“Ponavlja se Belveder 36.”, govori kroz megafon srednjovječni muškarac odjeven u crno, s kačketom na glavi i ruksakom na leđima. Na ramenu mu je bila radio stanica koje je povremeno prekidala tišinu. Putem nje je dobijao informacije sa drugih barikada.
“Ovdje neće proći”, odgovarao je svojim sagovornicima.
Kada se potpuno razvidnilo, na okolnim stijenama što čine klanac kroz koji prolazi cesta koja spaja Podgoricu sa Cetinjem, ukazali su se mladići sa kapama i maskama preko lica. Dolje, na cesti, sjedile su djevojke. Ispred njih je bilo kamenje, a iza njih poredane gume.
“One će prve reagirati”, objašnjava nam lokalna novinarka.
A poslije, u slučaju incidenata, reagirat će ovi sa stijena. Kamenje je spremno. I molotovljevi kokteli.
Belvederske demonstracije 1936. godine, objašnjava nam kolegica, bile su reakcija crnogorskog naroda na obespravljeni položaj u Kraljevini Jugoslaviji. Demonstracije su ugušene u krvi. Ubijeno je šest Crnogoraca.
Osamdeset i pet godina kasnije, na istom su mjestu okupljeni Crnogorci. Proveli smo noć s njima. Poneka baklja i skandiranje da “ovo nije Srbija”. Većina demonstranata noć je provela uz vatre. Nekoliko lažnih uzbuna da je uz Podgorice krenula kolona vozila sa mitropolitom Joanikijem unosile su nemir u masu. No, ubrzo se sve smirilo. Ali nemiri su izbili u centru Cetinja. Suzavci i nemiri na trgu ispred Cetinjskog manastira gdje bi ovog subotnjeg jutra trebalo biti održano ustoličenje mitropolita Joanikija.
Već je bilo prošlo sedam sati kada se, po ko zna koji put, pojavila informacija da je u Podgorice krenula kolona prema Cerinju. Onda je došla (dez)informacija da će mitropolit doći helikopterom. I tako ukrug.
Prošlo je 45 minuta od posljednje glasine da je kolona krenula iz Podgorice. Patrijarh Porfirije negdje oko ponoći najavio je da će sveštenstvo u nedjelju ujutro krenuti prema Cetinju.
23.55 “Sutra ujutro, s Božijom pomoći i molitvom za mir, svi arhijereji kreću u Cetinje da bi ustoličili vladiku Joanikija u tron mitropolita crnogorsko-primorskog”, rekao je u subotu kasno navečer patrijarh Porfirije
Poručio je da SPC nikada neće odustati od ustoličenja u cetinjskom manastiru.
19.10 Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović stigao je večeras u Cetinje. U centru grada i na barikadama za sada je mirno
16.32 Nekoliko stotina građana blokiralo je put u blizini prigradskog naselja Crna Greda. Gumama i kamenjem je blokirana cesta koja vodi prema centru Cetinja.
15.44 Ovako si građani Cetinja probili policijski kordon kako bi blokirali glavni ulazak u Cetinje
Ovako su se prosvjednici protiv ustoličenja mitropolita Joanikija probili kroz policijski kordon, nakon čega su blokirali kružni tok koji vodi u centar grada pic.twitter.com/pKAoG93uqW
15.00 Nakon što se jedan kordon policije pomakao, grupa od oko stotinjak građana se spojila sa drugom grupom koja je blokirala sporednu cestu i svi su krenuli u pravcu Podgorice. Nekoliko automobila je ostavljeno na cesti kako bi bio blokiran saobraćaj
!4.50 Topovski udar bačen je na mjestu barikada. No, građani su ostali okupljeni na istom mjestu. Jake policijske snage ih prate
14.30 Nekoliko stotina građana blokiralo je cestu koja iz pravca Podrgorice vodi u Cetinje. Velikim kamenjem napravljene su barikade koje bi trebale spriječiti prolazak vozila kojim bi na ustoličenje trebao doći vladika Joanikije
Policija blokirala Cetinje. Građani ne mogu da izađu na glavni put kojim bi trebao proći mitropolit Joanikije pic.twitter.com/hRARjZkshI
Rukovanje policajca i djevojčice ogrnute u crnogorsku zastavu stvara utisak da je sve u redu. Ali nije. Trg kralja Nikole polako se puni. Nikšićke komite u Cetinje su došle tačno u podne. S palcem i kažiprstom u zraku otpjevali su crnogorsku himnu. Kasnije će skandirati da “ovo nije Srbija” i da “nikad neće Crna Gora bit’ obala srpskog mora”.
Nešto ranije svećenik crnogorske pravoslavne crkve pokušao je ući u dvorište Cetinjskog manastira. Policija ga je vratila, a okupljene “patriote” su, potom, ukoline ogradu postavljenu na ulazu.
