Kada je državni tužilac Oleg Čavka, u saradnji sa kolegom Dubravkom Čamparom, 23. maja 2014. godine donio Naredbu o sprovođenju istrage u predmetu Pandora, na spisku je bilo 36 osumnjičenih službenika Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Kada su sedam godina kasnije sudije Suda BiH donijele presudu u predmetu Kemal Čaušević i drugi, među tim “drugim” bio je samo Anes Sadiković. Znači, od ukupno 36 osumnjičenih i uhapšenih u predmetu Pandora, osuđena su samo dvojica. Preostali osumnjičeni nikad nisu optuženi. Većina ih je nastavila raditi u Upravi za indirektno oporezivanje, a među njima i drugoosumnjičeni Zdravko Cvjetinović, bivši direktor Sektora carina u UIO koji je poslovno i privatno sarađivao Željkom Radovanovićem, presuđivanim narko dilerom, članom Zemunskog klana i bliskim prijateljem odbjeglog ratnog zločinca Ljubana Ećima. Cvjetinović je, podsjećamo, u junu 2014. godine uhapšen zajedno sa Kemalom Čauševićem. Bivši direktor UIO osuđen je na devet godina zatvora, ali protiv bivšeg šefa Sektora carina optužnica nikada nije podignuta. Naprotiv, nepunih 12 mjeseci od hapšenja, Zdravko Cvjetinović je vraćen na posao u Upravu za indirektno oporezivanje, gdje i danas radi. Kao, uostalom, i većina službenika uhapšenih tokom “spektakularne akcije Pandora” provedene u junu 2014. godine.
Istraga.ba je u posjedu originalne naredbe Tužilaštva BiH o provođenju istrage u predmetu Pandora. U nastavku objavljujemo kompletan sadržaj, a na ovom linku možete vidjeti dokument kojeg je potpisao državni tužilac Oleg Čavka.
Na osnovu člana 35. stav 2. tačke a) i b) te člana 216. i člana 217. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, donosim naredbu o provođenju istrage protiov
1. Čaušević Kemal sin Esada, rođen 08.02.1966. godine sa prebivalištem u Sarajevu u ul. Mula Mustafe Bašeskije br. 12., općina Stari Grad, po zanimanju diplomirani ekonomista, bivši director Uprave za indirektno oporezivanje, oženjen, otac malodobnog djeteta, ranije nije osuđivan.
2. Cvjetinović Zdravko, sin Neđe, rođen 17.01.1964. godine u Zvorniku, sa prijavljenim prebivalištem u Zvorniku u ulici Pop Petra Lazarevića broj 9, stvarno nastanjen u Republici Srbiji u Novom Sadu, JMBG Pomoćnik direktora UIO BiH za Sektor carina od 01.07.2007. godine.
3. Mašić Alija sin Osmana rođen 1959. u Vrhoplju, nastanjen ul. 126 Ilijaške brigade, opština Ilijaš,
4. Marinković Goran sin Vasilija, rođen 07.08.1964. godine nastanjen u Banja Luci u ul. Marka Lipovca br. 16-A,
5. Nuhić Edin sin Šabana, rođen 09.10.1963. godine u Konjicu, nastanjen u Sarajevu, ul. Gradačačka br. 118., opština Novi Grad,
6. Kadić Almir sin Arifa, rođen 14.09.1964. godine u Priboju Republika Srbija, sa prebivalištem u ul. Antuna Hangija 115, Sarajevo, opština Centar, JMB
7. Sadiković Anes sin Kasima I majke Fadile, djevojačke Delić, rođen 04.11.1976. godine u Prijepolju, R Srbija, s prebivalištem u Sarajevu u ul. Envera Šehovića br. 7/II, oština Novo Sarajevo sa boravištem u mjestu Matuzić ul. Usorska br. 21, opština Doboj-Jug, Bošnjak, državljanin R Srbije I BiH, JMBG:
8. Đurić Radovan, sin Simeuna, rođen 07.03.1970. godine, u mjestu Živinicama, prebivalište u ul. Nikole Tesle bb, Kneževo, opština Banja Luka, Šef Carinske ispostave Gradiška.
9. Milovanović Nedeljko, sin Manojla, rođen 06.12.1966. godine u Banja Luci, prebivalište u Banja Luci, ulica Gundulićeva broj 80. Obavljao dužnost Šefa Carinske Ispostave Gradiška tokom 2011. i 2012. godine, trenutno Šef Grupe za obavještavanje u Odsjeku za provođenje i poštivanje carinskih i poreznih propisa, UIO BiH.
