Ne treba u javnom i političkom životu isključiti udio ličnog, kako u odlukama tako i u odnosima. Možda sva politika, pa i rat, genocid, ubijanje djece… nisu ništa drugo do „borba za moć“, mračna igra velikih koji zavedu male, obične, nevine i naivne, pa se oni odaju klanju, snajperisanju i paljevini.
Tako nas uči predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić. Ne bih ni kod nje isključio udio ličnog u ovakvom budalastom i opasnom tumačenju rata i zločina.
Ne bih udio ličnog isključio ni kog bivšeg američkog ambasadora u Bosni i Hercegovini Michaela Murphyja.
Ko je zaustavio podjelu Bosne?
O ličnim motivima Sabine Ćudić da se bavi činjenično neodrživim tumačenjem rata i zločina – drugom prilikom. Zašto Michael Murphy i iz diplomatskog zagrobnog života ratuje protiv jedne stranke, SDA – također, drugom prilikom.
Ovdje valja razmotriti okolnosti i posljedice u kojima njihove gotovo sinhronizirane izjave dolaze. Obje izjave, a naročito Ćudićkino opravdavanje, služe otvaranju emotivno nabijene, nedovršene i nedovršive predizborne, isključivo unutarbošnjačke priče.
Linija tumačenja ide ovako: nije bilo agresije – nego borba za moć; nisu samo Srbija i Hrvatska htjele dijeliti Bosnu i Hercegovinu – nego je to htio i Alija Izetbegović, i učinio bi da nije bilo Srba i Hrvata u Armiji Republike BiH… a sve to danas – ulijeće bivši američki ambasador – pokušava i Bakir Izetbegović, koji mu je, navodno, rekao da bi pristao na podjelu države.
I oca i sina Izetbegovića već 35 godina prate priče o tome da, eto, žele podijeliti Bosnu i Hercegovinu, ali nekako ih neko sprječava. Pa ako je Alija Izetbegović želio podijeliti Bosnu i Hercegovinu – kao što su željeli gotovo svi, od Pala i Beograda, Gruda i Zagreba, preko Londona i Pariza – zašto se onda nije proveo takav jasan dogovor naroda uz pristanak međunarodne zajednice? Zato što to nisu dali Srbi i Hrvati u Armiji i strukturama vlasti i zato što su se tome, predstavama, radijskim emisijama i umjetničkim instalacijama, odupirali urbani glasovi. Ko se tome danas odupire? „Nenacionalne“ NS i SDP.
Bećirović je ipak živ
Ovo propagandno ludilo već toliko traje da su ovaj put Murphyjeve tobože ekskluzivne informacije izazvale koliko bijesa i ogorčenja toliko i podsmijeha zbog očigledne uigranosti sa Ćudićkinim predizbornim trikovima.
Na Murphyjev prvi propagandni pucanj odmah je skočio kompromitirani premijer Federacije Nermin Nikšić. Nije dugo trebalo ni članu Predsjedništva iz reda Trojke, Denisu Bećiroviću, da uz šokantno neukusnu fotografiju s portretom Izeta Nanića, odlučno i hrabro izađe na megdan djeliteljima države. Baš kao što nije stao prije nekoliko dana u odbranu granice i pravne države.
Očigledno je da Trojka nakon katastrofalnog mandata u kojem je sve išlo suprotno njihovim obećanjima i pričama nema drugog izbora nego da učini upravo ono za šta su njihove perjanice godinama optuživale „nacionalne“ stranke: mobilizacija glasača emotivno nabijenim, politički besplodnim i društveno štetnim pričama.
Sluđivanje Bošnjaka kao predizborna kampanja
Umjesto ekonomskog pada, inflacije, zastoja u evropskim integracijama, neuspjeha u snishodljivom koaliranju s Dodikom i Čovićem, diplomatskih i lobističkih poraza, opće krize političkog djelovanja u najvažnijim državnim pitanjima – Trojki preostaje da priča kako je Alija htio podijeliti Bosnu i kako njegov sin Bakir nije ništa drugačiji.
Propagandne priče koje su decenijama kolale koliko po marginalnim toliko i po etabliranim medijima, pa se preselile na šizofrene forume i društvene mreže, sada se pokušavaju vratiti u glavni tok političke rasprave.
Murphyjeva siročad nemaju više kuda nego se vratiti sluđivanju i otupljivanju bošnjačke političke javnosti i glasača. Sudeći prema prvim reakcijama, intervencija Murphyja iz zagrobnog života neće nimalo pomoći njegovim ostavljenim štićenicima.
Odgovor.ba
