Jedan kilometar zeničke obilaznice, koja još nije u funkciji, koštao je Federaciju BiH 52 miliona maraka. Do sada je, za ovaj dio autoputa dug 5,8 kilometara, izvojeno 158 miliona eura, što je za 46 miliona eura više od ugovorene cijene. Dakle, Autoceste FBiH su na zeničkoj obilaznici za dodatne radove izvojile oko 90 miliona maraka. I sve je to navedeno u godišnjem Izvještaja JP Autoceste Federacije BiH koji je u posjedu Istrage.
Ukupna dužina ove dionice iznosi 5,8 kilometara. Prema dokumentu Autocesta, građevinska dozvola je više puta mijenjana i dopunjavana radi izmjena glavnog projekta zbog posljedica klizišta o kojem se, očito, nije vodilo računa prilikom projektovanja i određivanaj trase. Ugovor o gradnji ove zaobilaznice potpisan je 9. maja 2016. godine, a izvođaće radova izabrani su Euroasfalt i Strabag. Kada su u pitanju radovi, ugovorena vrijednost posla je bila 107 miliona eura. Rok za završetak radova bio je decembar 2018. godine. Onda je za direktora Autocesta postavljen Adnan Terzić i posao je krenuo. Barem kada su u pitanju – dodatni radovi.
ugovoreni radovi: 107 miliona eura
“Adendum br. 2 je potpisan 26.12. 2018. godine i istim je definiran privremeni produžetak radova od 365, tj do 18.11. 2019. godine što će uticati na ugovorenu cijenu. Adendum br. 3 potpisan je 31. 10. 2019. godine kojom je definisana procjena povećanja Ugovornog iznosa na 148.409.915 eura uključujući PDV”, navedeno je u, pored ostalog, u Izvještaju Autocesta FBIH.
Adendum broj 4 Autoceste su potpisale 20.2. 2020. godine i njime je definisan produžetak roka završetka radova od 365 dana., odnosno do 18. novembra 2020. godine.
Zenička obilaznica je, potom, svečano otvorena 25. novembra prošle godine, ali je ubrzo i zatvorena jer radovi nisu bili okončani.
Adnan Terzić
“Pa, šta sada”, zapitat će se generalni direktor Autocesta FBiH Adnan Terzić nakon što su ga novinari upitali zbog čega je ovaj dio autputa otvoren, pa zatvoren.
Pa, sada – finansije. Adendumi ili, prevedeo, dodatni ugovori Autoceste Federacije su na ovom projektu koštali 45 miliona eura. Umjesto ugovorenih 107 miliona eura, radovi na zeničkoj zaobilaznici plaćeni su – oko 152 miliona eura.
sa dodatnim radovima vrijednost posla 151,9 miliona eura
Ali nisu samo “dodatnim” ugovorima regulisani radovi na ovoj dionici. Autoceste FBiH su i za poslove nadzora izvojile više novca nego što je bilo planirano prvobitnim ugovorom. Umjesto ugovorenih 5,4 miliona eura, poslovi nadzora koštali su – 7,3 miliona eura, št je skoro dva miliona eura više nego je bilo planirano. Poslove nadzora u ovom slučaju vodili su Konzoricij Egis International i IPSA Institut d.o.o. Sarajevo. Saberemo li, tako, dodatne poslove na “radovima” i “nadzoru”, dolazimo do poskupljenja ovog projekta u iznosu 46 miliona eura u odnosu na prvobitno ugovorene poslove. I, unatoč svemu, ova dionica autoputa nije u funkciji.
U svojstvu osumnjičenog, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik stigao je na ispitivanje u Tužilaštvo BiH. Kako bi izbjegao kamere, ušao je na službeni ulaz, svega nekoliko minuta prije 10 sati, kada se morao ppojaviti pred postupajućim tužiocem Mirzom Hukeljićem. Milorad Dodik je osumnjičen da je počinio krivično djelo pranje novca u vezi sa krivičnim djelom zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja. U fokusu tužilaca je njegova vila u Beogradu koju je kupio na sumnjiv način, transakcijama preko Pavlović banke.
Milorad Dodik stigao na ispitivanje u Tužilaštvo BiH. Osumnjičen za pranje novca u slučaju Vila na Dedinju pic.twitter.com/VKgVn9QH1e
Tužilaštvo BiH je provjere u ovom slučaju započelo u decembru 2015. godine. Ali skoro sedam godina je bilo potrebno postupajućem tužiocu Mirzi Hukeljiću da Milorada Dodika pozove na ispitivanje u svojstvu osumniičenog. Istina, proteklih godina je Tužilaštvom BiH upravljala Gordana Tadić koja je razriješena krajem 2021. godine.
Prema ranijim pisanjima medija, Milorad Dodik je 14. maja 2007. godine preko “Pavlović banke” prebacio 750 hiljada eura na račun “Komercijalne banke” u Beogradu, koja je i bila vlasnik vile na Dedinju.
Dodik je kupovinu vile pravdao kreditom u “Pavlović banci”. Međutim, kasnije se ispostavilo da je kredit uzeo tek godinu kasnije, odnosno 27. juna 2008. godine kada je kredit službeno i odobren.
Bog svega toga SDS je Tužilaštvu BiH 2015 godine podnio krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika. Na prijavi SDS-a su se našli i vlasnik “Pavlović Internacional banke” Slobodan Pavlović koji je u međuvremenu poginuo u saobraćajnoj nesreći u SAD-u.
“Postoje osnove sumnje da su ove osobe, koristeći svoj uticaj, javnu funkciju i značajna novčana sredstva izvršili navedena krivična djela tako što su Miloradu Dodiku kada je on bio predsjednik Vlade RS u 2008. godini omogućili prijem novčanih sredstava od 1.468.373,00 KM po osnovu navodnog kredita, kao i da su za račun Milorada Dodika ovaj navodni kredit otplaćivali u zamjenu za određene protivusluge”, navedeno je u prijavi SDS-a.
Prema tada objavljenim dokumentima, Milorad Dodik je sa svog računa u Pavlović banci 14. maja 2007. godine prebacio 750 hiljada evra na svoj račun u “Komercijalnoj banci” Beograd.
To dokazuje i ugovor o kupoprodaji i nalog za izvršenje doznake u inostranstvu, koji su sklopljeni – 14. i 16. maja 2007. godine. Nakon prebacivanja sredstava beogradskoj “Komercijalnoj banci”, koja je prodavala nekretninu, Dodik se uknjižio kao vlasnik vile bez ikakvih tereta.
