“Ti ljudi ne rade interesu Bosne i Hercegovine, nego, prema saznanjima naših obavještajnih službi u funkciji su jedne strane zemlje i njenih službi”.
Ovo je, u najkraćem, bio sadržaj poruke koju je prije više od četiri godine, u aprilu 2021. godine tadašnji turski ambasador u Bosni i Hercegovini Sadik Babur Girgin prenio Šefiku Džaferoviću, članu Predsjedništva BiH. Žurnoj audijenciji turskog ambasadora u Predsjedništvu BiH prethodili su burni događaji ispred ambasade Slovenije u Sarajevu. Tada su pripadnici pokreta „Vjera, narod, država“ predvođeni svojim liderom Saninom Musom, organizirali proteste potaknuti tzv. „nonpaperom“ u kojem je tadašnji premijer Slovenije Janez Janša najavljivao raspad Bosne i Hercegovine. U promptnoj reakciji na ove proteste Janša je kao zapeta puška osudio „ekstremizam članova radikalne islamističke grupe“.
UZ MALU POMOĆ (PARA)DRŽAVE
Teško je pribaviti čvrste dokaze koje bi Musu i njegove pristalice vezivali za bilo koju stranu zemlju i njenu službu, ono što međutim, nije odveć teško dokazati je sljedeće: lider radikalnog pokreta Sanin Musa svojim javnim ili konspirativnim djelovanjem tokom punih trideset godina nanosi nemjerljivu štetu ovoj zemlji, narodu na kojeg se poziva i vjeri u čije ime sve to radi!
Već smo pisali da je Musa kao pripadnik prve, poratne generacije Aktivne islamske omladine (AIO) u prvim godinama nakon rata bio povezivan sa nekim od najtežih krivičnih djela, kakvo je bilo ubistvo Nedžada Ugljena, zamjenika direktora Agencije za istrage i zaštitu 1996.godine. Ovaj krug radikalnih islamističkih omladinaca dovođen je i u vezu i sa postavljenjem ogromne količine eksploziva ispod mosta kod RTV Doma na Alipašinu dan uoči prolaska Pape Ivana Pavla Drugog u proljeće 1997. godine.
Nesumnjivo su pripadnici AIO imali određene veze, pa i podršku za stanovitim državnim ili paradržavnim centrima moći, pogotovo obavještajnog sektora iz vremena kada se na njegovom čelu nalazio Kemal Ademović. To donekle objašnjava činjenicu da nijedno od ovih djela (i mnogih drugih počinjenih u tom periodu) nije rasvijetljeno, niti su počinitelji i naručitelji otkriveni i sankcionirani. Istina je i to da su aktivnosti ovog kruga nanijeli ozbiljnu štetu ugledu i međunarodnoj percepciji Bosne i Hercegovine kao zemlje visokog rizika.
DOMAĆI SIRIJSKI PROGRAM
Nakon 11. seprembra 2001. i terorističkog napada na Sjedinjene Američke Države, Bosna i Hercegovina se priključuje globalnoj Antiterorističkoj Alijansi. Uslijedila je rigorozna provjera stranih humanitarnih organizacija koje su se namnožile tokom i nakon rata, njihovog financiranja, transparentnosti rada, nakon čega su mnoge od njih ugašene, ili su preselile na sigurnije lokacije. Aktivna islamska omladina tada se iz BiH prebacuje u Beč, gdje je izvjesno vrijeme živio i djelovao i Sanin Musa predstavljajući se kao žrtva policijskog progona. Bečka centrala predvođena Nusretom Imamovićem financijski, logistički i „edukativno“ je usmjeravala sve važne aktivnosti selefističke zajednice u Bosni i Hercegovini, od uspostavljanja eksteritorijalne komune u Maoči, do odlaska svojih simpatizera na ratišta u Siriji u sklopu internacionalnih postrojbi Islamske države. Iako su odlasci na strana ratišta preventivno zakonski sankcionirani, Bosna i Hercegovina je bila zemlja iz koje je regrutiran najveći broj džihadističkih ratnika u odnosu na broj stanovnika.
Nepoznata je uloga Sanina Muse u tim procesima, ali je činjenica da se on stalno nalazio u blizini „važnih događaja“ koji su kompromitirali ionako krhak međunarodni položaj zemlje i remetili njenu unutarnju sigurnost. Kontramitinzi protiv održavanja „Parade ponosa“ koje je Musa sa svojim pristalicama redovito organizirao u posljednjih 5-6 godina, srećom nisu ponovili ulično nasilje vehabijskih batinaša nad učesnicima parade, pa i novinarima, kakvo je viđeno 2006. godine. Ali slike robusnih policijskih snaga koji u centru glavnog grada štite mirne učesnike Parade od potencijalnog napada ogorčenih protivnika okupljenih oko Muse, odašiljale su turobnu i onespokojavajuću sliku Sarajeva.
Posljednji inat- performans Sanina Muse, onaj od prošle nedjelje kada je najavio odlazak njegovih ljudi na kolektivno klanjanje u Široki Brijeg, na njegovu žalost, ali i žalost onih koje je planirao isprovocirati, bio je potpuni debakl u svakom pogledu. Pokazalo se da on „prijeti iz prazne“, da je broj njegovih sljedbenika minoran i što je mnogo važnije, da mu se izmakla podrška autoriteta islamske zajednice na lokalnoj i centralnoj razini. U jednom i samo u tome je polučio određen uspjeh: medijski je nametnuo uvijek dobrodošao i potentan narativ o „islamističkoj opasnosti“ u srcu Evrope.
I TATA JE, SINE!
Današnjem uličarskom, bijednom napadu njegovog agresivnog sina na novinara Avdu Avdića prethodila je „artiljerijska priprema“ na društvenim mrežama koja je trajala danima od strane Muse i njegove „mreže pomagača“. Upućivane su uvrede, gnusne prijetnje koje su mogle (i jesu) inducirati nasilničku reakciju, osvetnički, primitivan izljev mržnje Muse- Juniora. I ovim je činom „prosvjetitelj“ i „pedagog“ Sanin Musa, bio zato plaćenili to radio „iz svoje glave“, ponizio demokratske norme i obezvrijedio civilizacijske standarde koji novinarima garantiraju slobodu, neovisnost i istinoljubivost. On se u pretekle tri decenije nije nikada suočio sa zakonskim posljedicama svojih akcija, treba se nadati i tražiti da ga pravedna i zaslužena kazna ne zaobiđe!
Slobodna Bosna
