A je li vam pala na pamet sljedeća mogućnost: da kriza koju je izazvao Dodik uopšte neće biti riješena? Između ostalog i zato što krize, ako samo malo promijenite perspektivu, zapravo i nema. Da pojasnim. Znate kako kažu liberali: sve je stvar perspektive. Ne postoji objektivna istina – sve su to tek subjektivne perspektive, a naša je dužnost da ne dozvolimo da bilo koja od tih perspektiva prevlada i postane totalitarizujući diskurs. Zahvaljujući tom principu,mišljenje morona vrijedi jednako kao i mišljenje genija. E, vidite: ima ta perspektiva po kojoj je Dodik praktično dovršio razvaljivanje Bosne. Zakoni Bosne i Hercegovine ne važe na čitavoj njenoj teritoriji. Bosna i Hercegovina na svojoj teritoriji nema monopol sile. Na taj način Dodik je praktično dokazao da je BiH takozvana „propala država“ čije je održanje besmisleno. Preostalo mu je još da, kad on procijeni da je pravi momenat, izvede naoružane ljude na entitetsku granicu i zatraži međunarodno priznanje, što će od Srbije, Rusije, Bjelorusije i sličnih ija i dobiti.
Ali, vidite, ima i druga perspektiva, koju zagovara Trojka: Dodik nije proglasio secesiju. Mir u Bosni je sačuvan. Bosna i Hercegovina i dalje postoji. Njeni brojni prijatelji u svijetu podržavaju njen suverenitet i teritorijalni integritet i oštro upozoravaju Dodika da su njegove akcije neprihvatljive. Evo vam taj narativ, naslušaćete ga se od progresivnih intelektualaca u danima pred nama: važno je da se zemlja nije raspala. Bitno je koncentrisati se na takozvani Evropski put. Sve bosanskohercegovačke unutrašnje kontroverze ionako će biti riješene ulaskom u EU. Neka Dodika, nećemo nasjedati na njegove provokacije. Ionako će to sve biti nebitno kada postanemo dio velike evropske porodice naroda.
Opcija o kojoj vam govorim je dakle ovo: da Dodik uradi sve što je naumio a da Sarajevo ne uradi ništa. I sve se samo nastavi. Bosna i Hercegovina će i dalje biti nezavisna, suverena, nedjeljiva i međunarodno priznata država, iako neće imati suverenitet na čitavoj svojoj teritoriji i biće praktično podijeljena nešto manje no što je poslije Drugog svjetskog rata bila podijeljena Njemačka. Republika Srpska neće biti međunarodno priznata država, iako će praktično biti država. Bosna će imati državnu vlast koja će za vladanje primati plate i sastajati se sa ̧našim brojnim međunarodnim prijateljima koji će nas svi podržavati u nastojanjima da sačuvamo mir. SIPA će i dalje postojati i možda će je i dalje, što da ne, voditi Ćulum – samo što i dalje neće djelovati u RS-u. Postojaće državno tužilaštvo i državni sudovi, samo to što oni mlate neće zanimati nikoga u pola države.
Mislim da je slika jasna. Dodik je završio posao a na nama je da to prihvatimo kao novu realnost.
Zaista vam nije palo na pamet da je i to opcija?
