Predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković ima talenat kojem nije dorastao ni jedan političar u Bosni i Hercegovini. Što su nevjerovatnije teze koje zastupa, planovi koje iznosi ili narativ koji kreira on ih javno prezentuje ubjedljive, s većom strašću, nego što je to slučaj kada govori istinu.
Tako je bilo i tokom Konakovićevog gostovanja u “Podcastu s Brezom” gdje je “zaprijetio” HDZ-u izbacivanjem iz vlasti nakon Općih izbora u oktobru ukoliko Dragan Čović ne pristane da ugasi strateški savez sa Miloradom Dodikom i prihvati da eliminiše SNSD iz državne vlasti.
“HDZ će morati odlučiti. Prilikom formiranja naredne vlasti, je li sa Dodikom i uz Dodika ili ni HDZ neće biti vlast u Bosni i Hercegovini”, kazao je Konaković.
U tom zanosu kazao je da će Narod i pravda, zajedno s Trojkom, dobiti mnogo veću i značajniju podršku na narednim izborima, a što će navodno, kako tvrdi, biti dovoljno da implementira zacrtani cilj. Na vrhuncu predstave iznio je nevjerovatnu tezu.
“Ogolili smo odnose HDZ-a i SNSD, to je vrlo važno”.
Nema punoljetne osobe u Bosni i Hercegovini, pa čak s minimalnim interesom za politiku, da ne razumije, makar površno, strateški odnos Dodika i Čovića koji u kontinuitetu traje gotovo 20 godina, i koji ne zavisi samo od njih kao ličnosti nego i usmjerenosti srpske i hrvatske politike jedne na drugu s obzirom da im se politički ciljevi u mnogo čemu preklapaju.
Bio je to isti onaj zanos Konakovića kao kada je u maju gostovao u podcastu “Direktno s Vildanom Selimbegović” i pozvao novinare da se bave temom na kojoj je Konaković prije toga i dobio najveće kritike od tih istih novinara, Izbornim zakonom i odlukama Christiana Schmidta. Tada je bez ikakve zadrške izmislio da se vlast jednostavno može formirati bez HDZ-a.
“Šta znači zadnja odluka Christiana Schmidta koja je trajnog karaktera kako se bira federalna Vlada. Ne trebaju više troje. Dvoje se dogovore i imamo premijera”.
Iduće je vjerovatno da Konaković “pozove” novinare da se bave odnosom Čovića i Dodika.
Bilo kako bilo, pred liderom NIP-a stoje dva puta ukoliko želi ostati dio vlasti, uz preduslov da Trojka preživi kao koncept, dobro prođe na izborima i ukoliko bude poželjan partner. Priznaćete, puno slabih tačaka.
Ili će lider NiP-a formirati vlast s “režimom” koji je srušio uz pomoć Schmidta, blokom SDA i DF ili sa režimom koji je kreirao ili makar njegovim hrvatskim dijelom, i u kojem njegova stranka i Trojka trenutno egzistiraju kao partneri.
Predsjedavajućeg Vijeća ministara bira Predsjedništvo BiH, prostom većinom, a potvrđuje, kao i ministre u državnoj vlasti, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, bez Doma naroda.
Da bi Trojka izbacila SNSD iz državne vlasti trebala bi imati podršku HDZ-a (upitno), uz to da dobije člana Predsjedništva BiH na idućim izborima, podršku opozicije iz Republike Srpske, odnosno da ima, sa koalicionim partnerima, većinu u Predstavničkom domu PS BiH. U tom smislu opcija bi bila koalicija Trojke, HDZ-a i srpske opozicije. Bez obzira na to da li će Željka Cvijanović obnoviti svoj mandat.
Ipak, da bi Trojka zadobila podršku HDZ-a potrebno je da isporuči reformu Izbornog zakona u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva, ali ovaj put se Čović neće osloniti samo na obećanje. Ukratko, HDZ je u tom smislu ključna karika. Naročito ukoliko kandidat HDZ-a Darijana Filipović ostvari pobjedu na oktobarskim izborima za člana Predsjedništva iz reda Hrvata.
S druge strane, da bi Konaković i ostatak lidera Trojke uslovljavali HDZ njihovom potencijalnom eliminacijom iz Vijeća ministara morali bi kao alternativu praviti dogovor sa SDA i DF-om, uz spomenutu podršku srpske opozicije. Ali i tu je osnovni preduslov da Darijana Filipović izgubi izbore, a da Slaven Kovačević zasjedne na tu poziciju. Kakva bi uopšte bila realna snaga Konakovića i Trojke u tako širokoj koaliciji bošnjačkih i građanskih stranaka? Kako bi Konaković to objasnio svojim glasačima? Puno teže nego da nastavi voditi prohrvatsku politiku.
Praktično, srušio bi sve ono na čemu je posljednje četiri godine gradio svoju poziciju, mada njemu takvi obrati nisu strani. Tvrdio je “da nije uredu da Bošnjaci Hrvatima biraju člana Predsjedništva”, ali bi mu navodno bilo uredu da izbaci iz vlasti najjaču hrvatsku stranku.
Vjerovati da se Konaković uzda u koaliciju bez HDZ-a, značilo bi vjerovati da je spreman odbaciti podršku Zagreba zbog koje je i mogao postati politički faktor, bez kojeg trenutno to ne može biti, a o kojem i danas govori biranim riječima, čak i u trenucima najveće krize, što je razumljivo s obzirom na nezahvalnu poziciju u kojoj se nalazi i pokerašku politiku koju vodi. Konakovićeva simulacija snage korisna je samo za unutarbošnjačku političku borbu, a i to je upitno, a Čoviću je sigurno zabavna.
