U narodnoj epskoj poeziji hajduci su odmetnuti i samoorganizovani drumski razbojnici koji po šumskim drumovima presreću i pljačkaju karavane osvajača i trgovaca. U vrijeme raznih zuluma i nepravdi, a u nedostatku vlasti i zakona, narodni pjevači su svoje odmetnike proglasili borcima za slobodu. U naslovu ove priče pisac se poslužio pjesničkom slobodom pa je našim “političkim hajducima” dao prošireno značenje odmetnika od zakona i pljačkaša svog naroda. U modernoj evropskoj pravosudnoj terminologiji USKOK je skraćenica za “Ured za Suzbijanje Korupcije i Organizovanog Kriminala”. Za razliku od srednjevijekovnih (uglavnom dalmatinskih) uskoka, “pravosudni uskoci” u našoj priči su pripadnici pravosudne državne formacije koji imaju ulogu da od političke hajdučije “otimaju” protivpravno imovinsku korist stečenu korupcijom i organizovanim kriminalom. Društvo je napredovalo pa su se i uloge glavnih aktera pljačke malo izmijenile! Da vidimo hoće li “pravosudni uskoci” oduzimati od političke hajdučije?
USKOK Milorada Dodika
Prije dvadeset godina, u vrijeme velike priče o nezavisnom pravosuđu i njegovoj reformi, tadašnji predsjednik Vlade RS Milorad Dodik, prvi se dosjetio da osnuje USKOK kao potpuno samostalno pravosudno tijelo. Obdaren političkim talentom i brzim političkim refleksima, shvatio je da će malu grupu “samostalnih” tužilaca lako korumpirati i tako je koristiti za svoje i političke ciljeve. U svom naumu otišao je predaleko pa je i njihovo imenovanje obavio sam, ignorišući zakonska ovlaštenja Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV). Sukob sa VSTV-om i međunarodnim reformatorima pravosuđa brzo je završen političkim dilom – dobio je Specijalno tužilaštvo za korupciju i organizovani kriminal, ali je tužioce imenovalo VSTV! Institucija je dobila poseban objekat, poseban budžet i posebnu administrativnu strukturu. Specijalni tužioci dobili su i posebnu nagradu u vidu plate uvećane za 30 posto u odnosu na platu redovnih tužilaca. Naivci, kakav je bio i pisac ovih redova, vjerovali su da vlast iskreno želi efikasno sprečavanje korupciju i organizovanog kriminala po ugledu na neke evropske zemlje i da uvećanu platu opravdava složenost tužilačkih istraga korupcije. Razvojni put institucije ubrzo je razotkrio prave namjere idejnog tvorca ovog projekta. Iz Specijalnog tužilaštva nisu dolazili očekivani rezultati. Predmeta visoke korupcije i organizovanog kriminala nije bilo. Ono što se nalazilo u radu nisu bili ni ozbiljni, ni složeni slučajevi. U žarišta korupcije i državnog kriminala Specijalno tužilaštvo nije diralo. Za tih dvadesetak godina rada Dodikovog USKOKA propale su “Bobar banka” i “Banka Republike Srpske”, Dodik je kupio vilu na Dedinju, Litvanci su opljačkali zvorničku Aluminu, Serdarov je nestao iz Ugljevika, dogodilo se više nerazjašnjenih ubistava sa predznakom organizovanog kriminala (Milan Vukelić, Slaviša Krunić i David Dragičević)… Kroz RS su prodefilovali razni prevaranti, lažni biznismeni i internacionalne protuve sa kojima je Dodik vodio razgovore o investiranju i pravio propale poslovne aranžmane. Bilo je prevarantskih slučajeva kojih bi se svaki ozbiljan čovjek stidio. Naprimjer, vijetnamski prevarant Mai Vu Minha i njemački biznismen, a naše gore list, Dragan Vučetić. Bilo je smiješno i tužno gledati Dodika i Željku Cvijanović u društvu tih bjelosjetskih prevaranata. Bilo bi korisno da se čitalac uz pomoć internet pretraživača podsjeti tog vremena, tih ljudi i naših patriotskih besmrtnih lidera i vidi kako su nas vodili u svijetlu budućnost.
