Premijer Mađarske Viktor Orban izjavio je danas da je, po njegovom mišljenju, problem proširenja Evropske unije i u tome kako integrirati 2 miliona muslimana Bosne i Hercegovine, piše politicki.ba.
Glasnogovornik Orbana, Zoltan Kovacs prenoseći detalje razgovora mađarskog premijera s novinarima, naveo je i da je iz jednog od medija došlo pitanje problema zamora proširenjem.
U odgovoru, Orban je istakao da “zvijezde nisu dobro poredane”.
“Ali nikada nisu ni bile. Prije proširenja koje je zahvatilo Hrvatsku, također smo se morali boriti protiv zamora od proširenja. Izazov sa Bosnom je kako integrirati zemlju sa 2 miliona muslimana.U svakom slučaju, mi ćemo i dalje biti kapija čak i ako zapadne države članice EU još ne žele da uključe zemlje zapadnog Balkana”, prenio je Kovacs Orbanove riječi.
Grupa od 30 poslanika Evrospkog parlamenta zatražila je da se komesar za proširenje i politiku susjedstva Oliver Varhelyi kazni zbog svog ponašanja u Bosni i Hercegovini, objavio je politicki.ba.
U pismu koje je uputila mađarska poslanica Katalina Cseh predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen zahtijeva se pokretanje postupka protiv Varhelyija.
Poslanici optužuju komesara da provodi svoju i politiku Viktora Orbana, a ne Evropske unije i Evropske komisije, piše politicki.ba.
Grupa od 30 poslanika Evropskog parlamenta zatražila je da se komesar za proširenje i politiku susjedstva Oliver Varhelyi kazni zbog svog ponašanja u Bosni i Hercegovini, objavio je politicki.ba.
U pismu koje je uputila mađarska poslanica Katalin Cseh predsjednici Evropske komisije Ursuli von der Leyen zahtijeva se pokretanje postupka protiv Varhelyija.
Poslanici optužuju komesara da provodi svoju i politiku Viktora Orbana, a ne Evropske unije i Evropske komisije, piše politicki.ba.
“Poštovana predsjednice von der Leyen”, pišu europarlamentarci, “Mnogi u Evropskom parlamentu (a sigurni smo da je isto važi i za Komisiju) pomno prate zbivanja oko Republike Srpske (RS). Mir unutar i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (BiH) od ključnog je značaja ne samo iz lokalne, već i iz regionalne i, zapravo, evropske perspektive. Zbog toga smo izuzetno uznemireni očiglednom eskalacijom političkih tenzija unutar Bosne i Hercegovine koje podstiče Milorad Dodik, srpski član tročlanog Predsjedništva zemlje. Ako Dodikov poduhvat da razbije državu i uspostavi nezavisnost RS povlačenjem iz državnih institucija i uspostavljanjem nezavisnih vlasti na teritoriji RS bude uspješan, njegove posljedice će se osjetiti daleko izvan granica BiH, sa teškim posljedicama po vanjsku politiku EU, kao i proces proširenja. Kao neutralna strana sa značajnim uticajem, Komisija ima ključnu ulogu u osiguravanju da se zaključci Dejtonskog sporazuma poštuju na obje strane i da se u BiH uspostavi mirna koegzistencija oba entiteta koja pogoduje razvoju i rastu. Međutim, ne dijele sve zemlje članice EU ove ciljeve. Naširoko se izvještava da sadašnja mađarska vlada aktivno podržava Dodikovu kampanju da nastavi svoju političku strategiju u podjeli BiH, o čemu svjedoči nedavna podrška Mađarske RS-u od 100 miliona eura, neposredno prije predstojećih općih izbora u BiH”, navedeno je u pismu.
Parlamentarci, dalje, podsjećaju i na interni dokument EU koji je Istraga.ba objavila 21. decembra prošle godine, a u kojem šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler izvještava o nadređene o Varhelyievim sastancima sa Dodikom.
“Još više uznemiruje procurjeli dokument koji je potpisao Johann Sattler, šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, koji sugerira da je komesar EU za susjedstvo i proširenje Oliver Varhelyi otvoreno bio u dosluhu s Miloradom Dodikom u potencijalnom razbijanju BiH. U izvještaju se navodi da se komesar Varhelyi “složio” sa Dodikom oko datuma posebne sjednice Narodne skupštine RS i da će biti najavljen šestomjesečni moratorijum za donošenje zakona o jednostranom povlačenju iz državnih institucija. Nepotrebno je reći da predstavnici Evropske komisije ne smiju izgledati kao neko ko udovoljava separatistima i na taj način djeluju izvan svog mandata suprotno zvaničnoj politici EU koja se odnose na region zapadnog Balkana. Ako se dovede u pitanje nepristrasnost i neutralnost Komisije, krhka geopolitička ravnoteža odmah postaje ugrožena. U tom kontekstu, želimo da pitamo da li Komisija smatra da je ponašanje komesara Varhelyija bilo u skladu sa zvaničnom politikom EU prema BiH? Možemo li očekivati detaljnu internu inspekciju kako bi se utvrdilo da li su njegovi postupci kompatibilni s njegovom ulogom komesara za susjedstvo i proširenje? Kakav je stav Komisije po pitanju teritorijalnog integriteta BiH i kako Komisija planira osigurati da se zaključci Dejtonskog sporazuma – čiji je EU potpisnica – ne krše. Srdačan pozdrav”, navedeno je u pismu kojeg su potpisali: Katalin Cseh; Natha lie Loiseau; Irena Joveva; Attila Ara-Kovacs;Thijs Reuten, Milan Brglez; Hilde Vautmans; Michal Simecka; Karen Melchior; Reinhard Butikofer; Petra Kammerevert; Javier Nart; Klara Dobrev; Sandor Ronai; Csaba Molnar; Viola von Cramon-Taubadel; Klemen Groselj; Joan•Dragos Tudorache; Laurence Farreng; Pernille Weiss; Martin Hojsik; Valerie Heyer; Thomas Waitz; Tineke Strik; Soraya Rodriguez; Gwendoline Delbos-Corfield; Jordi Canas; Abir Al•Sahlani; Vlad Gheorghe i Dietmar Koster.
The US State Department’s Special Envoy for Electoral Reform in BiH Matthew Palmer and representative of the European External Action Service Angelina Eichhorst by their return to Bosnia and Herzegovina this week are encouraging national chauvinist leaders to continue their fascist demands.
It seems that the negotiating logic of this infamous duo relies on the principle of meeting these requirements in order to stop the open demolition of BiH. Based on Sattler’s report, which saw the light of day a long time ago, with the help of renegade EU Enlargement Commissioner Olivér Várhelyi, Dodik and Čović, and with them Izetbegović, each get what they want: Dodik gets to convert state property (forest, rivers, agricultural land etc.) into entity property that he can sell and gift at will while paving the way for secession; Čović gets the essential third entity he wants to ensure he has his own HDZ fiefdom; and Izetbegović will either be promised a new law against genocide e denial (which even he must know would be ignored), and perhaps a promise that he and his cronies won’t be added to any sanctions lists.
Regular people anywhere – in Travnik, Trebinje or Tomislavgrad – of course they will get nothing, and lose more.
