Antony Blinken noćima ne spava! U State Departmentu ne gase svjetla, grozničavo rade. I Bijela kuća je vantako zabrinuta, a nije puno bolje ni na londonskoj adresi Downing Street 10. U Glavnom štabu NATO pakta u Bruxellesu po kratkom postupku je oformljen novi odjel, čija znakovita šifra DB samo krajnje neupućene može zavarati i asocirati na nekadašnje službe koje su harale ovim prostorima, sad i danas DB pali sve senzore i otud panika u najvišim centrima svjetske moći – Dodik i Bakir lupili su čvrstim desnicama o sto, raskrinkali truli Zapad i postavili ultimatume: ili će njima dvojici biti predočeni dokazi iz svih međunarodnih istraga u kojima se pominju kumčad i partijski funkcioneri ili će im oni, u ime naroda i glavnih odbora, presuditi!
Prijetnje
Dosta je! SDA i SNSD i do sada su državu Bosnu i Hercegovinu i njezine institucije koristili u skladu s voljom i raspoloženjem svojih lidera: ko su oni da to mijenjaju? Ako zatreba, branit će vlastite stečevine do posljednjeg kadra svojih stranaka!
Ovako se nekako – striktno vodeći računa da u svojim paralelnim svjetovima ostanu nedodirljivi – zabrinutim Bošnjacima i nasekiranim Srbima plasiraju lažne dileme koje tobože more gospodare njihovih najjačih stranaka. Lideri SDA i SNSD-a u te svrhe koriste identične matrice, njihova se reagiranja doimaju kao proizvodi nastali u jednom PR štabu, mada i dalje istrajavaju da su ljuti neprijatelji, zaklinjući se u vjeru, partiju i (svako svoju) državu, baš kao da su samim svojim postojanjem personifikacija i prvog i drugog i trećeg. To što ne kriju ambiciju da vlastitim imenima (i prezimenima) zamijene postojanje baš svake institucije, ionako nije njihov problem, već onih u čije ime tobože nastupaju, braneći ih od njih samih po krajnje jednostavnom receptu – partijska knjižica je i diploma i zaposlenje, a oni, kao vlasnici partija su kreatori i prošlosti i budućnosti. Otuda su pasoši već odavno prepoznati kao karte spasa.
Dodik.net je u petak zaprijetio SAD-u i Velikoj Britaniji prekidom svih kontakata i obećao zabranu bilo kakve komunikacije Srba koji primaju plaće sa budžeta sa mrskim (zapadnim) neprijateljima. Odluka je, tvrdi Milorad Dodik, donesena na sastanku vladajuće koalicije u RS-u, nakon koga je izašao bijesan, izvrijeđao sve redom, navodno (i) zato što su ga njegovi partneri pokušali ubijediti da makar za neki period odustane od insistiranja na zakonu o kriminalizaciji klevete i kaznama koje u praksi znače da i odgovor na Twitteru njegovoj kćerci novinara može koštati 120.000 KM. Zna se šta je porodica u svijetu kome Dodik pripada, pa je umjesto odustajanja najavio korak dalje – novi kompatibilni zakon koji će automatski zabraniti rad svim organizacijama koje nisu na (njegovom) budžetu, već drsko konkuriraju za fondove demokratskog svijeta pa ni račun ne podnose vladarima svega u RS-u. Kako to izgleda u praksi, vidjeli smo prošlog vikenda: nevladine udruge koje su se sastale u Banjoj Luci batinama su saznale šta vlast misli o njihovom djelovanju i pritom su večer u policiji provele žrtve, umjesto huligana koji su ih napali i koji su javno – zarad najave – terorizirali sami centar grada.
No, Dodikov je bijes koji dan stariji i izazvala ga je najnovija odluka američkog OFAC-a o proširenju crne liste, na koju su dodani Osman Mehmedagić, bivši direktor OSABiH, Edin Gačanin, narkobos svjetskog kalibra i Dragan Stanković, direktor Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS-a. Ovaj posljednji je Dodikovo kumče, angažiran na secesionističkim akcijama otimanja ovlasti od države i otimanja državne imovine. Svu trojicu, u paketu, državni sekretar SAD-a Antony Blinken je opisao kao osobe koje su “ugrozile vladavinu prava, podrivale institucije, opstruirale ili prijetile provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i materijalno doprinijele međunarodnom širenju nedopuštenih droga”. Dodik, biće, zna zbog koje je tačno imovine pobjesnio, pa je optužio SAD i Veliku Britaniju da krše Dayton i obećao “secesiju tačno u ponoć”! Ambasade obje zemlje u Sarajevu su nemušto uzvratile, uopće ne pokazujući jesu li svjesne koliko ranjena zvijer može biti opasna.
