Politika

Ekskluzivno objavljujemo nacrt rezolucije UN-a o BiH i kompletan izvještaj Christiana Schmidta “Bonske ovlasti” se ne pominju, OHR se vraća “izvornom Dejtonu”

“Bonske ovlasti” ne postoje u posljednjem, načelno usaglašenom, tekstu rezolucije kojom bi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija trebalo produžiti mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Istraga.ba u posjedu je ovog dokumenta i kompletan sadržaj možete pročitati ovdje.

Ključna je tačka PP11 u kojoj se pominje Ured visokog predstavnika BiH, ali ne i sam visoki predstavnik.

“Potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije koju bi Vijeće sigurnosti trebalo razmatrati do kraja ove sedmice.

Poređenja radi, u prethodnim rezolucijama UN-a jasno su bila naznačena bonska ovlaštenja visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu. Evo jednog citata iz Rezolucije 1722 usvojene 2006. godine kojom je, također, odobren mandat EUFOR-a u BiH.

“Naglašava svoju punu potporu kontinuiranoj ulozi Visokog predstavnika u praćenju provedbe Mirovnog sporazuma i davanju smjernica i koordinaciji aktivnosti civilnih organizacija i agencija uključenih u pružanje pomoći stranama u provedbi Mirovnog sporazuma, te ponovno potvrđuje da prema Aneksu 10. Mirovnog sporazuma Visoki je predstavnik konačni autoritet u pogledu tumačenja civilne provedbe Mirovnog sporazuma i da u slučaju spora može dati svoje tumačenje i preporuke, te donositi obvezujuće odluke koje smatra potrebnim o pitanjima kao što su razradilo Vijeće za provedbu mira u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997″, navedeno je u u Rezoluciji iz 2006. godine.

Danas se, međutim, OHR pominje samo pod tačkom PP11 i to bez “bonskih ovlaštenja” koja su uspostavljena 1997. godine, odnosno dvije godine nakon Dejtona.

Ovakav tekst rezolucije bio je preduslov Ruske Federacije za glasanje o produženju jednogodišnjeg mandata snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. No, nije to jedini problem. Rusija i dalje ne dopušta visokom predstavniku Christianu Schmidtu da se obrati Vijeću sigurnosti i da prezentira svoj izvještaj. Da Schmidt nema podršku, potvrdio je u svom dopisu od 29. oktobra i generalni sekretar UN-a Antonio Guterres.

“Poštovani gospodine predsjedniče, u skladu sa rezolucijom Vijeća sigurnosti 1031 (1995) posljeđujem vam šezdeseti izvještaj o provedbi Mirovnog sporazuma o Bosni i Hercegovini, koje pokriva period od 16. aprila 2021. godine do 15 oktobra 2021. godine, uz napomenu da sve članice Vijeća sigurnosti ne priznaju visokog predstavnika za BiH”, naveo je Guterres u svom dopisu dostavljenom predsjedniku Vijeću sigurnosti UN-a Martinu Kimaniju.

U prologu svog akta, generalni sekretar UN-a je dostavio i izvještaj Christiana Schmidta. Kompletan izvještaj OHR-a možete pročitati ukoliko kliknete ovdje.

“Bosna i Hercegovina se suočava s najvećom egzistencijalnom prijetnjom u postratnom periodu. Uporni i ozbiljni izazovi prema osnovama Općeg okvirnog Sporazuma za mir entitetske vlasti Republike Srpske, na čelu s najvećom strankom SNSD (Savez nezavisnih socijaldemokrata) na čelu sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, ugrožavaju ne samo mir i stabilnost zemlje već i regiona. Ako međunarodna zajednica ne odgovori na to, sve to može voditi ka poništenju Mirovnog sporazuma“, ključna je rečenica ovog izvještaja.

Ovo je, inače, druga verzija izvještaja koju je Schmidt dostavio Ujednjenim nacijama. Naime, visoki predstavnik je sredinom oktobra dostavio mnogo blažu verziju izvještaja koju, također, možete pročitati na ovom linku. No, ovaj je izvještaj krajem oktobra povučen, nakon čega je Christian Schmidt dostavio novi izvještaj koji ima sedam stranica više. Prve 32  tačke su poptuno nove. Upravo one se odnose na posljednje aktivnosti predsjednika SNSD-a Milorada Dodika.

No, još uvijek nije poznato da li će Schmidt moći govoriti pred Vijećemn sigurnosti UN-a.

Ni danas nema sjednice Vijeća sigurnosti UN-a o BiH: “Bonske ovlasti” OHR-a nestale iz drafta rezolucije, Schmidtovo obraćanje neizvjesno

Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, unatoč “ekskluzivnim” najavama, neće biti održana u utorak, saznaje Istraga.

Ambasadori država članica Vijeća sigurnosti nisu se još uvijek dogovorili kada će razmatrati rezoluciju kojom bi trebao biti produžen jednogodišnji mandat snaga EUFOR-a u Bosni i Hercegovini. Prema informacijama Istrage, još uvijek je sporno ko će Vijeću sigurnosti UN-a, u ime OHR-a, prezentirati polugodišnji izvještaj o Bosni i Hercegovini. Ranije smo objavili da Ruska Federacija ne želi da pred UN-ovim Vijećem govori visoki predstavnik Christian Schmidt. Osim toga, objavljivali smo prošle sedmice, Rusija insistira da se u rezoluciji o produženju mandata snagama EUFOR-a nigdje ne pominje Visoki predstavnik, odnosno OHR. Kako se moglo vidjeti u prvom draftu rezolucije, ruske diplomate u UN-u su prekrižile sve dijelove u kojima se pominje OHR, nakon čega su uslijedili višednevni pregovori.

Kako saznaje Istraga.ba, u ponedjeljak navečer su članice Vijeća sigurnosti uspjele načelno usaglasiti tekst rezolucije. Ured visokog predstavnika (OHR) se, za sada, pominje samo na jednom mjestu, i to pod tačkom PP11.

“Ponovno potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u Mirovnom sporazumu”, piše u posljednjem draftu rezolucije u koju su izvori Istrage imali uvid.

OHR se, dakle, pominje, ali su, za razliku od prethodnih rezolucija, “Bonske ovlasti” Visokog predstavnika nestale. Bonska ovlaštenja su, naime, uspostavljena 1997. godine, a Dejtonski sporazum je potpisan 1995. godine. Upravo je zbog toga Ruska Federacija insistirala da se u rezoluciji UN-a, OHR pominje isključivo u kontekstu Dejtona. Ili, da pojednostavimo, prema posljednjem draftu rezolucije, OHR se vraća na “izvorni Dejton”. A  na primjenu “izvornog Dejtona” posljednjih godina poziva i predsjednik SNSD-a i član Predsjednišva BiH i RS-a Milorad Dodik.