After the disappointing visit of USAID Administrator Samantha Power, who combined vague declarative support for the civic option in BiH while advertising US grant-funded projects that ignore the real needs for fundamental change, everyone in BiH is wondering who actually represents whom here and in whose name?
For a year now, Sattler has been shunned an invitation from the Foreign Policy Committee to submit a report on negotiations and electoral reform in BiH. 30 MEPs have filed a request for an investigation against Mr. Várhelyi for his close co-operation with Dodik. So, it is clear to the citizens of Bosnia and Herzegovina that all these “negotiators” are effectively freelancing, working to cut dirty deals with national chauvinists to camouflage a failed policy – and for careerist reasons rather than values-based strategy or policy.
The deal brokered by the EU, US, and UK in Mostar in 2020 between the HDZ and SDA is the obvious template for the ongoing effort. But rather than “scaling” that deal to the state, it will be seen in its proper frame as appeasement of national feudalism – which Bosnians and Herzegovinians, from within the country and in the diaspora, will resist. Attempts by predatory neighbors to divide the country elicited civic defense in the war – as they must now. But citizens/partisans of BiH have an advantage vis a vis 1992-1995: far more of us can see clearly who won – and it wasn’t ordinary people of any self-description. It was party leaders. We will not allow their victory over us to be reinforced. We will assemble to reverse it – socially and systemically. After 26 years of apartheid rule, the citizens decided to send these national fascists to the dustbin of political history.
At the invitation of Romeo Franz, Chair of the Delegation of the European Parliament to Bosnia and Herzegovina and Kosovo, in my speech on January 12 this year, I set out, inter alia, the following facts:
“BiH’s three-headed nationalist hydra, led by Milorad Dodik, Dragan Čović and Bakir Izetbegović, have for years delineated their spheres of power, creating a kind of balance of powers by agreeing non-transparent political deals that were alleged to be motivated by an interest in protecting the “constituent peoples” they claim to represent. But in reality, they have only consistently looked after their own personal interests – at evident popular and societal expense. The result has been corruption and repression – against members of the opposition, and against anyone who wants to live in an accountable, democratic, rights-based system. In order to protect their personal interests and stay in power, all three have secured the support of Serbia, Croatia, Hungary, Turkey and Russia. They have picked sides, and have chosen the illiberal team.
The result is an initiative-destroying machine that is encouraging Bosnians and Herzegovinians from every corner of the country to leave at an alarming velocity.
While its activities within and on the border with Ukraine are motivated by Vladimir Putin’s interest in ensuring that Ukraine is never able to thrive as an accountable democracy – and therefore can never serve as a model to which the people of Russia might themselves aspire – the tensions there serve an additional purpose. Russia actually wants to divert the attention of the USA, the EU and the UK from the situation in the Western Balkans. While analysts are divided as to whether Russia does or does not want to fight on its doorstep, with some seeing the accumulation of troops and weapons on the border with Ukraine as actions aimed at misleading the world to improve his leverage in talks with the US/NATO, or to put into motion escalation that could facilitate the hybrid warfare he favors, his actions also facilitate his aims further west. For while allies worry about Ukraine, Russia is deliberately carrying out a silent invasion of the Western Balkans. This is evidenced by the following events.
During the last meeting between the Minister of Foreign Affairs of BiH, Bisera Turković (SDA – the main Bosniak nationalist party) and the Minister of Foreign Affairs of Russia, Sergey Lavrov, in Sochi, a consensus was reached on the opening of a Russian Center in Banja Luka. According to Turković, a decision is expected to be made on opening other Russian “cultural and humanitarian” centers in Bosnia and Herzegovina.
A few years ago, one such Russian humanitarian center was opened in Niš, in southern Serbia, with the ostensible purpose of reacting quickly in Serbia and potentially the region if there should be extraordinary circumstances requiring a rapid humanitarian response. However, the center enjoys diplomatic status, which affords it with the potential to ferry in supplies and even manpower, leading some observers to consider this a sub rosa entryway for (implausibly) deniable armed forces (Putin’s “little green men”) – calling into question the credibility of Serbia’s declared “military neutrality”. For years there have been concerns that this strategy could be used in Banja Luka; now we are seeing that this may come to pass, and with no objection from the SDA’s own Minister of Foreign Affairs.
Negotiations have also begun on financing the construction of the Belgrade-Sarajevo highway with the Russian state agency, with the mediation of the Turkish government, and the construction should cost about 5.5 billion KM. Far-right wing extremist and ultra nationalist gangs with Russian roots have increased their activity in the RS, ranging from the Night Wolves motorcycle gang to the paramilitary group Srbska Čast. And finally, one can’t forget its preference for “religious diplomacy,” with small funds for large Orthodox churches in Serbia and in the RS, which have outsized symbolic impact.
Such projects are a powerful tool for achieving Russia’s local geopolitical ambitions, and Russia’s most powerful geopolitical tool is certainly the connection of Bosnia and Herzegovina to the Turkish Stream gas pipeline and related investments in the oil sector.
The USA and some members of the EU (such as Germany, the Netherlands, Belgium, Scandinavian countries, the Czech Republic, Italy) are actually in favor of the territorial integrity of the state of Bosnia and Herzegovina and want to impose sanctions on Dodik – and undertake other measures – to cripple his ability to generate further instability. The US has done so. But the EU’s internal fractiousness and large and slow bureaucratic administration, has hampered decisive action. While liberals and Eurocrats dither, European right-wing parties, Hungary and Russia openly support the policies of Dodik and Čović. The British Parliament – itself seeking post-Brexit relevance – at least called for the engagement of NATO troops (likely including their) in response to potential military action. But, just as during the war, the EU relies on toothless statements and fruitless meetings that aim to appease the arsonists.”
The speeches by me and my colleagues Dervo Sejdić and Jakob Finci, were received with majority affirmation from MEPs who gave us their full support, while four Croatian MEPs (three from the ultra-right HDZ RH) sought to use their positions within the EU to continue to frame BiH as a country that doesn’t deserve the same democracy as other countries in Europe value. They want to ensure that a certain class of people in BiH remain second class citizens – forever – depending on who they are, or in which part of the country they live. BiH’s own Željana Zovko, a former BiH ambassador, was the loudest, rudest, and most vulgar of the lot. She threatened to call on Bozo Ljubić and BiH Constitutional Court President Mato Tadić to testify in their favor. These reactions, however, likely had the opposite of the desired effect with most other MEPs.
I saw it as an attempt by desperate people to justify their position and compensate for their incompetence. Their nationalist grandstanding is their only product, as they have nothing else to offer. The difference between them and us – citizens who do not have the unearned privilege of these nationalist elites – is huge. They do their dirty work for money and positions, while we honorably seek a system built on the values we thought the EU itself held and promoted. The only correct way to ensure democratization and the establishment of a truly accountable Bosnia and Herzegovina for everyone living here is through the implementation of the Zornić verdict. Only then can we begin discussions on the social contract for the 21stcentury that we want to see, which will provide the basis for a citizen-centered constitution and Election Law.
Finally, let me conclude with a message to US and EU emissaries Palmer and Eichhorst. You were better off not returning after your last attempt. Your return appears not only desperate, but shows you are committed to wrong-headed and non-democratic, anti-European ideas. If you drop in on BiH with the same principles of non-transparent and non-institutional dirty agreements on the future of our country, where we live, you are guaranteed failure – once again – and lasting reputational damage.