Tamo, iza leđa specijalaca postrojenih u dvije vrste, u nedjelju ujutro bi trebao biti ustoličen mitropolit Joanikije. On pripada sprskoj pravoslavnoj crkvi.
“Izdaja, izdaja”, skandirali su okuplljeni Crnogorci prije nego što su psovkama propratili ime Dritana Abazovića.
Crnogorske nacionalne organizacije i udruženja, i opozicija okupljena oko Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića zahtijevaju od SPC da ustoličenje Joanikija premjeste u neki od hramova u drugim gradovima Crne Gore. Svi oni su najavili da će na dan ustoličenja prisustvovati protestu na Cetinju.
“Gradonačelniče, šta ćemo da poduzmemo”, pita srednjovječni Crnogorac Ivana Vukovića, prvog čovjeka Podgorice.
“Mirno, samo mirno”, odgovara gradonačelnik Vuković, dok s maskom preko lica sjedi na Trgu u Cetinju.
Za većinu okupljenih, čin ustoličavanja Joanikija u Cetinjskom manastiru, predstavlja početak „okupacije“ Crne Gore. Ili, jednostavnije rečeno, uvođenje Crne Gore u „srpski svet“.
Dok pišemo ovaj tekst, negdje oko pola dva popodne, ispred policije koja stoji na ulazu u manastir više neka okupljenih građana. Većina ih je raspoređena u okolnim kafićima koji bi se, kažu nam domaćini, trebali zatvoriti u subotu, oko 15 sati.
Ustoličenje mitropolita Jaonikija zakazano je za nedjelju, u 8 ujutro. Autobusi iz Srbije i Bosne i Hercegovine (Republika Srpska) dovoze one koji će sutra biti na svečanosti u krugu manastira. Crnogorske patriote bit će s druge strane policijskog kordona. Većih incidenata u subotu do 14 sati nije bilo. Tek je ujutro jedan stariji Crnogorac pokušao probiti policijski kordon. Nije uspio.
Incidenti na ulazu u Cetinjski manastir. “Crnogorske patriote” izviždale policiju pic.twitter.com/ZdDiKp0b0E
Zagrebački tjednik “Nacional” u novom broju objavljuje intrigantan tekst koji je u naslovu tvrdi da “Odbjeglom Mamiću u blokiranju izručenja pomažu ljudi vođe HDZ-a BiH Dragana Čovića koji tako prkosi Plenkoviću”. Na početku članka novinar Nacionala prognozira da će i “treći pokušaj izručenja osuđenog i odbjeglog Zdravka Mamića iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku izvjesno biti neuspješan nakon što su se na ročištu održanom u Sarajevu tom potezu sinkronizirano i suglasno usprotivili i njegova odbrana, ali i Tužiteljstvo BiH”. Prema autoru to nije uopće slučajno, budući da “postoje ozbiljne indicije da je Mamić tokom proteklih godina izvršio neku vrstu upada u institucije Bosne i Hercegovine, povezao se sa nekim od glavnih aktera i neke od njih moguće i korumpirao, odnosno uveo u svoju sferu utjecaja”.
PROZVANI LJILJANKO PALAC I OLEG ČAVKA
List kao jednu od važnih osoba u Mamićevoj “mreži” koju je formirao u BiH izdvaja Ljiljanka Palca, hercegovačkog podiuzetnika “iz miljea pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića”. Za Palca se tvrdi da “se u proteklom razdoblju vrlo intenzivno družio sa Zdravkom Mamićem te je čak i snimljen u opuštanju u njegovom društvu”. No, “Nacional” otkriva da je Ljiljanko Palac ” u više navrata viđen sa tužiteljem Olegom Čavkom, direktno zaduženim u predmetu u kojem se odlučuje o Mamićevom izručenju Hrvatskoj”.
“Na prošlotjednom ročištu upravo se Čavka protivio izručenju Hrvatskoj koristeći neobične pravne argumente”, piše “Nacional”.
Jedan od sugovornika, kojeg ovaj list naziva “neposrednim svjedokom događanja u Hercegovini za taj je list kazao:“Palac i Čavka bliski su prijatelji. Osobno sam svjedočio jednom od njihovih brojnih susreta u restoranu “Bezdanzi” u Grudama kada su sami sjedili za stolom i dugo povjerljivo razgovarali. A to svakako nije bio njihov jedini sastanak.”
Navodno je, kako piše “Nacional”, njihov sugovornik “spreman ekplicitno potvrditi vezu na relaciji Mamić-Palac-Čavka, odnosno potkrijepiti tezu da je poduzetnik (Palac) upravo spona osuđenog odbjeglog gazde zagrebačkog “Dinama” s visokim pravosudnim dužnosnicima, ako se za to pokaže potreba”.