Prema dokumentima “Pavlović banke” pod nazivom – Prijedlog Centralnom kreditnom odboru od 18. juna 2008. godine, koji je potpisala službenica Ljiljane Garić i prijedloga Odluke br. IV-3192 od 27. juna 2008. godine, koje je potpisao direktor Petar Lazić, sredstva u iznosu od 750 hiljada eura na računu Milorada Dodika kod te banke na dan 14. maja 2007. godine navodno vode porijeklo iz kredita u iznosu od 1.468.373 KM (700 hiljada eura). Prema ugovoru, kako se navodi u dokumentaciji, depozit za taj kredit bio je u istom iznosu, što je samo po sebi nelogično, jer se postavlja pitanje zašto je onda Dodik uopšte uzimao kredit kod “Pavlović banke”.
Prema dokumentima banke, u junu 2008. godine Pavlović banka ulazi u proceduru izmjene uslova pomenutog kredita iz 2007. godine tako što mijenja period otplate, izmjene kamatne stope i promjene sredstava obezbjeđenja.
Odlukom Kreditnog odbora Pavlović banke IV-5-3154 od 25.juna 2008. godine, koju je potpisao predsjednik Kreditnog odbora Petar Lazić, odobrena je izmjena uslova kredita Miloradu Dodiku iz 2007. godine tako da se kao instrument vraćanja kredita uspostavlja depozit u iznosu od 489.457,66 KM, hipoteka na predmetnoj nekretnini i vlastita mjenica Milorada Dodika, objavio je 2015. godine online magazin zurnal.
Odlukom br. I-2-3216/08 od 27. juna 2008. godine Nadzorni odbor Pavlović banke je odobrio dugoročni kredit Miloradu Dodiku u iznosu od 1.468.373,00 KM (pretpostavka je da se ovo odnosi na odobrenje izmjene kredita iz 2007. godine ukoliko je i postojao kredit iz 2007. godine). Ovu odluku je potpisao Slobodan Pavlović.
Među dokazima je i ugovor o kreditu koji je Dodik potpisao sa Pavlović bankom 27. juna 2008. godine. U cilju realizacije ovog kredita, Pavlović banka je prenijela sredstva u korist računa Milorada Dodika opštim nalogom za prenos dana 26. juna 2008. godine u iznosu od 1.468.373 KM. Međutim, Centralni kreditni odbor svojom odlukom predlaže izmjenu kredita tako što navodi je taj novac navodno plasiran u 2007. godini.
Prema krivičnoj prijavi, nije postojao osnov za ovakav prenos sredstava, jer bi to značilo da se iznos kredita od 1.468.373 KM dva puta uplaćuje Miloradu Dodiku, a u slučaju refinansiranja, kreditom iz 2008. godine bi se samo izmjenila kamata, rok otplate i obezbjeđenja, dakle ne bi postojala obaveza plasiranja kredita od strane “Pavlović banke”.
Dalje se navodi da je potrebno utvrditi da li je uopšte i zaključen ugovor o kreditu od 14. maja 2007. godine ili je riječ o fiktivnom pravnom poslu.
Kao sredstvo obezbjeđenja Ugovora o kreditu od 27. juna 2008. godine, bilo je predviđeno da Milorad Dodik preda banci namjenski depozit od 490.000KM. Međutim, prema prijavi, Slobodan Pavlović, predsjednik Nadzornog odbora banke, 26. avgusta.2008. godine zaključuje sa bankom Ugovor o oročenom namjenskom depozitu kojim se on kao deponent obavezuje da će položiti taj iznos (490.000 KM), kao osiguranje ugovora o kreditu koji je uzeo Dodik.
Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) u januaru 2016. godine je pretresla Pavlović banku. Već narednog mjeseca, 11. februara 2016. godine je uhapšen i vlasnik Slobodan Pavlović, te njegovi saradnici, bivši direktor “Pavlović banke” Pero Lazić i Ljiljana Garić, bivšu referenticu za obradu kredita. No, Sud BiH im nije odredio pritvor, pa su svi pušteni na slobodu. Na kraju su im ukinute i mjere zabrane.
U decembru prošle godine Slobodan Pavlović je poginuo u saobraćajnoj nesreći u SAD-u, a Tužilaštvo BiH je odlučilo da sedam godina nakon prijave, u svojstvu osumnjičenog sasluša Milorada Dodika.
S pet metaka u glavu u utorak je u Amsterdamu upucan nizozemski novinar Peter Rudolf de Vries koji je godinama istraživao kriminal u toj državi, objavila je tamošnja nacionalna televizija. Napadač je pucao iz neposredne blizine, nakon što je novinar Peter de Vris izašao iz studija televizije RTL, gde je učestvovao u snimanju emisije u kojoj je bio redovan gost.
U maju 2019. godine novinar Peter de Vries objavio je kako mu je prijetio marokanski kriminalac Ridouan Taghi koji je godinama živio u Nizozemskoj. Taghi je, prema pisanju nizozemskih medija, stavio De Vriesa na spisak osoba koje planira likvidirati. Nakon objave, Ridouan Taghi, koji je bio u bjekstvu, javio se Peteru R. de Vriesu i ustvrdio da nema potrebe da strahuje za svoj život. Poruku Ridouana Taghia na svom je Twitter nalogu objavio novinar de Vries.
Opmerkelijk: Ridouan Taghi, Nederlands meest gezochte voortvluchtige crimineel heeft in een persoonlijke boodschap aan mij krachtig ontkend dat hij mij wil laten liquideren: ‘Pure onzin! Justitie probeert mij te framen…’. Lees hier zijn hele boodschap: pic.twitter.com/doQPj5rnwi
— Peter R. de Vries Foundation (@PRDVFoundation) May 15, 2019
“Ridouan Taghi, najtraženiji bjegunac-kriminalac u Nizozemskoj poslao mi je ličnu poruku u kojoj oštro demantira da me želi likvidirati”, napisao je Peter de Vries 15. maja 2019. godine.
Četiri mjeseca kasnije, u Amsterdamu je ubijen advokat Derk Wiersum. Nepoznati napadač ubio ga je neposredno nakon što je izašao iz svoje kuće. Tamošnji mediji objavili su da je Wiersuma upucao čovjek s kapuljačom koji je, potom, pješke pobjegao s mjesta zločina. Wiersum je bio advokat zaštićenog svjedoka u predmetu protiv narko mafije u Holandiji. Jedan od kriminalaca kojeg holandski i svjetski mediji vezuju sa ovim slučajem je Ridouan Taghi.
