Donald Trump je novi predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
Zapadni svijet je u šoku!
Populisti i ekstremni desničari (čitaj fašisti, nacisti, islamofobi…) u delirijumu. Milorad Dodik je čak američku zastavu stavio na Palatu predsjednika usred Banje Luke!
Emmanuel Macron i Olaf Scholz su se odmah prihvatili telefona kako bi razgovarali o tome kako da se suoče s novim američkim predsjednikom. Za koga znaju da će im zadavati rastuće glavobolje. Da budemo do kraja cinični, razgovor su počeli uz dupli “kafetin” i dogovorili se da se ponovo čuju uz po dva paketa “kafetina”.
Kažu mi da u Vašingtonu sada najbolje stoje Slovenci!
Oni su se već ranije temeljito pripremili za obje varijante pobjede na predsjedničkim izborima u SAD.
Nisam iznenađen.
Slovenci su to.
Hrvati su malo u raskoraku. Taman su “poklopili” sve u Biden/Haris administraciji, kad ono Trump novi predsjednik.
Ali nemam ni trena sumnje da će Plenković i ekipa naći kanale i dobaciti do Trumpa i njegovog najbližeg okruženja. Imaju nešto što drugi u regionu nemaju – Terminal za ukapljeni plin na Krku.
Smio bih se kladiti da Trump ni ne zna gdje je taj famozni “zapadni” Balkan. Nit ga zanima. Ali zna da ima tamo negdje “blizu Italije”, neki otok koji može primiti i distribuirati tone američkog tečnog plina.
Albanija i Srbija samozadovoljno se smješkaju. Već su čvrsto etablirani u najbližem okruženju Trumpa. Mali građevinski pothvati, finansirani arapskim novcem, mogli bi Tirani i Beogradu donijeti veliku političku korist. Srpski svet je na steroidima!
Vjerujem da je i Albin Kurti našao svoj kanal komunikacije.
Albanci su čudo! Svuda su prisutni, čvrsto ujedinjeni oko svojih političkih ciljeva, prilagodljivi novim okolnostima… Kurti je u stalnom ratu s Biden/Harris administracijom. Trumpa je ispoštovao do kraja. Otvorio je ambasadu u Jeruzalemu i čvrsto brani svaki potez Izraela na Bliskom istoku. Možda mu lično nije drago. Ali je to malo zlo u odnosu na veliko dobro kojem se nada.
Zapad jeste usplahiren.
Efekti pobjede Trumpa osjećat će se godinama.
Smrtni neprijatelj proklamiranih (i samo proklamiranih, ne i stvarnih) vrijednosti na kojima se temeljio dosadašni Zapad dobio je na snazi.
Ulazak Trumpa u Bijelu kuću vjetar je u leđima ekstremistima Zapadne Evrope.
A ona, kao i cijeli Zapad, sve više liči na Evropu s početka 30-ih godina prošlog vijeka.
A mi?
Usplahireni smo, zabrinuti, nervozni, nesretni…
Kao da su Amerikanci birali predsjednika Balkana, a ne šefa svoje države.
Kako reče ambasador Johnatan Moore u intervjuu za Politicki.ba, predsjednik ima i previše vlastitih problema, situacija koje mora rješavati u svojoj Americi. Balkan mu nije ni zadnja rupa na svirali.
U konačnici, nama će se baviti nižerangirano osoblje od predsjednika, šefa nacionalne sigurnosti, ministra vanjskih poslova.
Koliko god to bila opasnost (je li?), to je prilika!
I tu dolazimo do moje noćne more.
Trump je svašta nešta. I vrlo je transparentan.
I svako je uradio – prije ili kasnije – neki napor da otvori kanal komunikacije prema njemu. Ili da bar misli da ima kanal komunijacije.
Mi smo i ovdje fatalistički čekali.
Naš usud, naša najveća zabluda koja bi nas mogla koštati fizičkog nestanka je – mentalitet žrtve. Mi smatramo da se svijet ogriješio prema nama. I to je tačno. Isti taj svijet dao nam je priliku. Kakva je takva je. Da je mogla biti bolja, jeste. Da je mogla biti gora, itekako jeste.
Sačekajte da vidimo Ukrajinu.
Možda ovaj prokleti Dejton i nije tako grdan.
Mi smo, dakle, imali priliku. I to ne jednu. Naš “minut slave” trajao je više od 15 minuta. I nismo ništa iskoristili!
I nismo naučili lekcije.
Sve što nam se dešava i što će nam se dešavati, (su)krivci smo mi. I te kakvi!
Trump i njegov tim bit će naredne četiri godine u Bijeloj kući. Tamo bi se trebao useliti početkom druge polovine januara mjeseca.
Bošnjački zvaničnici imaju priliku “dobaciti” do te Bijele kuće.
Ali to zahtjeva, riječnikom Winstona Churchilla “krv, znoj i suze”.
I, a to je baš ono što me posebno plaši, preuzimanje odgovornosti.
Dosad se nismo uopće iskazali!
Politički.ba