No, autor u “Nacionalu” ide korak dalje pa ovaj slučaj proširuje tako što, pozivajući se na svoje izvore, tvrde kako “trag vodi od visokih pravosudnih dužnosnika koji odlučuju o ovom predmetu, a među njima će u konačnici biti i ministar pravde Bosne i Hercegovine Josip Grubeša, vodi direktno u sjedište HDZ-a BiH i njhovog predsjednika Dragana Čovića. Nacionalovi izvori iz Bosne i Hercegovine upozorili su da je Grubešu, kao i nedavno smijenjenu glavnu tužiteljicuz Tužiteljstva Bosne i Hercegovine Gordanu Tadić koja je potpisala zahtjev upućen Vladi Republike Hrvatske da preuzme postupak protiv 14 hrvatskih ratnih zapovjednika i generala…postavio upravo HDZ BiH na čelu sa Draganom Čovićem. I da će isti kadrovi, koji su pod izravnim utjecajem Dragana Čovića, odlučivati o slučaju Mamić”.
MAMIĆEVO POSLJEDNJE ISKUŠENJE
“Nacional” podsjeća da je Čovića hrvatski premijer Andrej Plenković“prigrlio kao svog svoga“, pa ga je, pored ostalog, pozvao na otvorenje Pelješkog mosta na kojem nije bilo mjesta čak ni za predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića.
Jedan od izvora “Nacionala” koji živi u Hercegovini kaže: “Sada treba sačekati odluku o izručenju Mamića. Akteri su Čović i Grubeša i određena suma eura. Vidjet ćemo hoće li Grubeša i Čović isporučiti Mamiće, ili će ih ostaviti da im Gospa u Međugorje šalje poruke…”
List, dakle, smatra da će odluka o (ne)izručenju braće Mamić Hrvatskoj biti politička, a ne pravosudna. “Malo je vjerojatno da tužitelj Oleg Čavka u ovom slučaju djeluje potpuno samostalno i da solira bez konsultacija sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić-što svakako ne umanjuje važnost njegovih neprimjerenih kontakata sa poduzetnikom Palcem, odnosno njegove neizravne komunikacije sa Mamićem”, citira list jednog od svojih sugovornika.
Zagerbački tjednik za Ljiljanka Palca piše da je građevinski poduzetnik koji se “obogatio mahom na unosnim poslovima na području Sarajeva, a tamošnji mediji ga spominjali u kontekstu istrage tajnih službi zbog sumnjive prodaje u svom 18-katnom sarajevskom neboderu državnim tvrtkama”. Autor misli na neboder koji je prije nekoliko godina sagrađen na ruševinama sarajevskog kina “Kumrovec” u naselju Otoka koji je u vlasništvu Ljiljanka Palca, bisnismena iz Ljubuškog kojeg se povezuje sa najmoćnijom tamošnjom familijom Lučić.
dobro drugari: Ljiljanko Palac, Oleg Čavka i Muhamed Ajanović
Snimak druženja Čavke i Palca i Muhameda Ajanovića “SB” objavila prije godinu dana.
Podsjetimo, portal “Slobodna Bosna” je u junu prošle godine objavio video-snimak i fotografiju iz jednog ugostiteljskog objekta u Sarajevu u kojem su sjedili i razgovarali dravni tužitelj Oleg Čavka i Muhamed Ajanović, sveprisutni stomatolog, dekan Stomatološkog fakulteta u Sarajevu, bliski prijatelj Milana Tegeltije, bivšeg predsjednika VSTV-a i aktuelnog savjetnika Milorada Dodika.
U kratkom snimku čuje se Ajanović koji upozorava Čavku da mu “slušaju ženu”. Pored njih dvojice za stolom je sjedio još jedan muškarac. Riječ je o Ljiljanku Palcu, bizismenu iz Hercegovine za kojeg se u tjedniku “Nacional” tvrdi da je posrednik između Zdravka Mamića bjegunca iz Hrvatske koja od BiH traži njegovo izručenje, i Olega Čavke, koji se u ovom predmetu pred Sudom BiH pojavio kao postupajući tužitelj. “Nacionalovi” izvori otkrili su da su se Palac i Čavka viđali u jednom kafiću u Grudama, a fotografija koju ponovo objavljujemo otkriva da se druže i u sarajevskim restoranima.
Ako pažljivo pogledate kartu objavljenu prošle sedmice u Narodnim novinama Republike Hrvatske, vidjet ćete da je cestovni saobraćaj za teretna vozila zabranjen samo iz onih dijelova BiH u kojima većinski žive Bošnjaci. Unsko-sanski kanton je najpogođeniji odlukom Vlade Hrvatske zbog zabrane teretnog saobraćaja cestom koja od Graničnog prelaza Maljevac kod Velike Kladuše vodi dalje u unutrašnjost te države. Takvom odlukom cijeli USK, kao jedini kanton sa bošnjačkom većinom koji izlazi na vanjske granice države, sveden je na jedan granični prijelaz – Izačić kod Bihaća. Tako sada od Graničnog prelaza Kamensko kod Livna pa sve Dvora na Uni (teritorija Republike Srpske) prevoznicima iz BiH je na raspolaganju samo jedan granični prelaz, onaj kod Bihaća. Istovremeno, od Dvora na Uni do Gradiške (RS), duž granice sa Hrvatskom, prevoznicima su na raspolaganju tri graniča prelaza i to – Dvor na Uni, Donja Gradina i Gradiška.
