Već danima traje suštinski duboko (ne)stručna, ali zato visoko politizovana i  ličnim animozitetima napunjena rasprava koja se odnosi na izdvojeno mišljenje prilikom donošenja presude u predmetu Novalić i dr., a koje je iznio sudija Suda BIH Branko Perić. Ured disciplinskog tužioca VSTV je svjetlosnom brzinom “formirao predmet” u odnosu na sudiju Perića, advokati iznose argumentacije da je iznošenje izdvojenog i suprotnog mišljenja bilo opravdano ili je pak krivično djelo, dokona javnost komentariše.

Suštinski, značajno se razlikuje izdvojeno saglasno i izdvojeno suprotno mišljenje. U konkretnom slučaju, sudija Branko Perić je iznio izdvojeno suprotno mišljenje, u odnosu na pravno shvatanje ocjene dokaza u predmetu Novalić i dr.  i u odnosu na druga dva člana sudskog vijeća.

Prije svega, vrijedi napomenuti da je objavljivanje i iznošenje izdvojenih i suprotnih mišljenja potpuno uobičajeno na Ustavnom sudu BIH (koji svoje odluke u ogromnom procentu objavljuje u pisanoj formi, kada se uz odluku kao dio objavljuje eventualno izdvojeno suprotno mišljenje), Evropskom sudu za zaštitu ljudskih prava (gdje se također izdvojena suprotna i izdvojena saglasna mišljenja objavljuju zajedno sa odlukom), Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju (gdje se izdvojeno suprotno mišljenje iznosi na usmenoj objavi presude), te Međunarodnom sudu pravde (gdje se izdvojena mišljenja objavljuju kada i sama odluka). Slavna su izdvojena mišljenja sudije Ruth Bader Ginsburg sa američkog Vrhovnog suda, koja su mjenjala i sudsku praksu i zakone.

No, da vidimo šta se stvarno desilo u BIH pred Sudom BiH. Sudija Perić je na ročištu za izricanje prvostepene presude održanom 05.04.2023.godine na Sudu BIH pročitao svoje izdvojeno i suprotno mišljenje, a koje je pročitao nakon što je izrekao prvostepenu presudu, odnosno, nakon što je pročitao odluku o krivici/nevinosti optuženih. Ono što je pročitao sudija Perić je njegovo mišljenje o dokazima koji su izneseni tokom glavnog pretresa. Inače, presuda se usmeno i javno izriče na način da se u odnosu na pročitani dispozitiv saopšti odluka (to je sudija Perić uradio) i kratki razlozi za istu-sudija Braco Stupar je iznio razloge odluke, a sudija Perić svoje izdvojeno suprotno mišljenje. Pismeni otpravak presude sadrži mnogo detaljnije obrazloženje odluke.

Presuda-odluka o krivici ili nevinosti se donosi na način da sudsko vijeće (ako je u pitanju višečlano vijeće) na tajnom zasjedanju vijeća i glasa, Pojednostavljeno, glasa se o tome da li je optuženi počinio krivično djelo, je li krivično odgovoran, o sankciji itd. Tačno je da član 166. ZKP BIH propisuje da se vijećanje i glasanje odvija na tajnom zasjedanju, ali tajnost tog zasjedanja sudija Perić iznoseći svoje suprotno izdvojeno mišljenje nije narušio. Niko osim članova sudskog vijeća i zapisničara ni danas ne zna kako se odvijalo vijećanje i glasanje, koji argumenti su korišteni. Niko ne zna kako je koji sudija glasao, a čini se da je čak i stručna javnost prihvatila pojednostavljeno shvatanje “dvojica sudija misle da su krivi-Perić misli da nisu”. Napominjemo da je članom 164. stav 3. ZKP BIH propisano:

”Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojiće se pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina. Ako se na taj način ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuženog pribrojiti glasovima koji su od ovih manje nepovoljni, sve dok se ne postigne potrebna većina”.

