Istrage

Dodikova sudbina u njegovim je rukama: Dragan Lukač – čovjek koji je otkazivao poslušnost režimima kojima je služio

Bio je april 2019. godine kada je zamjenik direktora CIA-e stigao u Sarajevo. Od svojih je domaćina Vaughn Bishop tražio da mu osiguraju jedan susret “u četiri oka”. Dragan Lukač je pristao. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske sa zamjenikom direktora CIA-e nasamo je razgovarao nekih 45 minuta.

„Razgovarali smo o zajedničkoj saradnji i razmjeni informacije i svemu drugom što je bitno kada su u pitanju najveći izazovi u BiH po pitanju migrantske krize, borbi protiv terorizma, kao i organizovanog kriminaliteta. Mislim da smo se veoma dobro razumjeli i usaglasili, tako da nastavljamo dalju saradnju u cilju zaštite građana u BiH i njihove imovine“, izjavio je nakon sastanka ministar Lukač.

Lukač nakon sastanka sa zamjenikom direktora CIA-e

Tada se još nije znalo da je Lukač imao susret “u četiri oka” sa Bishopom. Nije se znalo ni da je ministar unutrašnjih poslova prije toga nekoliko puta bio u Americi.

Dvije godine nakon sarajevskog susreta, Dragan Lukač postepeno otkazuje poslušnost Miloradu Dodiku. Septembar je 2021. godine. Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske pozvao je u svoju kancelariju inspektore od povjerenja i predao im naredbe za pretres Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske.

“Rekao im je da se radi o povjerljivoj akciji za koju ne zna direktor Policije RS Siniša Kostrešević”, prepričava sadržaj razgovora sgovornik Istrage.

Kostrešević je, uistinu, posljednji saznao za pretres u Insitutu za javno zdravstvo. Direktor Policije RS je lični izbor Milorada Dodika i već mjesecima tinja sukob na relaciji Lukač-Kostrešević. No, vratimo se pretresu u Institutu. Prije nego su policajci, po Lukačevim uputama, krenuli u Institut, lider SNSD-a Milorad Dodik zvao je Miodraga Bajića, zamjenik Republičkog javnog tužioca i Specijalnog tužioca Posebnog odjeljenja za suzbijanje korupcije, organizovanog najtežih oblika kriminala. Bajić nije odgovarao na telefonske pozive, a Lukačevi policajci proveli su akciju. Na osnovu Bajićeve naredbe, uhapšen je direktor Instituta za javno zdravstvo Branislav Zeljković. Milorad Dodik nije krio razočarenje.

“Ako bih išta mogao tome da prigovorim, onda bi to bilo zašto baš na današnji dan, zašto to nisu juče uradili ili sutra”, rekao je Dodik aludirajući na to da se danas obilježava Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.

Predsjedniku SNSD-a zasmetalo je što je akcija uopće provedena. Unaprijed je najavljivao propast.

“Ukoliko se dogodi da ono što oni navode da je inkriminisana radnja sutra u sudu ne bude potvrđeno, onda je to još jedan promašaj i skrnavljenje sistema pravosuđa”, rekao je Dodik.

Nekoliko dana nakon akcije Institut, pripadnici MUP-a RS proveli su novu akciju. U banjalučkom stanu direktora UKC Banja Luka Vlade Đajića uhapšen je pripadnik kavačkog klana Alen Škrijelj. Dva mjeseca ranije, pripadnik drugog klana, škaljarskog, uhapšen je u Banja Luci. Sa Milošom Božovićem uhapšeni su policijski inspektori Mladen Milovanović, Predrag Vatreš i Gorana Rečević. Svi oni su bili kadrovi bliski direktoru Policije Siniši Kostreševiću. Prema pisanju banjalučkih medija za akciju je znao samo – ministar Dragan Lukač.

Od juna do početka oktobra, MUP RS-a je, u saradnji sa specijalnim tužiocem Miodragom Bajićem, proveo ukupno četiri akcije. Sve četiri su bile usmjerene protiv kadrova bliskih Miloradu Dodiku. Posljednja u nizu takvih akcija je hapšenje direktora bolnice u Doboju. Mladen Gajić se sumnjiči da je zloupotrebio položaj i ovlaštenja prilikom nabavke medicinske zaštitne opreme tokom pandemije za potrebe dobojske bolnice.

“Lice M.G. se sumnjiči da je obavljajući funkciju direktora JZU bolnice Sv. Apostol Luka u Doboju tokom prošle godine počinio KD ‘Zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja’ sa licem S.M. (koje je u pritvoru) prilikom postupka nabavke medicinske zaštitne opreme (odijela, maski i rukavica) za potrebe bolnice u Doboju”, navodi se u saopštenju policije.

Da je Dragan Lukač čovjek sklon rušenju ražima kojem je služio, dokazuju događaju iz malo dalje prošlosti. Godina je 1997. i Biljana Plavšić je, potpomogunuta zapadnim silama, digla pobunu protiv tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske bliskom Radovanu Karadžiću.