Ridouan Taghi
Autor ovog teksta, pišući tada za Žurnal, objavio je da se marokanski ubica Taghi nalazi u Dubaiju gdje mu je utočište pružio Edin Gačanin Tito, vođa narko kartela Tito i Dino koji je i nastao u Nizozemskoj. Dva mjeseca kasnije, 16. decembra 2019. godine Taghi je uhapšen u Dubaiju.
Vijest o Taghijevom hapšenju u Dubaiju objavio je i britanski Guardian navodeći da je uhapšen jedan od šefova bande krijumčara kokainom.
“Za njim se tragalo po međunarodnim potjernicama zbog ubistva i trgovine drogom”, naveo je Guardian.
Prema dokumentima policijskih agencija koji su u posjedu Istrage, Riduan Taghi je bio jedan od saradnika Edina Gačanina Tita, bh. državljanina koji je svoj narko biznis započeo u nizozemskom gradu Breda.
policija dokumentovala veze Tita i Taghia
Kako se može vidjeti iz ovog dokumenta, policijske agencije su dokumentovale veze Edina Gačanina Tita sa Ridouanom Taghijem, ali sa šefovima italijanske Camore i poznate irske kriminalne organizacije koju predvodi porodica Kinahan.
Jutra u Severodonetsku poprilično su hladna. I mirna. Ali vijesti koje do ovog grada dopiru u petak predveče, nisu baš ohrabrujuće. Svjetski mediji izvještavaju da bi ruska ofanziva uskoro mogla početi. Latvija, Južna Koreja, Japan i Norveška pozvali su svoje građane da hitno napuste Kijev i Ukrajinu. U petak popodne im se pridružuje i Evropska unija. Izrael povlači svoje diplomate. Strani mediji izvještavaju da bi Rusija mogla napasti Ukrajinu prije kraja Olimpijskih igara. Dakle, uskoro.
Petak je popodne. U turskoj kafani u centru Severodentska razgovaramo sa Tatjanom Bjelanskajom. Pokazuje nam orden za hrabrost koji joj je dodijeljen nakon oslobođenja ovog grada od proruskih separatista. Nekad davno bila je u vezi sa Bosancem, pa se razumijemo.
“Ne bojim se. Nisam se bojala ni kada su nas okupirali 2014. godine. I sada nam Putin ne može ništa”, ohrabruje Tanja sve koji su za našim stolom.
No, vijesti koje pristižu i nisu tako ohrabrujuće. Velika Britanija, javlja u petak popodne britanski Guardian, izdaje preporuku svojim građanima da ne putuju u Ukrajinu.
“Rusija gradi terenske bolnice ne samo na jugu Bjelorusije, već i na sjeveru okupiranog Krima”, piše dobro obaviješteni njemački novinar Julian Ropke, prilažući satelitske snimke.
satelitski snimci
A početak dana bio je poprilično miran. Voz iz Lisičanska za Popasnu kreće u sedam ujutro. Upozorenja trojice Bosanaca koje smo upoznali u Severodonetsku su se obistinila. Pruga izgleda pristojno, ali sve vrijeme imate osjećaj da se vozite makadamom. Drvene klupe ne dopuštaju da zaspimo, pa zapažamo sve detalje. Željezničari su, uglavnom, žene. Kondukterka nam odmah na polasku cijepa tri karte. Miroslav Maljevanec, naš vodič i prevodilac, dobar student i još bolji čovjek, kaže da su tri karte koštale dva dolara. Ali nismo u Ukrajinu došli da istražujemo životni standard. Mjesecima su ovdje kamere svjetskih medija koji izvještavaju da Rusija priprema invaziju na Ukrajinu. Ruski predsjednik, pak, kaže da njegova vojska na ukrajinskim granicama samo provodi veliku vježbu. Američki, za to vrijeme, poziva svoje državljane da napuste Ukrajinu. I nas je naša Bisera Turković upozorila da „bez razloga ne putujemo“ u ovu zemlju, pa smo mi baš zbog toga doputovali u ovu zemlju.
Stanica u Lisičansku
Prugom kojom se vozimo iz Lisičanska ka Popasni, vozovi su nekad išli do same granice sa Rusijom. Sada ne idu dalje od Popasne. Tu je crvena linija preko koje se ne može dalje. Dio Ukrajine, od Popasne do granice s Rusijom, kontrolišu paravojne proruske formacije koje su, uz pomoć matice, okupirale dijelove Luhanske i Donjecke oblasti. Vlada iz Kijeva od 2014. godine ne kontroliše istok države. Obe strane su dobro ukupane na liniji razgraničenja. Formalno, traje primirje. U stvarnosti, oko grada Popasna svake večeri odjekuju eksplozije. Noć prije našeg dolaska, odjeknulo ih je desetak. Tako, barem, bilježi misija OSCE-a kojoj, slično kao i u Bosni i Hercegovini, preostaje jedino da izražava zabrinutost.
Na stanici u Popasni čeka nas Konstantin Jevgenevič. Dok smo mi išli vozom, on se probijao automobilom. Morao je proći dva punkta, vozeći se iz naše baze u Severodonetsku. Kratka vožnja kroz blatnjave gradske ulice i dolazimo do jedne raskrsnice u poljima pored grada. Skrećemo lijevo i nakon dva kilometra ne možemo dalje. Tu su veliki ježevi, i vojnik sa puškom. Pored ceste je rov i kompleks tranšeja.
Položaji u kod grada Popasna
„Dalje ne možete, tamo je neprijatelj“, govori nam.
„Koliko daleko“, pitamo.
„Oko 500 metara dalje u polju“, odgovara vojnik.
Ekipa Oslobođenja, O kanala i Istrage: Denis Bajrović i Avdo Avdić
Upozorava nas da smo na puškometu. Konstantin i Miroslav nemaju pancire. Sklonili su se iza automobila dok mi ne završimo svoj posao. Nijedan pucanj nismo čuli.
„A inače se često puca“, kaže ovaj vojnik.
Popasna je, poprilično, opasna. Dan prije nego što smo došli u Popasnu, išli smo smo na Stanicu Luhanska. Bila su nas četvorica. Zahvaljujući Konstantinu i Miroslavu, kolega Denis Bajrović i ja uspjeli smo proći kroz četiri punkta ukrajinske vojske i policije.
„Ime i prezime“, prevodi nam Miroslav riječi ukrajinskog policajca koji na trećem punktu iz Pravca Severodonetska pregleda naše pasoše.
Kolega Bajrović malo je zbunjen. Policajac u rukama drži njegov pasoš i traži od njega da mu kaže svoje ime i prezime. Na kraju je bio primoran da u svom mobitelu napiše svoje ime. I, opet, ništa. Ukrajinskom policajcu falilo je jedno ime.
„Očenstvo“, objasnit će nam Miroslav.
