Iako se to ne čini na prvi pogled, posljednji Opći izbori u Bosni i Hercegovinu donijeli su velike promjene na našoj poliitčkoj sceni koje će imati dalekosežne posljedice. Neke od njih su svakako dobre, ali isto tako postoje određeni vrlo zabrinjavajući trendovi.
Razbijeni su pojedini mitovi koji su već dugo prisutni u našoj javnosti i na kojima određeni javni djelatnici, posebno analitičari skloni pojedinim partijama, uporno insistiraju. Spaljene su brojne iluzije kojima je bosanskohercegovačko društvo skoro tri decenije zamarano i mentalno iscrpljivano. I dobro je da je tako, da se konačno možemo “resetirati” i našu političku stvarno sagledavati na ozbiljniji i objektivniji način.
Ovo je, prema našem mišljenju, 10 najvažnijih lekcija posljednjih Općih izbora u Bosni i Hercegovini.
Vladajuća koalicija Trojke i partnera je kažnjena!
Ako isključimo neke trenutno potpuno nerealne kombinacije, stranke Trojke u naredne četiri godine neće obnašati vlast na državnom i federalnom, niti u većini kantona. I to je najvažniji ishod ovih izbora. Da li će njihovi koalicioni odnosi preživjeti četiri godine bez vlasti to ćemo tek vidjeti.
Građani su odlučili kazniti vlast koja je mnogo obećala uoči izbora a dovela do brojnih korupcijskih i svih drugih afera, pogoršavanju ekonomske situacije i jačanju destruktivnih snaga HDZ-a i SNSD-a.
Razbijen mit o pluralizaciji Hrvata
Skoro dvije decenije iz hrvatskih stranaka, prohadezeovih medija i pojedinih medija i analitičara iz Sarajeva slušali smo optužbe na račun prevashodno Željka Komšića i njegovog DF-a kako je najodgovorniji zašto je hrvatsko biračko tijelo vrlo homogeno i opredijeljeno HDZ-u. Da se osjećaju relaksiranije pomogao im je bivši visoki predstavnik Christian Schmidt. On je u izbornoj noći prije četiri u koordinaciji sa zvaničnim Zagrebom tako podesio izborni zakon da je, kako je rekao prohadezeov analitičar Milan Sitarski, statističku vjerovatnost “Platforme” iz 2011. godine (vječiti bojazan HDZ-a) sveo na minimum.
Četiri godine kasnije, HDZ je apsolutni pobjednik izbora među Hrvatima. Rezultat ujedinjene opozicije pet hrvatskih stranaka je katastrofalno loš, pogotovo ako ga uporedimo sa očekivanjima uoči izbora. Naprimjer, u Zapadnohercegovačkom kantonu, tamo gdje Hrvati čine gotovo stopostotno stanovništvo, Čovićev HDZ je osvojio preko 70 posto glasova. Na pluralnost Hrvata će se još dugo dugo čekati.
Velike nacionalne stranke neupitne
Kada je na prijevremenim izborima za predsjednika RS-a krajem prošle godine kandidat opozicije Branko Blanuša za samo desetak hiljada glasova izgubio izbore od Siniše Karana, mnogi su se ponadali da promjene dolaze i u RS nakon gotovo dvodecenijske vladavine SNSD-a.
Isti takav optimizam probudilo je i ujedinjenje pet hrvatskih stranaka oko kandidature Zdenka Lučića, kao i ujedinjavanje stranaka Trojke nešto ranije.
Međutim, ovi izbori su rasprišili te nade. Građani su u najvećoj mjeri podržali velike nacionalne stranke.
Vladavina načelnika
Veliki uspjeh Stranke za BiH sigurno leži u njenom predsjedniku Semiru Efendiću. Ne negirajući njegovu političku karizmu, Efendić je jedan od lidera koji je dio zanimljivog poličkog trenda u Bosni i Hercegovini – nastojanje načelnika ili gradonačelnika za što većim političkim utjecajem na višim razinama vlasti ali ne kroz političke stranke putem kojih su došli do načelničke/gradonačelničke pozicije već putem vlastitih političkih projekata.
To je u proteklom period iznjedrilo nekoliko vrlo značajnih političkih figura koje su, zahvaljujući svojoj popularnosti na lokalnom nivou, ostvarile značajne rezultate na parlamentarnim izborima i postale važan, ponekad i presudan, faktor u izboru vlasti na višim nivoima
Općinski nivo vlasti, kao najniži u hijerahiji, pruža priliku najneposrednije komunikacije sa biračima kroz rješavanje njihovih svakodnevnih problema.
Nermin Ogrešević kao gradonačelnik Cazina je sa pozicije predsjednika NES-a u proteklom period igrao važnu ulogu u formiranju federalne i državne vlasti. Fuad Kasumović kao gradonačelnik Zenice je formirao svoj politički pokret Bosanskohercegovačka inicijativa, a mandati njegove stranke nakon proteklih izbora bili su presudni u formiranju kantonalne, federalne i državne vlasti. Pobjeda u utrci za gradonačelnika Banjaluke iznjedrila je Draška Stanivukovića u najvažnijeg opozicionog zvaničnika u RS-u.