As we see the games being played by local predatory elites, and against the backdrop of Vladimir Putin’s amoral aggression against Ukraine, the message should be clear for our trans-Atlantic friends. For Europe: remember what illiberalism did to the continent in the 20th century, and why your thick web of values-based institutions was established. For the US: representatives of the Biden administration should behave like American politicians, not Balkan politicians. Please use your energy to participate in the democratic emancipation of the political system and not in its smothering.
Please be part of the solution and not part of the problem. And stop thinking that we in BiH and the region somehow deserve less accountability, less opportunity, less participation and less democracy.
Sarajevo, BIH - 20. novembar 2018:Izgovarajući i potpisujući svečanu izjavu, Milorad Dodik, koji će u narednih osam mjeseci biti predsjedavajući po sistemu rotacije, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović preuzeli su dužnost kolektivnog šefa države, koju će obavljati naredne četiri godine ( Samir Yordamoviç - Anadolu Agency )
“Rusija je, do agresije na Ukrajinu, bila najveći zagovornik ovog stanja u BiH iz jednostavnog razloga – to je bilo stanje „zamrznutog konflikta“ koje je Rusiji odgovaralo kao izvor problema za NATO ali i EU. Rusija je zapravo pravilno procijenila da „zamrznuti konflikti“ na zapadnom Balkanu, a time i u mojoj zemlji predstavljaju sigurnosni rizik za NATO i EU i bila je najveći zagovornik zadržavanja sadašnjeg stanja”, kazao je predjedavajući Predsjedništva biH Željko Komšić.
On je kao dvojicu najvjernijih ruskih igrača označio lidere HDZ-a i SNSD-a, Dragana Čovića i Milorada Dodika, koji bi se, također, u Briselu trebali obratiti zastunpcima EU. Komšić je govorio i o uticajama susjednih država na BiH.
“Kako drugačije nazvati politiku koja dolazi iz Srbije, a nazvali su je „srpski svet“, identično tzv. „ruskom svetu“. Kako drugačije nazvati otvoreno miješanje Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, poput izmjene Izbornog zakona, a sve sa pozivanjem na zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH, a da to ne liči na Putinovo pozivanje na zaštitu ruskog naroda u Ukrajini. Iz tog razloga nije ni čudno da među najvjernije saradnike Rusije na zapadnom Balkanu ubrajamo i dva danas prisutna gospodina – Milorada Dodika i Dragana Čovića”, kazao je Komšić.
U nastavku objavljujemo kompletan govor Željka Komšića zastupnicima u EU Parlamentu.
“Želio bih vam zahvaliti na interesu i prilici da iznesem svoje viđenje situacije u Bosni i Hercegovini kao i u našem neposrednom okruženju.
S obzirom na sva dešavanja na evropskom kontinentu, agresiju Rusije na susjednu nezavisnu i suverenu Ukrajinu, do sada neviđeno jedinstvo gotovo svih zemalja Evrope, ne samo članica EU, u odgovoru na ovu agresiju kao i na refleksiju te agresije na Zapadni Balkan, a samim time i na moju zemlju, obaveza mi je biti direktan i govoriti ne baš uvijek diplomatskim jezikom.
Naravno, govoriću o stanju u Bosni i Hercegovini ali ću svakako pomenuti i ono što već godinama uporno ponavljamo o malignom ruskom utjecaju na Zapadni Balkan i Bosnu i Hercegovinu.
Ponoviću i ono što svi već znate – ko su ključni ruski politički akteri u mojoj zemlji sa nadom da će se to ovaj put čuti i upamtiti. To je važno jer ruska agresija na susjednu Ukrajinu, ugrožena sigurnost cijelog evropskog kontinenta, dugogodišnja ruska politika „zamrznutog konflikta“ na Zapadnom Balkanu kao i u mojoj zemlji, sada, napokon mogu i trebaju biti shvaćeni i prihvaćeni kao sigurnosni izazov.
Mišljenje Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji iz maja 2019. godine, po mom shvatanju, za BiH predstavlja ako ne „revolucionaran dokument“, onda bar dokument koji se po svojoj važnosti nalazi odmah iza Daytonskog-Pariškog mirovnog sporazuma kojim je zaustavljen rat u BiH. Taj dokument predstavlja političku pa čak i istorijsku raskrsnicu za moju zemlju.
Pred Bosnu i Hercegovinu je stavljen izbor. Zapravo, BiH ima tri mogućnosti, tri puta kojima se može kretati sa te svojevrsne političke raskrsnice.
Prvi izbor jeste odabrati put koji vodi ka realizaciji preporuka i 14 prioriteta iz navedenog mišljenja. To je za moju zemlju, po mom mišljenju, možda najteži ali najbolji put. Ako mogu da biram pravac, ja biram ovaj, i to iz sljedećih razloga:
U pomenutom Mišljenju Evropske komisije vrlo precizno i tačno su detektovane ključne reformske oblasti i mjere koje Bosna i Hercegovina treba poduzeti, ne samo da bi ubrzala svoj put ka EU, nego i da bi postala demokratska i uređena država u kojoj će navedene reforme imati utjecaj i na izgradnju drugačijeg društva. Društva liberalne građanske demokratije, društva jednakih, društva u kojem se cijeni demokratija i vladavina prava.
U slučaju realizacije 14 preporuka iz mišljenja, Bosna i Hercegovina se nepovratno okreće Evropskoj uniji. Uniji zasnovanoj na poštivanju i zaštiti ljudskih prava i ljudskog dostojanstva nas građana, pojedinaca, bez obzira na rasno, etničko, vjersko ili bilo koje drugo porijeklo ili opredjeljenje. BiH se u tom slučaju okreće demokratskim i naprednim društvima u kojima je najvažnija činjenica da smo, kao pojedinci, i mi i naše dostojanstvo cijenjeni i zaštićeni bez obzira na to ko smo, šta smo, kojeg smo porijekla, u kojeg Boga vjerujemo i da li uopće vjerujemo, bez obzira šta su i koji su naši životni odabiri u svim segmentima našeg života.
Treći razlog zašto vjerujem da je to ispravan put nalazi se u tome što sam mišljenja da je evropski put BiH, uz NATO put; zapravo dodatna garancija egzistencije BiH. Svaki drugi izbor predstavlja veliki rizik za moju zemlju.
Drugi izbor za moju zemlju jeste da sve ostane ovako kako je sada. Objašnjavati kakvo je sada stanje, mislim da nije potrebno. Svima nam je poznato. To je stanje stakbacije i latentnog konflikta koje je neizdrživo za građane BiH. Neizdrživo je jer se BiH nalazi u konstantnoj blokadi institucija i etničkim napetostima. Etnička podjeljenost se pokušava predstaviti kao trajna kategorija bosanskohercegovvačkog društva dok nesigurnost, neizvjesnost i korupcija dovode do masovnog iseljavanja, većinom, mladih ljudi iz BiH.
Kreira se društvo i društveni ambijent u kojem se, kao pojedinac, možete afirmisati i imati pristojan život samo kao osvjedočeni pripadnik etničke grupe i pripadnik vladajuće stranke ili političke strukture. Sve to govori u prilog činjenici da je sadašnji, ne samo ustavno pravni okvir, nego i koncept organizacije društva koji počiva na njemu prevaziđen i da dalje insistiranje na njemu vodi u dekadenciju. Ili prosto rečeno, u propast koje niko neće biti pošteđen.