10. Jovanović Janko, sin Stanka, rođen 04.05.1957. godine u Jošavki, prebivalište u Doboju, Svetog Save bb, Šef Carinske ispostave Brod.
11. Nikić Milanko, sin Nikole, rođen 09.05.1954. godine, u mjestu Bara, prebivalište u ul. Veljka Milankovića 7, Derventa, JMB Carinski inspektor u CI Doboj, obavljao poslove vođe smjene u Carinskoj ispostavi Brod.
12. Škahić Avdija, sin Hasana, rođen 22.09.1960. godine, u mjestu Gračanica, prebivalište u ul. Šehitluci 73, Gradačac, opština Gradačac, JMBVođa referata na Graničnom prijelazu Brod, obavljao dužnost Šefa GP Brod.
13. Liović Jasna, kći Vilima, rođena 03.07.1962. godine, u Banjaluci, prebivalište u ul. Skendera Kulenovića 95, Banja Luka, , uposlena u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlena u UIO BiH od 20.06.2005. godine.
14. Kragulj Miroslav, sin Mirka, rođen 29.06.1954. godine u Prijedoru, prebivalište u ul. Ivana Mažuranića bb Prijedor, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, vođa smjene, uposlen u UIO BiH od 26.11.2004. godine.
15. Miljić Sveto, sin Branka, rođen 12.04.1959. godine u Obrovcu, prebivalište u ul. Bose Živkovića 114, Banja Luka, JMB, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.pravnik, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.03.2006. godine.
16. Vlajnić Ljubomir, sin Pane, rođen 01.01.1961. godine u Drakseniću, prebivalište u ul. Jošik bb, Kozarska Dubica, JMB, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
17. Tomić Dragan, sin Spasoja, rođen 11.02.1959. godine u Visokom, prebivalište u ul. Dr Jovana Raškovića 182D, Banja Luka, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 06.06.2005. godine.
18. Pavić Dejan, sin Radislava, rođen 16.01.1982. godine u Bosanskoj Gradišci, prebivalište u ul. Dečanska bb, Gradiška, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.pravnik, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.09.2009. godine.
19. Hrustić Nermin, sin Ibrahima, rođen 09.01.1958. godine u Derventi, prebivalište u ul. Svetog save 55, Derventa, uposlen u CI Gradiška, VSS, dipl.ecc, carinski inspektor, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
20. Petrović Aleksandar, sin Petka, rođen 28.12.1970. godine u mjestu Kotor Varoš, prebivalište u ul. Vojvode Radomira Putnika 13, Kotor Varoš,, uposlen u CI Gradiška, VŠS, viši spotrski menadžer, carinik, uposlen u UIO BiH od 09.03.2009. godine.
21. Jovanović Saša, sin Dobrivoja, rođen 30.03.1970. godine u mjestu Veliko Gradište, prebivalište u ul. Miloša Obilića 64, Banja Luka,uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
22. Muminović Hajrudin, sin Hasiba, rođen 19.07.1958. godine u Bihaću, prebivalište u ul. Safeta Krupića bb, Bihać, uposlen u CI Gradiška,VŠS, tekstilni inžinjer, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.12.2004. godine.
23. Šušnjar Faruk, sin Hasana, rođen 03.07.1968. godine u Bihaću, prebivalište u ul. Mimar-Hajredina 36, Bihać, uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.12.2004. godine.
24. Stojčić Danijel, sin Mirka, rođen 17.04.1971. godine u Banjaluci, prebivalište u ul. Relje Krilatice 27, Banja Luka, uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.10.2006. godine.
25. Marjanović Bore, sin Anđelka, rođen 07.05.1962. godine u mjestu Šolaji, prebivalište u ul. Despota S. Lazarevića 4, Banja Luka, uposlen u CI Gradiška, VŠS, marketolog, carinik, uposlen u UIO BiH od 17.10.2005. godine.
26. Kuzmanović Radan, sin Anđelka, rođen 06.07.1960. godine u mjestu Čelinac Gornji, prebivalište u ul. Kralja Petra I bb, Čelinac, uposlen u CI Gradiška, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.10.2007. godine.
