Zavjesa je spuštena na jednu od najmračnijih epizoda balkanskih ratova. Apelacioni sud u Hagu potvrdio je u srijedu osuđujuću presudu za Ratka Mladića za genocid u Srebrenici, opsadu Sarajeva i druge teške ratne zločine. Pravda je ovaj put bila vrlo spora. Majke Srebrenice čekale su je 26 godina, a još duže i ostale žrtve ovog sadiste, koji je otvoreno uživao u životu i smrti u BiH i na okupiranim teritorijama Hrvatske u periodu od 1991. do 1995 godine.
Danas Mladić ima 79 godina. Sa skrušenim držanjem, umjetnim zubima i drhtavim rukama, postoji samo sjena napuhanog luđaka u uniformi iz 1990-ih. Ali njegovo (čak) kasno osudjivanje važna je pobjeda međunarodnog prava. U vrijeme kada je moguće sistematski progoniti čitave nacije i narode pred očima cijelog svijeta, bilo da su to Ujguri u Kini, Tigrovi u Etiopiji, Rohinje u Mjanmaru ili Jezidi u Siriji i Iraku, imamo barem djelimično zadovoljstvo da zločini ne mogu proći nekažnjeno. Stoga je u Evropi, SAD-u i UN-u jednoglasno pozdravljena Mladićeva osuda.
Ali u paleti jedinstvenih odgovora Zapada jedan je nedostajao. Onaj iz Ljubljane.
Slovenačka vlada odgovorila je na Mladićevu konačnu osuđujuću presudu samo jednom, vrlo oskudnom porukom na web stranici Ministarstva vanjskih poslova. Janez Janša to je podijelio na Twitteru, zajedno s mnogim drugim objavama, ali je ostao nijem, iako će Slovenija predsjedati EU za nešto više od dvije sedmice i predviđa se da će se baviti Balkanom. Mladićeva osuda bila je dobra prilika za odlučan javni odgovor, jer je Slovenija uvijek službeno podržavala nedjeljivost BiH i pozdravljala kažnjavanje ratnih zločinaca. Pogotovo zato što se kao prva bivša jugoslovenska republika opirala ideologiji u ime koje je Mladić ubijao “Turke”, dijelio porodice, rušio gradove i osuđivao vlastiti narod na život.
Pa u čemu je problem? Imamo premijera koji je u to vrijeme bio na čelu Nezavisnih, a danas voli komentirati sve uživo. Tokom sukoba u Gazi, istaknuo je izraelske zastave na pročelju Vlade, glasno upozorio na progon opozicije u Bjelorusiji i javno pohvalio odluku mađarskih nogometaša da prije utakmica ne kleknu u znak protesta protiv rasizma. Pa zašto onda šuti kad je srpski general u neposrednom susjedstvu Slovenije osuđen za genocid? Jer ne želi da naljuti nove političke prijatelje iz reda Mladićevih ideoloških naslednika. Glavni “heroji” jugoslovenskih ratova danas su ili mrtvi ili u zatvorima. Ali ideologija koja ih je izbacila na površinu raspadom Jugoslavije i dalje je tu. Duh velikosrpskog nacionalizma nikada nije nestao – nakon svih vojnih poraza, gubitka teritorija, sankcija, osuda za ratne zločine, izručenja zemlje kriminalnim strukturama, korupcionaških skandala i izgubljenih generacija koje su bolju budućnost odlučile potražiti negdje drugdje.
Suprotno tome, njegovi ideološki nasljednici danas su na spletu u Beogradu i Banjaluci zbog spleta različitih razloga i okolnosti. Aleksandar Vučić, koji je posjećivao rovove iznad opkoljenog Sarajeva, a potom postao Miloševićev ministar informisanja, predsednik je i apsolutni vladar Srbije. Tabloidi koje on kontrolira ovih su dana Mladića pozvali kao “srpskog heroja”. Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik i dalje negira genocid u Srebrenici i otvoreno govori o otcjepljenju Republike Srpske.