Lukač tokom “pobune” bio uz Biljanu Plavšić

Ključna “bitka” je bila bitka za MUP kojim je rukovodio ministar Dragan Kijac, inače protivnik Biljane Plavšić i Milorada Dodika. Dragan Lukač je bio šef Specijalne policije i odlučio je otkazati poslušnost ministru. Upravo su Lukačeve snage odigrale najbitniju ulogu u zauzimanju zgrade MUP-a.

Ti događaji će kasnije odrediti karijeru Dragana Lukača, policajca koji je otkazivao poslušnost režimima kojima je služio.

Probubalo s vihorom: Sud odbio tužbu Čamparine savjetnice, utvrđeno da je Mirela Bubalo, uz konsultacije s ministrom, slala anonimne prijave

Istraga.ba nije oklevetala Mirelu Bubalo. Općinski sud u Sarajevu odbio je tužbu savjetnice federalnog ministra unutrašnjih poslova Aljoše Čampare te joj naložio da tuženima (Istraga.ba) isplati skoro 2300 maraka sudskih troškova. Presuda nije pravosnažna. Savjetnica Bubalo sada ima pravo žalbe.

presuda Općinskog suda: odbija se tužba Mirele Bubalo

A evo o čemu se radilo. Prije godinu, Istraga.ba je objavila tekst u kojem smo ustvrdili da je savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova FBiH podnosila anonimne prijave protiv direktora OSA-e Osmana Mehmedagića i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca. Nakon što bi zaprimila prijavu “anonimnih pošiljalaca”, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić bi odmah predmet dala u nadležnost tužioca Olega Čavke, inače prijatelja Dubravka Čampare, brata federalnog ministra Aljoše Čampare. Uslijedila bi, potom, medijska hajka na portalima Avaza, RTRS-a, ATV-a i Pressmedie. No, u jednom slučaju Bubalo je razotkrila kompletnu shemu ovih tajnih operacija.

“Dobro vam veče. U večerašnjem dnevniku gledajte: kako SDA preko Obavještajno bezbjednosne agencije prisluškuje svoje neistomišljenike. RTRS u posjedu krivične prijave protiv direktora OBA-e Osmana Mehmedagića”, bile su prve rečenice izgovorene u centralnom dnevniku Radio televizije Republike Srpske emitovanom u 10. septembra 2020. godine.

U prilogu koji je uslijedio novinari Dodikovog javnog servisa detaljno su se pozabavili navodima iz krivične prijave koja je pristigla Tužilaštvu BiH, a koju su, tako piše u priloženom dokumentu, napisali nezadovoljni uposlenici OSA-e. Osim  direktora OSA-e, u prijavi se pominje još i predsjednik Suda BiH Ranko Debevec.

“Debevec i Mehmedagić pokušali su u Direkciji za koordinaciju  policijskih tijela BiH zaustaviti slanje dopisa Tužilaštva BiH prema INTERPOLU, vezanog za imovinu ili identitet Debeveca u Španiji”, jedna je od rečenica iz anonimne prijave koja je “ekskluzivno” ustupljena RTRS-u.

Ova anonimna prijava RTRS-u je dostavljena samo dan nakon što je Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, optužio predsjednika Suda BiH da je korumpiran i da ima špansko državljanstvo. RTRS tvrdi da je prijava u Tužilaštvo BiH stigla 31. avgusta.

Istraga.ba tada je objavila da je ovu anonimnu prijavu poslala Mirela Bubalo, savjetnica federalnog ministra unutrašnjih poslova. Ona je sve negirala, zaprijetila je tužbama svim medijima koji su prenijeli našu priču i na kraju je podnijela krivičnu prijavu Tužilašvu BiH. Predmet je preuzeo državni tužilac Oleg Čavka koji je, ubrzo, optužio direktora OSA-e, zbog nezakonitog izuzimanja snimaka iz BH Pošte. Sud BiH je oslobodio Osmana Mehmedagića svih optužbi, a postupajući sudija Branko Perić je, prilikom objave oslobađajuće presude, kazao da je na Sud vršen pritisak, ali da oni nisu poklekli.

Istovremeno, Mirela Bubalo se obratila Općinskom sudu u Sarajevu, ističući da je ugroženo njeno pravo na privatnost. Evo šta je Mirela Bubalo izjavila prilikom saslušanja na jednom od ročišta.

Pitanje (zastupnik Istrage):  Da li ste imali ikakve veze sa ovom anonimnom prijavom prije događaja koji su opisani u spornom tekstu?

Odgovor Mirele Bubalo: Na suđenju ranijem sam objasnila okolnosti, te anonimne prijave sam zaprimila od uposlenika OSA-e, nisam ih imenovala tada, ne znam ni sada. Nisam pitala, a oni se nisu predstavljali. To je bilo ispred poslovnih prostorija kad su  me presrela dva lica, nisu me pozvali uopšte, nego ispred zgrade se desilo presretanje. Ja sam ih viđala i prepoznala likom, jer ulazimo i izlazimo iz iste zgrade i oni su rekli da su ohrabreni ponašanjem ministra Čampare i svemu onom što iznosi u javnosti i da su upoznati o nizu nepravilnosti unutar sigurnosne agencije (OSA-e) i da bi željeli, ako sam u mogućnosti, da to predam ili ministru ili na poštu, jer su se oni bojali, jer su pod stalnim kontrolama. Koverte nisu bile zatvorene, letimice sam pogledala, bilo je više strana, vidjela sam da se u njima ne nalazi ništa osim teksta, nije mi bilo poznato iz sadržaja te prijave, nisam znala o čemu se radi i nije imalo logike da je preuzmem. Uzela sam koverte, uputila sam se svojoj kući sa kovertama. Svratila sam do svoje prijateljice, rekla šta mi se dogodilo, konsultovala sam ministra (Aljošu Čamparu)  telefonom, rekao mi je da predam na poštu, pa nek istražni organi utvrđuju navode, ima svako pravo da preda prijavu”