Osim ovoga, Ruska Federacija ne želi da pred Vijećem sigurnosti govori aktualni visoki predstavnik Christian Schmidt, koji je krajem oktobra, nakon povlačenja prvobitne verzije, UN-u dostavio drugi, revidirani izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. I sam generalni sekretar UN-a Antonio Gutteres je, prosljeđujući zemljama članicama UN-a, Schmidtov izvještaj, napisao da novog visokog predstavika ne priznaju sve države.

Schmidtovo obraćanje Vijeću sigurnosti UN-a još uvijek je neizvjesno. I upravo je to ključni razlog zbog kojeg nije utvrđen tačan termin održavanja sjednice Vijeća sigurnosti. No, vrijeme za EUFOR uskoro ističe.

Istraga u posjedu drafta rezolucije UN-a o EUFOR-u: Rusija prekrižila sve dijelove u kojima se pominju OHR i Visoki predstavnik, Schmidtu ne dopuštaju da govori pred Vijećem sigurnosti

Ruske diplomate u Ujedinjenim nacijama insistiraju da se iz rezolucije o produženju mandata EUFOR-a u Bosni i Hercegovini izbace svi dijelovi u kojima se pominje OHR i funkcija Visokog predstavnika za BiH. To je vidljivo i iz radnog materijala koji posljednjih dana “kruži” među diplomatama u Ujedinjenim nacijama, a iz kojeg je vidljivo da Ruska Federacija insistira da se u novoj rezoluciji, koja bi trebala biti razmatrana početkom novembra, ne pominje ni OHR niti Visoki predstavnik. Istraga.ba u posjedu je radne verzije nove rezolucije i možete je pročitati klikom ovdje. Prema informacijama Istrage, Ruska Federacija je obavijestila ostale članice Vijeća sigurnosti UN-a da će glasati za rezoluciju samo pod uslovom ako iz nje,  budu izbačeni “sporni” dijelovi o OHR-u. Osim toga, Ruska Federacija insistira da se Christianu Schmidtu zabrani obraćanje Vijeću sigurnosti UN-a, i tom zahtjevu će, prema informacijama Istrage, biti udovoljeno. Vijeću sigurnosti bi se, kako saznajemo, umjesto Schmidta, trebao obratiti prvi zamjenik visokog predstavnika i supervizor za Distrikt Brčko Michael Scanlan. No, sada se vratimo rezoluciji kojom bi mandat EUFOR-a u BiH trebao biti produžen za još 12 mjeseci.

Prva tačka koju su prekrižile ruske diplomate je ona pod brojem PP5.

“Uzimajući u obzir izvješća visokog predstavnika, uključujući njegovo posljednje izvješće od 28. oktobra 2020.”, navedeno je u  prekriženom pasusu.

Kako je veći dio nove rezolucije preuzet od one prošlogodišnje, križanje ovog pasusa je potpuno razumljivo, jer se ova rečenica odnosi na prošlogodišnje obraćanje visokog predstavnika Valentina Inzka Vijeću sigurnosti UN-a, nakon kojeg je 9. novembra 2020. godine donesena odluku o produžavanju mandatata EUFOR-a u BiH za još 12 mjeseci.

Sljedeće prekrižene rečenice se nalaze pod brojevima PP12 i PP13.

“Ponavljajući svoje pozive nadležnim tijelima u Bosni i Hercegovini da poduzmu potrebne korake za završetak programa 5+2, koji je i dalje neophodan za zatvaranje Ureda visokog predstavnika, što je potvrđeno u priopćenjima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ponovo potvrđujući odredbe koje se odnose na Ured visokog predstavnika kako je navedeno u njegovim prethodnim rezolucijama i dodatno potvrđujući članak V. Aneksa 10. Mirovnog sporazuma u vezi s konačnim ovlastima Visokog predstavnika na kazalištu u tumačenju civilne provedbe Sporazuma”, piše u, za Rusku Federaciju, “spornim” tačkama ove rezolucije.

Tako su prekrižene sve riječi koje se odnose na OHR i Visokog predstavnika, što se može vidjeti i u dokumentu u prilogu.

Preostale tačke ovog dokumenta za Rusiju nisu sporne. Evo šta u njima piše.

U okviru tačke PP15 naglašava se “hitnost provedbe odluka Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine” koje se odnose na izborno zakonodavstvo. Dalje se  ističe “zabrinutost zbog političkih zastoja u BiH i blokade državnih institucija” , kao i zabrinutost zbog nastavka “polariziranja nekonstruktivnih politika, postupaka i retorike u Bosni i Hercegovini, uključujući one kojima se dovodi u pitanje suverenitet, jedinstvo i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine”. Pod tačkom PP19 se naglašava “potreba da Bosna i Hercegovina pojača napore u pogledu funkcioniranja i neovisnosti pravosuđa, borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala, te borbe protiv terorizma i sprječavanja radikalizacije”, te se pozitivnim ocjenjuje usvajanje revidirane Državne strategije za procesuiranje ratnih zločina od strane Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. U draftu rezolucije se ističe da su se “vlasti Bosne i Hercegovine do sada pokazale sposobnima nositi se s prijetnjama sigurnom i sigurnom okruženju”, ali i to da “situacija u regiji i dalje predstavlja prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti”. Stoga “pozdravljaju spremnost EU-a za održavanje vojne operacije EU-a (EUFOR ALTHEA) u Bosni i Hercegovini od  novembra 2021. godine”.

“Ovlašćuju se članice koje djeluju putem ili u suradnji s EU-om da uspostave za daljnje razdoblje od dvanaest mjeseci, počevši od datuma donošenja ove rezolucije, multinacionalne stabilizacijske snage (EUFOR ALTHEA) kao pravnog sljednika SFOR-a pod ujedinjenim zapovijedanjem i upravljanjem, koje ispunit će svoje misije u vezi s dokazanim Aneksom 1-A i Aneksom 2 Mirovnog sporazuma u suradnji s prisutnošću NATO-a u skladu s dogovorima između NATO-a i EU-a”, navedeno je u draftu rezolucije koja će biti razmatrana na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a.

Podsjećamo, ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov ove je sedmice izvijestio pojedine bh. zvaničnike da njegova država suštinski podržava produženje misije EUFOR-a Althea, ali da teško može podržati predloženi tekst rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a ukoliko on bude obuhvatao i ulogu Visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Prema informacijama Istrage, Rusija traži da Vijeće sigurnosti glasa o njihovoj staroj rezoluciji o Visokom predstavniku za BiH, a u kojoj je navedeno da mandat šefa OHR-a traje samo jednu godinu i da mu se ukidaju bonske ovlasti. Izjašnjavanje o toj rezoluciji bio je preduslov za obraćanje Christiana Schmidta. Kako, za sada, nije udovoljeno tom zahtjevu, odlukom Ruske Federacije koja u Vijeću sigurnosti ima pravo veta, Christianu Schmidtu neće biti dopušteno obraćanje.