27. Novković Mišo, sin Janka, rođen 26.07.1967. godine u banjaluci, prebivalište u ul.Branka Popovića 34, Banja Luka, JMB 2607967111944, uposlen u CI Gradiška,VŠS, viši sportski menadžer, carinik, uposlen u UIO BiH od 04.07.2012. godine.
28. Starčević Veseljko, sin Gojka, rođen 12.06.1975. godine u Doboju, prebivalište u ul. Srpskih Sokolova bb, Doboj, uposlen u CI Brod, VŠS, pravnik unutrašnjih poslova, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
29. Ađulović Edvina, kći Esada, rođena 21.07.1967. godine u Slavonskom Brodu, prebivalište u ul. 26. Avgusta 1B, Brod, JMB 2107967125977, uposlena u CI Brod, VSS, dipl.pravnik, carinski inspektor, uposlena u UIO BiH od 03.01.2008. godine.
30. Nožica Dejan, sin Mirka, rođen 11.06.1973. godine u Derventi, prebivalište u ul. Odred Vojvoda Mišića 32, Derventa,, uposlen u CI Brod, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.07.2007. godine.
31. Ivić Mirko, sin Bože, rođen 06.01.1959. godine, u mjestu Krčevine, prebivalište u ul. Stevana Sremca 48, Brod, Brod, uposlen u CI Brod, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.12.2004. godine.
32. Kovačević Josip, sin Ilije, rođen 23.11.1950. godine, u Šamcu, prebivalište u ul. Bosanski Lužani 146, Derventa, uposlen u CI Brod, VŠS, ekonomist, carinik, uposlen u UIO BiH od 01.01.2005. godine.
33. Cvjetinović Zoran, carinik za pregled robe CI Bijeljina
34. Ivica Čajić, Odsjek za carinske poslove UIO, RC Tuzla
35. Miroslav Kraljević, Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske
36. Lejla Bilajac, Šef grupe za konotrolu UIO, RC Tuzla
Jer postoji osnovana sumnja da su:
Nakon što je danom uspostave UIO-e BiH koja je započela sa radom 01.01.2005. godine, čijom uspostavom su prestale postojati dotadašnje Carinske uprave Federacije BiH i Republike Srpske i čijim spajanjem je nastala Uprava za indirektno oporezivanje, Čaušević Kemal je odučio da navedenu poziciju iskoristi za lično bogaćenje vršenjem brojnih krivičnih djela zloputrebe položaja ili ovlaštenja na način da će stupati u kontakte lično i uz pomoć svoj ih saradnika sa osobama iz tzv. „krim miljea“ i uvoznicima tekstila i drugih proizvoda, a koji se u okviru nadležnosti Uprave carine i oporezuju prilikom uvoza, a na naćin da će obezbijediti slijepu poslužnost kod svih uposlenika Uprave i kroz organizovanje sistemske korupcije unutar UIO-e, a što je u skladu sa njegovim planom trebalo obezbijediti raspoređivanjem njemu podobnih kadrova na sve ključne pozicije u UIO-e sa kojima je napravio dogovor da koristići rukovodeće pozicije u UIO-e kao rukovodioci obezbijede nesmetano vršenje koruptivnih krivičnih djela od strane brojnih uposlenika Uprave kojima je na ovaj način omogućeno sticanje protupravne imovinske koristi i istovremeno nametnuta obaveza da izvršavaju nezakonite naloge službenika UIO-e, pa se Čaušević Kemal dogovorio sa Cvjetinović Zdravkom, kojem je obezbijedio poziciju pomoćnika direktora za carine UIO-e da kroz poslovanje uprave favorizuju određene uvoznike tekstila, a na štetu ostalih uvoznika, tako što će favorizovanim uvoznicima obezbijediti povoljan način carinjenja uvezenih roba, a onim koji nisu favorizovani strožiji režim prilikom uvoza, pa je Kemal Čaušević kako bi realizovao međusobno dogovoreni plan sa Cvjetinović Zdravkom tokom cijelog svog mandata sve do razrješenja mjeseca marta 2011. godine, propustio da donese adekvatan Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji koji će u skladu sa realnim potrebama UIO-e sistematizirati radna mjesta u Upravi, što je jedan od ključnih razloga zašto pravilnici koje je Kemal donosio nisu prihvatani od strane Upravnog odbora UIO-e, nego su redovno vraćani na doradu, pa je koristeći takvo stanje stvari da