Hapšenje Jerka Lijanovića, hapšenje Živka Budimira, hapšenje Fadila Novalića, hapšenje Fahrudina Radončića, hapšenje Predraga Kurteša i hapšenje Osmana Mehmedagića. U sva ova hapšenja, direktno ili indirektno, bili su uključeni Oleg Čavka te braća Dubravko i Aljoša Čampara. U dva predmeta Aljoša Čampara je bio svjedok, u dva predmeta postupajuči tužilac je bio Oleg Čavka, a u četiri predmeta “tužilac iz sjene” je bio – Dubravko Čampara. U četiri od šest navedenih predmeta uhapšena osoba je bila u određenom “sukobu” sa porodicom Čampara. U četiri od šest navedenih slučajeva uhapšeni je bio smetnja HDZ-u BiH. U dva od četiri takva slučaja postupajući tužilac je bio – Oleg Čavka.
Dubravko Čampara nije bio uključen u hapšenje Živka Budimira i Jerka Lijanovića jer su oni tada bili povezani sa političkom partijom SDA čiji je kadar bio Aljoša Čampara. Čavka je indirektno imao veze čak i sa slučajem Radončić.
Jerko Ivanković Lijanović
Policijska akcija kodnog naziva “Meso”, provedena po nalogu Tužilaštva BiH, možda je najbolji primjer političkog djelovanja bh. pravosuđa. Bila je to 2014. godina i predizborna kampanja je službeno počinjala. Jerko Ivanković Lijanović je bio federalni dopremijer i ministar poljoprivrede. Mada formalno nije bio predsjednik obiteljske Narodne stranke radom za boljitak, koja je bila jedna od dvije ozbiljnije hercegovačke alternative HDZ-u BiH, Jerko Lijanović je bio stvarni lider te stranke. Godinama je bio na radaru pravosudnih i policijskih organa. Ne ulazeći uopće u suštinu optužbi protiv njega, nije baš moguće ne uočiti da je Lijanović uhapšen dan uoči početka predizborne kampanje za Opće izbore 2014. godine.
“Ministar poljoprivrede i potpredsjednik Vlade bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine Jerko Ivanković Lijanović i federalni ministar trgovine Milorad Bahilj uhapšeni su jutros u sklopu jedne od najvećih akcija u BiH u borbi protiv organizovanog kriminala i višemilionskih poreskih utaja”, objavili su svi mediji 10. septembra 2014. godine.
Lijanović je pritvoren i iza rešetaka je proveo cijelu predizbornu kampanju. Pušten je nakon 45 dana, odnosno desetak dana nakon Općih izbora održanih 12. oktobra 2014. godine na kojima je njegova stranka doživjela debakl. Postupajući tužilac bio je Ismet Šuškić, aktualni zamjenik glavne državne tužiteljice Gordane Tadić. U predmet je posredno bio uključen i državni tužilac Oleg Čavka.
Živko Budimir
Spektakularna akcija odvijala se u zgradi Predsjedništva. Državni tužilac Oleg Čavka lično se pojavio na pretresu u kancelarija tadašnjeg predsjednika Federacije BiH Živka Budimira. Nekoliko sati kasnije, tog 26. aprila 2013. godine, u živom TV prijenosu Budimir je izveden iz zgrade Predsjedništva BiH.
Oleg Čavka je predložio pritvor, Sud BiH je odredio. Mjesec kasnije sudije Ustavnog suda BiH su konstatovale da je predsjednik Federacije BiH pritvoren iako nije postojao ni najniži stepen osnovane sumnje da je počinio krivično djelo. Budimir je pušten na slobodu. Čavka će ga kasnije optužiti zbog toga što mu je tokom pretresa pronađen pištolj koji je dobio na poklon. Pravosnažno je oslobođen svake vrste odgovornosti, ali njegova politička karijera je – ugašena. Prije toga njegova stranka HSP, uz Lijanovićevu NSRzB, bila je jedina ozbiljna opozicija HDZ-u BiH.