Ekskluzivno objavljujemo paljansku Deklaraciju SNSD-a: “Ili ćemo vratiti nadležnosti, ili aktiviramo pravo na samoopredjeljenje Republike Srpske, a institucije BiH će biti protjerane intervencijom organa RS”

Ukoliko ne dobije svoje (para)vojne formacije i pravosuđe, Republika Srpska će aktivirati pravo na samoopredjeljenje. A ako, pak, dobiju svoje vojne i pravosudne institucije, državnim organima će SILOM biti zabranjeno djelovanje na teritoriji Republike Srspke. Sve je ovo navedeno u strateškim dokumentima koje je u četvrtak navečer usvojio Glavni odbor SNSD-a. Istraga.ba u posjedu je ovih dokumenata i u nastavku ih ekskluzivno objavljujemo.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik je u četvrtak najavio da RS započinje prioces “vraćanja nadležnosti” sa nivoa Bosne i Hercegovine. Evo šta piše u Informaciji o prenesenim nadležnostima RS-a na nivo BiH i postupku vrćanja nadležnosti koja je razmatrana na sjednici SNSD-a.

“Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS sa utvrđenim rokom u kojem treba same da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske“, navedeno je u ovom dokumentu.

Način djelovanja institucija Republike Srpske detaljno je razrađen. Tako u Informaciji SNSD-a piše da bim u narednim sedmicama, Vlada RS trebala uputiti u Narodnu skupštinu RS set zakona kojima će biti vraćane nadležnosti RS, a kojima će Bosna i Hercegovina biti vraćena na ustavno stanje.

“Jedini način za opstanak Bosne i Hercegovine jeste poštivanje Ustava BiH. U suprotnom, ako ovakav realan i svrsishodan pristup Republike Srpske naiđe na osporavanje, Republika Srpska će aktivirati pravo naroda na samoopredjeljenje“, navedeno je u Informaciji o prenesenim nadležnostima RS-a na nivo BiH i postupku vrćanja nadležnosti.

Ovaj strateški dokument je, rekosmo, usvojen 28. oktobra 2021. godine, na sjednici Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske održanoj na Palama.

 

Osim ove Informacije, Glavni odbor SNSD-a je, na tridesetu godišnjicu osnivanja skupštine srpskog naroda u BiH (24. 10. 1991), usvojio i Deklaraciju o ustavnim principima.

“Republika Srpska”, piše u preambuli usvojene Deklaracije, “polazeći od jasne podjele nadležnosti između BiH i entiteta po članu 3.3.a. Ustava BiH po kojoj sve vladavine i ovlaštenja koje u ovom Ustavu nisu izričito dodijeljene institucijama BiH, pripadaju entitetima, koristeći suprematiju člana 3.3. nad svim ostalim odredbama Ustava BiH, putem Narodne skupštine RS donosi Deklaraciju o ustavnim principima”.

Kompletnu Deklaraciju možete pročitati ukoliko kliknete ovdje, a u nastavku teksta ćemo citirati i obraditi ključne detalje ovog SNSD-ovog dokumenta usvojenog četiri dana nakon tridesete godišnjice osnivanja skupštine srpskog naroda BiH.

“Svi zakoni koje je nametnuo Visoki predstavnik su neustavni, jer nisu doneseni po predviđenoj ustavnoj proceduri od strane Parlamentarne skupštine. Svi nametnuti zakoni koje je potvrđivala  Parlamentarna skupština BiH, pozivajući se na član 4.4.a. Ustava BiH su neustavni”, piše u okviru tačke 8. paljanske Deklaracije SNSD-a.

Ključna pitanja razrađena su u okviru tačke 10 ovog dokumenta. SNSD namjerava osnovati svoju vojsku, svoje pravosuđe i svoju instituciju koja će ubirati (indirektne) poreze.

“Odbrana i vojska po Dejtonskom sporazumu su nadležnost entiteta, što potvrđuje član 5.5. Ustava BiH: “Svaki član Predsjedništva BiH, po službenoj dužnosti, ima ovlaštenja civilnog komandovanja oružanim snagama. Nijedan entitet ne smije prijetiti ili koristiti silu protiv drugog entiteta, a oružane snage jednog entiteta, ni pod kojim uslovima, ne smiju ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez saglasnosti vlade drugog entiteta i Predsjedništva BiH”. Ustav BiH ne predviđa “oružane snage BiH”, niti daje ustavni osnov za postojanje oružanih snaga BiH. Aneks 1-A Dejtonskog sporazuma u članu 1.2. kao ciljeve obaveza strana potpisinica – “Republika BiH” (koja po Dejtonskom sporazumu više ne postoji) Republike Srpske i Federacije BiH, navodi “uspostavljanje trajnog prekida neprijateljstva”, nastavljajući tekstom: “nijedan entitet ne smije prijetiti ili koristiti silu protiv drugog entiteta, a oružane snage jednog entiteta ni pod kojim uslovima ne smiju ulaziti ili se zadržavati na području drugog entiteta bez saglasnosti vlade ovog drugog entiteta i Predsjedništva BiH”, navedeno je pod tačkom 10.1. Deklaracije SNSD-a.

U okviru tačke 10.2. obrađeni su indirektni porezi, odnosno način finansiranja institucija Bosne i Hercegovine.

“Ustav BiH, članom 8, jasno određuje način finansiranja troškova zajedničkih institucija BiH putem budžeta BiH, po kome Federacija osigurava dvije trećine, a Republika Srpska jednu trećinu prihoda potrebnih za budžet, osim ukoliko se prihodi prikuopljaju na način koji je utvrdila Parlamentarna skupština. Time nije stvoren ustavni osnov za donošenje zakona kojim se BiH daju izvorni prihodi, već samo mogućnost da Parlamentarna skupština za neki godišnji budžet odredi drugi omjer koji nije 2/3 naprema 1/3. Sporazum o nadležnostima u oblasti indirektnog oporezivanja nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH, pa time nije ni stupio na snagu i nije mogao biti osnov za donošenje Zakona o indirektnom oporezivanju”, piše u Deklaraciji.

Kada je u pitanju pravosuđe, u Deklaraciji se podsjeća na zaključke NSRS-a od 25. februara 2004. godine.

“U pogledu Sporazuma o prenošenju određenih odgovornosti entiteta kroz osnivanje VSTV-a BiH, zahtijevano je da se “kroz zakon ugrade rješenja koja će institucionalno i suštinski sačuvati uticaje entiteta, što podrazumijeva formiranje podsavjeta entiteta, sa jasno definisanom ulogom i procedurom njihovog rada u odnosu na VSTV BiH, da se tekst Sporazuma prije potpisivanja uskladi sa terminologijom iz Ustava i da sjedište VSTV-a bude u srpskom (istočnom) Sarajevu. Ukoliko suština ovih zaključaka ne bude sadržana u Prijedlogu zakona o VSTV-u BiH, Narodna skupština RS će povući svoju saglasnost na ovaj Sporazum, na isti način kako je dala”, navedeno je u dokumentu koji je u četvrtak usvojio Glavni odbor SNSD-a.