To je ono srednje ime. Recimo, Vladimir Vladimirovič Putin.
Na ovom punktu izgubili smo nekih pola sata. Ali na Stanicu Luhanska ne možete zakasniti. Tamo je vrijeme stalo 2014. godine. Grad je u ruševinama. Skrećemo sa glavne ceste i ulazimo u samo naselje. Tristo metara kroz lokve i onda znak „STOP“. Pored je i crvena tabla na kojoj je piše – mine. Došli smo do prve linije. Iz improviziranog rova izlazi vojnik sa puškom.
sa ukrajinskim vojnicima na polložajima kod Stanice Luhansk
Ivan se zove i nema više od 22 godine.
„Tamo je Luhansk. Nekih 20 kilometara“, objašnjava nam Ivan.
U njegovom rovu za sada je mirno. Ali sedam dana prije našeg dolaska, u jednom od rovova oko Stanice Luhanska ranjen je ukrajinski vojnik. Rafali se čuju, uglavnom, noću. Nekih 500 metara od Ivanovog rova je mjesto na kojem se može preći na teritoriju pod kontrolom separatista. Hiljade ljudi svakoga dana prelazi s jedne na drugu stranu. Ali samo pješke. Ukrajinci koji žele posjetiti svoju rodbinu na drugoj strani dođu, recimo, autobusom do Stanice Luhansk, a potom idu pješke kroz kontrolne punktove. Na drugoj strani ih čekaju autobusi ili taksi vozila. Za starije i bolesne, tu su invalidska kolica. U krugu samo prijelaza imate apoteku, pekaru i nekoliko uličnih prodavača meda. Jevgenij je jedan od njih.
„Od 2015. godine je, uglavnom, mirno. Ponekad čujem eksplozije i pucnjavu“, kaže nam Jevgenij.
Na području Stanice Luhansk, promatrači OSCE-a su, u srijedu navečer, čuli 95 rafala. Pucano je i iz mitraljeza. Niko nije ranjen. Tokom prošle, 2021. godine, stradao je 91 civil. Podaci o vojnim žrtvama su nepoznati.
oklopna vozila nedaleko od Stanice Luhansk
U gradu Severodonetsk postoje dvije vojne bolnice. Pristup je dopušten samo vojno-medicinskom osoblju. Ali u sobi do naše, u nečemu što domaćini nazivaju hotelom, spavaju vojnici koji čine medicinski tim. Oni su iz unutrašnjosti Ukrajine i tu provode određeno vrijeme na dužnosti. Svakog dana idu u drugi dio grada, kako bi se u vojnoj bolnici brinuli o ranjenima. Sa strancima ne smiju razgovarati o detaljima. Sreća, u gradu ima zajednica Bosanaca. Njih petorica su tu već 30 godina. Svi su oženili Ukrajinke. Suvad Tutnić je najstariji među njima. On je porijeklom iz Željeznog Polja kod Žepča. Radio je i živio po bivšem Sovjetskom savezu i, onda je, kada je počeo rat u BiH došao u Severodonetsk. Tu se skrasio.
„U ratu smo ovdje bili u medijskoj blokadi. Rusi su kontrolisali sve medije i predajnike. Zato smo ustajali u 2 ujutro da slušamo Slobodnu Evropu i da čujemo šta se dešava u Bosni. Još su nam, na početku rata, slali i Oslobođenje iz Moskve. Poprilično su bile bajate vijesti, ali to je bio kontakt sa BiH“, priča Tutnić.
Jednom je, kaže, pismo iz Bosne do njega došlo nakon šest mjeseci. Ali to je bilo u ratu.
„Onda je rat došao ovdje, u Severodonetsk. Nikad nismo pomislili da će biti rat“, objašnjava nam.
Severodonetsk je u proljeće 2014. godine pao u ruke proruskih separatista. No, ukrajinska vojska ga je u ljeto iste godine vratila pod svoju kontrolu.
„Grad je oslobođen“, piše na spomen ploči postavljenoj ispred gradske uprave.
Iznad je bista Aleksandra Vitalijeviča Radievskog. General-major ukrajinske vojske je poginuo 23. jula 2014. godine tokom oslobađanja okupiranih gradoca u Luhanskoj oblasti. Ali ni osam godina kasnije, ova oblast nije u potpunosti oslobođena. Proruski separatisti 29,6 posto Donjetske oblasti i 31,4 Luhanske oblasti. Dovoljno da Rusi kontrolišu najbolje rudnike na istoku Ukrajine. Istovremeno, 2014. godine je okupiran i ukrajinski poluotok Krim. Rusija sada ima prevlast i na moru. Ukrajina je, zapravo, u potkovici. Na moru su ruski brodovi, Krim je anektiran Rusiji, dio Luhanske i Donjetske oblasti kontroliraju proruski separatisti, a na sjeveru je Lukašenkova Bjelorusija koja ovih dana provodi zajedničke vojne vježbe sa Rusijom. Na drugoj strani, vježbaju i Ukrajinci.
Članovi Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH na današnju sjednicu pozvali su v.d. glavnog tužioca Milanka Kajganića koji će predstaviti svoj program rada kao glavni tužilac Tužilaštva BiH koji je ostao jedini kandidat u igri za glavnog tužioca.
U ovom trenutku niko ne može predvidjeti ishod današnje sjednice.
Nakon povlačenja kandidature tužioca Miroslava Janjića o čemu je obavijestio VSTV 29. septembra i ispadanja iz utrke tužiteljice Diane Kajmaković koja ja pod američkim sankcijama, Kajganić je ostao jedini na listi, piše nap.
Članovi Vijeća će postaviti pitanja Kajganiću nakon čega će se pristupiti glasanju. Dobri poznavaoci prilika u bh. pravosuđu ističu da je cijela procedura kontaminirana te da bi najbolje bilo ponoviti cijelu proceduru bez obzira na pritiske i međunarodne zajednice i drugih lobista.
No, ni svi članovi VSTV-a neće moći glasati. S obzirom da u Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Tužilaštvo BiH predstavlja Biljana Simeunović ona neće glasati za izbor novog glavnog tužioca jer se mora izuzeti. Od glasanja se mora izuzeti i članica VSTV-a Željka Radović s obzirom da joj je kćerka zaposlena u Tužilaštvu BiH. Ona se izuzela i slučaju kada se formirala Drugostepena disciplinska komisija u predmetu protiv bivše glavne tužiteljice Gordane Tadić koja je također završila na crnoj američkoj listi.