karta objavljena u Narodnim novinama RH
Ova karta iznad najbolje dokazuje stratešku operaciju Republike Hrvatske. Zelenom bojom zaokružen je Granični prelaz Izačić preko kojeg je dozvoljen tereti saobraćaj. Crnom bojom su zaokruženi prelazi koji se nalaze na teritoriji Republike Srpske preko kojih se može odvijati teretni saobraćaj, dok su plavom bojom zaokruženi prelazi koji se nalaze u kantonima sa hrvatskom većinom preko kojih iz BiH mogu prelaziti teretna vozila na teritoriju Republike Hrvatske. Ono što baca dodatnu sjenu na ovu odluku hrvatskih vlasti je zabrana teretnog saobraćaja preko graničnog prelaza Brčko koji se nalazi u distriktu. Evo šta to znači u praksi.
Prema izračunu poduzetnika iz, recimo, Velike Kladuše troškovi transporta po jednoj turi poskupjet će za oko 500 maraka, jer dolazi do povećanja broja pređenih kilometara, odnosno produženja rute sa dosadašnjih 40 kilometara na 200 kilometara.
“Navedeno ima za posljedicu povećanje troškova goriva (trošak 150 eura), duplih terminala, dnevnica, potrebe za drugim vozačima, gubitka vremena, vožnji, stvaranja gužvi, kašnjenja isporuka, jer općepoznato je da GP Ličko Petrovo Selo (Izačić), nema tolike kapacitete, a u otežanim uslovima u zimskom periodu i zatvaranju te dionice da i ne govorimo”, navedeno je u pismu koje je Udruženje privrednika iz Velike Kladuše uputilo Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.
Ali osim ekonomskih posljedica, ova odluka Vlade RH sigurno će izazvati i one političke. Jer, gledajući dostupne karte, nemoguće je ne primijetiti su kantoni sa većinskim hrvatskim stanovništvom, ne uključujući Neum, dobili četiri granična prijelaza za transportni saobraćaj, od čega i jedan u Posavskom kantonu (Orašje). Na teritoriji RS-a se nalazi pet takvih prijelaza između BIH i Hrvatske, dok je na području USK-a registriran samo jedan takav prijelaz. I to onaj koji je tokom zimskog perioda uglavnom zatvoren.
Rama je rekao da je mapu vidio te da mu je te dokumente i mapu pokazao slovenački premijer Janez Janša.
„Razgovarao sam s njim davno. Takođe sam vidio taj dokument koji je objavljen. Nemam komentar“, rekao je Rama u emisiju „Izbori 2021“.
Podsjećamo, Istraga.ba objavila je prošle sedmice da je slovenački predsjednik Borut Pahor 5. marta ove godine članove Predsjedništva BiH upitao da li je moguć “mirni raspad BiH”.
“U posljednje vrijeme sve su češći glasovi u Evropi o tome da treba dovršiti raspad Jugoslavije. Možete li se vi u BiH mirno razići”, upitao je Pahor.
Dva člana Predsjedništva BiH, Komšić i Džaferović, rekli su da mirno razdruživanje nije moguće. Dodik je iznio suprotan stav.
Istog dana sarajevski portal politicki.ba objavio informaciju da postoji NON PAPER koji se dovodi u vezu sa promjenom granica na Balkanu, da bi, na kraju, slovenački portal necenzurirano.si objavio sporni dokument.
Slovenački premijer Janez Janša više pute je negirao da ima išta sa tim dokumentom. Tokom razgovora sa članom Predsjedništva BiH rekao je da Slovenije nama ništa s tim dokumentom.
No, treba napomenuti da je Janša, zajedno sa mađarskim kolegom Viktorom Orbanom, podržao NON PAPER koji je u Briselu prezentirala Hrvatska, a koji se odnosi na izmjene Izbornog zakona u BiH.
“Uvjereni smo”, reći krajem marta srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, “da ova posjeta predstavlja još jednu potvrdu čeličnog prijateljstva”.
Pored njega je u tom trenutku sjedio Vei Fenghe, ministar nacionalne odbrane Narodne Republike Kine. Čelično prijateljstvo, objasnit će Vučić, moglo bi se naročito ogledati kroz “vojnoekonomsku,vojnomedicinsku i vojnoobrazovnu saradnju”.
Uslijedila je, potom, parada, nakon koje je gost iz Kine, sa ministar odbrane Srbije Nebojšom Stefanovićem položio vijence na spomen-obilježje ispred nekadašnje zgrade kineske ambasade u Beogradu, pogođene tokom NATO bombardovanja 1999. godine.