Nadalje, u Deklaraciji se pozivaju na odluku Ustavnog suda BiH broj 17/05 od 24. maja 2006. godine, citirajući navod da međuentitetski sporazumi nisu dio Ustava BiH. Stoga će SNSD Narodnoj skupštini predložiti i određene zaključke u vezi sa nadležostima.

“Narodna skupština zadužuje Vladu RS da, u koordinaciji sa predsjednikom RS, pripremi tekst Ustava RS kojim će potvrditi sva nadležnosti RS, izuzimajući nadležnosti koje po Ustavu BiH pripadaju BiH. Novim ustavom RS, između ostalog, Banja Luka će biti određena kao glavni grad RS, a Pale kao prijestonica RS”, navedeno je u Deklaraciji.

SNSD izgubio kontrolu nad NSRS: Dodik nije dobio podršku za vitalni nacionalni interes

Zastupnici u Narodnoj skupštini RS nisu podržali vitalni nacionalni interes koji je na posljednjoj sjednici Predsjedništva BiH povukao član Predsjedništa BiH Milorad Dodik. To znači da će pojedine odluke Predsjedništva stupiti na snagu, bez obzira na Dodikovo protivljenje.

Da bi vitalni nacionalni interes bio prihvaćen, a time i odluka Predsjedništva BiH koja je donesena preglasavanjem člana Predsjedništva iz RS, za njega bi morala glasati dvije trećine narodnih poslanika u NSRS. No, Dodik večeras nije dobio dvotrećinsku podršku.

Dodikov poraz je priznao i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović.

“Narodna skupština nije potvrdila izjavu o ugroženom vitalnom interesu”, saopćeno je iz NSRS, nakon čega je nabrojano deset odluka koje su večeras bile razmatrane.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik je na posljednjoj sjednici Predsjedništva glasao protiv Zaključka o otvaranju Ambasade Republike Azerbejdžan u Sarajevu. Nakon što je glasao protiv, Dodik je pokrenuo pitanje vitalnog interesa. Da bi poništio Zaključak Predsjedništva koji su izglasali Željko Komšić i Šefik Džaferović, Dodik je morao dobiti podršku dvije trećine poslanika u Narodnoj skupštini RS. Nije je dobio. Zaključak o otvaranju Ambasade Republike Azerbejdžan u Sarajevu stupa na snagu.

Narodna skupština Republike Srpske nije potvrdila povredu vitalnog interesa Republike Srpske po pitanju zaključaka o otvaranju kancelarije ambasade Ruske Federacije u BiH u Banjaluci te odluke o davanju agremana ambasadorima Bjelorusije i Dominikanske Republike za BiH.

Narodna skupština Republike Srpske nije potvrdila da je po interese RS veoma štetna Odluka o prihvatanju Sporazuma između Savjeta ministara i Vlade Turske o uzajamnoj zaštiti i razmjeni tajnih podataka koji se odnose na Sporazum u oblasti odbrambene industrije, a koja je usvojena na sjednici Predsjedništva BiH.

Na posebnoj sjednici nije potvrđena povreda vitalnog interesa Republike Srpske ni po pitanju Odluke o pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma između Savjeta ministara i Vlade Pakistan o saradnji u borbi protiv međunarodnog kriminala, terorizma, nezakonite trgovine drogom i organizovanog kriminala.

Poslanici su odlučili da po interese RS nije štetna Odluka o pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma o bezbjednosnoj saradnji između Savjeta ministara i Vlade Turske, koja je usvojena na sjednici Predsjedništva BiH 18. oktobra.

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine poslanici nisu štetnom po interese Srpske proglasili ni Odluku za pokretanje postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Ugovora između BiH i Hrvatske o dopunama ugovora o graničnim prelazima.

Dvotrećinskom većinom nije potvrđena povreda vitalnog interesa RS ni kad je riječ o Odluci o pokretanju postupka za vođenje pregovora radi zaključivanja Sporazuma o posudbi između Austrije i BiH, te Odluci o davanju odobrenja za potpisivanje Zajedničke izjave država nasljednica bivše SFRЈ o implementaciji projekta digitalizacije arhivske građe bivše SFRЈ.

Čelnici SDP-a, SDA i DF-a načelno usaglasili zajednički dokument o izmjenama izbornog zakona: Članove Predsjedništva BiH birati indirektno, smanjiti ovlasti domova naroda

Najmanje tri političke partije sa sjedištem u Sarajevu usaglasile su zajedničku izjavu o principima izborne reforme u Bosni i Hercegovini, saznaje Istraga.ba.

Dokument su načelno podržali SDA, DF i SDP. Zajednička izjava će biti ponuđena i SBB-u, Našj stranci, NES-u, PDA-u i NB-u, odnosno svim probosanskim političkim partijama koje imaju svoje zastupnike u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.

Prema informacijama Istrage, Kolegij SDA bi ovaj dokumet trebao razmatrati na sjednici Kolegija ove sedmice, dok bi rukovodstvo SDP-a odluku o potpisivanju trebalo donijeti na sjednici Glavnog odbora koja je zakazana za subotu. Rukovostvo DF-a je, kako saznajemo, već dalo saglasnost Željku Komšiću da potpiše ovaj dokument.

Istraga.ba u posjedu je ovog dokumenta i u nastavku ga objavljujemo u cjelosti.

Polazeći od obaveze Bosne i Hercegovine da provodeći presude Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH ukloni diskriminatorske odredbe;

Imajući u vidu stavove Venecijanske komisije, te da je provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava jedan od 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije;

Suočeni sa izuzetno štetnim posljedicama upornih blokada, koje zbog široko postavljenih nadležnosti domova naroda u Domu naroda Parlamentrane skupštine Bosne i Hercegovine provodi SNSD, a u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH HDZ;

Upozoravajući na asimetriju koja postoji u nadležnostima i načinu finkcionisanja Doma naroda u FBiH i Vijeća naroda u RS, što proizvodi nejednak standard zaštite vitalnih nacionalnih interesa u entitetima;

Ukazajući na ustanovljene neregularnosti u izbornom procesu;

Podsjećajući na činjenicu da su rješenja za ustavnu i izbornu reformu u Bosni i Hercegovini ponuđena u „Aprilskom paketu„ dobila najširu podršku parlamentarnih stranaka;

Svjesni važnosti izmjena izbornog zakonodavstva – koje podrazumijevaju i izmjene Ustava BiH i Ustava FBiH – kao pitanja od vitalnog interesa za svakog građanina Bosne i Hercegovine;

Opredijeljenji za transparentan proces nužnih izmjena izbornog zakonodavstva u institucijama Bosne i Hercegovine uz učešće svih parlamentarnih stranaka i medijaciju međunarodne zajenice, utvrđujemo:

 OSNOVNE  PRINCIPE ZAJEDNIČKOG NASTUPA U PROCESU IZBORNE REFORME

 Predsjedništvo Bosne i Hercegovine: Strukturu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, način izbora i nadležnosti regulisati kao što je bilo predloženo u „Aprilskom paketu“ (indirekan izbor);

Dom naroda Parlamentrane skupštine BiH: Strukturu, nadležnosti i način izbora delegata Doma naroda PS BiH regulisati na način predložen u „Aprilskom paketu“ (Razmatranje zakona koji se odnse na vitalni nacionalni interes u pogledu taksativno nabrojanih pitanja vitalnog nacionalnog interesa. Uvesti novi klub Ostalih.