Dakle, za izbor glavnog tužioca ostaju glasovi 13 članova VSTV-a, a to su:Halil Lagumdžija (predsjednik), Sanela Gorušanović-Butigan, Sanin Bogunić, Lejla Hadžić, Aleksandra Obradović, Saša Sarajlić, Jadranka Stanišić, Duška Bogojević, Davor Martinović, Srđan Forca, Mustafa Šabić, Amila Mimica-Kunosić, Snježana Petković.
Ukoliko bude šest-šest glas predsjednika VSTV-a u tom slučaju vrijedi duplo.
Analitičari ali i članovi pravosudne zajednice podsjećaju na izvještaj EK o stanju u oblasti pravosuđa za period posljednje godine. Kajganić je v.d. glavnog tužioca od smjene Gordane Tadić od oktobra 2021. godine. Prema izvještaju EK u tom periodu nije bilo napretka u oblasti pravosuđa.
“Bosna Hercegovina je u ranoj fazi/dostigla određeni nivo pripremljenosti u sprečavanju i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tokom perioda izvještavanja nije bilo napretka u ovoj oblasti. Parlament je odbio da usvoji zakon o sukobu interesa. Politički lideri i pravosudne institucije nisu uspjele da se iznesu s problemom široko rasprostranjene korupcije i aktivno su blokirale napredak, što je dovelo do dugotrajnog zastoja i sve većih znakova političke zarobljenosti. Kontinuirani nedostatak napretka na svim nivoima vlasti povećava rizik od nazadovanja. Politički lideri i pravosudne institucije moraju hitno ispraviti ovakvo stanje.
Iako je tokom izvještajnog perioda bilo nekih optužnica i presuda vezano za visoku korupciju, ukupni rezultati u oblasti prevencije i suzbijanja korupcije (uključujući onu na visokom nivou) ostaju beznačajni zbog operativne neefikasnosti i političkog uticaja. Postoje sistemski nedostaci u operativnoj saradnji između agencija za provođenje zakona u borbi protiv organizovanog kriminala i to zbog neusklađenog krivičnog zakonodavstva, slabe institucionalne saradnje i vrlo ograničene razmjene obavještajnih podataka. Kriminalne organizacije koje su aktivne u BiH iskorištavaju pravne i administrativne nedostatke. Policija je podložna političkim uticajima.
Finansijske istrage i privremeno oduzimanje imovina su također u velikoj mjeri neefikasni. Proaktivni pristup je i dalje ključan u borbi protiv infiltracije kriminogenih grupa u politički, pravni i ekonomski sistem.Kontakt tačka za saradnju s Europolom još uvijek nije operativna – provode se pripremni koraci. Nema sistemske saradnje sa Eurojustom. Bosna Hercegovina treba nastaviti sa svojim naporima u borbi protiv terorizma i trgovine drogom i unaprijediti svoje kapacitete u te svrhe. Treba hitno usvojiti novi zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma u skladu s pravnom stečevinom EU”, navodi se u Izvještaju.
Također, Tužilaštvo BiH neke od ključnih predmeta u kojima se istražuju osobe iz svijeta politike nije okončalo već se vuku godinama.
U nekim predmetima Tužilaštvo BiH na čelu sa Kajganićem postupa ekspresno, dok u nekim drugim se proglašava nenadležnim kao što su primjeri izbornih prevara koji su u fokusu nakon provedenih Općih izbora.
Iako EK upozorava na nedovoljno efikasan rad na predmetima organziranog kriminala, korupcije, terorizma, za Tužilaštvo BiH važniji su predmeti ratnih zločina i optužnice po nalogu političkih struktura.
Kajganić je zakazao i u slučaju tužiteljice Diane Kajmaković za koju je u maju dobio informacije da je spomenuta u komunikaciji kriminalnih lica koji su je kompromitirali. Dva tužioca su vršila provjere koje nisu okončali ni do kraja septembra kada su joj SAD izrekle sankcije.
Tužilaštvo BiH bavilo se podizanjem optužnica protiv pripadnika Armije RBiH i MUP RBiH, a kako se bliži kraj godine raste i pritisak za ispunjavanje norme pa je za očekivati u naredna dva mjeseca “poplavu” optužnica.
“Sjedim ja na fotelji i kontam gdje ću u lov za vikend. Kad čujem neku škripu točkova ispred radnje. Crni BMW. I on pravo iz auta u moju radnju. Go do pasa. Krvav. S pištoljem u ruci. Veli mi – svu municiju 9 milimetara mi daj. Sekunde su to. Razmišljam šta ću i skontam – dat ću mu startnu municiju. Šest kutija sam mu dao. On to zgrabi i napolje. Jedna kutija mu ispade na izlazu. Krvava ostala”
Ovako nam je, ukratko, svoj susret sa ubicom Nerminom Sulejmanovićem opisao Hasan Jašarević iz Gradačca.
“Nastavit ću da ubijam”, govorio je u “lajvu” Nermin Sulejmanović nakon što je u petak u Gradačcu ubio troje i ranio još troje.
Ali nastavak njegovog krvavog pohoda spriječio je Hasan Jašarević, sedamdesetsedmogodišnji prodavač u radnji “Ribo Lovac” u Gradačcu. On je ubici podvalio “ćorke”. No, kada je ubica to shvatio, bilo je već kasno. Pripadnici MUP-a TK su ga već bili opkolili pa je posljednji metak ispalio u svoju sljepoočnicu.
“Kad je upao u radnju nije me bilo strah. Ja sam logoraš. Bio sam u logoru u Šamcu i u logoru Batković. Nisu me jednom izvodili na strijeljanje. Vjerovatno je to iskustvo bilo presudno da mu podvalim municiju”, kaže Jašarević u razgovoru za Istraga.ba.
Nermin Sulejmanović je, podsjećamo, u petak ujutro zatočio svoju nevjenčanu suprugu koja se prethodno, bježeći od porodičnog nasilja, sklonila kod rodbine. Prilikom otmice, Sulejmanović je prvo upucao tetka svoje supruge. Onda je, prenoseći uživo na društvenim mrežama, ubio svoju suprugu koju je prethodno brutalno pretukao. Nakon toga je u centru Gradačca ubio Denisa Cengiza, a malo zatim njegovog oca Ondera. Kad mu je nestalo municije otišao je u radnju Ribo Lovac u centru Gradačca.
“Moja unuka je bila ispred radnje. Prošao je pored nje i ušao u radnju. Uperio je pištolj u mene i tražio municiju”, prepričava Hasan Jašarević.
Kada je ubica izašao, Hasan je zaključao radnju i otišao u stan iznad.
“Tek tada sam osjetio strah. Vidio sam da je unuka ok. Zaključao sam vrata od stana i napunio lovačku pušku sitnom municijom. Bojao sam se da će se, kad shvati da sam mu podmetnuo municiju, vratiti i ubiti me. Nisam znao koliko on ima metaka”.