Uprava nema Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji kao ključni interni provedbeni akt započeo sa masovnim zapošljavanjem brojnih službenika VSS i SSS koje je bez sprovođenja konkursnih procedura isključivo po političkom nahođenju odabirao i primao u radni odnos na određeno vrijeme, pri čemu je u cijelosti propustio da iskoristi brojne bivše uposlenike Carinskih uprava FBiH i RS-e, koje je bio obavezan preuzeti, ali to nije uradio, upravo iz razloga da bi sebi stvorio pretpostavke da kroz uposlenike sa nesigurnim statusom obezbijedi lakše koruptivno djelovanje brojnih uposleni koji zbog straha gubljenja radnih mjesta su pristajali da izvršavaju sve naredbe svojih rukovodioca, pa čak i onda kada su takve bile nezakonite, pa je držanjem uposlenika kroz duži niz godina u nesigurnom statusu kroz rad na određeno vrijeme u brojnim slučajevima jasno pokazivao šta će se dešavati sa neposlušnima kojima u slučaju odbijanja izvršavanja nezakonitih naloga, nije produžavao radni odnos, nego je prekidao ugovore o radu, pa kada je uspostavio slijepu poslušnost čitave strukture UIO-e obezbijedio da ključne pozicije u Upravi zauzmu isključivo osobe koje su njemu odane i koje će izvršavati sve njegove naloge, pa je u tom cilju veći broj rukovodećih službenika u nezakonitim procedurama smjenjivao sa njihovih pozicija i degradirao na značajno niže pozicije, kršeći odredbe Zakona o državnoj službi, a onda kada su po njihovim žalbama Vijeće ministara, a potom i Sud BiH imperativno nalagali vraćanje na ranije pozicije, nije izvršavao navedene odluke, nego je ustrajavao sa održavanjem svojh odanaka na pozicije na koje im je namjenio, a za to vrijeme je stupio u lične i neposredne kontakte sa Sadiković Anesom s kojim ga je povezao njegov dugogodišnji prijatelj Delalić Ramiz i sa kojim se i dogovorio da Anes pribavi krivotvoreno EURO 1 obrasce kojima će Upravi dokazivati navodno tursko porijeklo uvežene robe, a Kemal je preuzeo obavezu da će Uprava prihvatati takve krivotvorene obrazce i obezbijediti njihovo provođenje kroz oslobađanje Sadiković Anesa od plaćanja carinskih dadžbina, a shodno međunarodnim sporazumima između BiH i Republike Turske, a navedeni sporazum preko Sadiković Anesa uključen je i Karić Sedinet, bliski saradnik Sadiković Anesa, pa su djelujući na ovaj način uz tijesnu saradnju Čaušević Kemala i njegovog pomoćnika Cvjetinović Zdravka upostavili sistem carinjenja tekstila na način koji nije propisan bilo kakvim zakonskim aktom, pa čak ni pismenim uputstvom o načinu carinjenja prema kojem se tekstil carinio kroz mjernu jedinicu kilogram, bez obzira koliko u jednom kilogramu ima pojedinačnih komada proizvoda, a kriterijum vrijednosti kilograma je uspostavljao po svom ličnom nahođenju Čaušević Kemal zajedno sa Cvjetinović Zdravkom, na način da su lično i putem telefona i uz pomoć Kemalovih pouzdanika Kadić Almira i drugih su izdavali naloge pojedinim carinarnicama i carinicima, te šefovima Carinskih ispostava, među kojima su Mašić Alija, Marinković Goran, Nuhić Edin, Klopić Nermin, Šerifović Ahmed i drugi,koji su svojim prihvatanjem da učestvuju u izvršenju ovakvih krivičnih djela postali pripadnici grupe za organizovani kriminal da firmama Sadiković Anesa i Karić Sedineta značajno povoljnije carine tekstil, nego ostalim uvoznicima, te da ih na takav način dovedu u povlašteni odnos u odnosu na druge uvoznike, a nakon što su ovaj sistem uspostavili, Kemal Čaušević i Sadiković Anes su se dogovorili da Anesu omoguće potpuni monopolski položaj turskog i kineskog tekstila u BiH, pa je Anes pred Insitutom za intelektualno vlasništvo pokrenjuo proceduru zaštite preko 180 robnih žigova kineskih proizvođača sa kojima Anes nije imao nikakve