Da li se ovim činom srbijanska vojna struktura definitivno opredijelila za stranu protiv NATO-a?
Dragana Mitrović, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i direktorka Instituta za azijske studije, tada je sa Slobodnu Evropu kazala kaže da je posjeta kineskog ministra smislena „ako se gleda održavanje visokog nivoa političke saradnje“.
„Srbija je nabavljala naoružanje iz Kine i bilo je najave da će se to nastaviti. To je donekle slanje poruke da se Srbija oslanja i na druge partnere, a ne samo na zapadne”, kazala je ona.
No, da li to znači da se Srbija dodatno povezuje sa Kinom nauštrb Ruske Federacije? U oktobru prošle godine, naime, rusko Ministarstvo odbrane u Beogradu je otvorilo ured u Srbiji.
“Cilj osnivanja predstavništva Ministarstva obrane Ruske Federacije u Republici Srbiji je pružanje podrške i brže rješavanje pitanja vezanih za vojnotehničku pomoć kao i vojnu i vojnotehničku suradnju u skladu sa sporazumom između Vlade Republike Srbije i Vlade Ruske Federacije o vojnotehničkoj suradnji koji je potpisan na osnovu dogovora predsjednika i vrhovnih komandanata Aleksandra Vučića i Vladimira Putina“, saopćili su tada iz Ministarstva obrane Srbije.
Dva mjeseca prije formalne obavijesti o podizanju nivoa vojne saradnje Srbije i Ruske Federacije, u Rusiji je organiziran Međunarodni vojnotehnički forum „Armija 2020“.
zamjenik ministra odbrane BiH Mirko Okolić na Forumu u Moskvi
“Gosti su potom imali mogućnost obići dio izložbe savremenog naoružanja i opreme u kongresno-izložbenom centru „Patriot“. Na kraju dnevnog programa, na obližnjem poligonu Alabino predstavnici su prisustvovali prvoj fazi takmičenja tenkovskih brigada u okviru Međunarodnih vojnih igara, u kojima učestvuju ekipe iz Kine, Bjelorusije, Azerbejdžana i Srbije”, saopćeno je iz Ministarstva odbrane BiH čija je delegacija, sa zamjenikom ministra Mirkom Okolićem (SNSD – Milorad Dodik) na čelu, prisustvovala Forumu.
Dakle, Kina, Bjelorusija, Azerbejdžan i Srbija učestvovali su u “međunarodnim vojnim igrama”. To pokazuje da srbijanske oružane snage, unatoč saradnji sa NATO-om, ojačavaju svoje veze sa Kinom i Rusijom. Većina naoružanja koje je Srbija nabavljala zasnovna je na bivšoj sovjetskog tehnologiji. Srbija je od Rusije nabavljala borbene avione MIG-29, helikoptere, tenkove i oklopna vozila. Vojska Srbije je 10. oktobra izvela veliku vojnu vježbu i demonstrirala upotrebu oružja ruske proizvodnje, uključujući protivzračni sistem Pancir. Osim toga, predstavila je borbene dronove koje je nedavno nabavila iz Kine.
Bili smo malo ispred slovensko-hrvatske granice i razgovarali sa onima koji za svoj život zarađuju u Sloveniji.
“Ma, ni Slovenija nije više, šta je bila,” govorili su radnici iz autobusa koji je, par godina, vozio iz Sarajeva za Ljubljanu,”ni tamo zakon više ne vredi, dogodi se, da ne dobiješ ni plate.” Migracija ljudi nikada nije bila problem. Oni su imali iskustva i razumjeli su procese. Štetna je migracija mafijskih praksi.
Nakon jedanast mjeseci o legitimitetu slovenačke Vlade opet će glasati zastupnici u Parlamentu. Premijer Janeza Janša u međuvremenu je, pored ostalog, uspio za genocid u Srebrenici okriviti JNA i počinitelje zločina nakon Drugog svetskog rata.
A već u prvoj sedmici, kad je Janšina vlada preuzela vlast, ministar odbrane iz koalicijske Stranke krščanskih demokrata Matej Tonin pojasnio je, da je bio žrtva – tri miliona maski, koje je obećao i da je sve bilo samo zavjera. Za glavne krivce označio je posrednike iz BiH, Emira Begovića i Seada Žilu.
Premijer Janez Janša za glavnoga strateškoga savjetnika za debirokratizaciju države izbarao je saradnika već iz prethodnih mandata – Ivana Simiča. Bivši direktor poreske uprave i Slovenije i Srbije pojasnio je da Sloveniji treba savremen uzor poreskog režima i radničkih plata.
“Uzor nam treba biti Srbija”, rekao je Ivan Simič, koji je prije toga bio savjetnik Aleksandra Vučića.
