Tehničko pitanje implementacije dogovora vladajuće koalicije u Federaciji BiH da američke kompanije finansiraju, izgrade i upravljaju Južnom plinskom interkonekcijom pretvorilo se u političko insistiranjem predsjednika HDZ-a Dragana Čovića da, zaobilaznim putem, osigura kontrolu nad gasovodom hrvatskoj politici. Potez Čović, s obzirom na dugogodišnju praksu nije bio neočekivan, sasvim suprotno, baš kao ni kukavičluk Trojke.
Odmah po završetku sastanka održanog u novembru prošle godine predstavnika stranaka vladajuće koalicije u FBiH i otpravnika poslova Ambasade SAD-a Johna Ginkela na kojem je dogovoreno da će Južnu plinsku interkonekciju graditi američke kompanije, predsjednik HDZ-a Čović je svojim izjavama stvorio sumnju da će krenuti u proces miniranja dogovorenog.
U samom početku uradio je to na suptilan način podižući tenzije pričom o trećem entitetu, da bi danima i sedmicama kasnije, sumnju da je praktično nezadovoljan dogovorenim, potvrdio jučerašnjim zahtjevom da izgradnju gasovoda vodi kompanija koja bi zapravo bila asocijacija kompanija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Prve naznake da je to put kojim će Čović krenuti dala je izjava navodnog hrvatskog stručnjaka za energetiku Ivice Jakića koji je u decembru 2025. gostujući na HRT-u kazao da je u smislu izgradnje Južne plinske interkonekcije već napravljena nova kompanija u kojoj će vlasništvo biti podijeljeno na jednake dijelove između BH Gasa, Elektroprivrede HZ HB i hrvatskog Plinacroa. Dodao je da će uloga Amerikanaca biti samo izgradnja i “naplaćivanje marži”.
S obzirom na to da je riječ o hrvatskom javnom servisu, bilo je jasno da je Jakić nastupio kao glasnogovornik HDZ-ovih želja, da nekako hrvatska politika osigura kontrolu nad gasovodom, u novim, nepovoljnim okolnostima.
Ovakvo rješenje predlagano je i prije nego su Amerikanci “uskočili”, ali je sada prilagođeno novim okolnostima, mada još uvijek nedovoljno jasno, kako bi to izgledalo u praksi, jer uloga Amerikanaca u tom slučaju ne bi imala onu koja je prvobitno dogovorena.
Na sastancima koji su uslijedili, a po saznanjima Istrage, nakon što su Amerikanci predložili da preuzmu projekat, predstavnici Trojke djelovali su defanzivno, pristavši na eliminaciju BH Gasa iz postojećeg Zakona o južnoj plinskoj interkonekciji. Uprkos tome što je jedini zahtjev Amerikanaca bio da se američkim firmama u postojećem Zakonu omogući davanje koncesije na određenim vremenski period, ne insistirajući na brisanju BH Gasa, koji bi potencijalno nakon isteka koncesije preuzeo upravljanje gasovodom, HDZ je otvorio pitanje, a Trojka pristala. Davanje koncesije može se urediti amandmanom na postojeći Zakon.
Međutim, predstavnici najjače hrvatske stranke nisu stali na tome, zatražili su i da se i vlasništvo nad novom kompanijom koja bi bila osnovana da “asocijaciji kompanija” usložnjavajući realizaciju projekta. Kao i uvijek, popustljivost je otvorila vrata novim zahtjevima. Na dodatni uslov, Trojka nije pristala, ali, sudeći po izjavama lidera Naše stranke i NIP-a traži da Amerikanci stvar “presjeku”, a ne da oni sami povuku potez.
Predsjednica NS-a Sabina Ćudić jučer je kazala da bi HDZ-om prijedlog “spriječio američke investitore da ostvare ono što žele”, da bi to bila “pandorina kutija koja sprečava investiciju”, te dodala kako je to “jasno i američkim investitorima”. S druge strane Elmedin Konaković je poručio kako ne vjeruje da će zbog prijedloga Čovića Amerikanci “biti sretni”
Iz njihovih riječi jasno je da se spas traži od Amerikanaca bez bilo kakvog rizika odnosa sa HDZ-om. Umjesto da sami oblikuju prijedlog zakona onako kako je dogovoreno sa Amerikancima, pošalju ga u Parlament Federacije i dovedu Čovića u situaciju da ovaj put glasa direktno protiv američkog finansijskog interesa, odnosno ugrozi interes nove Trumpove administracije koja je dala direktnu podršku projektu, predstavnici Trojke žele, kao i uvijek u odnosima sa HDZ-om, da Amerikanci sve za njih završe. Oni bi riječima da uvjere američke zvaničnike da Čović opstruiše, a ne da prepuste njemu samom da ih glasanjem zastupnika u Parlamentu FBiH sam uvjeri.
Izbjegavajući direktno sukobljavanje sa Čovićem, a istovremeno nadajući se da će Ginkel kao nekada Michael Murphy povući jasnu crvenu liniju, Trojka nastoji neokrenjena izaći iz cijelog procesa.
Sukob politike HDZ-a i direktnog finansijskog interesa Amerikanaca otvorio je prostor Trojki za vraćanje dijela samopuzdanja narušenog stalnim strahom od posljedica konfrontacije sa hrvatskom politikom, na momente paralizirajućeg, koji je gura u konstantne koncesije koje ne narušavaju samo interes države već i njenu vlastitu poziciju. Predstavnici stranaka Trojke zaboravljaju da kao vlast imaju mehanizme da stvoraju nove okolnosti i činjenice na terenu. To uvijek zaborave kada im se interesi suprotstave interesima HDZ-a. S tim u vezi djelovanje predstavnika HDZ-a u trenutnim okolnostima pokazuje da su oni izgubili svako poštovanje prema Trojki, ako su ga ikada i imali, upravo suprotno očekivanjima Trojke da će ga zadobiti i održavati davanjem koncesija. Uvijek se nadaju i očekuju da mogu dobiti više nego što trenutno imaju.
Onda i kada zadobije poštovanje HDZ-a, a to je moguće samo uz direktnu političku konfrontaciju i nikako drugačije, iz čega će se i izroditi stvarni kompromisi, Trojka će zadobiti i poštovanje javnosti. Do tada, ostaje oslanjanje na pomoć Zagreba i OHR-a, i naravno, milost Čovića.
