Nije Bosna i Hercegovina kapitulirala jučer, kada je Sud BiH, na prijedlog Tužilaštva, ukinuo Miloradu Dodiku tridesetodnevni pritvor od kojeg nije “odležao” nijedan minut. Bosna i Hercegovina je kapitulirala 3. marta 2025. godine kada je ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković kazao: “Nećemo u slučaju nepoštivanja nekih sudskih odluka i presuda, slati naoružane ljude na naoružane ljude, jer Milorad Dodik kontroliše jedan dio MUP-a RS”.
Predsjednik Republike Srpske je bio “bjegunac” tri mjeseca. Nije putovao dalje od Laktaša samo u mislima i lažima Sabine Ćudić. Jer bio je svuda, osim u Vojkovićima gdje je, prema sudskom rješenju o određivanju pritvora i predanjima Dragana Miokovića, trebao završiti.
Govorili su nam, redom, Zukan Helez, Elmedin Konaković, Sabina Ćudić i drugi da se oko Dodika steže obruč. Obećavali su nam bagere koji će pregaziti SNSD kao što je, onomad, u Srbiji bagerima pregažena Šilerova ulica u kojoj je stanovao Zemunski klan. Ali od Britke sablje (tako Konakovića zovu njegovi saradnici) ostao je samo nožić za otvaranje pošte kojim je predsjednik Republike Srpske otvorio kovertu u kojoj je bilo zapakovano rješenje Suda BiH na kojem je pisalo – ukida se pritvor Miloradu Dodiku.
Sjećamo se, ostalo je zapisano kada nam je lider NiP-a govorio da mu treba februar i malo marta da završi sa Dodikom. Nismo zaboravili ni njegovu izjavu da od juna više ništa neće biti isto. I nije. Nakon juna došao je juli poslije kojeg više ništa neće biti isto.
Upinju se pojedini sarajevski mediji koji, da citiram sveprisutnog i najcitiranijeg direktora na dunjaluku Almira Badnjevića, “dobijaju jasne upute” (završen citat) iz zgrade VSTV-a, Suda i Tužilaštva, da prikažu Dodikovo pojavljivanje pred Sudom kao “pobjedu” pravosuđa.
Ta besmislena teza glasi – Dodik je, ipak, morao doći pred Sud. Što je, logično, greška. Kriminalci ne moraju doći pred sud. Kriminalci moraju biti izvedeni pred sud. A Dodik nije izveden pred Sud. On se ušetao u Sud onda kada je taj Sud pristao postupiti u skladu sa njegovim zahtjevima. Sve ostalo je forma koja bi trebala prikriti suštinu.
To što je Minka Kreho, v.d. predsjednica Suda BiH, po “prethodnom dogovoru” sa Davorinom Jukićem, naredila da se javnost o slučaju Dodik obavijesti tek kada je predsjednik RS bio na sigurnom, dokaz je da je ovaj proces odvija po uputama iz Banje Luke i Mostara, a ne po Zakonu o krivičnom postupku BiH. I gdje to na svijetu ima da Sud i Tužilaštvo izdaju zajedničko saopćenje za javnost o određenom predmetu? Valjda Sud sudi, a Tužilaštvo optužuje. Istina, ovom saopćenju se mogla slobodno pridružiti i Dodikova odbrana, jer je ona, svakako, rukovodila istragom u ovom predmetu. Milanko Kajganić i Vedrana Mijović su samo marionete koje vise na beogradskim prstima.
Nije Milorad Dodik pobijedio. On je trijumfovao nad pravosuđem koje služi za hapšenje političkih Bošnjaka i sirotinje iz sva tri naroda. I, zato, časni sude – ko te jebe!