Postupajući sudija je, tokom ročišta, upita Mirelu Bubalo da li joj je bilo čudno da prvi čovjek policije Federacije kaže da se podnesu prijave, bez predhotnog provjeravanja.

“Nije mi bilo čudno, jer organi treba da provjeravaju i utvrđuju, a ne on. On nije želio da zna. Ja nisam predala to na poštu”, kazala je Bubalo.

Kako bi prikrila sebe, Bubalo je angažirala prijateljicu Aminu Ohranović. Prema njenom svjedočenju, Bubalo uopće nije imala isprintane prijave.

“Mislim da sam ja dana 27.8. 2020. godine oko 00,30 sati imala poziv od prijateljice Mirele Bubalo, kao i poruku da se javim jer joj nešto trebam. Pitala me da  isprintam nešto i zapakujem kod sebe na poslu. Ja sam joj rekla da ne mogu, jer imam obaveza”, kazala je Ohranović prilikom saslušanja u FUP-u.

Istog dana, oko podne Mirela Bubalo je došla u stan svoje prijateljice i rekla joj da ima neke koverte koje treba predati u poštu.

“Te koverte Mirela je nosila u svojoj torbi i izvadila ih je kod mene u stanu. Vidjela sam da ima više koverata formata A4, koje su bile zalijepljene,  zapakovane i na njima su ručno napisane adrese nekih institucija i to Tužilaštvo, SIPA, a ostalo nisam vidjela. Rekla mi je da nju prate te da nije pametno da nju vide da predaje neke koverte u poštu, te me je zamolila da ja predam u poštu na Trgu solidarnosti”, ispričala je Ohranovićeva, te potvrdila da joj je novac za “poštarinu” dala Mirela Bubalo.

Kada je priča dospjela u javnost, ministar Aljoša Čampara je tješio Aminu Ohranović.

“Pozvala sam Mirelu i pitala zašto se ovo dovodi u vezu sa mnom, a ona je rekla da je to super, jer sam ja na taj način amnestirana, jer je “njima” u interesu da to bude Mirela Bubalo. Ja sam tu nevažna. Nakon toga zvao me Aljoša Čampara na moj telefon i rekao mi da se ne sekiram, jer meni ovaj tekst ide u prilog”, izjavila je Amina Ohranović.

Čamparina savjetnica Bubalo kasnije će biti nagrađena radnim mjestom u državnoj službu FMUP-a. No, kako joj je mala plaća, ona je zamrznula svoje radno mjesto i vratila se na poziciju savjetnice.

Na sastanku sa njemačkim zvaničnicima: Zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić zagovarao odlazak EUFOR-a

Zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić zagovarao je odlazak snaga EUFOR-a iz Bosne i Hercegovine. Svoje stavove Krešić je saopćio 30. septembra na sastanku sa parlamentarnim državnim sekretarom Saveznog ministarstva odbrane SR Njemačke Thomasom Silberhornom koji je nedavno boravio u BiH.

“Nakon iskazane dobrodošlice zamjenik je tijekom svog obraćanja upoznao gospodina Siberhorna i sa političkom situacijom u BiH i to da je trenutno kriza vlasti vezana za neusvajanje Izbornog zakona, da je osnovni problem političko Sarajevo koje nema potrebe za razumijevanje Bihaća,Mostara, Tuzle, Trebinja itd i da bi bilo najbolje da multinacionalne snage EUFOR-a, odnosno ALTHEA više nisu prisutne u BiH, jer bi to pokazalo da BiH može samostalno da ide ka euroatlanskim integracijama”, navedeno je u zabilješci sačinjenoj nakon sastanka.

Istraga je u petak zatražila dodatni komentar od zamjenika ministra odbrane BiH Mije Krešića. On potvrđuje da je razgovarao o odlasku EUFOR-a, ali stvari sada stavlja u drugi kontekst.

“Tijekom susreta i razgovora s parlamentarnim državnim tajnikom Saveznog ministarstva obrane Savezne Republike Njemačke Thomasom Silberhornom i njegovim suradnicima razgovarali smo  o više tema. Svakako između ostalog spomenuta je i tema EUFOR-a i produljenja mandata operacije ALTHEA. Tom prigodom u kontekstu političko-sigurnosnih prilika u BiH iznio sam svoj stav  kako bih bio sretan da nema potrebe za produljenjem mandata operacije ALTHEA jer bi to značilo da je BiH uradila neophodne strukturalne reforme, da smo usuglasili političke stavove unutar BiH, da je na snazi puna primjena konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i da su političke i sigurnosne prilike u našoj
domovini takve da smo spremni za članstvo u EU i NATO.Danas smo još uvijek, nažalost, daleko od takvih procesa i zbog toga je nastavak operacija misije EUFOR važna jer imamo istinskog partnera u postizanju kolektivne sigurnosti koja je važna na našem prostoru, ali i u procesu unapređenja našeg obrambenog sustava i izgradnje kapaciteta Oružanih snaga BiH”, kazao je Mijo Krešić za Istragu.