Dom naroda Federacije BiH: Utvrditi nadležnost Doma naroda FBiH isključivo na pitanja zaštite vitalnog nacionalnog interesa koja su navedena u Ustavu FBiH. Način izbora delegata u Dom naroda regulisati na isti način kao i u Domu naroda PS BiH i Vijeću naroda RS (delegati se biraju u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH);

Integritet izbornog procesa: Osnažiti integritet izbornog procesa uvođenjem informacionih tehnologija (skeneri, video-kamere, elektronska identifikacija birača) rješavanjem pitanja tačnosti biračkog spiska,mehanizma imenovanja i obuke članova  biračkih odbora i ostalog u skladu sa preporukama OSCE/ODIHR-a

Nužne izmjene izbornog zakonodavstva usaglašavati uz učešće svih parlamentarnih stranaka u Parlamentarnoj skupštini BiH u okviru već uspostavljene Interresorne radne grupe, uz pomoć članova CIK-a i medijaciju predstavnika međunarodne zajenice (EU, SAD, OSCE, OHR i Venecijanska komisija);

 Sa usaglašavanjem prijedloga izmjena izbornog zakonodavstva, u skladu sa navedenim principima, početi nakon prestanka blokade institucija Bosne i Hercegovine (Predsjedništvo BiH, Parlamentarna skupština BiH i Vijeće ministara BiH)”, navedeno je u ovom dokumentu koji bi zvančno potpisan naredne sedmice.

 

Milorad Dodik na Demografskom samitu u Budimpešti: “Muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti, pozivam da odbranimo Evropu”

“Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU, kojoj je veoma teško vjerovati da će biti odbranjena nastavili se s ovakvim politikama. Jer budućnost Evrope nje samo ekonomija i energetska stabilnost. Budućnost Evrope je i demografska stabilnost. Ako toga nema, živjet će narod koji nije živio tu, a ne evropski narod”, kazao je član Predsjedništva Milorad Dodik, govoreći na Demografskom samitu u Budimpešti.

Podsjećamo, osim Dodika, na Samitu su govorili mađarski premijer Viktor Orban, slovenački premijer Janez Janša, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i bivši američki potpredsjednik Mike Pence.

“Moram reći da sebična evropska politika prazni Balkan koji će se puniti migrantima koji dolaze iz zemalja s različitim kulturama. Pitam vas da li će za nekoliko decenija Evropljani živjeti u Evropi”,  rekao je Dodik.

Komentarišući Dodikovu izjavu o “muslimanima koji ne napuštaju svoje vrijednosti” i od kojih se “Evropa treba odbraniti”, analitičar ESI-a Adnan Ćerimagić napisao je na Twitteru da je ovo “preslikavanje narativa iz osamdesetih godina koji su širili akademici i političari, što je dovelo do balkanskih ratova devedesetih, etničkog čišćenja i genocida”.

Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Potočari kazao je za Istragu da su Dodikove riječi, zapravo, riječi Radovana Karadžića.

“Ovo je doslovno, od riječi do riječi, ono što je govorio Radovan Karadžić. Milorad Dodik je tada bio lojalni poslanik skuštine bosanskih Srba i u tom svojstvu metanisao genocidu. Danas vidimo da ima i ozbiljnije ambicije, naime da se sam nađe na čelu genocidnog poduhvata. Ovi je, naime, izrečena genocidna namjera”, kazao je Suljagić.

Dobar, loš, zao signal: Kako je BHT, kojim rukovodi Čovićev Mario Vrankić zbog “tehničkih problema” cenzurisao Komšićev govor o izmjenama Izbornog zakona

“Dozvolite da konstatujem”, rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, prije nego se u programu BHT1 pojavila “crna rupa”.

Ali “realizator” je bio spreman. Trebale su mu samo četiri sekunde da pusti već pripremljeni “džingl neutralni”, nakon kojeg će voditelj javnog servisa saopćiti gledaocima da zbog tehničkih problema “nisu u mogućnosti do kraja saslušati govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića” pred Generalnom skupštinom UN-a.

Ono što je interesantno, voditelj u studiju, kako to obično biva, nije rekao da će ponovo pokušati da se uključe u New York. Samo je rečeno da Komšićevog govora više – nema.

Na drugim televizijama nije bilo tehničkih problema. Signal iz New  Yorka je bio dobar.

“Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu.Pored toga, kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama. Ovo potiče nejednakost u ljudskim pravima, potpuno devalvirajući i zanemarujući odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima”, konstatovao je Komšić.

O čemu je, zapravo, u trenutku “tehničkih problema” Željko Komšić govorio? O izbornom zakonodavstvu. Ovaj dio Komšićevog govora prethodio je “tehničkim problemima”.

“Sistem vrijednosti, koji u temelju ima jednakost svih pojedinaca unutar nekog društva, na žalost, ne postoji u Bosni Hercegovini. To dodatno argumentujem time da je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana moje zemlje. Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive. Podsjetiću ovom prilikom kako diskriminacija po osnovu etničkog porijekla nekog čovjeka predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije kako je to utvrđeno u tački 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije koju su Ujedinjene nacije usvojile 1966. godine. Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu”.

Ovaj dio Komšićevog govora u direktnoj je suprotnosti sa stavovima Hrvatske demokratske zajednice i njenog lidera Dragana Čovića. Direktor BHT 1 je Mario Vrankić. Imenovan je na prijedlog HDZ-a BiH. Tokom mandata Maria Vrankića, za urednika Dokumentarnog programa BHT 1 nezakonito je (Sud BiH presudio) imenovan Tvrtko Milović, također kadar blizak HDZ-u BiH. Osim njega, na BHT1 je, zahvaljujući Vrankiću, zaposlena Monika Ćubela Savić, novinarka koja je u Mostaru vodila “skup potpore haškim uznicima”. Kao dopisnik sa područja Hercegovine, tokom Vrankićevog mandata angažiran je i Ivan Crnjac, novinar javnog servisa koji na društvenim mrežama  predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića naziva “jazavcem” i “Sejdom”.