Interesantno je ovom prilikom napomenuti i da sve više međunarodnih faktora koji prate situaciju na Zapadnom Balkanu i u Bosni i Hercegovini postaju ili su postali svjesni ove činjenice i govore o potrebi promjene.
U svjetlu trenutnih dešavanja na evropskom kontinentu, podsjećam da je Rusija, do agresije na Ukrajinu, bila najveći zagovornik ovog stanja u BiH iz jednostavnog razloga – to je bilo stanje „zamrznutog konflikta“ koje je Rusiji odgovaralo kao izvor problema za NATO ali i EU. Rusija je zapravo pravilno procijenila da „zamrznuti konflikti“ na zapadnom Balkanu, a time i u mojoj zemlji predstavljaju sigurnosni rizik za NATO i EU i bila je najveći zagovornik zadržavanja sadašnjeg stanja.
Svakako, postoji i treći izbor za moju zemlju. A to je kretati se nazad u odnosu čak i na sadašnje stanje. Sigurno rezultat ovakvog izbora jeste konflikt. Do toga konflikta će u tom slučaju sigurno doći. Trenutak izbijanja tog konflikta ovisiće o tome da li je BiH u svom ustavno-pravnom uređenju nastavila putem etničkih podjela. Ovisit će o tome da li formalizirala te podjele kako u Ustavu BiH tako i u svome zakonodavstvu koje će biti izraženije i veće nego što su to sada, a ovisit će i o vanjskom poticaju ili okolnostima u regiji.
Svaka dalja etnička podjela u Bosni i Hercegovini, insistiranje da ustavna i zakonodavna struktura BiH bude temeljena na konačnim etničkim podjelama aktiviraće etnički zasnovane konflikte. Podsjećanja radi, sadašnja dominantno etnički zasnovana ustavno-pravna struktura, sa djelimičnim građanskim pristupom, koja se zasniva na konceptu konstitutivnih naroda već je izvor, za sada, političkih konflikata koji se najbolje vide u blokadi države.
Etnički struktuiran elektorski sistem izbora na jednom dijelu države koji se trenutno pokušava nametnuti je definitivni početak disolucije Bosne i Hercegovine sa veoma neizvjesnim ishodom.
To se postiže i narušavanjem suvereniteta Bosne i Hercegovine od stane susjeda kroz koncept brige susjednih država za pripadnike naroda koji su zapravo autohtoni državljani i građani BiH. Taj koncept ide do te mjere da se susjedne države otvoreno miješaju u unutrašnja pitanja BiH. Ako vam ovo liči na situaciju u Lugansku i Donjecku, politiku Rusije i do čega je sve dovela ta politika, u pravu ste, to je isti agresivni koncept jedne države koja nastoji da zavlada drugom državom.
Jedina razlika u odnosu na takav ruski pristup, za sada, jeste u tome što susjedne države ne pokušavaju oružanom agresijom to ostvariti. Istina za volju, na prostoru BiH su to već radili od 1992. do kraja 1995. a što je dokazano i potvrđeno brojnim presudama međunarodnih sudova.
Kako drugačije nazvati politiku koja dolazi iz Srbije, a nazvali su je „srpski svet“, identično tzv. „ruskom svetu“. Kako drugačije nazvati otvoreno miješanje Republike Hrvatske u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine, poput izmjene Izbornog zakona, a sve sa pozivanjem na zaštitu prava hrvatskog naroda u BiH, a da to ne liči na Putinovo pozivanje na zaštitu ruskog naroda u Ukrajini. Iz tog razloga nije ni čudno da među najvjernije saradnike Rusije na zapadnom Balkanu ubrajamo i dva danas prisutna gospodina – Milorada Dodika i Dragana Čovića.
Zar je potrebno podsjećati na Dodikovu „neutralnost“ po pitanju ruske agresije na Ukrajinu. Neutralnost koja je identična saučesništvu. Zar je potrebno podsjećati na stav Čovića kako Rusija treba pojačati prisustvo u BiH. Zar je potrebno podsjećati na usuglašen identičan stav ministra vanjskih poslova Hrvatske i Sergeja Lavrova po pitanju izmjene Izbornog zakona BiH. Šta je još potrebno da bi se vidjela „putinovska matrica“ u takvom pristupu, kako domaćih političkih faktora tako i političkih faktora iz susjedstva?
To je taj treći put, treći mogući izbor za Bosnu i Hercegovinu. On sigurno ne vodi moju zemlju u Evropsku uniju. Ne vodi ka poštivanju osnovnih ljudskih prava građana moje zemlje. Ne vodi poštivanju presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ne vodi Bosnu i Hercegovinu ka stabilnoj demokratiji i demokratskom društvu. Ne vodi borbi protiv korupcije, itd. itd. Vodi nas ravno u vještački kreirane etničke podjele sa izvjesnim konfliktom”.
Na prvi pogled se čini da je Milorad Dodik “pokleknuo” u vezi sa angažmanom snaga EUFOR-a u BiH. Ali prijedlog lidera SNSD-a i člana Predsjedništva BiH zapravo je velika opasnost za sigurnost Bosne i Hercegovine. I u svemu tome mu, prema informacijama Istrage, pomaže šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler. Evo o čemu se radi.
“Ukoliko dođe do zastoja u odlučivanju u Vijeću sigurnosti UN-a smatram da Predsjedništvo BiH treba da zatraži od Evropske unije da ALTEA nastavi svoju misiju i Bosni i Hercegovini”, objavio je u petak na svom Twitter nalogu član Predsjedništva Milorad Dodik nakon susreta sa operativnim komandantom EUFOR-ove misije ALTEA u BiH.
Уколико дође до застоја у одлучивању у Савјету безбједности, сматрам да Предсједништво БиХ треба да затражи од ЕУ да ''Алтеа'' настави своју мисију у БиХ.
Nšto kasnije, Dodik je, prema informacijama Istrage, sastanku predsjednikom Evropskog savjeta Šarlom Mišelom kazao kako je on zainteresiran da se o angažmanu EUFOR-a odlučuje u Briselu, a ne u Vijeću sigurnosti UN-a. Slično je ponovio i na konferenciji za novinare. Istakao je da je i Misija Altea bila korisna i da treba da ostane u formatu koji danas jeste,
“Treba zahvaliti EU na njenom prisustvu jer je to dalo uvjernje ljudima da je bezbjednost zagarantovana. Saglasni smo da je potrebno očuvati mir i stabilnost i to nema nikakvu alternativu, pokušati obezbijediti lance snabdijevanja”, rekao je Dodik.
No, šta se krill iza te izjave? Dva su ključna problema.
Prvo, Milorad Dodik želi da o angažmanu snaga EUFOR-a ne odlučuje Vijeće sigurnosti UN-a, već Brisel, odnosno institucije BiH. To znači da bi Predsjedništvo BiH trebalo odobriti konačnu odluku o angažmanu snaga EUFOR-a u BiH. Pojednostavljeno, bez koncenzusa u Predsjedništvu, odnosno bez Dodikovog glasa, ne bi mogao biti usaglašen broj vojnika EUFOR-a u BiH, kao niti njihovo kretanje i raspoređivanje. O stavu Milorada Dodika bi, tako, ovisilo djelovanje EUFOR-a u BiH.