poslovne odnose, niti ugovore o zastupništvu, a kada je Institut zaštitio navedene žigove, u dogovoru sa Čaušević Kemalom i Cjetinović Zdravkom Uprava je započela prema izričitim pismenim naredbama čaušević Kemala i Cvjetinović Zdravka štititi navodno intelektualno vlasništvo Sadiković Anesa sve u namjeri da Anesu omoguće status jedinog uvoznika tekstila, odnosno da drugim uvoznicima značajno otežaju i spriječe uvoz kineskog tekstila u BiH, a direktnu korist Sadiković je ostvarivao na taj način što je sam naplaćivao naknadu od drugih uvoznika kako bi im odobrio uvoz tekstila u BiH i to na različite formalne i neformalne načine, ličnim preuzimanjem novca u gotovini ili prodajom licenci na ranije registrovane žigove, a kada je Kemal Čaušević razrješen sa mjesta direktora UIO-e, u punom kapacitetu na način kako je to ranije zajedno sa Cvjetinovićem ustrojio Čaušević sve aktivnosti na zaštiti Sadiković Anesa i Karić Sedineta je preuzeo Cvjetinović Zdravko, koji je neposredno stupao u kontakte sa Sadikovićem i Karićem i sa njima uz novčanu nadoknadu kroz sistem primanja mita obezbjeđivao neometani uvoz tekstila i monopolski položaj na tržištu ličnim davanjem naloga i putem telefona carinicima o načinu carinjenja robe, odnosno vrijednosti robe po jednom kilogramu, a istovremeno sa aktivnim radnjama koje su Sadikoviću i Kariću obezbjedile povlašteni položaj prilikom uvoza je poduzimao kažnjeničke akcije prema uvoznicima tekstila koji nisu prihvatali zahtjeve Sadiković Anesa da posluju u okviru njegove djelatnosti, među kojima su Gonjanin Enes i drugi, pa je takvim uvoznicima Cvjetinović naređivao da promjene mjesto carinjenja i pređu u carinarnice u kojima je Cvjetinović obezbjedio punu i neposrednu kontrolu kriminalnih tokova (CI Rača, Gradiška i Brod), a oni uvoznici koji nisu pristajali na takve naredbe Cvjetinović su organizaciji Cvjetinović od strane Uprave u nezakonitim upravnim postupcima drastično kažnjavani od Uprave izricanje zakonskih kazni mimo bilo kakvih zakonom pripisanih kriterija, a istovremeno sa ovim aktivnostima, Cvjetinović Zdravko koristeći rukovodeći položaj u Upravi u Sektoru carina je svjesno sistemom korupcije i provedbenim aktima usmjerio carinjenje većeg broja roba na određene GP što se naročito odnosi na uvoz automobila, pa su se automobili koji se uvoze u BiH gotovo isključivo carinili na dva granična prijelaza u Gradiški i Brodu, na čijem čelu su se nalazili najbliži saradnici Cvjetinovića pozvezan prijateljskim i kumskim odnosima među kojima su Đurić Radovan, Milovanović Nedeljko, Jovanović Janko, Nikić Milanko, Vranješ Zlatko i drugi, koji su kao rukovodioci CI Gradiška, Brod i Grude dalje sprovodili naloge Cvjetinović Zdravka i koji su svojim pristankom u vršenju krivičnog djela postali pripadnicima grupe za organizovani kriminal, a u okviru svojih CI su obezbijedili dalje kriminalne aktivnosti od strane sebi podčinjenih carinika Škahić Avdije, Lijović Jasne, Kragulj Miroslava, Miljić Svete, Vlainić Ljubomira, Tomić Dragana, Parić Deana, Rustić Nermina, petrović Aleksandra, Jovanović Saše, Muminović Hajrudina, Šušnjar Faruka, Stojičić Danijela, Marjanović Bore, Kuzmanović Radana, Novković Miše, Barić Ljerke, Šušak Anke, Muftić Tofika, Leko Željka, Glavaš Darke, Mikulić Mate, Starčević Veseljka, Adžulović Edvina, Nožica Deana, Ivić Marka i Kovačević Josipa, pa se u Cvjetinovićevoj organizaciji i u ove tri carinarnice carinilo preko 90% svih vozila koji su se uvozili u BiH iako za takav procenat nije postojalo ni jedno razumno objašnjenje, osim motiviranosti svih uvoznika da puno povoljnije na tim mjestima uz poduzimanje koruptivnih radnji svoja vozila ocarine, a to je Zdravko obezbijedio ne sankcionisanjem carinika na