Nijedna od osam stranaka osmorke (SDP BiH, NIP, Naša stranka, NES, Stranka za BiH, PDA, BHI Fuad Kasumović, Za nove generacije) nije se oglasila niti reagirala na najavu da će parada povodom neustavnog 9. januara i dana RS biti održana u Istočnom Sarajevu, kao ni na izjave Milorada Dodika, čelnika SNSD-a s kojim je potpisan koalicioni sporazum, u subotu u Beogradu da su Srbi okupljeni oko Srbije kao matične države i Republike Srpske kao države srpskog naroda na prostoru BiH.
Muk, šutnja, ignorisanje od onih koji bi sa Dodikom da prave vlast. S druge strane tvrde da su patriote i da im to niko ne može osporiti, ali na Dodikovo ponižavanje i njih i države nemaju šta reći.
Tezu o „pomirljivom Dodiku“ prvi je u javni prostor ubacio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić koji je kazao da ga je Dodik u nedavnom razgovoru podsjetio na starog Dodika od prije 10-15 godina.
I Nikšić je naprasno ostao bez teksta na najnovije Dodikove istupe.
Komentar nema ni Elmedin Konaković koji svoj odlazak u Aleksandrovac na košarkašku utakmicu zajedno s Dodikom pokušava predstaviti kao normalnu stvar. I nije problem otići na utakmicu, problem je što se politika i sudbina države dogovara na parketu, a ne u državnim institucijama.
Ni iz Naše stranke ni glasa o Dodikovom negiranju države. Iako su tvrdili kako s SNSD-om „neće ni u snu“ pa makar i ostali bez vlasti, čini se da je pozicija u Vijeću ministara BiH ipak važnija od principa.
S obzirom na otvoren poziv vlasti Istočnog Sarajeva da im se na paradi 9. januara pridruže komšije iz Sarajeva, ne treba biti iznenađen ako zaista i vidimo neke od koalicionih partnera iza Dodikovih leđa. Ovog januara to su bili osuđeni ratni zločinci, a naredne ko zna.
Dodikov negativni stav prema kandidatskom statusu koji je BiH odobren 15. decembra kada je i potpisan sporazum o formiranju državne vlasti, također nikome nije sporan.
Predsjednik SNSD-a tvrdi kako Evropa želi ovladati suverenitetom BIH i da će to značiti odricanje od „svog identiteta“.
A to što identitet Bošnjaka upravo on negira, svodi ih na vjersku skupinu i naziva muslimanima, čini sve da oslabi državu BiH, a jača entitet kojim upravlja, i to je za koalicione partnere uredu.
I pored svega Nikšić, Konaković i saradnici-analitičari tvrde da je Dodik promijenio retoriku i da se vidi pozitivna promjena!
Jedina promjena koja se na Dodiku vidi je zadovoljstvo jer je dobio sve što je tražio. Pitanja državne imovine, Ustavnog suda BiH, NATO-a stavljena su sa strane, a dobio je sagovornike za zajedničke energetske projekte, kadroviranje po želji počevši od OSA-e, smjenu CIK-a…
Ono što je osmorka stavila sa strane za Dodika je i dalje aktuelno pa tako poručuje da će se NATO put BiH usklađivati sa Srbijom, insistira da se iz Ustavnog suda BiH uklone stranci kao i da se reformišu Sud BiH i Tužilaštvo BiH, zatvori OHR…
Brzo je u zaborav pao Dodikov prijenos nadležnosti, prijetnje kasarnama Oružanih snaga da će im isključiti vodu i struju, osnivanje entitetske agencije za lijekove, entitetskog VSTV-a…
Sve je to izgleda poravnao susret u Aleksandrovcu i Istočnom Sarajevu.