Na web stranici Ministarstva obrane BiH piše da se zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić 30. septembra susreo sa parlamentarnim državnim sekretarom Saveznog ministarstva odbrane SR Njemačke Thomasom Silberhornom.

“Gosti su upoznati i o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini i procesu evropskih i euroatlantskih integracija, kao i o unutrašnjim političkim refleksijama vezanim za navedene teme unutar naše zemlje. Sagovornici su razmijenili mišljenja i o prisutnim sigurnosnim, ekonomskim i drugim izazovima sa kojima se susreće ne samo Bosna i Hercegovina, već i ostale zemlje regiona, a tiču se ilegalnih migracija, tradicionalnih oblika kriminala, kao i povratka državljana regiona sa stranih ratišta”, navedeno je u saopćenju Ministarstva odbrane BiH.

Odlazak međunarodnih vojnih snaga stav je i zvaničnika Republike Srpske okupljenih oko člana Predsjedništva BiH i lidera SNSD-a Milorada Dodika. U martu ove godine Narodna skupština RS-a je zatražila odlazak pripadnika EUFOR-a iz BiH.

“Narodna skupština RS-a konstatira da nakon 25 godina od uspostavljanja mira u BiH nije bilo sukoba niti su oni mogući, prestaje potreba i za vojnim dijelom misije po Aneksu 1 A Daytonskog sporazuma. To potvrđuje i činjenica da je od prvobitnih 60 tisuća vojnika misije IFOR, koje je mijenjala ime u SFOR, već godinama u BiH samo ograničeni kontingent europske misije EUFOR sa 600 vojnika”, navedeno je u zaključcima Narodne skupštine Republike Srpske.

Inače, proteklog ljeta su se pojavile informacije da postoji mogućnost da Ruska Federacija blokira produženje mandata EUFOR-a u BiH koji ističe u novembru. Za njegovo produženje potrebna je rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a u kojem Moskva može iskoristiti veto da blokira ovu odluku. U okviru EUFOR-ove Althea mirovne misije u BiH trenutno se nalazi 600 vojnika iz 19 država.

“Može se očekivati da će Moskva raditi sve što može da izazove konfuziju i nestabilnost na Balkanu, uključujući i to da blokira produženje mandata EUFOR-a. Pretpostavljam da će Evropljani i Amerikanci pronaći način da to zaobiđu”, rekao je u avgustu za Al Jazeera Balkans Daniel Serwer, profesor na Johns Hopkins Univerzitetu i jedan od pregovarača Dejtonskog sporazuma.

Još u junu Ambasada Ruske Federacije u Sarajevu je saopćila da će produženje mandata EUFOT-u ovisiti o tome da li će imenovanje visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta biti razmatrano pred Vijećem sigurnosti UN-a.

“Pažljivo pratimo razvoj situacije i analiziramo je. Ovisno o rezultatima ove analize, razradit će se i naš stav u vezi s produženjem operacije Althea u BiH. Pozivamo partnere da se suzdrže od konfrontacionih pristupa i vrate se konstruktivnoj saradnji”, naveli su iz tada iz Ambadsade Ruske Federacije u Sarajevu u izjavi za portal klix.

Nekoliko puta smo objavljivali na Istraga.ba da čelnici HDZ-a zagovaraju stavove Ruske Federacije. Dragan Čović, lider HDZ-a BiH i stranački šef zamjenika ministra odbrane Mije Krešića, kazao je ruskim medijima da je na njegovu žalost uticaj Ruske Federacije u BiH mali.

Podsjetimo, zamjenik ministra odbrane BiH Mijo Krešić prošle je sedmice negodovao i zbog “odgađanja” vježbe Oružanih snaga BiH i Srbije.

Podsjetimo, Ministarstvo odbrane BiH prošle je sedmice odložilo održavanje vježbe koja je trebala biti na Manjači. Ministar odbrane BiH Sifet Podžić je kazao da je vježba odgođena zbog loše epidemiološke situacije. No, Istraga je objavila da su stvarni ralozi to što je Srbija u BiH namjerava poslati pripadnike dvije specijalne brigade, 63. padrobranske iz Niša i 72. brigade za specijalne operacije. Da je Srbija namjeravala poslati vojnike iz tih jedinica potvrdio je i ministar Podžić u emisiji Pressing na N1 televiziji.

Evropski sud za ljudska prava presudio: Bh. radnici su bili robovi u Azerbejdžanu!

Evropski sud za ljudska prava u Strazburu presudio je četvrtak u korist 33 bh. državljanina koji su podnijeli tužbu protiv Azerbejdžana, navodeći da su žrtve trgovine ljudima i da ova država nije poduzela ništa da istraži krivična djela koja su prema njima počinjena.

