„U toku snježnih padavina i velikih minusa mi pojačavamo primjese soli, dakle, idemo do zakonskog maksimuma. Ne štedimo materijal, imamo ga dovoljno na raspolaganju. I pored posipanja same frakcije, koristimo takozvani mokri postupak – kalcij-karbonat, koji bi trebao da sprečava poledicu na većim minusima“ – ovako je jučer Emir Dobrača, direktor KJKP „Rad“, za BHRT opisao aktivnosti koje radnici ovog javnog preduzeća svakodnevno poduzimaju na čišćenju snijega i leda koji su proteklih dana okovali glavni grad BiH.
Dan kasnije, istaknuti funkcioner Naroda i pravde (NiP) i jedan od najbližih saradnika Elmedina Konakovića, Kemal Ademović, u intervjuu za Fenu otkrio je kako je mladi NiP-ov direktor „Rada“, koji se ovih dana našao na udaru brojnih opravdanih kritika ne samo građana, već i rukovodstva svoje stranke, na čelo tog preduzeća imenovan pod snažnim političkim pritiskom.
„Za direktora je imenovan čovjek koji je komunikolog, dolazi iz svijeta marketinga, koji je i na javnom pozivu bio tek četvrti na listi konkursne Komisije, ali je pod pritiskom politike ipak imenovan kao četvrtorangirani. Ispred njega je bilo boljih kadrova za tu poziciju, onih koji dolaze iz struke, i evo, pokazalo se, pao je na prvom ispitu“, rekao je Ademović.
Dodao je i da se on lično protivio tom izboru, ali da je presudila „odlučnost“ drugih aktera u procesu imenovanja.
Dakle, aktuelni direktor „Rada“, koji je tu funkciju preuzeo u oktobru prošle godine, nije bio ni prvi, ni drugi, ni treći, nego tek četvrti na konkursu za ovu poziciju. To je, pretpostavit ćemo, i jedan od razloga zbog kojeg je direktor Dobrača u izjavi sa početka ovog teksta rekao da se za posipanje ulica koristi kalcijum-karbonat – misleći valjda na kalcijum-hlorid ili natrijum-hlorid koji se, za razliku od kalcijum-karbonata koji nema nikakvog efekta u topljenju snijega i leda, standardno upotrebljavaju za te namjene.
Jasno je da prosječan građanin ne mora znati razliku između pojedinih hemijskih jedinjenja niti tehnološke detalje zimskog održavanja saobraćajnica, ali direktor preduzeća čija je to djelatnost i koje godišnje u tu svrhu troši milione maraka iz budžeta bi to svakako morao znati. Da je bio prvi na konkursnoj listi, umjesto četvrti, vjerovatno bi i znao.
Kad za direktora gradskog komunalnog preduzeća imenujete nekog „četvrtog sa liste“, u čijoj službenoj biografiji piše da je diplomirani ekonomista koji se bavio marketingom te da je “cijeli život aktivan u sportu i član mnogih nevladinih udruženja”, onda ćete neizbježno dobiti paralizu čitavog grada zbog 40 centimetara snijega, neočišćene ulice, zatrpane trotoare i kontejnere nakrcane smećem koje niko ne prazni.
Jednako tako, kad za kantonalnog ministra saobraćaja dovedete nekog “četvrtog sa liste”, koji se može pohvaliti da je “ekspert iz oblasti ekonomije sa velikim iskustvom u segmentu kriznog menadžmenta”, onda dobijete nove novcate, lijepe tramvaje koji osim što kao da su pravljeni za Liliputance, beskorisno stoje zaglavljeni na pruzi i ne mogu da se kreću čim zapada iole ozbiljniji snijeg – sada to znamo, iako još ne znamo koliko nas je cijeli taj poduhvat sa obnovom pruge i tramvajima koštao.
Ili, recimo, kad za premijera Kantona sa budžetom od skoro dvije milijarde maraka postavite “mladog i perspektivnog” Nihada Uka, koji izuzev toga što je mlad i perspektivan nema ama baš nikakve kompetencije za posao koji obavlja, dobit ćete bezbroj velikih ambicija, gomilu dugovanja i isto toliko neispunjenih obećanja, plus trećinu ministara kantonalne Vlade pod istragama za zloupotrebu položaja i nezakonita zapošljavanja.
Živimo u društvu u kojem nisu presudni znanje, stručnost, iskustvo, pa čak ni rezultati na javnom konkursu. Nije važno jesi li četvrti, peti ili sedmi na rang-listi, važno je samo da si na pravoj stranačkoj listi broj jedan. A kada su im „prvi izbori“ ovakvi kakvi jesu, sasvim je legitimno zapitati se: kako bi tek izgledalo da su stvarno morali posegnuti za četvrtim?!