Pogledamo li ko su i kakvi su spin-doktori i promotori projekta Trojka, možemo bez imalo cinizma biti sretni što se država Bosna i Hercegovina nije raspala otkako je taj projekat ušao u vlast. Odnosno, još se nije raspala, a sreća je da smo preživjeli pola njihovog mandata, pa se nadam da ni u preostaloj polovini neće biti kao njihovi mentori.
Jedan od najgrlatijih i medijski najzastupljenijih promotora političke pošasti koja je uveliko unazadila naše društvo i državu bio je i profesor Enver Kazaz. U 2022. godini, godini općih izbora, Kazaz je pretrčavao iz studija u studio, iskakao s naslovnica i ponavljao mantru kako je SDA pošast i kako građani BiH moraju glasati za one za koje su sigurni da će im donijeti bolji život.
Nije Kazaz u svojim “analizama” ostavio prostora za sumnju na koga misli, jer je u njegovim opservacijama samo jedna strana bila pošast, a druga nosilac nade. U svojim medijskim pohodima za interes projekta Trojka, Kazaz nije štedio ni Islamsku zajednicu ni reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića, koje je nazivao militantnim instrumentima SDA i zvjerskom zajednicom čija uloga iz devedesetih nije rasvijetljena.
Branio je ovaj propagandni potrčko Trojke i Schmidtove izmjene Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pa nam kazivao:
“Pročitao sam cijelu odluku, pa kažem da je gospodin Schmidt bio u pravu. Naime, ako znamo da smo imali vladu u tehničkom mandatu, vladu respiratori, vladu koja se nije znala boriti s covidom, vladu koja nije znala nabaviti vakcine, vladu koja nas izlaže opasnostima energetske krize, krize hrane, demografske krize itd., onda je vrlo jasno da je gospodin Schmidt otkočio proces formiranja vlasti poslije izbora.”
Danas, kada znamo da je Kazaz sve to radio iz ličnih interesa i da je “namješten” u skladu s doprinosom projektu Trojka, jasno je da je njegov kredibilitet spržen do nebitnosti. Profesor se prodao kao što se alkoholičar proda za pivo.
Stoga i njegova baljezganja niko ozbiljan više ne uzima za ozbiljno, osim ako su ona direktno usmjerena na podrivanje države i njene budućnosti. A upravo je to iz studija javnog servisa Kantona Sarajevo (TVSA), u čijem je Nadzornom odboru i čiju direktoricu podržava u mobingu nad radnicima i skrnavljenju programa, Kazaz ispalio UZP-ovsku definiciju građanske države:
“Prvo, treba razbiti famu o toj tobožnjoj građanskoj državi, šta ona znači i šta ona podrazumijeva u složenim državnim zajednicama kakva je Bosna i Hercegovina? (…) Ako nastavimo trubiti o građanskoj državi, onda ja moram se složiti s onima koji tvrde da je to unitarna država i moram reći da je takvu državu htio Slobodan Milošević. To je taj recept. Milošević je u složenoj nacionalnoj federaciji zagovarao princip jedan čovjek jedan glas s dominantno velikosrpskim nacionalizmom,” ispalio je Kazaz sa ekrana TVSA.
I opet nije ostavio ni trun sumnje zašto je projekat Trojka prepustio Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku da po dubini razbijaju Bosnu i Hercegovinu po instrukcijama Zagreba i Beograda. Kakvi su im mentori i agitpropi, nije ni čudo.
Kazaz je u nekoliko rečenica uspio da izgovori najmanje tri ozbiljno teške laži iz rječnika koji zajednički koriste Čović, Dodik, Plenković, Vučić i njihovi doktori laži. Radi li Kazaz za taj hegemonistički mehanizam ne znam, ali da mu dobro služi, veoma je očito.
Prva Kazazova laž je da je Bosna i Hercegovina “državna zajednica”. Ovu laž iz rječnika velikosrpskih kreatora propagande preuzeo je svojevremeno i Christian Schmidt, HDZ-ove vedete, a prenosili su je i Našisti poput Sabine Ćudić i Mirsada Čamdžića.
Entiteti u Bosni i Hercegovini su administrativni aranžmani, a ne države koje bi tvorile Kazazovu zamišljenu “državnu zajednicu”. Istovremeno, odluka Ustavnog suda po apelaciji Denisa Zvizdića kojom se ukida naziv “zajedničke institucije” i naglašava da su to isključivo “institucije Bosne i Hercegovine” jasno ukazuje da je Bosna i Hercegovina suverena i cjelovita država.
Druga Kazazova laž je da je Bosna i Hercegovina “složena nacionalna federacija”. Ovu sintagmu Kazaz je po nalogu ili samovoljno prepisao od hrvatskih tumača uređenja Bosne i Hercegovine, jer u susjednoj državi i neka sveučilišta potpuno lažno definišu način uređenja. Bosna i Hercegovina u sebi ne sadrži federalne jedinice, već entitete koji, za razliku od većine federalnih jedinica u saveznim državama/federacijama, imaju mnogo manju autonomiju i prema Ustavu BiH nemaju pravo na otcjepljenje.
A nakon laži, Trojkin mentor Kazaz nam je ispalio ozbiljno opasan spin kako je “građanska država” model koji je zagovarao ratni zločinac i diktator Slobodan Milošević. Teško je očekivati da Kazaz, kao neko odavno prisutan u javnom životu Bosne i Hercegovine, ne razumije da je građanska država — bila ona Bosna i Hercegovina, Njemačka, Francuska… — zapravo država u kojoj vlada vladavina prava, a svaki građanin ostvaruje puni opseg zagarantovanih prava bez obzira na vjeru, naciju, rasu, mjesto stanovanja…
Jasno je, dakle, da u osvit konačne presude u predmetu “Kovačević vs. BiH” mentor Kazaz, kao i njegovi trojkaški đaci, radi u korist HDZ-a, Zagreba i Čovića. Jer, treća laž je da je Milošević želio građansku Jugoslaviju u kojoj će većinski srpski narod biti dominantan, jer je izvan svake sumnje dokazano da je Milošević želio veliku i etnički čistu Srbiju. Potvrdile su to haške presude svim izvođačima njegovih planova.
Baš kao što su dosadašnje pravosnažne odluke Evropskog suda za ljudska prava potvrdile da Bosni i Hercegovini fali vladavina prava i pokazale da samo građanski uređena Bosna i Hercegovina može garantovati ta prava.
Nema sumnje da je Kazazovo napadanje građanskog uređenja Bosne i Hercegovine za cilj imalo odašiljanje još jedne poruke Evropskom sudu za ljudska prava kako našoj državi “ne treba građansko uređenje”, jer bi “ono predstavljalo dominaciju Bošnjaka kakvu je za Srbe želio Milošević”.
Jedina sreća u svemu je činjenica da je uhljebljeni Trojkin ideolog odavno izgubio kredibilitet, baš kao što je izblijedila i spin-propaganda kako je Trojka nada za Bosnu i Hercegovinu. Treba izdržati još malo, pa ćemo imati priliku i mentora i učenike poslati na smetljište historije i početi popravljati štetu koju su neminovno ostavili za sobom.
(NAP)
