Zabava je bila samo sa srpske pripadnike Granične policije BiH u Zvorniku. Dejan Jovičić je bio organizator. Proslavljao je unapređenje za komandira Terenskog ureda GP BIH u Višegradu. Na repertoaru su bile četničke pjesme. A na majicama četnici.
Ovo je Bojan Rundić sa Sokoca. Pripadnik je Granične policije BiH. Na zabavi se pojavio u majici sa likom četničkog vojvode popa Đujića. Vojvoda Momčićo Đujić jedan od najpoznatijih četničkih komandanata u Drugom svjetskom ratu. Bio je vojvoda i jedan od glavnih četničkih zapovjednika na području sjeverne Dalmacije, Like i zapadne Bosne.
Prema pisanju Stava, Đujić je svom pismu od 16. juna 1943, upućenom komandantu Bosanskokrajiškog četničkog korpusa Urošu Drenoviću, Đujić je posebno naglasio: “Mi smo u zakašnjenju s obzirom na svetske događaje pa zato moramo žuriti da nas događaji ne zateču nespremnim i nesposobnim, da ostvarimo naš politički cilj, a to je stvaranje etnički čiste Srpske države.” U četničkom izvještaju s kraja 1943. godine, u kojem se iznose političke prilike u sjevernoj Dalmaciji, iznosi se pretpostavka da će biti obnovljena Jugoslavija ukoliko u Drugom svjetskom ratu pobjede Britanci. Ujedno se i konstatira da niko od Srba ne želi Jugoslaviju, nego samo Srbiju u njezinim “etničkim granicama, bez zajednice sa Hrvatima”.
Vojvoda Đujić je od samog početka rata blisko surađivao s Italijanima, a kako je vrijeme odmicalo, tako se približio i Nijemcima. U pismu četničkog majora Vasilija Marovića, upućenog 17. februara 1944. četničkom komandantu Zapadne Bosne, do u detalje se opisuje Đujićeva saradnja s Nijemcima. “Što je najgore i najcrnje, vojvoda Đujić ne samo da taktizira već otvoreno surađuje sa Nemcima. Skoro svi njegovi četnici su na nemačkom kazanu pod nemačkom kontrolom. Njegov načelnik Štaba kapetan Mijović skoro svakodnevno sa luksuznim kolima ide u štab Nemačke divizije.”
Pred kraj rata, kada su njegovi dinarski četnici teško stradali u borbama s partizanima, Đujić se odlučuje povući ka Sloveniji. U tom mu pokretu pomaže ustaški poglavnik Ante Pavelić!? Dimitrije Ljotić tražio je od Nijemaca da omogući dolazak Đujićevih četnika u Istru i Sloveniju kako bi zajedno sa slovenskim domobranima i četnicima, Ljotićevim dobrovoljcima i njemačkim jedinicama organizirali presudnu odbranu protiv partizanskih jedinica. Nakon što su dobili suglasnost Nijemaca, Ante Pavelić izdao je 21. decembra 1944. godine naredbu potčinjenim ministarstvima i stožerima da će se na osnovu sporazuma između “hrvatske i njemačke vlade” otpremiti četnička skupina vojvode Đujića (ukupno oko 6.000 ljudi) iz područja južno od Bihaća i južne Like prema sjeveru u Njemačku. Pavelić je zahtijevao od svih oružanih snaga NDH na označenim smjerovima kretanja da “bezuvjetno propuste ovu četničku skupinu u svom prolazu”. Zatim, da će ovu četničku skupinu do granice pratiti “popratna postrojba hrvatskih oružanih snaga”, a koja se prema sporazumu s njemačkim zapovjedništvima ima brinuti za uredan i nesmetan prolaz skupine.
Ovo je, dakle, kraća verzija biografije vojvode Đujića čiji lik i djelo veličaju pripadnici Granične policije BiH. Zabava pripadnika GP policije na kojoj su veličani četnici održana je 9. avgusta. Nakon te zabave desio se i incident na Graničnom prijelazu Karakaj kod Zvornika.
“Na Međunarodnom graničnom prelazu Karakaj u Zvorniku sinoć je došlo do incidenta prilikom čega su se potukli granični policajac i policajka. O svemu je obaveštena policija, a intervenisala je i hitna pomoć”, izvijestili su mediji 10. avgusta.
“Policijskoj stanici je navedenog dana, oko 22:30 sati, prijavljeno da je na području grada Zvornika lice inicijala O. Ć. iz Sokoca, u vidno alkoholisanom stanju, fizički napalo oštećeno lice, prilikom čega mu je razbilo mobilni telefon, nakon čega se udaljilo sa lica mesta“, navedeno u policijskom izvještaju.
Prema informacijama Istrage, incident je izazvao granični policajac Ognjen Čajić. On, naime, direktno sa zabave koju je organizirao Dejan Jovičić direktno došao na smjenu u Karakaj. Kada ga je kolegica upitala zbog čega kasni, nasrnuo je na nju.