U pitanju su radnici koji su, preko firme bh. firme “SerbAz”, od 2006. do 2009. godine radili u Azerbejdžanu na velikim građevinskim projektima. Ovi radnici su, zapravo, imali status robova. Jedan od njih je Seudin Zoletić, radnik iz Živinica koji je i podnosilac ove tužbe Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

“Bili smo u jako teškoj situaciji. Bez novca. Bez hrane, Bez ičega“,  govorio je Zoletić u svojoj ispovijesti novinarima.

Mnogi radnici, kako je Zoletić ispričao novinarima u dokumentarnom filmu “Izgradnja Bakua: Ropstvo u srcu Azerbejdžana”, živjeli su u lošim uslovima, radeći po 12 sati dnevno. Neki su i pretučeni, a jedan je radnik preminuo na njegovim rukama.

Na ovim projektima je bilo angažovano oko 700 radnika iz BiH, Srbije i Makedonije. Bh. državljani, njih 33 sa Zoletićem na čelu, tužili su Azerbejdžan. Sud u Strazburu je u četvrtak presudio u njihovu korist i naložio da im da se isplati po 5000 eura nematerijalne štete, dok je odštetni zahtjev za materijalnu štetu – odbijen.

“Sud je uzeo u obzir opći opis radnih i životnih uvjeta navedenih u parničnom zahtjevu podnositelja zahtjeva, kao i dodatni materijal na koji su se oslanjali pred domaćim sudovima i Sudom. Tačnije, pozvali su se na izvještaj (“ASTRA” izvješće) od 27. studenog 2009. koji su pripremile tri nevladine organizacije iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u suradnji s Azerbajdžanskim migracijskim centrom (“AMC”). Ovaj izvještaj pruža detaljniji prikaz navoda koji se odnose na postupanje prema radnicima od strane Serbaza i sadrži dodatne informacije o potencijalnoj situaciji prisilnog ili obveznog rada i trgovine ljudima”, navedeno je u odluci Evropskog suda za ljudska prava.

Nadalje, navodi Sud, bila su prisutna i tri sastavna elementa trgovine ljudima.

“Činjenica da su podnositelji zahtjeva bili regrutirani u Bosni i Hercegovini, da ih je grupa dovela u Azerbajdžan od strane privatne tvrtke i da su se zajedno nastanili u za to predviđenom smještaju, koji navodno nisu mogli napustiti bez dopuštenja poslodavca”, navedeno je u presudi.

Tužilaštvo BiH je, podsjećamo, u julu 2014. godine podiglo optužnicu protiv bh- državljanina Bože Vučenovića, vlasnika firme “SerbAz”, i njegovih saradnika.

“Sud Bosne i Hercegovine je dana, 07. jula 2014. potvrdio optužnicu kojom se optuženi Božo Vučenović tereti za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima i krivičnim djelom pranje novca, a optuženi: Rade Ljubičić, Saša Lipovac, Safet Turanović, Rasim Turanović, Nenad Tatić, Slaviša Kojić, Zoran Dmitrović, Zoran Kalajdžić, Novak Ćirić, Nedeljko Vučenović i Miroslav Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom trgovina ljudima, a optuženi Milan Vučenović za krivično djelo organizirani kriminal u vezi sa krivičnim djelom pranje novca”, navedeno je na stranici Suda BiH.

Glevni optuženi su, pravosnažnom presudom iz aprila ove godine, oslobođeni odgovornosti.

Isti sud, Sud BiH, pravosnažno je osudio Božinog brata Srpka Vučenovića na godinu dana zatvora zbog pranja oko dva miliona maraka nastalih trgovinom ljudima u Azerbejdžanu.

Proglašen je krivim što je od septembra 2008. do maja 2013. na svoje račune, otvorene u nekoliko banaka u Republici Srpskoj, primio novac u iznosima od oko 730.000 američkih dolara i 512.000 eura, pribavljen izvršenjem krivičnog djela.

Novac mu je, prema presudi, uplaćivan od off-shore kompanija s Novog Zelanda, Paname i Velike Britanije, njegove braće Bože i Milana Vučenovića, kao i njima poznatih osoba iz Azerbejdžana. Srpko Vučenović je po nalogu brata Bože kupovao nekretnine i opremu u BiH iako je mogao znati da novac potiče od krivičnog djela, navodi se u obrazloženju presude.

Za razliku od bh. vlasti koje su uradile kakvu-takvu istragu u ovom slučaju, pravosuđe u Azerbejdžanu nije poduzelo ništa. Upravo to je bio razlog da Evropski sud za ljudska prava presudi u korist 33 bh. državljanina koji su, preko Vučenovićevih kompanija, bili angažirani u Azerbejdžanu.

Drugostepena komisija VSTV-a: Debevec nije kriv zbog neprimjerenih kontakata i prikrivanja imovine

Drugostepena disciplinska komisija VSTV-a odbila je tužbu Ureda disciplinskog tužioca protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, saznaje Istraga.