ovim graničnim prijelazima i CI Grude u kojima su vozila carinjena isključivo na način da su carinici prihvatali vrijednost vozila izraženu na fakturi, a ne u skladu sa pismenim nalozima Cvjetinović Zdravka da su obavezni primjenjivati katalog kojim se utvrđuje carinska osnovica za uvezena vozila, a istovremeno svim drugim CI u BiH je provodio ravnosnije kontrole, pa u tim carinarnicama takvo carnjenje vozila nije bilo moguće, što je rezultiralo da kroz period od više godina u BiH uveženo više stotina pmv kojima su carinici značajno umanjili carinsku i poresku osnovicu, pa čak i nezakonito oslobađao uvoznika od obaveze plaćanja carine unošenjem neistinitih podataka u carinsku deklaraciju pri čemu su vozila lažno prikazivali kao vozila iz EU, što je rezultiralo mogućnost primjene propisa koje oslobađaju ovoz vozila od carine, pa je kroz poslovanje Uprave na ovaj način uskratila Budžet BiH za ogromne iznose neuplaćenih obaveza što je u konačnici dovelo do teških posljedica za cijelu BiH i sve njene entitete, pa su:
Čaušević Kemal –sam
- 1. U svojstvu direktora UIO-e BiH na koju dužnost je imenovan danom uspostave UIO-e koja je nastala spajanjem dvije entitetske carinske uprave Carinske uprave Federacije BiH i Carinske uprave Republike Srpske, te kada je 01.01.2005. godine započela sa radom UIO-e BiH, Čaušević Kemal kao rukovodilac Uprave nikada nije donio adekvatan potrebama Uprave Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji u kojem će radna mjesta u UIO-e biti sistematizovana na način da realno odražavaju potrebe UIO-e, nego je donio Pravilnik koji kroz cijeli period rukovođenja Upravom 01.01.2005. pa do 15.03.2011. godine, nikada nije usvojio Upravni odbor UIO-e i koji u cijelom tom periodu nije stupio na snagu, jer nije objavljen u „Službenom glasniku BiH“, svjesno koristeći stanje stvari koje je sam uzrokovao, pristupio masovnom zapošljavanju visoko obrazovanih kadrova u UIO-e na način da je uposlenike zapošljavao bez provođenja konkursne procedure za koju je nadležna Agencija za državnu službu BiH, a u smislu Zakona o državnoj službi u institucijama BiH, pa je u periodu od 20.12.2008. pa do 15.03.2011. godine zaključio Ugovor na određeno vrijeme sa ukupno 112 osoba VSS kojima je uzastopno produžavao ugovore na način da su stalnim produžavanjem ugovora neprekidno radili u Upravi kroz period duži od dvije godine, što je u skladu sa odredbama Zakona o radu u institucijama BiH dovelo Upravu u obavezu da po sili zakona sa navedenim zaposlenicima zaključe tzv. stalni radni odnos, pa je djelujući na ovakav način stvarajući atmosferu straha od gubitka posla, pri čemu produženje ugovora ovisi isključivo o samovolji Čaušević Kemala veliki broj uposlenika u UIO-e držao u takvom nesigurnom statusu, čime je uposlenike Uprave zbog njihovog nesigurnog statusa učinio podložnijima nezakonitim pritiscima i uticajima Čauševića u situacijama kada daje nezakonite naloge u procedurama vođenja carinskih postupaka, pri čemu je zaposlenike na određeno vrijeme svjesno rasporedio na poslove i zadatke ovlaštenih službenih osoba, koje poslove su faktički vršili iako shodno odredbama Zakona takva ovlaštenja nisu mogli imati, obzirom da se radi o uposlenicima koji su zaposleni na određeno vrijeme i kojima je kroz cijeli taj period stalno isplaćivao dodatke na platu u iznosu od 30% stimulacije na osnovnu platu, a po osnovu ovlaštenja ovlaštenih službenih osoba, što je u posljedici dovođenje u neravnopravan položaj svih nezaposlenih osoba VSS u BiH koje su iskazivale interes za zapošljavanjem u UIO-e, a na šta nisu imali mogućnost, jer je Čaušević propustio da zapošljavanje vrši na zakonom propisan način nakon konkursa koji sprovodi Agencija za državnu službu.