A izbjegavanje poreznom sistemu je bizinis plan Roka Snežiča, kojemu je zabranjen ulazak na teritoriju BiH. Svome stvarnome prijatelju iz zatvora Janezu Janši ponudio je u 2018. godini pomoć, SDS je dobio – i onda vratio – nezakoniti zajam 450.000 evra preko Banjalučanke Dijane Đuđić. Janez Janša je u međuvremenu objasnio, da su Snežičeve tvrdnje, da mu je i osobni porezni savjetnik, izmišljotina.
Ali zajam SDS-u od Dijane Đuđić bio je istinit i realizovan je uz pomoć propagandnog imperija u vlasti Janšinog SDS-a i njihovih mađarskih suradnika, bliskih Viktoru Orbanu. Dio ovog medijskog kruga su i poduzeće Novatv24.si, gdje je među dioničarima i nadzornicima supruga Roka Snežiča, Klavdija Snežič, i Nova hiša, gdje je među vlasnicima poduzeće Bartolomea. Bartolomeo je 2007. godine osnovao Nastja Sušinski, na kaznu zatvora osuđeni suradnik brata Kristijana Sušinskega i Igora Bavčara, jednog od osamosvojitelja iz kruga Janeza Janše. Trojka je 2015. godine bila osuđena na kaznu zatvora zbog pranja novaca tokom privatizacije Istrabenza. A u poduzeće Bartolomea se, kao vlasnik sa 97.500 evra, već 2010. godine upisao i Stanislav Petek, dugogodišnji prijatelj Janeza Janše i predsednik lokalnog odbora SDS u Miklavžu na Dravskom polju. Stanislav Petek onda je postao jedini vlasnik Bartolomeje, a novac je već sljedeće godine povučen iz poduzeća, a kao direktorica je u javni registar upisana Jerneja Sušinski. Ona je, nakon osude Nastje, promjenila ime u Jerneja Sotto. A 15. januarja 2021, ni pola mjeseca nakon što su u medijima objavljeni dokumenti bosanskog tužilaštva o pranju novaca u vezi sa Rokom Snežičom – gdje je među osobama koje su primale oprani novac u Sloveniji navedena i Jerneja Sotto, Stanislav Petek je istupio iz Bartolomeje. Svoje vlastništvo prenio je na Jerneju Sotto aka Sušinski.
Sa Rokom Snežičem i poduzećima u Banja Luci za “poreznu optimizaciju ala Snežič” pominje se i Klemen Nicoletti, suvlasnik Majbert Pharm, poduzeća koje je vladi Janeza Janša, krajem 2020. godine, nabavilo brze testove za koronavirus. Sa ovim testovima, zadnjih sedmica, ima više problema nego uspjeha. Klemen Nicoletti je suvlastnik Majbert Pharm postao lani, u petom mjesecu, zajedno sa Amadejem Alanom Eferlom, koji ima prebivalište u Dubaiju, a i u međunarodnim krugovima ovi momci su poznati kao prevaranti. Sa milionskim poslom Majbert Pharma sa Vladom Janseza Janše hvalio se i Luka Lah, jedan od članova podmladka SDS, koji su ranije snimljeni kako konzumiraju drogu. Majbert Pharm ima obaveze da zajam i kamate, u vrijednosti skoro 900.000 eura, u roku dva i po mjeseca vratiti preduzeću PCX invest u vlasti Janka i Karoline Jenko, sa zastupnikom Janom Jenkom.
Vlada SDS sa korona-zakonskim paketima promijenila je zakone i pravila prema kojima bi se poslovi vodili sa što manje birokracije. Oduzete su mogućnosti civilnom društvu da surađuje kod odluka, sa prijateljima su, uz hranu i piće, ugovarani pooslovci, ne poštuju se osude o nezakonitim kadrovskim promijenama u vrhu policije.
Optužbe zbog policijske represije uz sve izkaze neslaganja sa Vladom dobile su novu dimenziju, kad je policija štitila privatno poduzeće za bezbjednost koje je izvršivalo samovolju gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića prilikom nasilnog istjerivanja ljudi iz Autonomne tovarne Rog. Repriza terora vlasti iz godine 2016, kad se slično događalo i u beogradskoj Savamali, sada je uspjela i u Ljubljani.
I tako su momci u žutim prslucima, koji još uvijek upotrebljavaju iste znakove i tipografiju kao kad su se ponašali kao članovi rasističke grupe Generacija Identiteta, prije nego im je Europol kao desnim krajnim ekstremistima blokirao profile na socijalnim mrežama, zakoračili na Metelkovu, autonomni prostor od 1993. godine i pozivali da se sve ruši i tamo. Članovi SDS-a i njihove poruke su potvrdili i širili. A onda je policija sa specijalnim jedinicama – oko 30 njih – na praznik kulture stigla na Metelkovu, da provjeri tvrdnje osoba u žutim prslucima – da na Metelkovoj ima otvorenih lokala. Mladi neofašisti tada su se počeli zabavljati na Internetu sa idejom da su ljudi na Metelkovoj sami zvali policiju. Generalna uprava policije naredni dan promjenila je prva objašnjenja ljubljanske Policijske uprave. Objasnili su da je policija došla na Metkovo jer je još uvijek štitila red i mir zbog kulturnog protesta koji se je mirno odvijao. Progon krajnjih desničara dobiva nova shvatanja.