Ovim je pravosnažno okončan postupak protiv Debeveca koji je bio tužen zbog neprimjerenih kontakata sa direktorom Obavještajno sigurnosne agencije BiH Osmanom Mehmedagićem u trenucima kada je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv direktora OSA-e.

Osim zbog kontakta sa Mehmedagićem, Debevec je bio tužen i zbog prikrivanja imovine u Španiji.

Prema informacijama Istrage, jedan od članova Drugostepene komisije je izuzeo mišljenje, dok su dvije članice, Druška Bogojević i Jadranka Stanišić, procijenile da Debevec “nije narušio ugled pravosuđa” tokom kontakta sa tada optuženim Mehmedagićem.

Prvostepena komisija je, podsjećamo, utvrdila da je Debevec počinio prekršaj. Tada mu je izrečena javna opomena. Predsjednik Suda BiH se, međutim, žalio Drugostepenoj komisiji koja ga je, u potpunosti, oslobodila odgovornosti. Tako su dvije članice Drugostepene komisije utvrdile da kontakt predsjednika Suda sa optuženikom nije prekršaj.

Ranije su, podsjećamo, zbog neprimjereih kontakata razriješena dvojica glavnih državnih tužilaca – Goran Salihović i Milorad Barašin. U slučaju Debevec, međutim, nije utrvđena odgovornost. Osim toga, nema odgovornosti ni za prijavljivanje imovine.

Srbijanski trgovac oružjem osumnjičen za pranje novca: Tunis raspisao Interpolovu potjernicu za Slobodanom Tešićem

Vlasti Tunisa raspisale su difuznu potjernicu za Slobodanom Tešićem, srbijanskim trgovcem oružjem koji posjeduje i državljavstno BiH, saznaje Istraga.ba.

Potjernica je, putem Interpola, raspisana 4. oktobra ove godine, a nalog za Tešićevo hapšenje vlasti u Tunisu su izdale 29. septembra. Prema informacijama Istrage, Tešić je osumnjičen za krivično djelo “pranje novca”. U Tunisu je, za ovo djelo, zaprijećena kazna u trajanju od deset godina.

Slobodan Tešić je rođen u BiH, ali veći dio svog posla sa oružjem vodi preko Srbije. Godinama je bio mna crnoj listi UN-a. Nakon što je njegovo ime uklonjeno sa crne liste UN-a, Tešića su 2019. godine na svoju crnu listu stavilo Ministarstvo finansija SAD.

Tešić je prema, pisanju srbijanskog Istinomera, bio protagonista brojnih afera u vezi sa trgovinom oružjem.

Prva se dogodila 2005. godine kada je podignuta optužnica protiv direktora marketinga kompanije Zastava oružje Radeta Gromovića zbog zloupotrebe službenog položaja koja je navodno donijela dobit Tešićevoj firmi. Sve je bilo povezano sa izvozom oružja u Nigeriju..

Nakon toga, 2009. godine, BIA obustavlja izvoz oružja u Libiju jer se saznalo da je u posao uključena firma Melvale, čiji je komercijalni direktor tada bio Slobodan Tešić.

Prema medijskim izvještajima iz 2013. godine, Tešić je poslovao i sa Khaledom Sharifom, jednim od tadašnjim libijskih zvaničnika koji je bio pripadik Al Kaide.

Delegacija Libije je posetila i Tešićevo preduzeće Partizan Tek. Pet mjeseci kasnije, Ministarstvo trgovine Srbije izdalo je dozvole za izvoz oružja u Libiju.

Srbijansko oružje korišteno je i i tokom azerbejdžansko-armenskog sukoba. Slobodan Tešić je dovođen u vezu sa ovim poslovima.

Tešić je, naveli smo, rođen je 1958. u Kiseljaku, gdje je radio kao kondukter u lokalnom saobraćaju. U posao sa oružjem uveo ga je stric Đorđe Tešić. Njegova kćerka Danijela je 2012. bila na izbornoj listi Vučićevog SNS, a sada je uposlenica Ministarstva vanjskih poslova Srbije.

Firma Vectura Trans, bliska Tešiću, dobila je 15 dozvola za izvoz u Armeniju od 2017. godine.

Slobodana Tešića srbijanski su mediji dovodili i u vezu sa otmicom dvoje službenika srbijanske ambasade u Libiji. Službenike ambasade, Slađana Stanković i Jovica Stepić, oteli su u novembru 2015. godine kriminalci bliski Islamskoj državi, dok su u srpskog ambasadora Olivera Potežicu prevozili u susjedni Tunis. Ambasador je uspio da pobjegne, a dvoje službenika ambasade je kasnije stradalo u američkom raketnom napadu. Tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić je je kazao medijima da ova otmica ima veze sa trgovinom oružjem.

Zoran Tegeltija zaprijetio Podžiću: Povuci odluku o odgađanju vježbe ili pokrećem proceduru za smjenu

“Pozivam Vas da odmah stavite van snage predmetu odluku i nastavite planirane aktivnosti na realizaciji bilateralne vojne vježbe “Manjača 21″ te da me o tome odmah obavijestite. Ukoliko ne postupite po istom, obavještavam Vas da ću biti prinuđen da postupim u skladu sa ovlaštenjima predsjedavajućeg Savjeta ministara”, napisao u predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija u pismu upućenom ministru odbrane BiH Sifetu Podžiću.

