Facebook Twitter Youtube
    Slučajan

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Pravna analiza odluka Narodne skupštine RS: Rušenje institucija BiH je krivično djelo

    Piše:
    Redakcija
    -

    Prijetnje  u vezi sa prenosom nadležnosti su  konkretizovane, između ostalog, kroz postupak  jednostranog  i protivpravnog  povlačenja  saglasnosti za formiranje nekih od najvažnijih državnih institucija i pri tome najavljeno formiranje paralelnih kvazi institucija koje bi djelovale u sklopu eniteta RS, suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i važećim zakonima Bosne i Hercegovine. U krivično pravnoj teoriji prijetnja  se cijeni prema tome da li je lice koje je upućuje sposobno  da prijetnju i realizuje. U ovom slučaju, to je i više nego izvjesno.

    Postoji   osnovana  sumnja  da lica sa  odlučujućim ovlaštenjima vrše krivično djelo  napada na ustavni poredak  Bosne i Hercegovine  iz člana 156. KZ BIH  u vezi sa članom 248. KZ BIH na način što osmisle plan, zloupotrijebe  svoju poziciju i ovlasti i utječu na sazivanje niza posebnih sjednica Narodne skupštine Republike Srpske, na kojima se po unaprijed utvrđenom planu i naređenju da se pripreme, te utjecajno, da budu usvojeni, donose pravni akti – Deklaracije i zaključci, koji su ništa drugo do pribavljena sredstva pogodna za  izvršenje krivičnog djela.

    Treba podsjetiti da je, između ostalih, usvojen i zakon kojima se propisuje “zabrana primjene zakona države Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS”, a pored toga slično postupanje može se iščitati i iz gore spomenutih pravnih akata. Takva odredba upućuje na to da će vlasti entiteta RS upotrijebiti fizičku, pa i oružanu silu kako bi spriječili nadležne organe države Bosne i Hercegovine da provode njene zakone na teritoriji entiteta RS.

    Nadalje, Zaključcima NSRS se protivpravno povlače saglasnosti kojima su na osnovi člana III/5 Ustava Bosne i Hercegovine navedene nadležnosti postale dio Ustava Bosne i Hercegovine i za koje nije propisana u Ustavu Bosne i Hercegovine mogućnost da budu vraćene na niže nivoe vlasti. Dakle, pokušaj svrgavanja institucija Bosne i Hercegovine. ”Proces vraćanja nadležnosti sastoji se od nekoliko koraka – izrada izvještaja o stanju u različitim oblastima, evidentiranje zaključaka i odluka NSRS-a koje su ranije donesene, priprema novih zaključaka i, na kraju, usvajanje novog zakonodavstva. Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluke o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu i svim drugim aktima koje je nametnuo Visoki predstavnik i usvojila Parlamentarna skupština BiH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS sa utvrđenim rokom u kojem treba same da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske“”, piše u Deklaraciji o ustavnim principima, koja je kao strateški dokument usvojena 28. oktobra 2021. godine, na sjednici Glavnog odbora Saveza nezavisnih socijaldemokrata Republike Srpske održanoj na Palama.

    Evidentna je, dakle, namjera SNSD-a i predsjednika te stranke da “svrgne najviše institucije BiH”, kako to definiše Krivični zakon BiH. Iz takvog postupanja, a u vezi sa blokadom rada institucija Bosne i Hercegovine, te prijetnjom da će zabraniti provođenje zakona Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS, može se jasno zaključiti ne samo postojanje plana nego i naročito podmukao način onemogućavanja institucija države Bosne i Hercegovine da na takav napad na ustavni poredak efektivno i reaguju.

    Krivično djelo iz člana 156. KZ BIH je propisano u formi alternativne dispozicije, znači da je radnja učinjenja krivičnog djela alternativno određena. Odrednica “ko” znači da krivično djelo može bilo ko da učini i to ako upotrebom fizičke sile ili prijetnje upotrebom fizičke sile pokuša da promjeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije.

    Napominjemo da pojam odlučujuće kontrole nad izvršenjem krivičnog djela ne mora podrazumijevati formalne činjenice u pogledu nekih od konkretnih radnji, na primjer, može biti da lice nije formalno naredilo blokadu institucija, potpisalo Ukaz o objavi zakona, Deklaraciju i Zaključke, predložilo akte ili formalno nije na službenoj poziciji u vlasti entiteta, ako se van razumne sumnje može dokazati da je upravo to lice osmislilo plan, da su druga lica koja se pojavljuju kao neposredni izvršioci radili prema njegovim uputama i ako je to lice imalo de facto efektivnu komandu ili odlučujuću kontrolu nad pripremama za izvršenje krivičnog djela. Član Predsjedništva iz entiteta RS je rukovodio ovom aktivnošću, davao izjave  u medijima o ideji formiranja vojnih snaga entiteta RS, zatim javno je davao  ponudu svima koji žele da pristupe paravojnoj formaciji koju ima namjeru da formira, navodeći da je proveo anketu među pripadnicama oružanih snaga Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti koji su navodno u procentu većem od 80% “spremni da pristupe vojsci RS” koju ima namjeru da formira jasno i nedvosmisleno još jednom potvrđujući da  postoji prethodni plan i da postoji jasna istrajnost  da prouzroči posljedicu – protivzakonito formira vojne snage (što je također krivično djelo). Isti je izjavio da će svi potrebni zakoni biti spremni do kraja 2021.godine te da ima plan kako će “istjerati pripadnike oružanih snaga BiH iz kasarni i drugih vojnih objekata na teritoriji RS” i to na način “kao u Sloveniji 1991.godine” aludirajući na oružani napad i protjerivanje pripadnika OS BIH, a kasnije je kazao  “isključit ćemo im vodu i struju u kasarnama”, a što jasno ukazuje na postojanje pripremljenog plana i vjerovatno neke vrste oružane sile kojom bi to i sproveo.

