Derogiranje državnih institucija i njihovo pretvaranje u isturene centre partijske moći ključni je čimbenik zakona koje lideri aktuelne državne vlasti Milorad Dodik i Dragan Čović najavljuju kao preduslov nastavka funkcionisanja te vlasti. Kada na to dodamo i činjenicu da nas uskoro očekuje rješavanje pitanja i državne imovine, jasno je da se sprema novi talas udara na opstojnost Bosne i Hercegovine.

Dragan Čović, lider HDZ-a BiH formalno najavljuje, a faktički insistira i uvjetuje izmjene Izbornog zakona do kraja godine. I nema sumnje da će fokus HDZ-ovog djelovanja i pritiska u narednih nešto više od dva mjeseca ići u tom pravcu. Tu ne treba zaboraviti na nimalo nevažnu internacionalnu podršku Čovićevoj politici koja dolazi preko Delegacije EU, OHR-a i Ambasade SAD.

Jer, dva dana nakon što je Čović najavio Izborni zakon, Ustavni sud i državnu imovinu kao pitanja koja će biti riješena do kraja godine sa ključnim ljudima HDZ-a u Mostaru se sastao šef Delegacije EU Johann Sattler. Tom sastanku uz Čovića, prisustvovali su Borjana Krišto, potpredsjednica HDZ- a i predsjedavajuća Vijeća ministara, te Josip Brkić ključni operativac HDZ-a i zamjenik ministra vanjskih poslova.

Iako je u zvaničnom sapćenju spomenut isključivo evropski put BiH, nesumnjivo je tema razgovora bila upravo Čovićeva najava. A ukoliko bude realizovano ono što Čović najavljuje, po planovima HDZ-a i SNSD-a, Bosna i Hercegovina bit će u iznimno lošoj poziciji. Njene institucije će praktično biti u rukama politika koje već decenijama rade na razgradnji države.

Modalitet izbora članova Centralne izborne komisije koji su SNSD i HDZ pripremili podrazumijeva novu etnicizaciju i partokratiju u toj instituciji, koja će ukoliko planovi pomenutih stranaka budu prihvaćeni postati stranačka a ne državna institucija. Svjesni su toga i u CIK-u, pa je predsjednik te institucije pisao Kvinti (ključnom segmentu međunarodne zajednice). Ovladavanjem CIK-om SNSD i HDZ bi stvorili mogućnost apsolutne kontrole narednih izbornih procesa, a to bi značilo kraj izbora kao “praznika demokratije”.

Drugi dio plana u formuli “izmjene Izbornog zakona” je finaliziranje onog što je 27. aprila 2023. godine nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt. Zapravo, izmjenama kako ih je zamislio Čović Schmidt više ne bi bio potreban jer bi Ustav BiH i Izborni zakon omogućio da HDZ bude trajna kategorija svih budućih vlasti po svim nivoima, od Predsjedništva do skupština kantona.

Druga najavljena reforma je zapravo i ključna za institucionalno funkcionisanje Bosne i Hercegovine, jer preuzimanjem Ustavnog suda iz ruku sudija ESLJP i popunjavanje na način da etnički bude popunjen sa po troje sudija iz svakog naroda, u suštini znači sakaćenje djelovanja Ustavnog suda BiH. Milorad Dodik zna da je etničko blokiranje Ustavnog suda ključ uspjeha njegovih budućih instanci, pa stoga i ulazi u blokade državne vlasti.

Preuzimanje Ustavnog suda i uvođenje entitetskog glasanja toj ključnoj instituciji po državu Bosnu i Hercegovinu onemogućilo bi djelovanje, po istom modalitetu kako je onemogućeno djelovanje svim institucijama u kojima se odlučuje etnički i entitetski. Tako bi se oslobodio put za separatističke zakone u Rs, ali i Čovićeve antievropske i anticivilizacijske reforme.

U konačnici, reforme koje Čović u dogovoru s Dodikom najavljuje do kraja godine su institucionalni rat Bosni i Hercegovini. Jer, preuzimanjem CIK-a i Ustavnog suda BiH Čović i Dodik, odnosno njihove stranke oslobodit će sebi put za konačno rasturanje svega što čini državnost Bosne i Hercegovine.

Uspiju li u tome, najavljeno rješavanje pitanja državne imovine je besmisleno, jer pod jedan oni će onesposobiti svako rješenje kojim država postaje jedini titular imovine, a pod dva država bez teritorije ili bez institucija je isto.

Odbrana ključnih institucija za državnost Bosne i Hercegovine od združenog političkog ataka SNSD-a i HDZ-a je pitanje sudbine Bosne i Hercegovine možda i više nego pitanje državne imovine. Pitanje te odbrane primarno je na akterima vlasti koji dolaze iz Sarajeva (SDP, NiP, Naša stranka), ali ništa manje i na strankama koje nisu vlast u aktuelnom trenutku.

Sinhronizovano djelovanje Dodika i Čovića očito je uspjelo razvući pamet i probosanskim snagama i trojci, pa bi dopuštanje reformi po modalitetu kako to Čović najavljuje u javnim istupima značilo prepuštanje sudbine neizvjesnosti u rukama stranaka nasljednica politika koje su Bosnu i Hercegovinu namjeravale podijeliti.

I ne, pitanje odbrane institucija i imovine Bosne i Hercegovine nije i ne smije biti na međunarodnoj zajednici, jer nakon posljednje sjednice UO PIC-a, jasno je da se ta međunarodna zajednica podijelila na one koji podržavaju Čovićev i one koji podržavaju Dodikov separatizam pod maskom evropskog puta.

Probosanski politički faktor stoga ne smije dopustiti da razvlačenje pameti bude učinkovito, jer ostvare li se Čovićeve najave, Dodik će Vučiću i Putinu moći otići i odnijeti pripremljenu disoluciju.

(NAP)