A među slovenačkim parlamentarcima koji će odlučivati o budučnosti ove Vlade ima onih koji znaju da poslije ovog mandata nemajo više šansi da se vrate u parlament. Onda su i drugi, koji su dovoljno umišljeni da vjeruju da njihovo prisustvo u Vladi štiti ono malo što je još ostalo od demokracije. A veliki dio društva zna, da nam u doba globalnih promjena i ekonomske krize treba nova politika. Svi i pamte, da oni koji su na vlasti, ako im ne uspije prije toga demokraciju promjeniti u izbornu autokraciju, najčešće nisu pobjednici novih izbora.
Stotine ljudi večeras je pjevalo na prištinskom aerodromu. Svi su došli kako bi ove ndejelje glasali na parlamentarnim izborima. Posljednja dva dana u Prištinu je sletjelo 56 aviona, punih Kosovara koji žive u dijaspori. Preko 12 hiljada automobila je ušlo na teritoriji Kosova tokom vikenda. Najmanja 120 hiljada ljudi glasalo je poštom. I većina ovih glasova, procjene su, ide Albinu Kurtiju.
U posljednje dvije godine na Kosovu su parlamentarni izbori održani dva puta. Promijenjena su tri premijera. Politička nestabilnost traje godinama, što potvrđuje činjenica da nijedna vlada, otkako je Kosovo 2008. godine proglasilo nezavisnost, nije dočekala kraj mandata.
Tokom posljednjih izbora pobijedio je Pokret Samoopredjeljenje Albina Kurtija, dok je druga najjača stranka bila LDK koju predvodi Isa Mustafa. Tek na trećem mjestu je bila DKP koji je prvo predvodio Hašim Tači, a kasnije Kadri Veselji. Poslije nekoliko mjeseci pregovora između Samoopredjeljenja Albina Kurtija i stranke Isa Mustafe za premijera Kosova je, prvi put, izabran Aljbin Kurti. Poslije pritiska od strane Richarda Grenella, izaslanika bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, dolazi do izglasavanja nepovjerenja Vladi Albina Kurtija.
Glasanje o nepovjerenju Kurtijevoj Vladi donijelo politički preokret. Vlada je srušena tokom pandemije koronavirusa što je izazvalo veliko nezadovoljstvo među građanima.
Albin Kurti
Predizborna istraživanja četiri agencije za istraživanje javnog mnijenja pokazuju da bi Samoopredjeljenje Albina Kurtija moglo osvojiti preko 51% glasova. Istina, ima i onih koji njegov rezultat procjenjuju na 42 posto. Međutim, karakteristika ovih izbora je dolazak velikog broja građana iz dijaspore i glasanje poštom. Većina njih opredijeljena je za Kurtija. U nedjelju u 19 sati bit će objavljeni prvi izborni rezultati.
Svakako ko bude formirao Vladu suočit će se sa brojnim izazovima, od ekonomska rehabilitacija od korone, nabavke vakcina, borbe protiv korupcije i dijaloga sa Srbijom.
Kada je bugarska ministrica vanjskih poslova Ekaterina Zaharieva rekla da se, uz postojeće bugarske zahtjeve vezane za identitet, Sjeverna Makedonija mora odreći i “proslave Tita” ako želi ući u Europsku uniju, bugarska uvredljiva ucjena za svog susjeda naizgled je dobila i apsurdnu dimenziju. Aktuelni bugarski premijer bivši je tjelohranitelj Todora Živkova, bugarska opozicija redovito polaže cvijeće na spomenik bugarskom komunističkom vođi, tako da je nejazno zašto Bugarska drugima spočitava komunističku prošlost. Na stranu činjenice da su Titova Jugoslavija i živkovistička Bugarska bili različiti kao današnja Sjeverna i Južna Koreja.