Federalni USKOK
U Federaciji BiH se ćutalo o Dodikovom USKOK-u. Niko ga nije osporavao, a ni hvalio. Pojavila se jednog momenta, u političkim krugovima SDP-a Zlatka Lagumžije i njegovih političkih saradnika u to vrijeme, ideja o reformi pravosuđa po u režiji domaće vlasti, u kojoj je, između ostalih novotarija, planirano imenovanje sudija i tužilaca od strane zakonodavne vlasti (Parlamenata). Bio je to očigledan plan vladajućih politika da se dođe do provjerenog mehanizma uticaja na pravosuđe preko izbora i imenovanja. Međutim, taj objelodanjeni plan je nestao brzinom kojom je dospio u javnost. Zaustavili su ga, po svemu sudeći, stranci jer im se uplitao u njhove pravosudne projekte i političke ciljeve.
Nakon tog SDP-ovog političkog debakla u Federaciji se, u istoj kuhinji, pojavila ideja o federalnom USKOK-u. Ima tome desetak godine. Zakon je donesen 2014. godine, ali se nije primjenjivao više od deset godina. Nikome nije smetalo šte se tako važan zakon ne primjenjuje! Nije smetalo ni američkoj ambasadi, nu uredu EK, ni našim opozicionim partijama. Zašto? Zbog toga što su vladajuće politike i stranci već imali osigurane poluge utjecaja u tužilačkom dijelu pravosuđa. Kada se reformisani pravosudni sistem počeo pretvarati u sistem korupcije, trgovine uticajem, neshvatljivih skandala i očiglednog podrivanja, trebalo je pokazati da neko još uvijek brine o “napretku BiH prema evropskim integracijama”. Američka ambasada je procijenila da je nastupio trenutak da sa vladajućom koalicijom, koju je već instalirala, pravi dogovor o USKOKU da bi se sačuvala osvojena vlast uz pomoć kriminalizacije političkih protivnika. Tako je nakon jedanaest godina od donošenja Zakona o USKOK-u raspisan konkurs za izbor i imenovnje tužilaca. Poklapanjem interesa američke ambasade sa vladajućom koalicijom u F BiH, SDP je napokon realizovao svoju ideju o direktnom uticaju na tužilački dio pravosudnog sistema.
Izbor USKOK-ovih tužilaca i sudija
Podrazumijeva se samo po sebi da u takvom pravosudnom tijelu treba da bude koncentrisan sam vrh tužilačke pameti i iskustva. Nezavisni regulator, kao tijelo koje upravlja pravosuđem i vrši izbor, morao je proces izbora voditi tako da se u USKOK-u nađu tužioci iz cijele F BiH koji imaju relevantno iskustvo u procesuiranju korupcije i organizovanog kriminala. Kod izbora tužilaca za posebno odjeljenje u Tužilaštvu F BiH imali smo čudnu i neshvatljivu situaciju. Među osam izabranih tužilaca svi su tužioci iz Kantonalnog tužilaštva u Sarajevi! Neodoljivo liči na politički projekat vladajuća kolacija! Ali, ostavimo to za neku sljedeću priču. Jedno Kantonalno tužilaštvo je ostalo bez osam tužilaca i može se reći da je uništeno u svom najsnažnijem i najvažnijem dijelu. Posljedice ovakve kadrovske devastacije će biti dugoročne i katastrofalne. VSTV je izvelo neodgovoran i samoubilački atak na jednu važnu pravosudnu instituciju. U Uskokov odjel Vrhovnog suda izabrano je sedam sudija, među kojima su četiri tužioca. Jedan od njih nije prihvaćen kao dobar kandidat za tužioca u USKOK-u, ali je zbog nečeg dobar kandidat za sudiju Vrhovnog suda! Samo oni koji su ga birali znaju zbog čega. Od četvero izabranih sudija, tri tužioca su sa Tužilaštva BiH. Od sedam izabranih, šest je iz Sarajeva. Zašto je USKOK u rukama sarajevskih tužilaca i sudija znaju samo oni koji su ih izabrali! Nije li političko Sarajevo izabralo svoj USKOK!?