Podžić je, podsjećamo, u ponedjeljak odgodio održavanje zajedničke vježbe Oružanih snaga BiH i Vojske Srbije. Kao razlog je navedena “loša epidemiološka situacija”. No, Istraga saznaje da su čelnici Srbije namjeravali u BiH poslati pripadnike 63. padobranske brigade i 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije. Vježba je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra na Manjači kod Banja Luke.

“Uvažavajući epidemiološku situaciju u BiH, poznato nam je da je u toku ove godine održano nekoliko vojnih vježbi i drugih aktivnosti OS BiH sa partnerskim zemljama i organizacijama na raznim lokacijama u BiH gdje su poštovane sve epidemiološke mjere propisane od strane nadležnih tijela BiH”, napisao je Tegeltija u pismu koje je u posjedu Istrage.

Predsjednik Evropskog suda za ljudska prava odlučio: Albanac Ledi Bianku novi sudija Ustavnog suda BiH

Albanac Ledi Bianku novi je sudija Ustavnog suda BiH, potvrđeno je za Istraga.ba u Evropskom sudu za ljudska prava. On je na poziciji međunarodnog sudije naslijediti Tudora Pantirua, Moldavca koji je ptoreklih godina bio sudija Ustavnog suda BiH.

Biankua je u ponedjeljak imenovao predsjednik Evropskog suda za ljudska prava u strazburu Robert Spano, nakon što je obavio konsultacije za Predsjedništvom BiH.

Ledi Bianku je bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava. Bio je član Venecijanske komisije. Profesor je na nekoliko univerziteta u Evropi. 

Otkrivamo stvarne razloge “odgađanja” vojne vježbe: Srbija namjeravala u BiH poslati pripadnike 63. padobranske i 72. brigade za specijalne operacije

Čelnici Vojske Republike Srbije namjeravali su na vježbu u Bosnu i Hercegovinu poslati pripadnike jedinica za specijalne operacije. Upravo je to bio ključni razlog za “odgađanje” zajedničke vojne vježbe BiH i Srbije koja je trebala biti održana od 9. do 16. oktobra ove godine.

“Na spisku vojnika koje je Srbija bila dostavila bili su i pripadnici 63. padobranske brigade iz Niša te 72. brigade za specijalne operacije Vojske Srbije”, kazao je za Istragu izvor iz Ministarstva odbrane BiH.

Prema zvaničnoj web stranici Vojske Srbije, “72. brigada za specijalne operacije je taktička jedinica, organizovana na modularnom principu, namenjena i osposobljena za izvođenje specijalnih operacija, diverzantskih, protivdiverzantskih, protivpobunjeničkih i protivterorističkih dejstava, izviđanje i prikupljanje obaveštajnih podataka, prvenstveno u neprijateljevom rasporedu na taktičkoj i operativnoj dubini, u svim zemljišnim, meteorološkim i borbenim uslovima”.

Među zadatima ove jedinice su “izviđanje u operativnoj i taktičkoj dubini, izvođenje diverzija na neprijateljskim vojnim objektima i učešće u obaveštajnim operacijama”.

Kada je u pitanju 63. padobranska jedinica, treba napomenuti da je ona namenjena za prikupljanje obaveštajnih podataka i izvođenje operacija specijalnih snaga u operativnoj i strategijskoj dubini neprijatelja, primenom vertikalnog manevra.

Pripadnike ove dvije jedinice srbijanske su vlasti pokušale “kamuflirati” ali je njihova namjera razotkrivena prije otprilike mjesec i po. Od tada u Ministarstvu odbrane BiH traju konsultacije u vezi sa otkazivanjem vježbe. S obzirom na to da je za “otkazivanje” bila potrebna nova odluka Predsjedništva BiH, sve se moralo riješiti u Ministarstvu odbrane BiH. Na kraju je, kao izgovor, za odgađanje vježbe iskorištena loša epidemiološka situacija.

Radio Slobodna Evropa je u decembru 2019. godine problematizirala “oživljavanje” ove dvije jedinice Vojske Srbije. U tekstu je navedeno da su pomenute dve brigade, kao elitne jedinice, prvo JNA a potom Vojske Jugoslavije, učestvovale od 1991. do 1999. godine na ratištima bivše Jugoslavije.

„Ono po čemu ih najviše prepoznajemo verovatno je učešće 72. brigade, a zatim i delova 63. padobranske, u borbama oko Sarajeva, odnosno obe brigade su poslate u decembru 1993. godine na područje Vogošće sa zadatkom da preuzmu kontrolu nad brdom Žuč što je bila strateški važna pozicija za srpske snage u Bosni i Hercegovini. Taj podatak znamo iz presude (Haškog tribunala, prim. aut.) Momčilu Perišiću“, kazala je tada za RSE Jovana Kolarić, istraživačica u Fondu za humanitarno pravo.