No, ubica se nije vraćao. Odvezao se nedaleko u jednu vikendicu nedaleko od grada. Tamo je snimio posljednje obraćanje. Kada ga je OSA locirala, specijalci MUP-a TK su krenuli u akciju i opkolili ga. Nermin Sulejmanović je, potom, pucao sebi u glavu. Policija je pored njega pronašla pet kutija startne municije.
Bosanci Vladimir i Boris Jovančić bili su dio međunarodne kriminalne grupe koja je u martu ove godine u Italiji organizovala bjekstvo Artema Ussa, sina guvernera Krasnojarskog kraja u Rusiji.
Prema informacijama Istrage, vlasti SAD-a traže izručenje državljanina Bosne i Hercegovine koji je povezan sa organiziranjem bjeskstva Artema Ussa, sina ruskog guvernera bliskog predsjedniku Vladimiru Putinu koji je u tom trenutku bio u kućnom pritvoru u Italiji.
Savezni tužitelji u Brooklynu rekli su da je Vladimir Jovančić priveden u Hrvatskoj pod američkim optužbama da je pomogao Artemu Ussu da pobjegne iz Italije u Rusiju prije njegovog izručenja Sjedinjenim Državama. Uss je 2022. optužen za isporuku vojnih tehnologija kupljenih od američkih proizvođača ruskim kupcima.
Vladimir Jovančić je rođen u Bosni i Hercegovini dok je njegov sin rođen u Italiji.
Italijanski mediji pišu da milanski karabinjeri u pokrajini Brescia i inozemstvu provode akciju pet osoba optuženih da su organizirali njegov bijeg u Rusiju. Akcija se provodi na području Italije, Slovenije i Hrvatske u saradnji sa Eurojustom i američkim vlastima. Pod istragom policije se nalaze Vladimir i Boris Jovančić, otac i sin bosanskog porijekla, Matej Janežič iz Slovenije, te Srđan Lolić i Nebojša Ilić iz Srbije.
Nekoliko sati prije početka akcije američki State Department objavio je nagradu od 7 milijuna dolara za svakoga ko pruži informacije koje bi dovele do hapšenja Artema Aleksandrovicha Ussa, koji se vratio u Moskvu koristeći međunarodnu mrežu kontakata.
Podsjetimo, Artem Uss, sin guvernera Krasnojarskog kraja, pobjegao je iz kućnog pritvora u Italiji samo dan nakon što ga je sud pristao predati američkim vlastima. Uss je optužen za krijumčarenje vojne tehnologije, a uhapšen je u milanskoj zračnoj luci Malpensa na temelju međunarodnog uhidbenog naloga u oktobru prošle godine
Italijanske vlasti vjeruju da je Uss slomio elektronsku narukvicu i zatim napustio svoju kuću u gradu Cascina Vione di Basiglio. Američki tužitelji prošle su godine optužili Ussa i još četvoricu ruskih državljana za slanje vojne tehnologije kupljene od američkih proizvođača ruskim kupcima, pri čemu je dio navedene vojne tehnologije završio na ratištu u Ukrajini.
Istražitelji tvrde kako su optuženici za isporuku tehnologije koristili njemačku tvrtku. Uss je također optužen za isporuku nafte iz Venezuele u Rusiju i bankovnu prevaru. Prizivni sud u Milanu naveo je u utorak u priopćenju da je pristao izručiti Ussa zbog krijumčarenja nafte, a ne zbog krijumčarenja vojne tehnologije, navodeći kao razlog nedostatak dokaza.
Njegov advokat je mogao uložiti žalbu najvišem talijanskom sudu kako bi pokušao spriječiti da njegov klijent bude izručen SAD-u. Talijanski istražitelji strahuju da je Uss već napustio zemlju. Kada je talijanska policija stigla u njegov stan kako bi provjerila je li kod kuće, zatekli su zatvorena vrata i uključen televizor. Istražitelji ne isključuju umiješanost ruske obavještajne službe u Ussov bijeg.
Tokom suđenja Ussovi advokati sugerirali su da će njegovo hapšenje i izručenje biti usmjereno na “razmjenu zarobljenika”. Tvrdili su kako su Sjedinjene Države zainteresirane da od Moskve isposluju oslobađanje Paula Whelana, bivšeg američkog marinca koji je 2020. osuđen na 16 godina zatvora u zatvoru u Rusiji.
“Pozivamo vas da ispunite svoju zakonsku obvezu da osigurate pravovremena i odgovarajuća sredstva za Opće izbore 2022., uključujući, ali ne ograničavajući se na osiguranje isplate iznosa od 1.054.500 KM, kako je zatražio CIK u skladu s njegov operativni plan. Namjeravamo pomno pratiti ovo pitanje kako bismo u potpunosti razumjeli odgovornost za bilo kakve prepreke u osiguravanju takvih sredstava”, piše u pismu upozorenja koje su 22. januara ove godine Vijeću ministara BiH uputili visoki predstavnik Christian Schmidt, ambasador SAD-a u BiH Eric Nelson, šefica misije OSCE-a u BiH Kathleen Kavalec, te ambasador EU u BiH Johann Sattler.
U pismu koje je dostavljeno predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji, te njegovim zamjenicima Vjekoslavu Bevandi i Biseri Turković, ambasadori navode kako je od kljućne važnosti da “autoriteti zakona hitno osiguraju sredstva za održavanje Općih izbora 2022. godine”.
“Srećom, izostanak budžeta ne mora ograničavati ukupne kapacitete i obim aktivnosti koje Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine (CIK) mora izvršiti za provođenje pripremnih radnji, uključujući nabavke neophodne za provođenje općih izbora, jer već su predviđene odlukom o privremenom finansiranju. Naime, Odlukom o privremenom finansiranju institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnim obavezama, koju je Vijeće ministara BiH usvojilo 30. decembra 2021. godine, predviđeni su izdaci za period januar-mart 2022. godine na osnovu Zakona o budžetu institucija Bosne i Hercegovine za 2020. godinu. Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza, za poslove iz zakonom utvrđenih nadležnosti budžetskih korisnika. Organizacija Općih izbora 2022. jasno spada u nadležnost CIK-a, a CIK-u bi trebalo dozvoliti da koristi privremeno finansiranje. CIK mora biti u stanju da efikasno upravlja svim svojim zadacima. Inače, trenutna situacija ima šire implikacije na to kako se percipira opredijeljenost Bosne i Hercegovine njenoj evropskoj perspektivi. Prepreke u osiguravanju periodičnih izbora u redovnim intervalima, u skladu sa važećim zakonodavstvom i međunarodnim obavezama BiH, narušavaju samu suštinu vladavine prava i demokratije i suprotne su obavezama i težnjama zemlje prema OSCE-u da se pridruži EU”, navedeno je u pismu koje je u posjedu Istrage.