Odlazak tužilaca u sudove postaje strukturalni problem. Sudski sistem se iz godine u godinu popunjava tužiocima, ali od sudija niko nikada nije otišao u tužilaštvo. Ovakvom politikom imenovanja VSTV razara i tužilački i sudski system. Tužilačko znanje i praksa nisu isto što i sudsko znanje i praksa, bez obzira Koliko se dodiruju. Konzistentnosti sudske prakse i kvalitet sudskog sistema gradi se kontinuitetom iskustva. Trend razvodnjavanja sudskog sistema tužilačkim iskustvom i radnim filozofijama nosi ozbiljan rizik. Taj fenomen zahtijeva hitnu analizu. O pojedincima izabranim u USKOK u profesionalnoj zajednici kruže priče da su izabrani i oni koji nikada nisu radili na predmetima organizovanog kriminala i korupcije, da izbor nije slijedio listu najboljih kandidata, da su izabrani i oni koji su na listi bili na 14. i 20. Mjestu i da neki nemaju ni jednog pravosnažno okončanog slučaja korupcije i organizovanog kriminala. Među izabranim sudijama je jedan sudija sa opštinskog suda i jedan tužilac koji nije bio dovoljno dobar kandidat za tužioca, ali je izabran kao dobar kandidat za sudiju. Apsurd do apsurda! Zanimljivo je i višestruko indikativno da su proces izbora “najboljih kandidata” nadzirali predstavnici ambasada SAD, Ureda EK, a neki kažu i predstavnik USKOK-a iz Hrvatske. Američka ambasada otvoreno se umiješala u proces prvo sa zahtjevom za odlaganje sjednice VSTV, a onda i saopštenjem za javnost o podržavanju odluke da se ne izvrši izbor zbog “odsustva dobrih kandidata” i raspiše novi konkurs. Kakva je uloga ambasade SAD u izboru nosilaca pravosudne vlasti u BiH? Da li je to podrška nezavnosti pravosuđa BiH? Da li je VSTV regulator pravosudne nezavisnosti, ili sredstvo u rukama ambasada?
Projekat vladajućih politika
Iz ove hronologije natezanja, odlaganja izvršenja zakona i momentuma u kojem se USKOK oživljava, te način izbora tužilaca i sudija, jasno se vidi da je federalni USKOK projekat vladajućih politika. On je odlučujući korak ka potpunoj političkoj kontroli pravosudnog sistema. Dosadašnja praksa osvajanja vlasti i održavanja na vlasti uz pomoć pravosuđa ohrabrila je i vladajuće politike i strance. Vladajuća koalicija je, slijedeći iskustvo Milorada Dodika, zaključila da sa instaliranjem svojih tužilačkih kadrova može lakše uticati na USKOK i koristiti ga za stranačke obračune, kao što to već radi neko vrijeme. Drugim riječima, shvatila je da je modeliranje vlasti uz pomoć izbornog inženjeringa i koalicionog mešetarenja bilo previše komplikovano i nedovoljno za siguran i dugotrajan ostanak na vlasti. Dakle, ponovo ćemo gledati procesuiranja sitne korupcije iz posljednjeg političkog ešalona, dok će javne nabavke, sumnjive investicije, autoputevi, aerodromi, elektrane, kockarnice, tokovi reketa i sivog novca, građevinske investicije po Jahorini, Bjelašnici i Igmanu, i sve ostalo što podrazumijeva reket i ugrađivanje, ostati nedirnuto. A nije isključeno da ova, na brzinu sklepana i s mukom rođena pravosudna nakaza, umre prije nego što prohoda!
(Branko Peric je bivši predsjednik VSTV-a i bivši sudija Suda BiH)