Osim angažmana specijalaca iz Srbije, bila je planirana još jedna “diverzija”. Naime, prema informacijama Istrage, čelnici Republike Srpske namjeravali su organizirati tri “punkta” na kojima bi građani tog entiteta “samoinicijativno” cvijećem zasipali Vojsku Srbije. Jedan od tih punktova trebao je biti u blizini Doboja, a cilj je bio da se Vojska Srbije prikaže kao “oslobodilačka” vojska u BiH. I ova saznanja dostavljena su Ministarstvu odbrane BiH koje je u ponedjeljak donijelo odluku o “odgađanju” vježbe do daljnjeg. S obzirom na to da odluka Predsjedništva BiH vrijedi isjključivo do kraja ove godine, teško je očekivati da će ova vježba biti uopće i održana.

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je odluka ministra odbrane BiH Sifeta Podžića “frontalni napad na Srbiju i srpski narod, njegova prava i njegove interese”

“Podžić nije imao ovlašćenje Predsjedništva i time je učinio krivično djelo zloupotrebe nadležnosti i na taj način će biti tretirano ovo pitanje. S druge strane, ovo je čisti akt mržnje prema srpskom narodu i Srbiji kao državi. Sve vrijeme se pokušava, nakon donošenja odluke u Predsjedništvu, da se opstruiše ovakva odluka i sada potpuno neovlašćeno, navodeći razloge koji ne stoje”, kazao je Dodik.

Zašto nije uhićen Galićev saradnik: Ivica Sabljo “razmjenjivao” kandidate sa uhapšenim Rejhanom Rakovićem

“Nisam uhićen. To je dezinformacija”, kazao je novinarima prije desetak dana Ivica Sabljo, službenik Granične policije BiH koji je bio član Komisije za prijem kadeta u ovu državnu policijsku agenciju.

I nije bio uhićen. No, to ne znači da Ivica Sabljo nije bio umiješan u nezakonite poslove. Prema informacijama Istrage, Sabljo je jedan od najodanijih kadrova Zorana Galića, ravnatelja Granične policije BiH koji je formirao Komisiju za prijem kadeta, a čiji je predsjednik, Rejhan Raković, uhapšen onog dana kada Sabljo “nije bio uhićen”.

Službenici SIPA-e, saznajemo, u ponedjeljak su, po naredbi Suda BiH, izuzeli videonadzor u prostorijama Granične policije BiH. Snimci bi trebali dokazati kako su pojedini članovi Komisije i nedjeljom dolazili na posao da mijenjaju spiskove i rang liste kandidata. Ima li Ivica Sabljo razloga za brigu? Ako je suditi na osnovu njegovih postupaka – itekako ima.

Grud(v)e su krenule

Ivica Sabljo je dugogodišnji službenik Granične policije BiH. Ravnatelj Galić ga je nagrađivao više puta. Za Galića je, pisalo je u pismu službenika Granične policije BiH koje je u martu objavila Novinska agencija Patria (NAP), odrađivao poslove u Jedinici Granične policije Gorica kod Gruda. Ali ne samo to. Kada je započela konkursna procedura za prijem kadeta u Graničnu policiju, Galić je Ivicu Sablju postavio za člana Komisije.

Kasnije će mu, tvrde izvori Istrage, dati i spisak od 20 kandidata hrvatske nacionalnosti. Svi su “položili” zahtjevne testove. No, kako je Sabljo ostao “kratkih rukava” obratio se za pomoć kolegi Rejhanu Rakoviću da mu ustupi nekoliko bošnjačkih mjesta kako bi i on mogao uzimati novac. Raković je to učinio. Sabljini kandidati su bili uspješni, koliko i oni od kojih je Raković uzimao novac. Rejhan Raković je završio u pritvoru. Galićev miljenik Ivica Sabljo “nije uhićen”. Sada okolo tvrdi da se o njemu objavljuju dezinformacije.

Rejhan Raković je, podsjećamo, uhapšen 24. septembra. Pripadnici SIPA-e u uhapsili su ga zajedno sa kolegom Ensarom Salčinovićem te njihovim saradnikom Kenitom Čakićem. Kod njega je, tokom pretresa, pronađeno oko 100 hiljada maraka koje je prethodno uzimao od kandidata za prijem u radni odnos. Akcija je provedena po nalogu Tužilaštva BiH. Predmet je formiran na osnovu informacija Obavještajno-sigurnosne agencije BiH.

Zapjevaj, dušo

Za potrebe te akcije angažovani su prikriveni istražitelji koji su se prijavili na konkurs. Stupili su u kontakt sa Čakićem i dobili cjenovnik – za Srbe je cijena prijema u Graničnu policiju bila 10 hiljada maraka, za Bošnjake 15 000, dok su hrvatska mjesta koštala 20 hiljada.

Veći dio konkursne procedure je sniman. Tako je snimljeno i testiranje jedne od kandidatkinja koju su članovi Komisije zamolili da im otpjeva nešto. Nakon što je završila pjesmu – konstatovano je da je položila. Osim toga, istražitelji su zabilježili snimcima i testiranje jednog od kandidata koji je na usmenom testiranju od tačnih odgovora kazao samo – ime i prezime. I on je položio.

Jedan od glavnih ljudi u Komisiji je bio Ivica Sabljo. I on “nije uhićen”.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...