Jeste li primjetili trend retuširanja historije? Ja jesam. I ne samo primjetio, sve ga više osjećam na svojoj koži. Primjera je sve više. I raste im broj geometrijskom progresijom! Jedan od novijih je “uljudba” Biljane Plavšić.
Najprije je portal Politicki.ba 9. marta objavio da se ona našla na izložbi “Naše žene” u Tuzli, “rame uz rame” s Majkama Srebrenice. U priču su se ubrzo uključili portali Vijesti.ba, Hayat.ba, Slobodna-bosna.ba…Portal RadioSarajevo.ba je objavio svoje nalaze. Kolumnista Dragan Bursać oštro je kritizirao organizatora postavke – Historijski muzej Bosne i Hercegovine. Preporod.info je donio nove detalje skandala. A onda je uslijedila odmazda “fine gradske raje”.
Historijski muzej Bosne i Hercegovine ustanovio je da je sve naš spin. Nije, niti to može, demantirao da se i Biljana Plavšić uredno promovirana kao jedna od istaknutih žena Bosne i Hercegovine iz prošloga (a i ovoga!) vijeka. Neki od suorganizatora su neprestano ponavljali da je Plavšić “priznala zločine”. Kada su suočeni s dokazima da je priznanje povukla, samo su se ušutili i energiju usmjerili u gušenje medija koji su ih razotkrili.
Nekakav ‘portal’ Raskrinkavanje ili kako već (ili “Istinomjer”, ko će ga znati), odlučio je da stane na stranu spina.
Svi navedeni portali označeni su kao autori “lažne vijesti”. Ta je oznaka, potom, proslijeđena Facebooku i posebno posjećeni portali, poput Vijesti.ba, Slobodna-bosna.ba, te RadioSarajevo.ba dobili su finansijske sankcije, ali i umanjenje broja posjeta preko Facebooka! Nije ni prvi, a neće biti ni zadnji put da “Raskrinkavanje” ili “Istinomjer”, sasvim svejedno, ‘retušira’ istinu.
I nisu ni prvi ni zadnji koji to rade. U dugoj historiji mog bavljenja novinarstvom nadživio sam i opskurnije “medije”.
Za ‘kažnjeničku bojnu’ – Raskrinkavanje (ili Istinomjer) meritorno je šta će reći neka institucija. I neće je provjeriti. Neće jer im to nije zadatak. Zadatak je da se novi narativ nameće. I to rade. A donatori uredno plaćaju. Epizoda s Biljanom Plavšić kao “našom ženom” tako savršeno prikazuje trend kojem sve više svjedočimo i modus operandi njegovog provođenja! Ali upozorava na još jednu pojavu.
Historijski muzej Bosne i Hercegovine uredno je glorificirao osubu osuđenu za ratne zločine. Na čelu te institucije je osoba bošnjačke nacionalnosti. I ona se svim silama potrudila da zasvijetli “zvijezda” zvana Biljana Plavšić!
A šta god da mislila ili rekla, ne postoji niti može postojati argument koji bi “van razumne sumnje”, da se poslužim terminologijom Tribunala u Hagu, objasnio stavljanje u istu ravan (i na istu platformu), Biljane Plavšić i Majki Srebrenice!
Historijski muzej nije jedina institucija Bosne i Hercegovine koja provodi revizionizam. A na njegovom čelu je osoba bošnjačke nacionalnosti! I zabrinjavajući broj Bošnjaka kontaktirao me je da mi “sugerira” (neki su me pokušali i ubjeđivati, pa im se nije baš ‘isplatilo’) da griješim. Neki su mi najavili i da ću dobiti očitovanje Historijskog muzeja BiH. Nikad nije došlo!
Historijski muzej BiH, dakle i nažalost, nije jedini. Prije njih u revizionizam se uključio i Arhiv Bosne i Hercegovine. Ta je državna institucija 19. februara ove godine uredno proslavio “Dan Rs”. Usred Banje Luke. I u društvu probranih glorifikatora ratnih zločinaca. Na čelu s Nikolom Selakovićem, vučićevim minisrom u Vladi Srbije. Taj Selaković je već dugi niz godina ministar. Pred preuzimanje mandata ministra prave Srbije u julu 2012. godine, on je mahsuz otišao u Hag.
Tamo se u Ševeningenu cijeli dan družio sa osuđenim ratnim zločincima. Satima je sjedio i pričao s Ratkom Mladićem. O tome svjedoči i njegova objava na tadašnjem Twitteru da je imao “izuzetan dan” i razgovore. Na čelu Arhiva BiH je srpski kadar. Bošnjački zamjenik direktora Arhiva BiH ni do dan danas se nije oglasio. Niti će!
To što Tužilaštvo Bosne i Hercegovine već godinama podiže selektivne optužnice za ratne zločine, okrivljujući bošnjačke oficire i vojnike, više nikoga ni ne iznenađuje. Niti iznenađuje naše pristajanje.
Mediji koji cvjetaju na prostoru koji je odbranila i oslobodila Armija Republike Bosne i Hercegovine nerijetko istu tu Armiju označe “takozvanom”. Vojne formacije druga dva naroda iz perioda rata, nedvosmisleno označene i osuđene kao zločinačke, ne označavaju se takozvanim!
Ono što mene iznenađuje i čudi je da čak ni na ovakvim slučajevima ne postoji nikakav smisleni odgovor. Nema ni ozbiljnih reakcija bošnjačkih i probosanskih kadrova u silnim institucijama.
Mnogo je ‘odgovora’ zašto je to tako. Od komformizma do podaništva. Ali, sve to je neprirodno! Stanje u kojem manjima vlada većinom neprirodno je i kad god da se to desi, završi krahom takvog ‘sistema’.
U ovoj zemlji, u ovom narodu, postoji desetine stranaka, stotine udruženja, hiljade dobrih ili relativno dobrih pravnika. Kako je moguće da se niko, na primjer, nije sjetio da napravi bar udruženje. Ono bi se bavilo pravnom borbom, tužbama i suđenjima. I finansiralo se iz toga. Od svake dobijene tužbe za udruženje bi se mogao izdvajati određeni procenat. Siguran sam i da bi to udruženje primilo i pofine donacije! Mislim, finansiranje je najmanje sporno. Još je manje sporno znanje naših ljudi. Kao i volja da se uhvate u koštac.
Ono što bolno nedostaje je – svijest! A to pravi sistem. A sistem je – onda – država! Ako se neko nekad bude bavio ovim prostorom, sigurno će mu biti fascinantno kako su se neki ljudi i narodi uspjeli odbraniti i krvavo platiti postojanje svoje države, a onda je ona šaptom pala pred očim (za mozak ne bih!) istih tih ljudi!
Politički.ba