Pa ipak, iako se pozicija načelnika/gradonačelnika pokazala kao prava odskočna daska za visoku politiku, jednako tako su navedeni primjeri pokazali da je za trajniji uspjeh potrebno mnogo više: jasna ideologija, koalicioni kapacitet, stranačka inforastruktura, dosljednost i širenje izvan matične općine ili grada.
Komšić više nije “fenomen”
Jedan od gubitnika ovih izbora je i Demokratska fronta. Zasigurno najdosljednjiji nosilac ideje građanske države još od svog osnivanja, DF je ostvario tek 50 posto svog prethodnog izbornog rezultata, a njegov kandidat za Predsjedništvo BiH Slaven Kovačević izgubio je od protukandidatkinje iz HDZ-a Darijane Filipović što je jedan od navažnijih ishoda ovih izbora koji rezultira odlučujućom ulogom saveza SNSD-HDZ u formiranju nove vlasti na državnom nivou.
DF je ipak zadržao parlamentarni status na svim nivoima vlasti i to mu daje šansu da bude važan faktor u kreiranju buduće vlasti, ali to ipak zavisi od njihovih partnera. Oni, prema svemu sudeći, neće DF pustiti “niz vodu”.
Bošnjaci nikad slabiji u RS-u
U pravu je Ramiz Salkić kada kaže da su slabi rezultati probosanskih stranaka u RS-u na posljednjim izborima pokazatelj posljedica genocida nad Bošnjacima. Ali je jednim dijelom i posljedica dugog niza političkih i svih drugih promašaja koje su probosanske partije u RS-u napravile u proteklih dvadesetak godina. Od sramotnog Zakona o prebivalištu koji je MUP-u RS-a dao ogromnu moć u poništavanju prava na glasanje bošnjačkih povratnika (na čijem usvajanju je insistirao današnji “čuvar bošnjačke stolice” u Predsjedništvu BiH Denis Bećirović), preko iznevjerenih obećanja, nesloge i neaktivnosti u uvezivanju dijaspore, dale su ovakav rezultat.
Bošnjaci u RS-u su sada u takvoj poziciji da ona zahtijeva dugoročnu (višedecenijsku) političku strategiju nadstranačkog karaktera.
Bakir Izetbegović između poraza i pobjede
Lider SDA Bakir Izetbegović ponovo nije uspio ostvariti pobjedu u utrci za člana Predsjedništva BiH. Ključno pitanje za Izetbegovića je kako će se njegov poraz odraziti na poziciju predsjednika stranke. Sudeći po prvim reakcijama nakon izbora, Izetbegović će ostati čvrsto za kormilom SDA. Uprkos porazu na posljednjim izborima, najteže razdoblje (2022. i početak 2023. godine) je ostavio poodavno iza sebe. U korist mu idu i sve druge okolnosti. Posebno međunarodne. U Američkoj ambasadi u Sarajevu više ne sjedi ambasador željan obračuna sa SDA, a Zapadne sile su trenutno najzainteresovanije za unutrašnju političku stabilnost. Izborni pobjednik u vlasti svakako tome ide u prilog.
Bezvoljna opozicija u RS-u
Opozicija u RS-u ponovo je pokazala nedoraslost za bilo šta osim da bude sparing-partner na izborima. Druga stranka po broju glasova za Narodnu skupštinu RS-a, Pokret sigurna srpska Draška Stanivukovića, u zaostatku je za vladajućim SNSD-om ogromnih 132 hiljade glasova. Kada se glasovi svih opozicionih partija saberu, opet su u velikom zaostatku za SNSD-om.
Srbi nisu kao Bošnjaci. Oni vole jake i dominantne lidere. I daju im priliku da dugo vladaju. Vidimo to i u Srbiji.
Male stranke potrošile svojih pet minuta
Ako se pažljivije pogleda broj osvojenih mandata na državnom i federalnom nivou, same stranke Trojke (SDP, NS i NiP) nisu zabilježile dramatičan pad. U državnom parlamentu imat će dva mandata manje, a na federalnom jedan. Na kantonalnom nivou slika je nešto drugačija.
Ali, ono što onemogućava koaliciju Trojke da na svim nivoima budu konkurenti za ulazak u vlast jeste izborni poraz manjih stranaka lokalnog karaktera koje su se pridružile Trojki nakon izbora 2022. godine i dale joj svoje povjerenje. Njihovi glasači su ovaj put podržali SDA i Stranku za BiH. To se najbolje vidi na kantonalnom nivou gdje je SDA nadmoćno pobijedila.
Smjena generacija u bošnjačkoj politici
Kada pogledamo rezultate izbornih listi bošnjačkih stranaka, primijetit ćemo da su najveći uspjeh ostvarila relativno nova lica koja su se politički profilisala u proteklih nekoliko godina. U bošnjačkoj politici se definitivno događa smjena generacija i ovo je vrijeme kada stasaju neki budući predvodnici procesa.
Jučer je objavljena vijest da je u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH svega 29 zastupnika iz prošlog saziva zadržalo svoje mandate. Veliki broj tih novih lica se prvi put ove godine našlo na listama za federalni parlament.
