međunarodne zajednice. Do kraja je branio poziciju SNSD-a u državnoj vlasti. Na Čovića apsolutno ne utiče šta misle lideri stranaka u Sarajevu, a u očima međunarodne zajednice HDZ u vlasti je nešto što se ne smije dovesti u pitanje, pa pritisak s te strane i nema nekog smisla, jer neće dovesti do gubitka vlasti.
Raskid saveza dva lidera bit će moguć samo ako Dodik u stvarnosti napusti politički život. Raskid pod prisilom, ali on neće dovesti do toga da SNSD napusti državni nivo vlasti, odnosno do raskida koalicije dvije stranke. Politike dvije stranke su dobrim dijelom kompatibilne i ne zavise samo od lidera stranaka. Ukoliko Dodik prihvati provesti presudu to tek neće dovesti do raskida koalicije, jer on će kao predsjednik stranke i dalje povlačiti konce, a djelovat će legalno.
Ukoliko Dodik odbije da se povuče sa funkcije predsjednika RS-a uči ćemo u novu krizu u kojoj će se ponoviti sve ono što smo gledali nakon prvostepene presude, ali vjerovatno puno gore, jer će lider SNSD morati krenuti u stvaranje novih činjenica na terenu, a to znači ugrožavanje mira. Morat će do kraja provoditi zakone NSRS-a, a ne samo u mjeri da bi samo sebe zaštitio od hapšenja, provodeći samo djelimično odluke NSRS. Morat će odlučiti, ili da krene u stvarnu secesiju sa potpuno neizvjesnim ishodom gdje bi ugrozio status Republike Srpske kao entiteta Bosne i Hercegovine, ili da prihvati poraz.
U takvoj situaciji, pokazalo se u praksi, predsjednik HDZ-a neće napustiti Dodika sve do momenta dok on sam politički ne bude ugrožen ili dok predsjednik SNSD ne bude potpuno politički marginalizovan. Čak i onda saradnja dvije stranke će se nastaviti. Na kraju, bez obzira na sva tumačenja trenutne situacije, jedini pravi pokazatelj odnosa dvije stranke je buduće djelovanje Borjane Krišto kao predsjedavajuće Vijeća ministara.