Podsjećamo, Ministarstvo finansija BiH, HDZ-ovim Vjekoslavom Bevandom na čelu, nije odgovorilo na zahtjev Centralne izborne komisije BiH kojim je traženo aktiviranje onaog dijela novčanih sredstava predviđenih privremenim finansiranjem, a koji se odnose na posebne namjene, odnosno pripremne radnje za organizaciju izbora.
Nakon medijskog pritiska, ministar Bevanda je 19. januara dostavio odgovor CIK-u, navodeći da su “u dopisu CIK-a uočene određene nelogičnosti i nezakonitosti u planu rashoda za prvo tromjesečje ove godine na što je Ministarstvo finansija i trezora BiH skrenulo pažnju i tražilo od ove institucije da izmijeni operativni plan kako bi ispoštovali zakon i važeće podzakonske akate koji regulišu ovu oblast.”.
“Medijski izvještaji u kojima se navodi kako Ministarstvo finansija i trezora BiH na čelu s ministrom Vjekoslavom Bevandom spriječava finansiranje pa i održavanje općih izbora daleko su od realnosti što potvrđuje i član 11. Zakona o finaniranju institucija BiH.U tom članu, stav (5), piše da “U toku trajanja privremenog finansiranja, Vijeće ministara može donijeti posebnu odluku o rashodima koji nisu bili predviđeni budžetom iz prethodne godine, s tim da rashodi institucija Bosne i Hercegovine koji uključuju rashode iz stava (2) ovog člana ne mogu biti veći od zbira prihoda koji u toku trajanja privremenog finansiranja budu prikupljeni od indirektnih poreza, vlastitih prihoda i prenesenih sredstava. Rashodi po ovom osnovu odobravaju se u skladu sa odredbama člana 17. ovog zakona kojima je propisano korištenje tekuće rezerve“, saopćeno je iz MInistarstva finansija BiH.
Ipak, tri dana poslije, ambasadori EU, OSCE-a, SAD-a i visoki predstavnik su upozorili Vijeće ministara da su dužni obezbijediti novac za provođenje ovogodišnjih izbora, koje HDZ BiH drži pod znakom pitanja ukoliko ne bude izmjenen Izborni zakon BiH u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH.
“Uoči lokalnih izbora 2020. godine svjedoci smo značajnih kašnjenja u usvajanju Budžeta institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza, na štetu demokratskih prava građana Bosne i Hercegovine. Dvije godine kasnije Bosna i Hercegovina je razočaravajuće u istoj situaciji. Budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza za 2022. godinu Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine trebala je usvojiti do 31. decembra 2021. godine”, navedeno je u pismu.
Napominjemo, ove sedmice su nastavljeni pregovori o izmjenama Izbornog zakona BiH, a pregovarači će, uz posredovanje međunarodnih zvaničnika, svoje prijedloge iznijeti u Neumu, daleko od institucija BiH.
Dino Muzaferović zvani Cezar uhapšen je u Njemačkoj na osnovu Interpolove potjernice iz Bosne i Hercegovine, saznaje Istraga. Muzaferovića potražuje pravosuđe Unsko-sanskog kantona zbog sumnje da je bio organizator kriminalne grupe koja je u Velikoj Kladuši, u pograničnom dijelu između BiH i Hrvatske, proizvodila veće količine marihuane.
Ko je Dino Muzaferović?
Sjećate li se one akcije Granične policije BiH provedene u julu prošle godine kada su u nedjelju, na neradni dan, uhapšene četiri osobe koje su održavale plantažu marihuane smještenu u šumi, u blizini granice između BiH i Hrvatske? Kantonalno tužilaštvo iz Bihaća je tada planiralo hapšenje i Dine Muzaforovića koji je označen kao jedan od organizatora organizirane kriminalne grupe. No, državni tužilac Džermin Pašić je, u saradnji sa kasnije uhapšenim graničnim policajcem Reihanom Rakovićem, preduhitrio akciju bihaćkog tužilaštva. Iako je Muzaforovića označio kao vođu ove kriminalne grupe, tužilac Pašić ga nije uhapsio. Muzaferović je od tada bio slobodan čovjek. Nakon što je “oteo” predmet Escobar, tužilac Pašić je posljednjeg radnog dana prošle godine dostavio Sudu BiH optužnicu u ovom slučaju. Optužnicom je bilo obuhvaćeno šest osoba, ali Dine Muzaferovića nije bilo među njima. Sud BiH je odbio potvrditi ovu optužnicu.
“Sud BiH oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih Darka Jovanovića, Murata Dizdarevića, Almira Pehlića, Armina Sefića, Nermina Balića i Eldina Ćerimovića”, piše u Rješenju Suda BiH donesenom 12. januara.
Predmet je, potom, vraćen u Bihać i to sa optužnicom koju je podigao tužilac Pašić. Među šestoricom optuženih u tom slučaju bio je i Eldin Ćerimović koji je pristao, pred tužiocem Pašićem svjedočiti protiv Muzaferovića. Nekoliko mjeseci kasnije, u maju ove godine, Ćerimović je ubijen. Njegove ubice nikada nisu pronađene. Tužilac Pašić nije želio provoditi istragu u ovom slučaju, iako je ranije i službeno obaviješten da se pripremaju ubistva svjedoka u slučaju Escobar.
“Zapljenom plantaže i opreme grupa je na gubitku oko 4 miliona KM. Navodno, Dino pokušava na sve načine doći do informacija ko ga je ocvikao, čak razmišlja raspisati nagradu za informaciju o tome i angažirati plaćenog ubicu da riješi par policajaca kako bi u budućnosti drugi razmislili prije nego bi se upustili u istraživanje njega i njegovih poslova”, navedeno je, pored ostalog, u informaciji dostavljenoj Graničnoj policiji BiH.
Tužilac Pašić na ovo nije reagirao i ubrzo je, rekosmo, ubijen svjedok Eldin Ćerimović.
Nakon što je predmet dostavljen Tužilaštvu USK, obnovljena je istraga protiv Muzaferovića. Na kraju je za njim raspisana i crvena Interpolova potjernica na osnovu koje je ove sedmice i uhapse u Njemačkoj.