Jasno je da se nije teško složiti da niko osim članova sudskog vijeća i zapisničara u stvarnosti ne zna da li su glasovi bili podijeljeni, kako su bili podijeljeni i kako su glasali, kako su se prebrajali glasovi-ako su prebrajani, da li se glasanje ponavljalo o nekom pitanju. Jer to je sadržaj vijećanja i glasanja koje se odvija na tajnom zasjedanju.

Čini se da su i stručna i nestručna javnost prilikom obrazlaganja svog stava u odnosu na sudiju Perića zaboravili na ključnu činjenicu u ovoj situaciji, a to je da je sudija Perić izrazio svoje mišljenje, a u vezi s tim i na odredbu člana 87. Zakona o VSTV u kojoj se navodi:

”Imunitet sudija i tužilaca (1) Sudija ili tužilac ne može biti krivično gonjen, uhapšen ili zadržan u pritvoru niti može odgovarati u građanskom postupku za mišljenja koja daje ili za odluke koje donese u okviru svojih službenih dužnosti”.

Sudija Perić je dao mišljenje u predmetu Novalić i dr.

Koja je vrijednost izdvojenog suprotnog mišljenja? Podsjećamo na dva primjera: u predmetu Maktouf, broj AP 252/05, pred Ustavnim sudom BIH, a koji predmet je bio prvi predmet koji se ticao primjene materijalnog prava u predmetima ratnih zločina-odnosno, da pojednostavimo, da li se u predmetima ratnih zločina treba primjenjivati KZ BIH ili KZ SFRJ, apelacija je odbijena kao neosnovana, uz zaključak da se ima primjenjivati KZ BIH. Sudija Mato Tadić je izdvojio svoje suprotno mišljenje, koje je 7 godina kasnije potvrđeno kao jedino tačno od strane ESLJP u sada već slavnom predmetu Damjanović-Maktouf. Jednako, pred MKSJ, sudija Justice Bakone Moloto je izdvojio mišljenje u predmetu Perišić prilikom donošenja prvostepene osuđujuće presude, koje je opet potvrđeno kao tačno od strane Apelacionog vijeća MKSJ, koje je optuženog Perišića oslobodilo optužbe. Vrijedi napomenuti da je u tom predmetu, slično kao u predmetu Novalić i dr. sudija Moloto bio predsjednik Sudskog vijeća.
Na kraju, podsjećamo i na Mišljenje br. 11 (2008) Konsultativnog vijeća evropskih sudija (KVES) upućeno Komitetu ministara Savjeta Evrope o kvalitetu sudskih odluka (od 18.12.2008.godine), u kom se navodi:

”U nekim zemljama sudije mogu dati saglasno ili izdvojeno mišljenje. U ovim slučajevima izdvojeno mišljenje treba da bude objavljeno zajedno se većinskim mišljenjem. Sudije na taj način izražavaju potpuno ili djelimično neslaganje sa odlukom koju je donijela većina sudija i navode razloge za svoje neslaganje, ili iznose tvrdnju da odluka koju je sud donio može ili treba da bude zasnovana na drugačijim razlozima od onih koji su usvojeni. Ovo može doprinijeti poboljšanju sadržine odluke i pomoći kako razumjevanju odluke tako i evoluciji prava”.

Prema klasifikaciji koja se smatra najpotpunijom (Alder, J., Dissents in Courts of Last Resort: Tragic Choices?, Oxford Journal of Legal Studies, v. 20, no. 2, 2000., str. 222), izdvojena mišljenja, pored ostalog, doprinose pouzdanju u nezavisno, odgovorno, promišljeno i svestrano razmatranje problema, spajanju slobode izražavanja sa ličnom savješću sudije, boljem razumjevanju složenih pravnih pitanja i otkrivanju nedostataka pravne regulative sa perspektivom njihovog otklanjanja.

(Ovu analizu pripremio je pravni ekspert sa međunarodnim pravnim iskustvom na sudovima u Haagu)