Zastave Srbije i danas, 4. marta 2025. godine, viore se ispred institucija bh. entiteta Republika Srpska. To što je Ustavni sud BiH 12. februara ove godine prihvatio zahtjev Denisa Bećirovića, člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, i privremeno stavio van pravne snage Zakon o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne RS formalno znači mnogo. Suštinski ne znači ništa. To je samo jedna u nizu presuda Ustavnog suda BiH koje nisu provedene. I neće biti provedene sve dok država ne počne koristiti svoj represivni i oružani aparat.
A ima li u Bosni i Hercegovini iko hrabrosti da naredi, recimo, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) da njeni specijalci ispred Palate predsjednika RS uklone zastave Srbije, postavljene na osnovu Zakona koji je Ustavni sud BiH stavio van snage? Ne vjerujem. Na stranu to što, prevashodno amaterskim greškama lidera Trojke, i SIPA-om i Specijalnom jedinicom SIPA-e (ranije to nije bilo tako) sada upravljaju kadrovi SNSD-a. Pravo pitanje je da li takvu naredbu smije izdati bilo koji bošnjački kadar i sigurnosnim agencijama BiH.
“Zakon o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 4/25) privremeno se stavlja van pravne snage. Ova odluka stupa na snagu odmah i proizvodi pravno djelovanje od dana stupanja na snagu Zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne”, presudio je 12. februara Ustavni sud BiH.
Vijest od 13. februara glasi – Zastava države Srbije postavljena je na ulaznim vratima sjedišta Milorada Dodika, predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (Palata RS-a).
Krivični Zakon BiH, član 239, stav 1 glasi: “Službeno lice u instituciji Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, ili u kantonu, gradu ili opštini ili lokalnoj zajednici ili bilo kojem organu lokalne uprave i samouprave, ili odgovorno lice koje ne primijeni, ne provede, ne izvrši ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, uključujući i odluku o privremenoj mjeri, konačnu i izvršnu odluku ili privremenu mjeru Suda Bosne i Hercegovine, Doma za ljudska prava Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, ili koje spriječi odnosno na drugi način omete primjenu, provođenje ili izvršenje takve odluke, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”.
Znam, nije Ustavni sud BiH isto što i OHR, pa da Tužilaštvo BiH ekspresno formira i okonča predmet protiv Milorada Dodika zbog neprovođenja presuda Ustavnog suda BiH. Niti je Milorad Dodik Fadil Novalić pa da heroj mjeseca Džermin Pašić izda naredbu za lišavanje slobode predsjednika Republike Srpske.
Sjećate li se odluke Ustavnog suda BiH o “9. januaru”? Najmanje pet puta vlasti RS su prekršile odluku Ustavnog suda BiH i obilježile neustavni dan RS. Nijedna optužnica zbog toga nije podignuta, odnosno potvrđena.
Kaže ministar vanjskih poslova BiH: “Nećemo u slučaju nepoštivanja nekih sudskih odluka i presuda, slati naoružane ljude na naoružane ljude, jer Milorad Dodik kontroliše jedan dio MUP-a RS. On traži procese, skandale ili incidente koji bi pomogli njegovom ostanku na vlasti. Institucije BIH će pobijediti, ali odluke će biti zasnovane na racionalnim argumentima, a ne na padanju u vatru, jer kad utakmicu gubi Dodiku treba incident kako bi se iza toga sakrio”.
Zamislite bilo koju državu na svijetu u kojoj ministar državne vlade kaže da država neće slati policiju onima koji ne poštuju presude Ustavnog suda te iste države. No, ta Konakovićeva izjava medijima nije interesantna koliko im je interesantan skup floskula koje svake noći lider MIP-a i NiP-a objavljuje na svom Facebook profilu. I zato nam i jeste ovako kako jeste.
Ali nije Milorad Dodik Fadil Novalić pa da njime specijalne policijske snage brišu pod, vodeći ga iz SIPA-e na ispitivanje heroju mjeseca Džerminu Pašiću.
MUP RS je odbio realizirati naredbe Tužilaštva BiH. I? Nikom ništa. SIPA u tišini zaobilazi Republiku Srpsku. I, opet, nikom ništa.
“Tužilaštvo BiH predložilo zabranu obavljanja dužnosti premijera Fadilu Novaliću”, glasila je vijest objavljena u jeku afere Respiratori.
Da se “ekspertima” ne bi pomiješalo gradivo, ove mjere zabrane su predložene tokom krivičnog postupka protiv Novalića i drugih.
“Mjere koje se mogu preduzeti prema optuženom za osiguranje njegove prisutnosti i za uspješno vođenje krivičnog postupka jesu poziv, dovođenje, mjere zabrane, jemstvo i pritvor”, navedeno je u Zakonu o krivičnom postupku BiH.
To su, dakle, one mjere koje mogu biti na snazi do okončanja krivičnog postupka.
Za Milorada Dodika nikada nisu tražene takve mjere. Za njega su heroji mjeseca tražili ono što svakako Sud i mora izreći ukoliko ga pravosnažno osudi.
Tužilaštvo je, dakle, tražilo da Novaliću bude zabranjeno obavljanje dužnosti premijera u toku trajanja krivičnog postupka (prije bilo kakve presude), a za Milorada Dodika su tražene sigurnosne mjere koje mogu stupiti na snagu tek nakon što Milorad Dodik bude pravosnažno osuđen. A i tada, prema tvrdnji ministra vanjskih poslova BiH, SIPA ne mora ići da provede tu presudu. Jer bi to, kaže, ugrozilo mir. I to je ono što Milorad Dodik i želi. Mirni razlaz.