I onda su se pojavili “tehnički problemi”.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić na Generalnoj skupštini UN-a: “Pokušavaju nam diplomatskim aktivnostima nametnuti diskriminaciju i nejednakost. Konačni cilj je disolucija BiH”

“Pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, žele izvršiti upad u ustavno-pravni sistem moje zemlje, kako bi imali „Zlatni ključ“ ili „Zlatnu dionicu“ upravljanja i donošenja svih odluka u mojoj zemlji, iako po svim aktima međunarodnog prava, kao što je to Povelja Ujedinjenih nacija, oni to ne bi smjeli činiti. Njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevazilaze dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine”, kazao je u srijedu popodne, obraćajući se Generalnoj skupštini UN-a, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić.

On je, govoreći o izmjenama izbornog zakonodavstva u BiH kazao da se, “čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, pokušava nametnuti postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava”.

“To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih pravakolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu. Sve te tendencije temeljene su na vidnom zanemarivanju ljudskih prava, utvrđenih nizom međunarodnih akata, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iza čega stoje njihovi politički jako opasni ciljevi, koji svakodnevno proizvode destabilizaciju regije Zapadnog Balkana”, rekao je Komšić.

U posljednje vrijeme, rekao je Komšić, čini da su i vrijednosti ljudskih prava poljuljane, da se selektivno primjenjuju, te da se njima pristupa po dvostrukim standardima. Smatram takve tendencije vrlo opasnim za očuvanje sistema zaštite ljudskih prava.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH govorio je i procesuiranju ratnih zločina i negiranju presuda.

“Građani Bosne i Hercegovine veoma su osjetljivi na takve društvene poremećaje, s obzirom na rat koji su prošli od 1992. do 1995. godine, te posebno zbog genocida koji je izvršen u Srebrenici kako je to presudom utvrdio Međunarodni sud pravde u Hagu, a što je potvrđeno i u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY)”, rekao je Komšić.

 

U nastavku možete pročitati njegov kompletan govor.

“Tema ovogodišnje debate adresira mnogo aktualnih pitanja ali ona, zaista, predstavljaju ključne izazove koji će uticati na naš dalji put kojim idemo kao globalno društvo. To važi i za međunarodnu politiku i za naše pojedinačne politike u državama iz kojih dolazimo. Uspjeh naših zajedničkih stremljena ovisiti će stoga i od naše odlučnosti da istrajemo na zajedničkim vrijednostima koje smo izabrali da štitimo.

Pandemija COVID 19 nam je bila bitna poruka i lekcija kako postojeći međunarodni sistem može lako biti poljuljan ali isto tako i kako je bitna izdržljivost međunarodnih institucija zasnovanih na multilateralizmu i njihova otpornost kako bi bile sposobne odgovoriti na krizne situacije. Odjednom su bili ugroženi međunarodni odnosi, ograničena ljudska prava, činilo se da se multilateralizam urušio. Jaz između bogatih i razvijenih s jedne strane, kao i nerazvijenih i ne tako bogatih zemalja s druge strane, pokazao se kao nikad veći u pristupu medicinskoj opremi, lijekovima i vakcinama. Jedino što je u tim okolnostima preostalo bila je nada u izdržljivost, kako nacionalnih ekonomija i zdravstvenih sistema, tako i međunarodnih institucija i tijela Ujedinjenih nacija u cilju suzbijanja pandemije, pronalaska i distribucije vakcina te društvenog i ekonomskog oporavka.

No, ipak, želim naglasiti i važnost bilateralne saradnje i pomoći susjednih ili prijateljskih država, koje su u mnogim regionima, pa i u onom iz kojeg ja dolazim, bili prvi konkretni potezi pomoći i znakovi solidarnosti prije nego su multilateralne institucije pronašle odgovor na kriznu situaciju poput pandemije COVID 19. I to je bilo nešto što je ulijevalo nadu i pokazalo važnost dobrih bilateralnih odnosa i opravdalo ulaganje u kapacitete regionalne suradnje. Ovdje želim pohvaliti neke od mnoštva regionalnih organizacija sa Zapadnog Balkana koje su pomogle da se održi ekonomija i omogući olakšan protok ljudi i osnovnih roba pod novim okolnostima. To su prije svega Centralnoeuropska zona slobodne trgovine i Regionalno vijeće za saradnju Jugoistočne Evrope.

Pandemija je promijenila svijet i uticala i na ostvarenje održivih ciljeva razvoja. Oni, sada, trebaju biti sagledani u jednom dodatnom svijetlu pod uticajem novih okolnosti. Međutim, jedno od najvažnijih pitanja današnjice, koje je u uskoj vezi sa ciljevima održivog razvoja kao potrebe globalnog društva jeste i pronalaženje odgovora na potrebe planete.

Klimatske promjene i globalno zatopljavanje koje je vidljivo ali i naučno dokazano radom Međunarodnog panela za klimatske promjene  predstavljaju ključno pitanje koje ujedno i limitira tok održivog razvoja. Upozorenja iznesena u specijalnom izvještaju 2018 godine i ponovljena u ovogodišnjem izvještaju upućuju da naše aktivnosti na usporavanju globalnog zatopljavanja i borbe protiv klimatskih promjena općenito ne daju rezultate kakve moramo postići do 2050. Klimatske promjene već odavno nisu pitanje upozorenja naučne zajednice već krizna situacija koja je već tu. Odgovor na klimatske promjene će nas koštati mnogo, ali će koštati još i više ako nužnost ubrzanja aktivnosti na ublažavanju klimatskih promjena ne shvatimo ozbiljno. To je obaveza koju smo preuzeli jer je scenario opstanka ljudske populacije uz ograničenje rasta temperature vrijednost koju moramo pod svaku cijenu braniti. Tu vrijednost mi nismo odabrali, ona je odabrala nas.

Smatram da će taj nužni odgovor dugoročno ipak najviše koštati nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju koje se oslanjaju, još uvijek, na energiju dobivenu iz fosilnih goriva. U pravilu ove grupe zemalja nemaju dovoljno kapaciteta niti sredstava da izvrše brzu i pravičnu tranziciju na zelene izvore energije. To će se u srednjoročnom periodu odraziti na njihove mogućnosti ostvarenja održivih ciljeva razvoja. Zbog toga je izuzetno važna i finansijska podrška za realizaciju Zelene agende, doprinosima od strane Komiteta strana učesnica Konferencije UN o klimatskim promjenama ali i od strane regionalnih asocijacija poput Europske unije, koja pored postojećih obaveza po Pariškom sporazumu uspostavlja i dodatne standarde koje prihvataju i zemlje poput Bosne i Hercegovine, u procesu stabilizacije i pridruživanja s Europskom unijom. U mojoj zemlji, Bosni i Hercegovini imamo oko 40% zelenih kapaciteta za proizvodnju električne energije pa ipak, postupno gašenje termoelektrana, a samim tim i većine rudnika, koje se od nas očekuje u narednih 25-30 godina će izazvati manjak električne energije koji teško možemo pravovremeno nadomjestiti zelenim energetskim kapacitetima, a ujedno i očuvati rijeke i ekološki biodiverzitet, u skladu sa međunarodnim normama. To su stvarne okolnosti i izazovi s kojima se suočavamo kao, vjerujem, i veliki broj drugih ovdje prisutnih država. Bosna i Hercegovina ipak stoji iza svojih obećanja o doprinosu smanjenju emisije stakleničkih gasova.