Drugo, prebacivanjem međunarodnih snaga u nadležnost Brisela, faktički bi bio prekršen Aneks I Dejtonskog mirovnog sporazuma koji se odnosi na vojne aspekte mirovnog rješenja.
“Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda poziva se da usvoji rezoluciju kojom će ovlastiti države članice ili regionalne organizacije i aranžmane da uspostave višenacionalne snage za vojnu provedbu mira (u daljnjem tekstu “IFOR”). Strane znaju i suglasne su da se navedene snage za provedbu mira mogu sastojati od kopnenih, zrakoplovnih i pomorskih jedinica iz država članica NATO-a i država koje nisu članice NATO-a, razmještenih u Bosni i Hercegovini kako bi pomogle u osiguranju poštovanja odredaba ovoga Sporazuma (u daljnjem tekstu “Aneks”). Strane znaju i suglasne su da IFOR započne s provedbom vojnih aspekata ovoga Aneksa poslije prijenosa ovlasti sa zapovjednika UNPROFOR-a na zapovjednika IFOR-a”, navedeno je u Dejtonskom mirovnom sporazumu, Aneks I, član 1, tačka a.
Vijeće sigurnosti je, potom, usvojilo rezoluciju kojom je IFOR zamijenjen SFOR-om, da bi kasnije, kao pravni sljedbenici bile snage EU i NATO-a, koje bi djelovale isključivo u skladu sa ranijim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a. To je potvrđeno i u Rezoluciji 1575, donesenoj u ovembru 2004. godine.
“Potvrđuje podršku vlastima Bosne i Hercegovine snagama EU-a i kontinuiranoj prisutnosti NATO-a te njihovu potvrdu da su oboje pravni sljedbenici SFOR-a za ispunjavanje svojih misija u svrhu Mirovnog sporazuma, njegovih Aneksa i dodataka i relevantnih rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i da mogu poduzeti potrebne radnje, uključujući korištenje sile, kako bi se osigurala usklađenost s Aneksima 1-A i 2 Mirovnog sporazuma i relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda”, navedeno je u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a.
Dakle, planovi koje je Milorad Dodik iznio u petak nakon sastanaka u sa šefom Delelacije EU u BiH Johannom Sattlerom i Operativni komandantom EU za Operaciju “Althea” generalpukovnikom Brajsom Hudetom, u suprotnosti su sa rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a i Dejtonskim sporazumom. Ali ni Sattler niti Hudet nisu reagirali. Prema informacijama Istrage iz diplomatskih krugova, Sattler je jedan od zagovornika Dodikove ideje da se o međunarodnim snagama u BiH, umjesto u UN-u, odlučuje u institucijama Evropske unije.
HDZ-ov ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda nastavlja sa blokadom finansiranja Općih izbora 2022. godine. Umjesto Budžeta za 2022. godinu, Bevanda je, kako saznaje Istraga, Sekretarijatu Vijeća ministara BiH dostavio nacrt “dokumenta okvirnog proračuna institucija BiH za razdoblje 2022. – 2024.”. U pitanju je, dakle, okvirni dokument, a ne nacrt budžeta za 2022. godinu što je preduslov da se Centralnoj izbornoj komisiji BiH obezbijedi novac za provođenje Općih izbora.
Dokument je, kako saznajemo, u utorak ujutro dostavljen Uredu za zakonodavstvo BiH i Sekretarijatu Vijeća miniostara BiH.
“Tačno je da se pro mora usvojiti okvirni budžet. Međutim, to sada znači da od budžeta za ovu godinu nema ništa do daljnjeg”, kazao je sagovornik Istrage iz Vijeća ministara BiH.
Dakle, sada prvo Vijeće ministara BiH mora usvojiti nacrt “okvirnog budžeta”. Nakon toga se institucijama BiH šalje na ocjenu i dopunu. Kada se prikupe svi relevantni stavovi, Ministarstvo finansija BiH tek tada počinje sa izradom budžeta za 2022. godinu u formi nacrta. Nakon toga dokument ide na Vijeće ministara, koje, nakon usvajanja nacrta, budžet šalje Predsjedništvu BiH. Predsjedništvo BiH, potom, utvrđuje prijedlog budžeta i upućuje ga Parlementarnoj skupštini BiH koja ga može usvojiti po hitnoj, skraćenoj ili redovnoj proceduri. To znači da BiH namjanje do sredine juna neće imati budžet, a samim tim ni Centralna izborna komisija BiH neće imati novac potreban za provedbu Općih izbora koji bi trebali biti održani u oktobru.
Bevanda je, podsjećamo, prošle sedmice blokirao usvajanje posebne odluke kojom bi se CIK-u iz akumuliranih sredstava iz prethodnih godina obezbijedilo 12 miliona maraka za provedbu izbora. Iako je u januaru pozvao CIK da zatraži “akumulirana sredstva”, Bevanda je kasnije kazao da su članovi CIK-a njegov akt “pogrešno razumjeli”.
Istovremeno, šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler lobira da OHR ne nametne odluku finansiranju Općih izbora 2022. godine.
U.S. Secretary of State Antony Blinken gives remarks during a 9/11 commemoration event to mark the 20th anniversary of the September 11, 2001 attacks, at the State Department in Washington, U.S., September 10, 2021. REUTERS/Evelyn Hockstein/Pool
“Čelnici HDZ-a Bosne i Hercegovine podrivaju demokratske procese u zemlji”, saopćio je američki državni sekretar Antony Blinken, nakon što su, pretnodno, vlasti SAD-a uvele sankcije predsjedniku Federacije BiH i članu HDZ-a BiH Marinku Čavari.
Osim Čavare, sankcije su uvedene i ministru zdravstva u Vladi Republike Srpske Alenu Šeraniću.
“Sjedinjene Države imenuju Marinka Čavaru i Alena Šeranića, od kojih su obojica opstruirali ili prijetili provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma i potkopali demokratske procese ili institucije Bosne i Hercegovine (BiH)”, navedeno je u saopćenju.
Blinken navodi da Šeranić i Čavara nastavljaju slijediti etnonacionalističke interese nauštrb mira, stabilnosti i prosperiteta svoje zemlje. Ove destabilizirajuće aktivnosti potkopavaju odabranu budućnost BiH u euroatlantskoj zajednici i sprječavaju zemlju i njene građane da ostvare svoj puni potencijal.
“BiH se suočava s najozbiljnijom krizom od 1995. godine, ograničena etnonacionalističkim političkim strankama koje podržavaju mreže pokrovitelja. Vladajuća koalicija u entitetu Republika Srpska (RS) kreće u uspostavljanje paralelnih struktura koje potkopavaju autoritet institucija na državnoj razini, a čelnici Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine onemogućuju demokratske procese u zemlji”, saopćio je Blinken.
Marinko Čavara i Alen Šeranić, navodi se dalje u saopćenju američkog državnog sekretara, imenovani su u skladu s Izvršnom naredbom 14033 i zato što su bili odgovorni ili sudionici, ili su bili izravno ili neizravno uključeni u radnje ili politike koje potkopavaju demokratske procese ili institucije na zapadnom Balkanu.