Predrag Kurteš
Po nalogu državnog tužioca Saše Sarajlića, u prisustvu novinara bliskih Aljoši Čampari, 9. novembra 2017. godine uhapšeni su Predrag Kurteš i Dragan Mioković. Bivši SDP-ov ministar Kurteš i njegov prvi saradnik Dragan Mioković uhapšeni su zbog sumnje da su zloupotrebili položaj i ovlaštenja. Iz Tužilaštva BiH je tada saopćeno da se uhapšeni “terete se da su sebi pribavili protivpravnu imovinsku korist u iznosu blizu pola miliona eura i za taj iznos oštetili budžet Federacije BiH”. U pitanju je bio ugovor za nabavku računarske opreme radi uspostavljanja Jedinstvenog sistema centralnog matičnog registra Federacije BiH. Naredbe Tužilaštva BiH realizirala je Federalna uprava policije kojom je tada, preko Dragana Lukača, rukovodio još uvijek aktualni ministar unutrašnjih poslova Federacije Aljoša Čampara. Njegov brat, državni tužilac Drubavko Čampara, u tom je slučaju imao veliki uticaj na postupajućeg tužioca Sašu Sarajlića koji je, zapravo, bio samo potpisnik njegovih naredbi.
Noć prije hapšenja, donesena je odluka da neće biti zatražen pritvor za osumnjičene u ovom predmetu, pa zato nije bilo jasno, zbog čega je uopće naređeno hapšenje osumnjučenih, ako će postupajući tužilac predložiti njihovo oslobađanje nepunih 48 sati nakon akcije. Naime, Tužilaštvo BiH je dan nakon hapšenja, u petak u 16 sati, poslalo Sudu BiH prijedlog za određivanje mjera zabrane uhapšenima u akciji Registar, nakon čega je izdato i saopćenje za javnost.
Dva sata kasnije, sudija za prethodni postupak Suda BiH je poslao formalnu obavijest Federalnoj upravi policije u kojoj je navedeno da „nema više osnova da se uhapšeni zadržavaju u pritvoru“, jer je Tužilaštvo tražilo samo mjere zabrane. Istu obavijest Sud je poslao i braniocima uhapšenih Alenu Nakiću i Vasviji Vidović. Advokati su se, potom, pojavili ispred zgrade FUP-a čekajući svoje klijente, ali ih riukovodsvo Federalne uprave policije nije željelo pustiti unatoč naredbi Suda BiH. Advokati su se, potom, obratili Sudu BiH, čiji su službenici, također, kontaktirali FUP gdje im je rečeno da tužilac nije izdao naredbu za puštanje osumnjičenih. A postupajući tužilac Saša Sarajlić bio je nedostupan.
„Želim da se izvinim, jer sam mislio da je drugačija procedura“, izjavio je dan kasnije na ročištu u Sudu BiH Saša Sarajlić iza čijeg se imena skrivao tužilac Dubravko Čampara čiji je brat Aljoša Čampara naslijedio tada uhapšenog Kurteša na poziciji ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH.
Fahrudin Radončić
Bio je 26. januar 2016. godine kada su na naplatnim kućicama na ulasku u Sarajevu iz pravca Mostara pripadnici SIPA-e presreli automobil i uhapsili lidera SBB-a Fahrudina Radončića.
Formalnu naredbu za lišenje slobode potpisao je državni tužilac Božo Mihajlović, ali je i iza ovog predmeta stajao državni tužilac Dubravko Čampara koji je dužio predmet “Lutka”. Prvu svjedokinju, na osnovu čijeg je iskaza i “formiran predmet”, prema Čampari i Muhajloviću je usmjerio državni tužilac Oleg Čavka. U telefonu svjedokinje pronađena je prepiska sa tužiocem Čamparom zbog čega je on i disciplinski kažnjen.