 

Poštovani Predsjedniče, jedna od posljedica usporavanja održivog razvoja s kojim se suočavamo je i odliv radno sposobnog stanovništva u razvijene zemlje. Iz Bosne i Hercegovine je prema dostupnim statistikama  odselilo gotovo 10% stanovništva od zadnjeg popisa. I to uglavnom radno sposobnog stanovništva. Mladih porodica sa djecom. Zato želim skrenuti pažnju ovdje, da pored općepoznatog vala ekonomskih migranata sa srednjeg istoka Azije, i sjeverne Afrike, sa kojim se i moja zemlja suočila pokušavajuči svojim ograničenim kapacitetima pružiti humanitarnu pomoć, hranu i smještaj, mi se suočavamo i sa odlivom stanovništva koje će naše društvo dodatno opteretiti socijalnim problemima. Naši ljudi odlaze za boljim poslovnim i životnim prilikama, ali i tragajući za sigurnošću u uređenim društvima zasnovanim na aktivnoj promociji i zaštiti vrijednosti ljudskih prava. Naši ljudi odlaze za perspektivom života u okruženju gdje svojim znanjem i radom mogu sebi obezbjediti život u izvjesnosti jednog racionalnog društvenog uređenja.

Upravo iz tog razloga kao sljedeću veliku vrijednost potenciram zaštitu ljudskih prava. Onu vrijednost koju smo odlučili uspostaviti već Univerzalnom deklaracijom Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima. U Evropi imamo i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja se provodi pod okriljem Vijeća Evrope, a u Evropskoj uniji efektivno od 2009. godine i Povelju o osnovnim pravima Evropske unije.

Međutim, u zadnje vrijeme se čini da su i vrijednosti ljudskih prava poljuljane, da se selektivno primjenjuju, te da se njima pristupa po dvostrukim standardima. Smatram takve tendencije vrlo opasnim za očuvanje sistema zaštite ljudskih prava.

Jačanje etničkih politika u mojoj zemlji, temeljenih na isključivosti i etno-šovinističkim tendencijama, uz porast vjerskih netrpeljivosti i urušavanje sekularizma u regionu Zapadnog Balkana izaziva veliku zabrinutost. Građani Bosne i Hercegovine veoma su osjetljivi na takve društvene poremećaje, s obzirom na rat koji su prošli od 1992. do 1995. godine, te posebno zbog genocida koji je izvršen u Srebrenici kako je to presudom utvrdio Međunarodni sud pravde u Hagu, a što je potvrđeno i u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Želim ovdje, pred Vama naglasiti da dolazim iz države koja je važila za uspješan primjer uspostave mira ali i održavanja mira i izgradnje institucija u kontekstu mandata Ujedinjenih nacija. Ustav Bosne i Hercegovine je dio međunarodnog mirovnog sporazuma poznatog kao Dejtonski mirovni sporazum. Sastavni dio našeg Ustava su i Univerzalnom deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija i Europska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama. Ipak, u zadnjih nekoliko godina naše društvo je pod sve većim pritiskom nastojanja za degradacijom osnovnih ljudskih, građanskih, prava i eliminiranjem pojedinca, građanina, kao subjekta ljudskih prava. Kompleksno izgrađen sistem institucija Bosne i Hercegovine zasnovan na Dejtonskom mirovnom sporazumu otežava postizanje političkog konsenzusa koji bi moju zemlju pomjerio sa Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat, ka funkcionalnoj državi sa perspektivom da postane članica Evropske unije i  NATO saveza, ali na način da se prihvate sve one vrijednosti koje nalažu demokratija, vladavina prava i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Gospodine predsjedavajući,

Želim se osvrnuti na taj veoma važni segment zaštite ljudskih prava, iz ugla zemlje iz koje dolazim, kako bi na taj način prikazao selektivnost u primjeni međunarodnih akata koji se tiču ljudskih prava. Vjerujem da svi dijelimo razmišljanja kako je zaštita ljudskih prava u svim segmentima društva, jedan od neophodnih uslova za stvaranje stabilnih demokratija, u kojima će vladati mir i prosperitet. Međutim, ako ovo razmotrimo kroz politički sistem Bosne i Hercegovine, zemlje iz koje dolazim, onda bih iskoristio priliku da sa svima vama podijelim nekoliko značajnih elemenata, koji nažalost, potpadaju u onu drugu, negativnu stranu ove priče.

U Bosni i Hercegovini na snazi je Opći okvirni sporazum za mir, dogovoren u Dejtonu, a potpisan u Parizu 1995. godine. Njegov sastavni dio, kao Aneks 4 je i Ustav Bosne i Hercegovine, koji u svojoj preambuli jasno i nedvosmisleno navodi da se on, između ostalog temelji i na Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine. Jasno je kako pristupanje Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima ne donosi direktnu zakonsku obavezu zemljama koje su joj pristupili, ali se svakako radi o sistemu vrijednosti, koji između ostalog ima za cilj stvaranje društva unutar samih zemalja, ali i šire, koje se temelji na jednakosti svakog ljudskog bića na planeti u njegovom osnovnim ljudskim pravima.

Takav sistem vrijednosti, koji u temelju ima jednakost svih pojedinaca unutar nekog društva, na žalost, ne postoji u Bosni Hercegovini. To dodatno argumentujem time da je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana moje zemlje. Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive. Podsjetiću ovom prilikom kako diskriminacija po osnovu etničkog porijekla nekog čovjeka predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije kako je to utvrđeno u tački 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije koju su Ujedinjene nacije usvojile 1966. godine.

Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu.

Pored toga, kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama. Ovo potiče nejednakost u ljudskim pravima, potpuno devalvirajući i zanemarujući odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Isti ti faktori, u cijelosti negiraju presude Međunarodnog suda za prostor bivše Jugoslavije, koji je u svojim presudama utvrdio počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine, etničko čišćenje ili čak postojanje udruženih zločinačkih poduhvata u kojima je isto tako utvrđeno da su svi ovi najstrašniji zločini počinjeni na temelju različite etničke pripadnosti građana Bosne i Hercegovine, negirajući jedno od temeljnih ljudskih prava iz Univerzalne deklaracije, a to je pravo na život.

Bez ikakvih moralnih dilema, dodjeljuju se priznanja i glorificiraju ratni zločinci, što smatram da je u direktnoj suprotnosti sa još jednom vrijednošću Ujedinjenih nacija, a to je eliminacija nekažnjivosti ratnih zločina. To je još jedno pitanje koje traži veoma jasan odgovor – kako se odnositi prema faktorima koje negiraju sudove koje su formirale Ujedinjene nacije i kako se odnositi prema njima u konkretnim slučajevima negiranja presuda u kojima su presuđeni počinioci zločina genocida, zločina protiv čovječnosti, ratnih zločina i etničkog čišćenja. Da li takvi faktori, koje negiraju takve presude, skrivajući počinioce genocida i ratnih zločina, mogu uopšte biti dijelom međunarodnog pravnog poretka? To je pitanje koje direktno zadire u temelje međunarodnog prava i same organizacije UN-a.