“Čavarino odbijanje da imenuje suce za popunjavanje upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu Federacije BiH (FBiH) blokiralo je funkciju Sudskog vijeća za vitalni nacionalni interes, tijela sudaca Ustavnog suda FBiH koje je amandmanima na Ustav FBiH 2002. godine osnovao Visoki predstavnik za BiH koja je namijenjena rješavanju ključnih pitanja koja su pokrenuli izaslanici u Domu naroda FBiH. To je spriječilo ključne reforme i ometalo demokratske procese ili institucije. Takvi propusti u upravljanju utječu na dobrobit, prosperitet i prava građana diljem FBiH”, navedeno je u saopćenju.
Šeranić je podržao napore da se stvori entitetska agencija RS za lijekove i medicinska sredstva koja će potkopati državnu Agenciju za lijekove i medicinska sredstva i predstavlja napad na ustavni poredak BiH. Sjedinjene Države snažno pozivaju vodstvo RS-a da poštuje Daytonski mirovni sporazum i vrati se na rad u okviru postojećih državnih institucija te da preokrene napore za stvaranje ilegalnih paralelnih institucija u RS-u.
Sjedinjene Države imenuju Marinka Čavaru i Alena Šeranića, od kojih su obojica opstruirali ili prijetili provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma i potkopali demokratske procese ili institucije Bosne i Hercegovine (BiH). Oni nastavljaju slijediti etnonacionalističke interese nauštrb mira, stabilnosti i prosperiteta svoje zemlje. Ove destabilizirajuće aktivnosti potkopavaju odabranu budućnost BiH u euroatlantskoj zajednici i sprječavaju zemlju i njene građane da ostvare svoj puni potencijal.
Lažnom Hrvatu iz Goražda Edimu Fejziću došao je kraj. Zbog sudskih procesa i kupovine glasova, on neće biti kandidat za Skupštinu Bosansko-podrinjskog kantona. Što, opet, znači da neće dobiti mandat delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. A zahvaljujući njegovom glasu, nakon Općih izbora 2018. godine, u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH izabran je Zlatko Miletić, jedini Hrvat u Klubu Hrvata Doma naroda BiH koji ne dolazi iz koalicije okupljene oko HDZ-a BiH.
“Apelujem na bošnjačke stranke da ne stavljaju Hrvate na kantonalne liste”, kazao je u utorak predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, obraćajući se medijima povodom skorog podnošenja kandidatskih listi.
Čega se to boji lider HDZ-a BiH? Već nekoliko puta smo se na ovom mjestu bavili suštinskim problemom funkcionisanja Federacije BiH – odnosno Klubom Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. Prije nego pređeno na same stranačke liste, ukratko ćemo se pozabaviti suštinom u vezi sa Domom naroda FBiH.
Odlukom Ustavnog suda BiH od 1. decembra 2016. godine po apelaciji Bože Ljubića “utvrđeno je da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”.
To je, dakle, bila obavezna odredba “jedan, jedan, jedan”, prema kojoj je svaki kanton, od njih deset, morao dati po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. U Ustavu FBiH je pisalo malo drugačije.
“Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva. Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, navedeno je u članu 8, poglavlje VI Ustava FBiH.
To je, znači, “neobavezan” raspored delegata po principu jedan-jedan-jedan o kojem se govori u dokumentu koji je na raspolaganju predstavnicima EU u BiH.
Šta bi to značilo u praksi?
Dom naroda FBiH sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih. Ova tabela ispod pokazuje kakav je raspored delegata bio prije nego je Ustavni sud BiH naredio brisanje dijelova Izbornog zakona BiH po apelaciji Bože Ljubića.
respored delegata prije presude u Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić
Ključna stvar u ovome je bila to što je, zapravo, pet kantona u kojima ne dominira HDZ BiH moglo izabrati šest delegata u Klub Hrvata. Prema Ustavu FBiH najmanje šest delegata u jednom klubu naroda potrebno je da bi se predložio predsjednik ili potpredsjednik FBiH koji, potom, ide na glasanje pred cijelim Domom naroda FBiH. Prije presude Ljubić, dakle, postojala je mogućnost da kantoni u kojima HDZ BiH nije dominantna stranka, izaberu potrebnih šest delegata u Klubu Hrvata, što bi značilo da Dragan Čović, faktički, ne bi mogao blokirati izbor Vlade FBiH.
No, nakon presude Ljubić, Ustavni sud BiH izbrisao je odredbe Izbornog zakona prema kojima je svaki kanton u FBiH morao dati po najmanje jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda. Kako bi se, pak, završio proces konstituisanja Doma naroda FBiH (o kojem ovisi i izbor deset delegata Bošnjaka i Hrvata u Dom naroda BiH), Centralna izborna komisija BiH u starom sazivu donijela je Uputstvo o rasporedu delegata u Dom naroda FBiH.
Uputstvo CIK-a o rasporedu mandata u DN FBiH
Kako se može vidjeti, ključna promjena koju je bivši saziv CIK-a nametnuo svojim Uputstvom desila se u Zeničko-dobojskom kantonu. Umjesto ranija dva delegata iz reda hrvatskog naroda, CIK je propisao da se iz tog Kantona bira samo jedan delegat. Istovremeno, Zapadnohercegovački kanton je “dobio” dodatnog, trećeg, delegata iz reda hrvatskog naroda. To znači da kantoni u kojima HDZ nije dominantna politička partija (TK, Ze-Do, USK, KS, BPK), u Dom naroda FBiH mogu delegirati svega pet delegata iz reda hrvatskog naroda, što je, u konačnici, nedovoljno za predlaganje predsjednika ili potpredsjednika FBiH, a samim tim i izbor Vlade FBiH.
Proteklih godina, a naročito tokom ovog mandata uvjerili smo se da, zapravo, kantonalni zastupnici, pored članova Predsjedništva BiH, direktno ili indirektno utiču na funkcionalnost Vlade Federacije, državnog parlamenta, Vijeća ministara BiH, a samim tim i na fiskalnu i sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine. Pokušat ćemo, ukratko, da pojasnimo o čemu se radi. Kantonalni zastupnici međusobno odlučuju o tome ko će određeni kanton predstavljati u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, odnosno ko će biti delegat u jednom od četiri kluba Doma naroda FBiH. Upravo ti delegati imaju presudnu ulogu prilikom imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije, koji, potom, direktno odlučuju ko će biti premijer Federacije BiH. Dakle, od kantonalnih zastupnika ovisi izbor Vlade Federacije. Dalje, delegati iz Doma naroda Federacije BiH direktno odlučuju o imenovanju deset delegata, pet Bošnjaka i pet Hrvata, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Opet da pojednostavimo, kantonalni zastupnici direktno odlučuju o popunjavanju dvije trećine državnog Doma naroda od kojeg, kasnije, izuzmemo li proces formiranje Vijeća ministara BiH, ovise svi zakoni i budući budžeti.
Dakle, ukoliko žele izbjeći HDZ-ove blokade prilikom formiranja Vlade FBiH, nužno je Draganu Čoviću oduzeti dvotrećinski kontrolni paket u Domu naroda FBiH. Ali stranačke liste će pokazati da li postoji zainteresiranost kod probosanskih stranaka.
