„A mogu li sada ja Vas nešto pitati, gospođo učiteljice?“
„Možeš, naravno, izvoli, to jest bujrum Mujo?”
„Kakav je to danas praznik, Drugi maj?”
„E, vidiš, Mujice, dušice moja, na današnji dan 1992. godine srpski agresor predvođen Jugoslovenskom narodnom armijom je pokušao zauzeti cijelo Sarajevo, u čemu su ga hrabri i požrtvovani branitelji grada spriječili. Također, na današnji dan Jugoslovenska narodna armija je kidnapovala rahmetli predsjednika Aliju Izetbegovića i odvela ga u svoju kasarnu u Lukavicu..“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da je Drugi maj dan odbrane grada Sarajeva?“
„Može se tako reći Mujice, da tako je… lijepo ti to kopčaš?“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da je Sarajevo bilo slobodno, dok ga ovi dušmani nisu probali zarobiti?”
„Da, bilo je slobodan, otvoren grad, tako je…”
„Znači li to da ga je neko ranije oslobodio?”
„Da, oslobodili su ga Tur.., ne, oslobodili su ga partizani, a osnovali su ga Turci… jednog davnog aprila, u februaru, ili tako nekako…“
„Znači, gospođo učiteljice, rahmetli Alija je na današnji dan bio zatvoren u Lukavici“.
„Jeste, on i kćerka su bili zarobljeni, i još neki ljudi koji nisu previše važni…“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da Alija nije mogao braniti grad od četnika, jerbo je bio zarobljen?“
„Pa, moglo bi se i tako reći. On je oslobođen narednog dana kada je JNA spriječena da zauzme Sarajevo…“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da je bilo mnogo žrtava Drugog maja, među braniteljima i drugim narodom u gradu?“
„Oh, da naravno, nažalost, mnogo je ljudi tada stradalo od bombardovanja, ne zna se tačno ni koliko… Strašno je bilo, ne ponovilo se, Mujice…“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da Alija nije poginuo Drugog maja?“
„Ne, nije, naravno, umro je 11 godina kasnije u bolnici…“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da nije umro kao šehid?“
„Kakvo ti je to pitanje, Mujice, de završavaj, nemam više živaca odgovarati na tvoja besmislena pitanja?“
„Dobro, gospođo učiteljice, još samo nekoliko pitanja, molim vas. Ako rahmetli Alija nije poginuo Drugog maja, zašto se političari, vojska i raja skuplja na njegovom mezaru na Kovačima, a ne na grobljima i mezarima onih koji jesu poginuli…“
„Pa ne znam, Mujice, takav je protokol, kako ću znati ko to propisuje i određuje. Eto, tako, uobičajilo se da se svaki važan državni praznik obilazi Alijin mezar, prouči Fatiha, prisjeti njegovog velikog djela. Tako bude za Dan nezavisnosti, Prvog marta, Dan ZAVNOBIH-a, 25. novembra…“
„Znači li to, gospođo učiteljice, da je rahmetli Alija bio učesnik ZAVNOBIH-a?“
„Nije, Mujice, on je tada u Drugom svjetskom ratu bio mlad i pri tom musliman, nisu takve primali u antifašiste…“
„A znači li to, gospođo učiteljice, da i za Osmi mart, Dan žena, ljudi i političari treba da se okupljaju na Alijinom mezaru na Kovačima?“
„ Mujiceee! Šta je tebi, otkud ti to pade na pamet?!“
„Nije meni, nego mom rahmetli dedi Feridu…“
„I šta je rekao dedo Ferid?“
„Rekao je da je rahmetli Alija više gotivio žene nego antifašiste“.