Istina, James O’Brien, šef Ureda za koordinaciju sankcija pri State Departmentu, u razgovoru s novinarima bio je prilično direktan, prozivajući političke stranke i njihovi lidere – dakle, SNSD, SDA, Dodika i Izetbegovića – zbog preuzimanja javnih dobara za sopstvenu i korist svojih poslušnika. Za O’Briena je to suština antidejtonskog ponašanja i borbe protiv korupcije, kao i faktor od ključne važnosti za težnje naše zemlje da postane punopravnom članicom transatlantske zajednice. “Sve tri objave sankcija su u vezi sa tom temom”, bio je precizan i valjda tako i izazvao ne samo Dodikov nego i bijes lidera SDA koji je odmah po objavi sankcija – ne pominjući ni Stankovića, ni imovinu po RS-u, a kamoli Edina Gačanina – kompletnu partijsku infrastrukturu i glavni stranački odbor podredio odbrani Mehmedagića, danima tražeći dokaze od američkih institucija za koje je uvjeren da rade na osnovu kafanskih sarajevskih tračeva. O’Brien mu nije ostao dužan: pozvao se na suradnju sa ovdašnjim agencijama za provedbu zakona, objašnjavajući da je Mehmedagić na crnoj listi završio nakon dugog istraživačkog procesa koji nadzire jako veliki broj ljudi u Vladi SAD-a. Poentirao je tvrdnjom da u BiH niko ne bi trebao biti iznenađen ovom odlukom, što nesumnjivo znači da je lider SDA ranije upozoravan na Mehmedagićev angažman.
NISU SE NI OSVRNULI
S Dodikom je to malo kompliciranije, jer on kao dvostruki osvajač pozicije na američkim crnim listama i nema kontakte sa američkim zvaničnicima, zbog čega ih valjda želi i svojim suradnicima zabraniti. A ionako se ne libi poniziti ih: da Željku Cvijanović redovno svodi na rang SNSD-ovog pismonoše u Predsjedništvu BiH, demonstrirao je ponovo u petak, nesuvislom tiradom o svom pristanku na imenovanje ambasadora iz kabineta Denisa Bećirovića i još nesuvislijom tvrdnjom ko mu se (ne) sviđa, sve da bi pokazao kako ona, uprkos povjerenju glasača i ranijim dužnostima, nema zapravo ni minimum (samo)svijesti već je tu da sluša naređenja. Čime nedvosmisleno potvrđuje razlog sankcioniranja (i) svog kumčeta jer u objašnjenju OFAC-a stoji da su sva trojica sistemski potkopavali demokratske institucije u BiH, sudjelovali u korupciji i kršili Dejtonski mirovni sporazum kako bi potkopali državu BiH za usku osobnu i političku korist. I da sva trojica, dakle, “Mehmedagić, Stanković i Gačanin predstavljaju prijetnju regionalnoj stabilnosti, institucionalnom povjerenju i težnjama onih koji traže demokratsko upravljanje na zapadnom Balkanu”.
Zanimljivo, ni Dodik ni Izetbegović se nisu osvrnuli na Gačanina, makar pitanjem mrskim zapadnim neprijateljima otkud njihovi najodaniji kadrovi u takvom društvu? Ministarstvo finansija SAD-a Gačanina smatra jednim od najvećih svjetskih trgovaca drogom, vođom kartela Tito i Dino, koji uključuje članove njegove obitelji i prijatelje iz BiH, a koji se osim trgovinom narkoticima u više zemalja, bavi i pranjem novca?! Slobodan Vasković, obično dobro informiran, na svom je blogu objavio više tekstova u kojima objašnjava međusobne veze i tvrdi da dokaze posjeduje ekipa istražitelja koja se bavi Sky mrežom, odnosno da je sve dokumentirano u kontaktima koje je američki FBI razotkrio upadom u aplikaciju koju su koristili najozloglašeniji likovi na planeti. Zbog čega, ako ćemo pravo, Blinken može biti ponosan, a mi smo ti koji bismo morali popaliti crvena svjetla u svim institucijama. Dok ih ne otmemo dvojcu DB i vratimo u zakonske okvire.