USK: SDP i DF bez Hrvata za Skupštinu, POMAK i SDA imaju Hrvate na listama
Prema Uputstvu CIK-a, USK daje ukupno šest delegata u Dom naroda FBiH i to dva Bošnjaka, jednog Hrvata, dva Srbina i jednog iz reda ostalih. No, u ovom slučaju se držimo Hrvata. Većina kandidata Laburista Fikreta Abdića izjašnjavaju se kao Hrvati. Prema rezultatima iz 2018. godine, Laburisti su osvojili tri mjesta u Skupštini USK. Dvojica su se izjašnjavali kao Hrvati, tako da je ta stranka delegirala delegata u Klub Hrvata aktualnog saziva Doma naroda FBiH. Ukoliko i u budućem sazivu Skupštine bude isti omjer snaga, Abdićevi Labursti će izabrati Hrvata u Klub Hrvata Doma naroda FBiH, što znači da je to, faktički, glas za HDZ BiH. No, da vidimo šta nude druge političke partije. SDP BiH, prema još uvijek nepotvrđenim izbornim listama, neće imati Hrvata među kandidatima za Skupštinu USK. Razim Halkić ,koji se izjašnjava kao Hrvat, bit će nosilac liste za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. SDP se opredijelio da na svoju listu visoko pozicionira Srbina Mladena Lonića koji bi mogao ući u Dom naroda FBiH. No, to za HDZ-ove blokade ne znači ništa. DF, također, nema nijednog Hrvata u USK. No, SDA bi, prema nepotvrđenim listama, na broju 8 za Skupštinu USK trebao imati Ines Delić, Hrvaticu iz Zagreba koja se udala u Bihać. SDA je 2018. godine osvojila devet mandata, što znači da bi Ines Delić, ukoliko ne bude dodatnih pomijeranja na listama, mogla ući u Skuptinu USK. Za razliku od SDA, NES na svojim listama nema Hrvata.
Maja Uremović
POMAK bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića bi, prema informacijama Istrage, mogao bi na svoju kantonalnu listu visoko pozicionirati doktoricu Maju Uremović koja je, također, Hrvatica. Ukoliko bi prošle Ines Delić i Maja Uremović bile izabrane u Skupštinu USK, to znači da bi Laburisti Fikreta Abdića, barem kroz žrijeb, mogli ostati bez mjesta u Domu naroda FBiH. A ukoliko bi jedna od njih dvije bile izabrane, to bi značilo da u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH iz USK-a imamo probosanski orjentiranog Hrvata.
SBK: DF, SDP i Fuad Kasumović kandidirali Hrvate, SDA i NiP – ne
Srednjobosanski kanton daje šest delegata u Dom naroda FBiH. U pitanju su tri Hrvata, te po jedan Bošnjak, Srbin i ostali. Prema rezultatima iz 2018. godine, HDZ BiH ima 10 zastupnika. Probosanske stranke imaju 20 zastupnika. Sa četiri Hrvata, od ukupno 20, sigurno bi dobili jedno mjesto u Domu naroda FBiH. No, prema preliminarnim podacima, samo tri Hrvata iz tzv. probosanskih stranaka imaju šanse da uđu u Skupštinu SBK. Unatoč protivljenju većeg dijela stranke, četvrta na listi SDP-a BiH bit će Anita Markanović. Na Općim izborima 2018. godine SDP je osvojo pet mandata. Ukoliko ponove isti rezultat, Anita Markanović će, vjerovatno, biti izabrana u Skupštinu SBK. Pod uslovom da rukovodstvo potvrdi njenu kandidaturu. Demokratska fronta će kandidirati Željku Matković. Ona je na drugom mjestu kantonalne liste. Upravo dvoje zastupnika DF-a izabrano je u Skupštinu SBK na izborima 2018. godine. Predsjednik Hrvatske stranke Božo Skopljaković u SBK će koalirati sa BH Inicijativom Fuada Kasumovića. Prema informacijama Istrage, Skopljaković bi trebao biti nosilac liste za Skupštinu SBK. Ukoliko prođe, a bivša stranka Fuada Kasumovića je imala jednog zastupnika u Skupštini, to znači da bi bilo najmanje troje zastupnika hrvatske nacionalnosti koji nisu pod kontrolom HDZ-a. Čak i ako HDZ ponovi isti resultat i osvoji 10 mandata, to znači da će ta stranka iz SBK sigurno moći izabrati dva delegata Hrvata u Dom naroda FBiH. Treći delegat bi se birao žrijebom, što znači da probosanske stranke, i praktično, mogu imati jednog delegata iz reda Hrvata SBK u Domu naroda FBiH. Naravno, Željka Matković, Božo Skopljaković i Anita Markanović prethodno moraju biti izabrani u Skupštinu SBK. SDA i Narod i Pravda, prema preliminarnim listama, nemaju nijednog kandidata iz reda hrvatskog naroda.
Kanton Sarajevo – neupitan izbor probosanskog Hrvata
Skupština Kantona Sarajevo u Dom naroda FBiH delegira devet delegata, od čega su tri Bošnjaka, tri Srbina, dva iz reda ostalih i jednog Hrvata. Narod i Pravda na svojoj listi za Skupštinu KS ima Hrvaticu Danijelu Kristić. DF je na drugo mjesto pozicionirao Marijelu Margetu Hašimbegović koja je, rakođer, Hrvatica. To znači da će jedna od ove dvije kandidatkinje biti izabrane u Skuštinu KS, a samim tim jedna od njih prolazi u Dom naroda Federacije BiH. SDA u KS nije kandidovala Hrvata, dok je ni u vrhu liste SDP-a za Skuptinu KS nema Hrvata.
Ze-Do: SDP, DF i SDA u borbi protiv HDZ-a
Zeničko-dobojski kanton daje šest delegata u Dom naroda FBiH. Troje je Bošnjaka, te po jedan Srbin, Hrvat i ostali. HDZ BiH u Skupštini Ze-Do ima tri mandata. Da bi se izbjegao izbor HDZ-ovog zastupnika iz Skupštine Ze-Do u Dom naroda FBiH, nužno je da u tom Kantonu probosanske stranke izaberu četiri zastupnika iz reda Hrvata. DF je za Skupštinu Ze-Do predložio Hrvaticu Suzanu Pandžu koja će biti druga na listi. SDA planira da predloži Mirelu Mateša Bukvu. No, prema informacijama Istrage, ona je tek ioza desetog mjesta na preliminarnoj listi SDA. Ukoliko ne bi bila “unaprijeđena”, teško da bi mogla biti izabrana u Skupštinu Ze-Do u kojoj SDA trenutno ima jedanaest zastupnika. SDP BiH će na svojoj listi, vjerovatno, imati Vedrana Kasera koji je Hrvat. Čak i ako druge stranke ne budu imale kandidate iz reda Hrvata, postoji mogućnost da se, najmanje kroz žrijeb, u Dom naroda FBiH izabere Hrvat koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH. To bi već bio četvrti delegat u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH.