Zbog ovih poruka, Prvostepene disciplinska komisija kaznila je tužioca Tužilaštva BiH Dubravka Čamparu smanjenjem plate „u iznosu od 30 posto u trajanu od tri mjeseca“. A da se kratko vratimo na sam slučaj hapšenja Fahrudina Radončića. Nakon što je uhapšen 25. januara 2016. godine državni tužioci su na ročištu za odreživanje pritvora satima čitali transkripte presretnutih telefonskih razgovora Fahrudina Radončića, što nikada prije ni poslije nije zabilježeno u bh. pravosuđu. Jednomjesečni pritvor je određen, ali je Radončić 17. februara pušten na slobodu. No, kada je došao u zgradu Avaz Twist Towera liftom se odvezao na “pogrešni sprat”, čime je prekršio mjere zabrane jer se približio svjedocima na bliže od 50 metara. Čampara i Mihajlović su, potom, predložili vraćanje u pritvor što je Sud i prihvatio. U maju 2018. godine Fahrudin Radončić je oslobođen po svim tačkama optužnice.
Fadil Novalić
Dva sata iza ponoći, 29. maja 2020. godine, po nalogu državnog tužioca Džermina Pašića pripadnici SIPA-e su uhapsili federalnog premijera Fadila Novalića zbog slučaja “Respiratori”. I u ovom predmetu Dubravko Čampara je bio “tužilac iz sjene” jer je on blizak prijatelj postupajućeg tužioca Džermina Pašića. Većim dijelom “medijske operacije” u ovom slučaju koordinirao je federalni ministar unutrašnjih poslova Aljoša Čampara. Upravo je on, kako se mohlo pričitati iz stenograma sa sjednice Vlade Federacije bio zagovornik kršenja Zakona o javnim nabavkama.
“Nemojte da dođemo u situaciju da nam je važniji Zakon sada o javnim nabavkama, nego život građana. Mi to, jednistavno, danas moramo presjeći”, rekao je tada ministar Čampara.
No, prijatelj njegovog brata, postupajući tužilac Džermin Pašić, odlučio je da ministar Čampara bude samo svjedok “kriminala Fadila Novalića i drugih”.
Inače, prije nego je u javnost “dospio” slučaj Respiratori, ministar Čampara je imao žestok obračun sa prvim saradnicima federalnog premijera Fadila Novalića, ali i sa samim premijerom.
Osman Mehmedagić
Četiri krivična predmeta za svega dvije godine pokrenuto je protiv direktora Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmana Mehmedagića. Sve predmete dužio je državni tužilac Oleg Čavka, dok je u jednom od tih predmeta svjedok tužioca Čavke bio – ministar Aljoša Čampara.
Kada je Vlada Republike Srpske u maju prošle godine nezakonito uputila Ujedinjenim nacijama Izvještaj Republike Srpske, u poglavlju nazvanom “Političke zlouptrebe SDA i Željka Komšića”, zvaničnici RS-a su kao dokaze ponudili izjave “insajdera iz SDA” Aljoše Čampare.
Ministra Čamparu Vlada RS citirala je kao izvora informacije da Obavještajno sigurnosna agencija BiH sa Osmanom Mehmedagićem na čelu plasira laži o Republici Srpskoj i HDZ-u BiH.
Nakon što su im propala tri predmeta protiv Mehmedagića, Oleg Čavka je odlučio uhapsiti direktora Obavještajno sigurnosne agencije zbog slučaja diploma. Akciju lišavanja slobode povjerio je MUP-u Kantona Sarajevo kojom rukovodi komesar Nusret Selimović, još jedan kadar i blizak prijatelj porodice Čampara. Nakon što je Sud BiH odbio prijedlog za pritvor, medij koji je osnovao kabinet ministra Čampare započeo je satanizaciju sutkinje Suda BiH Tatjane Kosović.