Čaušević Kemal –sam
- 2. U period od 20.12.2008. pa do 15.03.2011. godine, postupajući u svojstvu direktora UIO-e BiH u procesu konkursnog testiranja, a po konkursima raspisanim za zapošljavanje u UIO-e, postupajući po žalbama kandidata koji nisu zaposleni u najmanje 20 slučajeva, nakon uložene žalbe u svojio žalbu kantidata s kojima je zaključio Ugovore o radu iz navodnog razloga, jer se radi o kandidatima koji su osobe bez roditelja i djeca poginulih boraca, iako se većina kandidata uopšte ne mogu podvesti pod navedenu kategoriju, niti je Zakonom o radu u institucijama BiH uopšte propisana obaveza primjene takvog Institututa u navedenom pogledu i što je u konačnici dovelo do nezakonitog zapošljavanja određenih osoba koji su se nalazili na rang listi uspješnih kandidata okvalifikovanih kao socijalna kategorija osoba, među kojima su Vranac Ilma, Mustafić Aldin, Pejić Dušica i drugi, čime je kao posljedica nastala šteta u neutvrđenom iznosu u vidu nezakonitog zapošljavanja, isplaćenih plata i nakanada i povrede drugih kandidata, koji nisu uzeti u obzir prilikom zapošljavanja, iako su na rang listi uspješnih kandidata bili bolje rangirani od navedenih navodnih soscijalnih slučajeva.
Čaušević Kemal-sam
- 3. Postupajući u svojstvu direktora UIO-e nakon što je donio Odluku oprovođenju otvorenog postupka za međunarodnu konkurenciju za vršenje usluga broj: 01-16-3294-1/05 od 23.03.2005. godine, objavljenog u „Službenom listu“ i časopisu „Dnevni avaz“, posredstvom Ministarstva finansija i trezora BiH, čime je objavljen otvoreni postupak za međunarodnu konkurenciju I prikupljanje ponuda za vršenje usluga štampanja poreskih markica na vrednosnom papiru sa zaštitom i vršenje usluga štampanja kontrolnih markica na vrednosnom papiru sa zaštitom, a za potrebe Uprave, pa kada je nakon provedene procedure u prvostepenom postupku izabran ponuđač “Grafo-tisak” Grude, koji je kao ponuđač u cijelosti ispunjavao uslove propisane u postupku javnih nabavki, te kada je učesnik u procedure “Glas Srpski“ i “Grafika” A.D. Banja Luka putem žalbe osporio odabir izabranog kandiata „Grafo-tisak“ Grude, iz samo njemu poznatih razloga i motiva podnio zahtjev za naknadu štete-Prijedlog za vansudsko poravnjanje prema evedentno nadležnom organu za odlučivanje po zahtjevu za naknadu štetu, a u smislu Zakona o javnim nabavkama, a potom odnio odluku o isplati naknade navodne “štete” u maksimalnom iznosu od 10% od ponuđene tenderske cijene predlagatelja u novčanom iznosu od 200 hiljada KM, pri čemu je prekoračio svoja službena ovlaštenja i zakonom propisane ovlasti, postupanjem suprotno članu 52. stav 4. i 5. Zakona o javnim nabavkama BiH, odlučio izvan mjerodavnosti svog rada i firmi “Glas Srpski” i „Grafika „ A.D. Banja Luka pribavio protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 200 hiljada KM, čime je oštetio Budžet institucija BiH za navedeni iznos.
Čaušević Kemal-sam
- 4. Postupajući u svojstvu direktora UIO-e u vrijeme pobliže opisano u prethodnoj tački ove naredbe, raspisao Obavještenje za prikupljanje ponuda za štampanje poreznih i kontrolnih markica za obilježavanje duhanskih proizvoda, vina i alkoholnih proizvoda primjenjujući postupak nabavke po procedurama propisanim zakonom o javnim nabavkama BiH, iako je znao da na taj način krši isti Zakon, odnosno Anex 2, dio C., kategorija B. Zakona o javnim nabavkama BiH, prema kojima je navedeni Ugovor trebao biti izuzet od javnih nabavki što je dovelo do štete u UIO-e u vidu nastalih troškova provođenja postupka Javne nabavke kroz isplate naknada članovima Komisije za javne nabavke, članovima ekspertne Komisije za preglede profesionalnih i tehničkih uslova za vršenje usluga štampanja markica u iznosu koji prelazi 3.000,00 KM.
