Na popularnoj društvenoj mreži Twitter koju je njen gazda Elon Musk, desna ruka novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa, prilično nemaštovito preimenovao u „X“, ovih dana nećete vidjeti ništa potresnije i tužnije od snimaka srbijanskog političara Čedomira Čede Jovanovića. Tviteraši, mahom iz Srbije, ali i iz Bosne i Hercegovine danima neumorno dijele video snimke Jovanovića u raznim, za njega i njegovu porodicu krajnje ponižavajućim, situacijama. Na tim snimcima, praćenim hiljadama uvredljivih komentara korisnika platforme kojima je gazda Musk dao svu slobodu da bez ikakvih ograničenja prosipaju žuč i šire govor mržnje prema svemu i svakome ko im „zasmeta“, nekada jedan od najpoznatijih političara u Srbiji i regionu prikazan je u vidljivo emotivno rastrojenom stanju.
Svaki video je „šokantniji“ i „viralniji“ od onog prethodnog, u realnom vremenu možemo pratiti Jovanovićev nervni slom i teške psihofizičke posljedice koje trpi – njegovu patnju, nemoć, bol čovjeka koji će svakog trenutka, kako to nestrpljivo očekuju krvožedni tviteraši, skočiti s nekog beogradskog mosta i tako ih počastiti fantastičnom, filmskom završnicom svoga burnog života, piše Slobodna Bosna.
Gledati propast jednog političara uživo postao je preko noći reality show ništa manje perverzan, moralno izopačen i atraktivan za široke narodne mase od „Zadruge“ i „Elite“ Željka Mitrovića, s tom razlikom što u realityju koji se emituje na X-u, a čiji je glavni akter Čedo Jovanović, s neskrivenim zadovoljstvom uživaju oni koji se inače groze Pink-kulture, Jovane Jeremić i sličnih pojava. Kao neko ko već godinama načelno podržava aktuelnog predsjednika Srbije i naziva ga najsposobnijim političarem u regionu, posrnuli lider Liberalno-demokratske partije Čedomir Jovanović je već odavno omražen među većim dijelom građana Srbije koji ovih dana na ulicama ruše režim Aleksandra Vučića. S druge strane, zbog svojih stavova o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i insistiranju na tome da srbijanske vlasti moraju priznati da se u Srebrenici desio genocid, Jovanović je donedavno važio za omiljenog srpskog političara u Federaciji BiH te bio čest i rado viđen gost u medijima u tom entitetu. To se donekle promijenilo kada je prije nekoliko godina prihvatio funkciju savjetnika člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića, što ga je preko noći učinilo znatno manje poželjnim sagovornikom u političko-medijskim krugovima koji nisu naklonjeni lideru Demokratske fronte. I zato su i takvi, s podjednakom radošću kao i njihove kolege-tviteraši iz Srbije, dočekali političku i životnu propast Čede Jovanovića.
Ako izuzmemo posljednje tri-četiri godine tokom kojih je bilo jasno da se predsjednik srpskog LDP-a suočava sa sve većim problemima u smislu fizičkog i mentalnog zdravlja, koji su kulminirali krajem prošle godine razvodom od dugogodišnje supruge Jelene, većina onih koji danas na Twitteru/X-u s perverznim užitkom dijele Jovanovićeve „snimke iz svakodnevnog života“ pripadaju mlađoj generaciji koja malo toga zna o ovom političaru. Čedomir Jovanović rođen je 13. aprila 1971. godine u Beogradu, u obitelji socijalističke srednje klase. Otac mu je bio arhitekt i ekonomist, a majka ekonomistica. Djetinjstvo je proveo u Novom Beogradu, bio je prosječan učenik te je prvo upisao ekonomiju, slijedeći roditeljski primjer. No, ubrzo se predomislio i upisao dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti, na kojoj je diplomirao 1998. godine.
Politika ga je „zarazila“ još u studentskoj dobi i odredila njegov životni put. Jovanović je 1996. bio jedan od lidera studentskog protesta protiv Slobodana Miloševića i krađe izbora u Beogradu te osnivač Studentskog političkog kluba, koji se 1998. skoro pa kolektivno učlanio u Demokratsku stranku (DS) Zorana Đinđića, bivšeg premijera Srbije koji je ubijen prije 22 godine u Beogradu. Jovanović je 2001. postao potpredsjednik te stranke i jedan od najbližih Đinđićevih saradnika.