Vučić i Dodik su pokriveni u Moskvi i Budimpešti, gdje se koriste kao alati za slabljenje uloge najvećih evropskih zemalja i EU na Balkanu. Rusija to čini iz povijesno-strateških razloga, a Mađarska želi poniziti Uniju i prikazati je nesposobnom da regulira situaciju duž svojih granica. Utjecaj Turske i Kine također se širi u regiji već dugi niz godina, nudeći zajmove zemljama za građevinske projekte, a sada i vakcine. Sve to dobro znaju i Amerikanci koji su se nakon jedne decenije vratili na balkansku geopolitičku šahovsku ploču. Ovo nije dobra vijest za šefa slovenačke vlade. Bajdenova izvršna naredba o proširenju sankcija onima koji prijete stabilnosti zapadnog Balkana direktan je odgovor na “slovenački” neslužbeni diplomatski dokument (“non-paper”) o novom crtanju granica u bivšoj Jugoslaviji, koji smo u aprilu otkrili na necenzurirano.si. Prema našim diplomatskim izvorima, oni u Washingtonu imaju čvrste dokaze da je Janšin kabinet bio uključen u njegovo slanje na razne adrese. Između ostalog i kabinetu predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, gdje su potvrdili da dokument imaju, ali ga ne žele objaviti jer bi to “ugrozilo međunarodne odnose”.
To je problem za Sloveniju, mnogo veći od Janšinih tweetova, i sramota što SDS neće moći isprati lažima i manipulacijama, nedavno o Milanu Kučanu. Bijela kuća je vrlo odlučnom mjerom, objavljenom neposredno nakon objave Mladićeve osude, objavila da su za nju nepovredive sadašnje granice BiH, Crne Gore, Kosova i Sjeverne Makedonije. Izvršnom naredbom Biden je stupio u odbranu upravo onog što autori “non-paper” -a iz Beograda, Budimpešte ili Moskve pokušavaju uništiti tajnim diplomatskim radnjama – uz pomoć kurira iz Slovenije, članice NATO-a.
Već je neko vrijeme jasno gdje je Janša u ovoj priči. Prije tačno godinu dana, na 25. godišnjicu genocida u Srebrenici, napisao je da se “ovaj masakr ne bi dogodio da su Ujedinjene nacije osudile komunistički genocid na isti način kao i holokaust”. Najveći problem ovog zapisa nije u potpuno pogrešnoj logici da su poratni masakri 1945. godine na bilo koji način utjecali na rat u Bosni i Hercegovini. Suština je u činjenici da Janša nije govorio o genocidu u blizini Srebrenice, već o masakru. Teško je povjerovati da bi Janša pogriješio. Snimak je objavio u trenutku kada je već počeo da se približava Vučiću. Nekoliko dana ranije, zajedno su nastupili na video konferenciji “boraca za slobodu” koju je organizovao Viktor Orban. Tada su krajem avgusta Vučić i Orban došli kod Janše na Bled.
U SAD-u je tada skoro na vrhuncu bila predizborna kampanja, u kojoj su sva trojica – Orban i Vučić tiho, a Janša glasno na Twitteru – navijali za Donalda Trumpa. Orban jer je s pravom ocijenio da je Trump, sa svom infrastrukturom za financiranje europskih populista, njegovo daleko najmoćnije oružje u slabljenju EU. Međutim, Vučič je znao da samo pod Trampom može računati na moguće pripajanje sjevernog dijela Kosova Srbiji. To bi otvorilo Pandorinu kutiju s promjenama granica i u BiH, što bi, sada kada je Mladić osuđen, zapravo značilo legalizaciju genocida. I Vučić to dobro zna. Janša je, kako bi odgovarao Vučiću, svom novom političkom prijatelju, prošle godine govorio o masakru, a ne o genocidu u Srebrenici. Iz istog razloga, Mladićeva osuđujuća presuda danas se šuti, a u međuvremenu je, prema nalazima Amerikanaca, pomogao poslati referat o rješenju “srpskog nacionalnog pitanja”. Šutnja Slovenije ne samo da je sramotna zbog nepoštovanja žrtava i BiH kao države. Šutnja je ono što pomaže pristalicama velikosrpske ideologije da revidiraju istoriju. Za novu evropsku desnicu, koja se konsolidira u Evropi, Srebrenica je prva bitka dobijena protiv “muslimanske prijetnje”. Konačnom presudom Mladića, zavesa je pala – takođe na reputaciju Slovenije u međunarodnoj zajednici.
(kolumnu prenosimo sa portala necenzurirano.si uz saglasnost autora)