Međutim, bugarsko spominjanje Tita nije samo trivijalno pitanje ili još jedan hir osokoljenih balkanskih političkih reketaša. Paket identitetskih zahtjeva prema Makedoncima, zajedno sa spominjanjem Titove zaostavštine, promišljena je strategija koju provodi Bugarska, a koja bi trebala biti jabuka razdora na cijelom zapadnom Balkanu, s posebnim naglaskom na zemlje bivše Jugoslavije. Planeri ove strategije, čiji korijeni leže daleko istočno od bugarske prijestolnice, vrlo dobro znaju da isti ili vrlo sličan spor oko identiteta postoji u gotovo svim zemljama zapadnog Balkana, a zahtjevi Bugarske sa Makedonijom samo označavaju početak nove nacionalističke oluje koja bi trebala izazvati destabilizaciju, nesigurnost, osnovu za sukob “od Vardara do Triglava”. Isto pitanje identiteta trenutno postoji sa crnogorskim narodom jer dio srpske javnosti osporava postojanje crnogorske nacije, jezika i crkve, sa istom konstrukcijom koju Bugarska koristi kao vještački projekat za stvaranje crnogorskog naroda. Identičan je spor sa bošnjačkom nacijom i jezikom, a ako jednog dana Srbija dođe na vrata Europske unije, gotovo sigurno će se suočiti sa zahtjevima za reviziju povijesti od strane evropske članice Hrvatske, a među zahtjevima može biti identična formulacija kao i trenutni bugarski zahtjev. Srbija da prepozna da srpski jezik potiče iz hrvatskog. Gotovo isti princip odnosi se na zahtjeve makedonske manjine u Bugarskoj, pa će se sve buduće članice EU na Balkanu suočiti s manjinskim zahtjevima sličnog tipa od svojih susjeda. Tvorac ovog plana tačno zna da je ovo “savršena nacionalistička oluja” koja tek započinje s Makedonijom, a zatim bi trebala opustošiti čitav Balkan. Iz zemalja bivše Jugoslavije danas su četiri članice NATO-a, Slovenija, Hrvatska, Crna Gora i Makedonija, plus Albanija, tako da će bugarska strategija sigurno izazvati snažan razdor na južnom krilu NATO-a.
Gotovo je nemoguće vjerovati da Bugarska provodi ovu strategiju sama, bez obzira na to koliko se bugarska jeftina nacionalistička retorika dešava uoči parlamentarnih izbora u Sofiji, bugarsko državno rukovodstvo nije toliko kratkovidno ili politički slijepo.
Uprkos pridruživanju NATO-u i EU, bugarska politička elita s desne i lijeve strane ne može se tako lako odvojiti od snažnih povijesno-političkih veza s Moskvom. Bugarsku su nekad zvali “šesnaesta sovjetska republika”, a danas je ta zemlja još uvijek ovisna od ruskog gasa. Vladajuća stranka “Ujedinjeni patrioti”, čiji je glasnogovornik Krasimir Karakačanov, često je izvor proruske propagande i sovjetske nostalgije. 2006 godine stalni ruski izaslanik u EU Vladimir Čižov rekao je da je “Bugarska u dobroj poziciji da postane naš specijalni partner, nešto poput trojanskog konja u EU”. Sada je očito da Rusija aktivira svoju akviziciju u slucaju sa Makedonijom, za koju se Moskva oštro protivila ulasku u NATO. Bugarska opoziciona Socijalistička partija, u kojoj je i aktuelni predsjednik Bugarske Rumen Radev, ne krije simpatije prema Rusiji, a Radev se više puta hvalio da je inicijator deklaracije o Makedoniji koju je usvojio bugarski parlament. Europsko vijeće za vanjske odnose primjećuje da u Bugarskoj postoji stranka s najjačom retorikom protiv EU u cijeloj uniji, “Ataka”, koja neprestano širi protiv zapadnu propagandu i otvoreno kaže da je “majka Rusija koja nas je sve oslobodila”.
Bugarska je mogla istaknuti iste prigovore koje je dala sada u vezi sa Sjevernom Makedonijom kada je potpisan Prespanski sporazum i kad je Makedonija ušla u NATO, ali tada je bio vrlo snažan pritisak Sjedinjenih Država da okončaju spor. Sada se Sofija suočava sa znatno mekšom evropskom diplomatijom, a premijer Borisov vjeruje da će činjenica da je Bugarska članica Unije doprinijeti ublažavanju pritiska Berlina u vezi sa pregovorima o članstvu Makedonije. Međutim, Bugarska je na meti oštrih kritika evropskih političara, intelektualaca iz cijele Evrope i regije, jer su bugarski zahtjevi apsurdniji od grčkog spora oko imena. U slučaju Grčke, spor se vodio oko suverenih državnih simbola, koji su, iako neopravdani, ipak našli mjesto i stvorili presedan u međunarodnom pravu. Ali trenutni bugarski zahtjevi odnose se na identitet nekih stanovnika Makedonije, koji uopće nije predmet pregovora između država, i Bugarska je toga dobro svjesna. Bugarski političari sada dobro slušaju njihove suflere iz Rusije, isporučujući zahtjeve koji se ne mogu ispuniti, zaustavljajući proces proširenja unije, blokirajući proces de-balkanizacije u regiji i stvarajući krizu među savjeznicima u NATO-u. Bugarska također vješto koristi američke izbore i igra na kartu trenutnog vakuuma u fokusu Vasingtona, ali ta će situacija završiti za nekoliko mjeseci i tada ćemo vidjeti koliko drzi riječ Krasimira Karakačanova da nijedna zemlja ne može vršiti pritisak na Bugarsku zbog njejzinih uvjeta da Makedonija započne pregovore sa EU.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
.jpeg)
dobro drugari: Ljiljanko Palac, Oleg Čavka i Muhamed Ajanović