ISTORIJSKA NOĆ U VILI NA DEDINJU
Iako su prvi protesti opozicije u Beogradu 1996. i 1997. na kraju propali, mladi Jovanović je iz toga izvukao pouku.
“Sve što nas ne ubije čini nas jačim. Bili smo odlučni do sada, ali se pokazalo da to nije dovoljno. Bit ćemo još odlučniji“, rekao je tada i tri godine kasnije, zajedno sa svojim političkim saborcima dočekao novu priliku. U jesen 2000., nakon što je Milošević pokušao ukrasti još jedne izbore, udružena opozicija ga je uz pomoć SAD-a uspjela srušiti u velikom prevratu 5. oktobra. Između 30. marta i 1. aprila 2001. Čedomir Jovanović bio je jedan od glavnih aktera višesatnih pregovora sa Slobodanom Miloševićem u njegovoj vili na Dedinju, koji su okončani hapšenjem srbijanskog diktatora.
O toj dramatičnoj noći Jovanović je kasnije ispričao: “Ušao sam u kuću. S leve strane, klečao je i plakao Siniša Vučinić. Držao je automatsko oružje u ruci. U kući nije bilo vode i struje. Veliki hol do kabineta bio je u mraku. Sa strane se pojavio čovek za koga ni danas ne znam kako se zove. Bio je krajnje ljubazan i rekao mi da će predsednik sada izaći. S druge strane došao je Bjelica koji je izvadio pištolj i uperio ga u mene. U tom trenutku pojavio se Milošević. Rekao mi je: ‘Znači, ti si Čeda.’ Ušli smo u tu prostoriju, gde su se vrlo brzo okupili neki ljudi koji su se vrzmali po kući.”
Jovanović je insistirao da Milošević i on vode sami razgovor.
“Kada su ljudi napustili tu prostoriju imao sam pred sobom drugog čoveka. Odlučnog da ne popusti. Tražio je neku pravdu za sebe, pozivao se na zakon. Po kući se osećao miris baruta. Hodali smo po čahurama. Okolo su se nalazili polupijani četnici koji su izgledali potpuno nenormalno. To je jedan svet kojem Milošević definitivno ne pripada. S druge strane, to je jedini svet u kojem je Milošević mogao da se kreće.”
Čedomir Jovanović je u to vrijeme bio mlada zvijezda političke scene u Srbiji, ali iako je Miloševićev režim bio srušen, i dalje je bilo mnogo pristalica bivšeg predsjednika koji su Đinđiću, Jovanoviću i drugima teško zamjerili njihove izjave o zločinačkom karakteru Miloševićeve politike prema BiH, Hrvatskoj, Kosovu…
ISTINA O NAŠIM GREŠKAMA
Nakon atentata na Zorana Đinđića 12. marta 2003., Jovanović je, kako je to često govorio, izgubio ne samo bliskog prijatelja već i svoje najveće političko uporište i snagu, a umnogome i vjeru da će demokratska Srbija ikada doživjeti istinsku katarzu i početi da gradi drugačiju budućnost za generacije koje dolaze. Od tog dana koji je crnim slovima ostao zapisan u povijesti Srbije, do danas Jovanović je, reći će mnogi, napravio brojne političke autogolove, ali nikada nije odustao od ideala pravednosti, društvene katarze i pomirenja među narodima koji su ga vodili još od onih prvih studentskih protesta.
„Za početak, moramo reći istinu o sebi samima. Mir o kojem pričam je prvo neophodan nama, pa onda ga moramo naći sa svima ostalima. Istina od koje bježimo je naše prokletstvo i naš usud. To je istina o devedesetim, istina o Bosni, istina o Kosovu, istina o našim slabostima, istina o greškama koje su koštale milione ljudi. Nema čela te kolone, ni predvodnika. To je naša zajednička obaveza. I to smo dužni sami sebi. Ne bilo kome drugom. Tek kada do te spoznaje dođemo, možemo krenuti napred“, rekao je u jednom intervjuu za bosanskohercegovačke medije Čedomir Jovanović, nekadašnji student koji je rušio Slobodana Miloševića. I kojeg danas, u surovim prostranstvima interneta i društvenih mreža nemilosrdno ruše neki novi klinci. Isti oni koji sanjaju neki novi 5. oktobar.
Slobodna Bosna