Kemal Čašević,Anes Sadiković ,Kadić Almir i Alija Mašić,
Goran Marinković i Edin Hujić- zajedno
- 5. Nakon što se Kemal Čaušević sa Delalić Ramizom i Sadiković Anesom na način pobliže opisan u preambuli ove Naredbe, dogovorio da u saradnju UIO-e omoguće Sadikoviću povlašten položaj prilikom uvoza tekstila iz Kine i Turske, te izbjegavanje plaćanja većeg dijela zakonskih dažbina carine i PDV-a na način da prilikom uvoza umanji vrijednost robe, tako što je Čaušević usrojio sistem u kojem se tekstil carini i oporezuje prema mjernoj jedinici kilogram, koji način carinjanja nije propisan ni jednim zakonskim pa čak ni provedbenim pismenim aktom, nego je isključivo zasnovan na samovolji Čaušević Kemala i njegovim ličnim odlukama, pa nakon što je na području Turske uz pomoć Kadić Almir osobe od izrazitog povjerenja Čaušević Kemala, koji stupa u neposredne kontakte sa osobama koje u interesu Čaušević Kemala vrše krivična djela, Anes Sadiković zajedno sa Delalić Ramizom pribavio oko 120 krivotvorenih obrazaca EURO 1 kojima je u carinskim procedurama pred Upravom dokazivao porijeko robe kao turskih proizvoda, čime bi postojao osnov za oslobađanje plaćanja carinskih dađbina prilikom uvoza robe a na osnovu međunarodnih sporazuma potpisanih između BiH i Truske i kada je takve krivotvorene obrazce Sadiković u carinskim postupcima predao u CI Sarajevo krajem 2005. i početkom 2006. godine u CI Sarajevo u kojoj je dužnost šefa CI obavljao Cernica Edin, pa kada je Edin početkom 2006. godine zatražio provjeru dostavljenih EURO 1 obrazaca kojim se dokazuje perverencijalno porijeklo robe na način da je od R Turske diplomatskim putem tražio provjeru više stotina EURO 1 obrazaca koje je Sadiković Anes prilikom uvoza robe predavao carinskim organima, pa kada je Cernica dobio potvrdu iz Turske da je jedan EURO 1 obrazac krivotvoren i kada je zatražio provjeru za ostale EURO 1 obrazce za Sadiković Anesa u namjeri da ga spriječi u savjesnom vršenju njegovog posla postupajući u svojstvu rukovodioca –direktora UIO BiH donio odluku o smjenjivanju Cernica Edina sa mjesta šefa CI Sarajevo i njegovo premještanje na značajno nižu dužnost stručni saradnik u grupi za kontrolu RC Sarajevo, a koja pozicija je čak tri stepenice niža od one na kojoj je do tada u skladu sa odredbama zakona o državnoj službi radio Cernica Edin, pri čemu je Čaušević prekoračio ovlaštenja rukovodioca, jer je takav premještaj moguć samo na osnovu disciplinske kazne, a kada je Crnica žalbom uspio oboriti Čauševićevu odluku I kada mu je imperativno naloženo od strane Vijeća ministara BiH da ga vrati na dužnost, Čaušević je ustrajao na svojoj odluci I insistirao da Cernica ne može biti rukovodilac u CI Sarajevo, pa ga je rasporedio na radon mjesto istog ranga u CI Visoko, samo iz tog razloga jer je već ranije odlučio da će na poziciju šefa CI Sarajevo postaviti svog bliskog saradnika i poslušnika Mašić Aliju sa kojim su Ramiz Delalić I Čaušević Kemal već ranije uspostavili kriminalno poslovne odnose na način da je ispunjavajući zahtjeve Delalić Ramiza, Mašić Alija kao vodilac prekršajnog postupka Delalić Ramizu vratio u vlasništvo pmv VW Passat plave boje broj šasije VWZZ3BZ1P089397, a za koje je u prekršajnom postupku utvrđeno da je uveženo na nezakonit način, iako je znao da je bio obavezan u smislu člana 8. Zakona o carinskim prekršajima navedeni predmet oduzeti, pa je kao voditelj prekršajnog postupka Mašić Alija dana 24.03.2006. godine donio odluku-rješenje broj: 03/04-2 broj P-741/06 kojim je utvrdio odgovornost Ramiza Delalića za carinski prekršaj koji mu je utvrdio carinski prekršaj iz člana 5. stav 1. tačka 3. ZOCP-a, a zbog carinskog prekršaja iz čalna 20. u vezi sa članom 17. istog Zakona , a potom ne