Kada je osoblje jednog hotela u francuskom gradu Lilu otvorilo vrata sobe u kojoj je bio prijavljen gost Imran Alijev, vidjeli su užasan prizor. Ovaj čečenski bloger i kritičar režima Ramzana Kadirova ležao je u lokvi krvi prerezana grkljana. Na njegovom tijelu bilo je nekoliko ubodnih rana. Dan ranije, 29. januara 2020. godine, Alijev se prijavio u hotel sa još jednim nepoznatim Čečenom koji je nestao prije nego je pronađeno tijelo ubijenog blogera. Francuska policija do danas nije pronašla ubicu niti bilo koju osobu koja se može povezati sa ubistvom.
Imran Aliyev, ubijeni čečenski disident
Čečenski opozicioni bloger koji živi u Evropi, Tumsu Abdurakhmanov, tvrdio je da iza ubistva stoji Usman Mamadayev, ruski državljanin koji je, prethodno, avionom iz Moskve otišao u Španiju, a potom u Njemačku, odakle je prešao u Belgiju gdje je živio Imran Alijev. Mamadayev je ubijedio Alijeva da zajedno otputuju u Lil i tu ga je, prema tvrdnjama Tumsua, ubio, a nakon toga, preko Berlina pobjegao u Moskvu. Imran Alijev bio je jedan od najžeščih kritičara Ramzana Kadirova, čečenskog lidera bliskog Vladimiru Putinu.
Ubistvo Khangashvilija
Skoro pola godine ranije, u berlinskom parku Kleiner Tiergarten, 23. avgusta 2019. godine, ubijen je Gruzijac Zelimkhan Khangoshvili, inače bivši komandant iz čečenskog rata kojeg su ruske vlasti označile kao teroristu.
Zelimkhan Khangoshvili
“Bio je krvoločni bandit”, kazao je medijima ruski predsjednik Vladimir Putin govoreči o Khangoshviliju.
Zvanično, za ovo ubistvo je optužen Vadim Sokolov, ruski državljanin koji je pod lažnim imenom u Berlin doputovao kao turista. Sokolov je bio pripadnik specijalne jedinice ruske tajne službe GRU.
Jedinica GRU-a 29155
Vlada Rusije, zabilježile su brojne službe u Evropi i svijetu, preko jedinice GRU 229155 provodi brojne tajne operacije koje, uglavnom, rezultiraju ubistvima ruskih disidenata. Upravo ova jedinica se dovodi u vezu sa trvovanjem bivšeg ruskog špijuna Sergeja Skripala u Velikoj Britaniji. Dvojica pripadnika ove jedinice, pod lažnim su imenima, početkom marta 2018. godine doputovala u Britaniju i uspjeli su prokrijumčariti između 1000 i 4000 doza smrtonosnog nervnog otrova Novichok. Planirali su da otruju Sergeja Skripala i njegovu kćerku Juliju. No, oni su uspjeli preživjeti, ali je djelovanje ovog otrova usmrtilo jednog britanskog državljanina. Istragom je utvrđeno da iza trovanja stoje oficiri GRU-a Aleksandr Evgenovič Petrov i Ruslan Timurovič Boširov. Sumnja se da je uporavo Vladimir Putin lično odobrio upotrebu otrova Novichok u slučaju poznatom kao Salisbury.
Slučaj Navalny
Otrov Novičok ruski su obavještajci koristili i prilikom pokušaja ubistva opozicionara Alekseja Navaljnog. Na lokalnom letu u avgustu ove godine Navaljnom je pozlilo, a kasnije je prebačen u Njemačku gdje je potvrđeno da je otrovan nervnim gasom – Novichok koji je korišten prilikom pokušaja ubistva Sergeja Skripala. Međunarodne sigurnosne agencije raspolagale su informacijama da je Navaljnog na ovom putu pratio najmanje jedan operativac ruske obavještajne službe FSB.
Operacije u Afganistanu
GRU-ova jedinica 29155 pružala je finansijsku podršku i Talibanima u Afganistanu. Naime, ova jedinica je koristila afganistanske i ruske državljane za vrbovanje lokalnih pobunjeničkih grupa u Afganistanu kako bi njihovi pripadnici ubijali američke vojnike. Priču o ovoj jedinici u junu ove godine je objavio i New York Times, ali je odlazeći američki predsjednik Donald Tramp to negirao. Prema dokumentima zapadnih sigurnosnih agencija, Državni direktorat za sigurnost Afganistana je pritvorio više državljana te zemlje zbog saradnje sa Rusima. Ovi pobunjenici su, prije hapšenja, izveli brojne terorističke operacije u toj državi.
Priprema ubistva u Češkoj
Kada je u aprilu ove godine češki sedmičnik Respekt objavio da je “ruski obavještajac doputovao u Prag, noseći smrtonosni otrov ricin u svom koferu”, Češka i Rusija su započele javno prepucavanje o obavještajnim akcijama. Prema pisanju čeških medija, otrov donesen iz Rusije trebao je biti iskorišten za ubistvo gradonačelnika Praga Zdenjeka Hriba, koji je, prethodno, insistirao da se ukloni statua ruskog heroja iz Drugog svjetskog rata, maršala Ivana Koneva.
Andrei Konchakov
U maju su drugi češki mediji objavili da je otrov u Prag donio Andrei Konchakov, inače direktor ruskog Centra za nauku i kulturu u Pragu. Vlasti Češke Republike su, potom, protjerale dvojicu ruskih diplomata među kojima je bio i Andrei Konchakov.
Djelovanja u Ukrajini
Zbog optužbi za izdaju, sredinom aprila ove godine ukrajinske vlasti uhapsile su generalmajora Sigurnosne službe Ukrajine Valerija Albertovicha Shaitanova. Bio je povezan sa ruskom obavještajnom službom FSB i godinama je ruskim špijunima ustupao informacije o tajnim operacijama svoje države. Sumnja se da je dao ključne informacije o Adamu Osmaevu, ukrajinskom borcu protiv ruskih separatista na istoku te države. Krajem oktobra 2019. godine, u blizini Kijeva, napadnut je automobil Adama Osmaeva. tada je ubijena njegova supruga Amina Okuyeva, dok je Osmaev teško ranjen. Dvije godine ranije, ovaj bračni par je bio meta neuspješnog atentata. Osmaeva su ruske vlasti sumnjičile za pripremu ubistva Vladimira Putina.
Prema dokumentaciji, jedan od bivših šefova ukrajinske obavještajne službe vođen je pod kodnim imenom Babyl i bio je povezan sa poručnikom ruskog FSB-a Igorom Egorovim. FSB-ov agent Egorov obećao je ukrajinskom oficiru Shaitanovu naknadu u iznosu od 200 hiljada dolara i ruski pasoš.
Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...