Tuzlanski kanton – DF kandidirao Hrvata
Prema Uputstvu CIK-a, Tuzlanski kanton u Dom naroda FBiH delegira osam delegata. U pitanju su tri Bošnjaka, dva Srbina, dva iz reda ostalih i jedan Hrvat. HDZ BiH u TK nema nijednog zastupnika. To znači da bi izbor bilo kojeg Hrvata iz bilo koje stranke u Skupštinu TK značio da će taj delegat predstavljati Hrvate iz TK u Domu naroda FBiH. Na listi DF-a, pod rednim brojem tri, nalazi se Boris Krešić koji je delegat i u aktualnom sazivu Doma naroda FBiH. Na petom mjestu SDP-ove liste nalazi se Vedrana Petrović, koja je također Hrvatica. SDA na svojoj listi nema Hrvata.
BPK – Nema više Fejzića, SDP u potrazi za Hrvatom
Iz Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona delegiraju se tri delegata u Dom naroda FBiH, jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat. Hrvatsko mjesto do sada je popunjavao Edim Fejzić, ali on više nema pravo na kandidaturu. SDA i DF na svojim kandonalnim listama nemaju Hrvata, dok su nam u goraždanskom SDP-u potrvdili da će oni poduzeti sve da na svojoj listi imaju barem jednog Hrvata koji bi, nakon izbora u kantonalnu skupštinu, po automatizmu bio izabran u Dom naroda FBiH:
Ukoliko svi navedeni kandidati budu izabrani u kantonalne skupštine, a postoji realna i objektivna mogućnost, HDZ BiH bi mogao ostati bez dvotrećinske većine u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. To bi značilo da ta stranka više ne može blokirati formiranje vlasti u Federaciji BiH.
“Mogu l’ dobit’ čašu vode”, reći će Zlatko Lagumdžija u studiju Federalne televizije prije nego što će odlučiti da prekine intervju u Dnevniku D.
Tadašnjem lideru SDP-a BiH pozlilo je od pitanja urednice Antonija Avram koja je insistirala na tome da joj Lagumdžija objasni zbog čega njegova stranka, sa SNSD-om Milorada Dodika mijenja Zakon o sukobu interesa.
Nakon što se zaliječio, Lagumdžija je nastavio istim putem. Tačno godinu kasnije, u Službenom listu Bosne i Hercegovine objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH.
“U Zakonu o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH”, br. 16/02, 14/03, 12/04, 63/08 i 18/12) u članu 10. stav 4. i članu 12. riječi: “Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine” u određenom padežu zamjenjuju se riječima: “Komisija za odlučivanje o sukobu interesa” u odgovarajućem padežu”, piše u članu Zakona koji je stupio na snagu 5. novembra 2013. godine.
Zakon su potpisali Denis Bećirović i Dragan Čović. Prvi je bio SDP-ov kadar na poziciji predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštinen BiH, a drugi je bio predsjedatelj Doma naroda. BiH. Obojica su, u Bećirović i Čović, glasali za izmjene ovog Zakona,kojim su Centralnoj izbornoj komisiji BiH oduzete ovlasti za utvrđivanje sukoba interesa. Međutim, u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH ostala je odredba koja je predviđala da CIK utvrđuje sukob interesa.
“Centralna izborna komisija BiH odlučuje da li neko stanje, postupak ili radnja predstavljaju kršenje odredaba ovog Zakona”, navedeno je u članu 13 federalno Zakona koji reguliše pitanje sukoba interesa.
Zakon o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH
Ova odredba se, ipak, nije mogla primjenjivati, jer je državnim Zakonom, koji je usvojila koalicija SDP-HDZ-SNSD, CIK-u oduzeto to pravo. Na državom nivou u međuvremenu je formirana komisija koja je dobila ovlasti da odlučuje o sukobu interesa. Republika Srpska imala je svoju Komisiju od 2008. godine. No, na novu Federacije BIH nikada nije izmijenjen Zakon, pa, slijedom toga, nije mogla biti uspostavljena ni komisija koja bi utvrđivala sukob interesa. Od 2013. godine Vlada Federacije BiH (mandati premijera Nermina Nikšića i Fadila Novalića) nije predložila Parlamentu FBiH izmjene Zakona. Nevladine organizacije koje se bave ovim pitanjima bile su pripremile određene izmjene federalnog Zakona, ali ministar pravde FBiH Mato Jozić (HDZ) nikada te izmjene nije stavio stavio na sjednicu Vlade FBiH. Prema prijedlogu u čijoj su izradi učestvovali i predstavnici međunarodne zajednice, predviđeno je osnivanje Komisije na nivou Federacije BiH.
Federalni Zakon koji je u ladici Mate Jozića
Prema ovom prijedlogu, kako se može vidjeti, pnosioci javne funkcije ne mogu biti članovi Komisije za odlučivanje o sukobu interesa. Ali, kako smo već naveli, ovaj dokument federalni ministar pravde Mato Jozić nikada nije uputio prema Vladi, niti je premijer FBiH Fadil Novalić (SDA) iskoristio svoje ovlasti da on na sjednici Vlade delegira ovu tačku dnevnog reda.
Na scenu, zbog toga, stupaju Elmedin Konaković (NiP) i Irfan Čengić (SDP). Oni u decembru 2020. godine upućuju u parlamentarnu proceduru Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sukobu interesa u organima vlasti FBiH. Oni predlažu formiranje Komisije za utvrđivanje sukoba interesa, ali predviđaju da zastupnici i delegati, dakle, nosioci javnih funkcija, odlučuju sami o sebi.
Komisiju za sprecavanje sukoba interesa parlamenta FBiH (u darjem tekstu: Komisija) imenuje Parlament Federacije BiH. Komisija broji 12 članova, od dega 6 članova imenuje predstavnidki dom i 6 članova imenuje Dom naroda. Članovi Komisije se biraju proporcionalnim modelom, odnosno jedan zastupnik/delegat može glasati samo za jednog kandidata.Za članove Komisije ispred Predstavničkog doma izabrani su kandidati sa najvećim brojem glasova, najmanje jedan član mora dolaziti iz reda opozicionih stranaka”, predvidjeli su Konaković i Čengić.
To bi značilo da nosioci javnih funkcija odlučuju sami o sebi ili o svojim stranačkim kolegama. Ove izmjene usvojene su u formi nacrta, ali prijedlog do danas nije usvojen. U međuvremenu su se Konaković i Čengić predomislili, pa 22. juna ove godine u parlamentarnu proceduru upućuju novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa u organima vlasti u FBiH. Sada, pak, četiri mjeseca prije izbora predlažu da nosioci javnih funkcija ne mogu biti članovi Komisije za utvrđivanje sukoba interesa.
Istovremeno, Narod i Pravda, SDP i Naša stranka u februaru ove godine u proceduru upućuju i Zakon o prevenciji i suzbijanju korupcijeu Kantonu Sarajevo. Predlažu da o sukobu interesa u Kantonu Sarajevu odlučuje Komisija kojom bi predsjedavao šef Ureda za borbu protiv korupcije, koji, pak, po Uredbi, odgovara – Vladi KS.
Iako NiP, SDP i NS, sa svojim partnerima u Kantonu Sarajevu imaju potrebnu skupštinsku većinu, ni ovaj kantonalni zakon nije usvojen, ali, zato, Čengić i Konaković uputili u proceduru federalni zakon.
Upravo zbog svega navedenog, u Federaciji BiH ne postoji organ koji će utvrđivati sukob interesa.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
.jfif)