Istovremeno se zloupotrebljavaju načela univerzalne jurisdikcije u političke svrhe, mimo propisanih procedura i sklopljenih međudržavnih sporazuma koji jasno preciziraju  modalitete progona osumnjičenih za ratne zločine koji neizostavno moraju odgovarati, ali u čemu primarnu odgovornost imaju zemlje čije državljanstvo imaju osumnjičeni za ratne zločine. Ako se univerzalna jurisdikcija koristi na selektivan i politički način, onda se time duboko ugrožavaju načela krivičnog prava i pravne sigurnosti, a time i ljudska prava, te potkopava povjerenje u pravosudne mehanizme.

S druge strane  pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, želi izvršiti upad u ustavno-pravni sistem moje zemlje, kako bi imali „Zlatni ključ“ ili „Zlatnu dionicu“ upravljanja i donošenja svih odluka u mojoj zemlji, iako po svim aktima međunarodnog prava, kao što je to Povelja Ujedinjenih nacija, oni to ne bi smjeli činiti. Njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevazilaze dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine.

Sve te tendencije temeljene su na vidnom zanemarivanju ljudskih prava, utvrđenih nizom međunarodnih akata, kao što je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iza čega stoje njihovi politički jako opasni ciljevi, koji svakodnevno proizvode destabilizaciju regije Zapadnog Balkana. Odnosno, kroz njihovo forsiranje nejednakosti među građanima na temelju etničke pripadnosti, što je, podsjetiću još jednom, jedan od oblika rasne diskriminacije, uz nastojanje stvaranja etnički čistih teritorijalnih cjelina, takvi njihovi ciljevi političke prirode su usmjereni i prema teritoriji Bosne i Hercegovine. Sve ovo sam vam naveo, kako bih prikazao na stvarnim primjerima, da zanemarivanje ljudskih prava, stvaranje ambijenta i atmosfere nejednakosti među građanima, pojedincima, može imati političke ciljeve, koji vode ka destabilizaciji cijelih regiona u svijetu, kao što je, na primjer, region Zapadnog Balkana. Osim što je tako nešto u potpunosti neprihvatljivo, to je ujedno i veoma opasno.

Poštovani Predsjedniče,

Uvažene kolegice i kolege, ovu situaciju u mojoj zemlji pominjem u kontekstu značaja mehanizama Ujedinjenih nacija koje su dvjema rezolucijama uspostavile instituciju Visokog predstavnika Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini koji se stara o provođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Time su i same Ujedinjene nacije dobile obavezu da štite međunarodni poredak, kroz zaštitu akata međunarodnog prava, a jedan od njih je i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima. Zato smatram, kako je ovo pravo mjesto da istaknem očekivanje da će novi Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni Hercegovini voditi računa o potrebi zaštite međunarodnih pravnih akata i njihovih temeljnih vrijednosti, jer mu je to jedan od važnijih zadataka. Odnosno, ako sama međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini želi odustati od implementacije Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, onda se sa pravom postavlja pitanje –  da li je Univerzalna deklaracija uopće potrebna ako je njena implementacija selektivna? Da li je uopće potrebno općenito pričati o zaštiti ljudskih prava ukoliko na konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine, gdje Ujedinjene nacije još uvijek imaju izvršni mandat kroz Ured Visokog predstavnika, ne pokažemo primjerom da smo spremni stati iza zajedničkih vrijednosti kao što je zaštita ljudskih prava i jednakost svakog građanina u odnosu na nekog drugog i različitog.

Uz sve razlike političkih pogleda unutar Bosne i Hercegovine, pa i međunarodne zajednice predstavljene kroz Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini koje asistira Visokom predstavniku smatram da jedina vodilja daljeg političkog razvoja moje zemlje kao zaloga očuvanja mira i njene budućnosti, mora biti poštivanje vrijednosti ljudskih prava. Svi njeni ljudi, bez obzira na njihov identitet, etnicitet, vjerska opredjeljenja ili odsustvo istih, moraju imati ista prava. U suprotnom ćemo završiti s „orvelovskim društvom“ u kojem se prihvaća da su neki, ipak, važniji od drugih, a to uvijek dovodi u opasnost stabilnost jednog društva i podriva mir i sigurnost. Sa ovog mjesta pozivam institucije Ujedinjenih nacija da istraju na vrijednostima zaštite ljudskih prava u svakom segmentu svojih aktivnosti.

Poštovani Predsjedniče,

Konačno želim iskazati podršku nastojanjima Generalnog sekretara koji uz pomoć svojih službi i agencija UN-a u ovim teškim okolnostima pandemije uspijeva očuvati ulogu Ujedinjenih nacija i Vama Predsjedavajući na naporu da ove godine uživo imamo priliku razmijeniti mišljenja o aktualnim svjetskim problemima koji se reflektuju i na naše društvene aktivnosti u državama iz kojih dolazimo.

Vjerujem da ćemo sljedeće godine imati Generalnu debatu u boljim epidemiološkim okolnostima za što je svakako potrebno promovirati nužnost vakcinacije kao jedinog naučno dokazanog načina da se izbjegnu fatalne posljedice za zdravlje ljudi ali i teške ekonomske poslijedice po društvo”.

Komšić ga pozvao na razgovor zbog hapšenja Edina Vranja: Srbijanski ambasador u BiH odbio doći na sastanak u Predsjedništvo BiH

Srbijanski ambasador u BiH Aleksandar Đorđević odbio je u ponedjeljak ujutro da dođe na razgovor u Predsjedništvo BiH, saznaje Istraga.

Đorđevića je na razgovor pozvao predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, a tema “hitnog” sastanka je trebalo biti hapšenje Edina Vranja, bh. državljanina koji je u nedjelju uhapšen u Priboju kojeg srbijansko pravosuđe sumnjiči za ratne zločne u Goraždu.

Komšić je u ponedjeljak ujutro službeno pozvao Đorđevića na razgovor. Sbijanski ambasador je na sastanak trebao doći u 11 sati, ali je, preko sekretarice, obavijestio Kabinet predsjedavajućeg Komšića da “ne želi doći”.

Ovo je prvi puta od rata do dasnas da je ambasador neke države u BiH odbio doći na sastanak u Predsjedništvo BiH. Aleksandar Đorđević je bivši direktor BIA-e, kojeg je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić poslao u BiH.

Bez saglasnosti Milorada Dodika, Predsjedništvo BiH ne može protjerati srbijanskog ambasadora kojem je ranije dat agreman.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...