    Kada je u pitanju odredba člana 248. KZ BIH “Pripremanje krivičnog djela” na neki način radi se o sastavnom djelu bića svakog krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna i kažnjivost za ta krivična djela proširuje se i na pripremne radnje. Kao posljedica djela javlja se apstraktna opasnost za zaštićeno dobro Dakle, kažnjava se priprema kao stadij koji prethodi učinjenju krivičnog djela. Na primjer, usvajanje zakona kojima se oduzima nadležnost državi, zaključaka kojim se daje saglasnost za protupravno povlačenje saglasnosti i Deklaracije/zaključka kojim se najavljuje zabrana provođenja zakona Bosne i Hercegovine na teritoriji entiteta RS je pripremna radnja za izvršenje krivičnog djela  iz člana 156. KZ BiH napada na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.

    Slično je i sa odredbom člana 247. KZ BIH “Dogovor za učinjenje krivičnog djela”, koja je također sastavni dio svakog krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora tri godine ili teža kazna. Ovdje se radi o kažnjivoj pripremnoj radnji u vidu samostalnog krivčnog djela, a kažnjava se priprema kao prethodni stadij u učinjenju krivičnog djela. Na primjer blokada institucija  Bosne i Hercegovine na način da predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine postupajući u dogovoru sa osumnjičenim ne saziva sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ili ih saziva sporadično, „kada je to u interesu Republike Srpske“ ili da poslanici iz istog razloga i/ili na isti način opstruiraju sjednice Parlamentarne skupštine BiH.

     

    Podsjećamo da je svako lice koje je učestvovalo u pripremi, donošenju i provođenju  odluka ili je na bilo koji drugi način dalo  doprinos u izvršenju navedenih krivičnih djela, krivično odgovorno u granicama svoga umišljaja  i to u vezi sa članom 29. KZ BIH “Saizvršilaštvo”  i članom 31 “Pomaganje”. Zastupnici i NSRS su saizvršitelji jer su dali svojim glasanjem odlučan doprinos izvršenju krivičnog djela. Svako lice koje je sa umišljanjem pomoglo učinjenju navedenih krivičnih djela kaznit će se kao pomagač. Navedena lica ne mogu se pozivati da su radila jer su bila “prisiljena”, posebno iz razloga što se u ovom slučaju radi o tzv.”odoljivoj sili” gdje su mogli da se odupru i postupe u skladu sa Ustavom i zakonima.

    Isto tako može se govoriti i o “podstrekavanju“  kao posebnom obliku saučesništva  iz člana 30. KZBiH koje se sastoji u umišljajnom podstrekavanju drugog da učini krivično djelo. Ko drugog podstrekava da učini krivično djelo kazniće se kao da ga je sam učinio. U stavu (2) ovog člana je propisano da ko drugog s umišljajem podstrekava na učinjenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora tri godine ili teža kazna, a krivično djelo ne bude ni pokušano, kazniće se kao za pokušaj krivičnog djela. Podstrekavanje postoji u slučaju kad se navođenjem učvršćuje odluka kod drugog lica da izvrši krivično djelo. U ovom slučaju član Predsjedništva iz RS, zajedno sa drugim pojedincima, utiče, ubjeđuje, nagovara poslanike NSRS i Vladu RS da usvoje određene pravne akte (deklaracije, zaključke, zakone i sl.), čime kod istih učvršćuje odluku da izvrše neko od prethodno navedenih krivičnih dijela. Ovdje se može govoriti npr. o podstrekavanju na izvršenje krivičnog djela Protivzakonito formiranje vojnih snaga iz člana 162.a KZ BiH na način da se daje zadatak Vladi RS da pripremi i u parlamentarnu proceduru dostavi Zakon o odbrani kojim će formirati Vojsku RS, što je protivno Zakonu o odbrani BiH i Zakonu o službi u OS BiH. Član Predsjedništva iz RS je takvu namjeru ispoljio javno više puta rekavši da će RS formirati Vojsku Republike Srpske. Podstrekavanje je izvršeno čak i ako ne bude formirana Vojska RS ili ne bude ni pokušano njeno formiranje, jer za krivično djelo Protivzakonito formiranje vojnih snaga KZ propisuje kaznu zatvora najmanje pet godina, a podstrekavanje je kažnjivo, čak i ako krivično djelo ne bude ni pokušano, ukoliko je za to djelo zaprijećena kazna zatvora tri godine ili teža kazna.

    Takođe se može govoriti i o podstrekavanju na izvršenje krivičnog djela iz člana 156. KZ BiH, jer je član Predsjedništva iz RS u više navrata rekao da će organi RS-a spriječiti SIPA-u da provodi službene radnje na teritoriji entiteta RS. To sprečavanje implicira upotrebu sile ili prijetnju upotrebom sile jer se SIPA, kao agencija za provođenje zakona, koja ima mandat da u svojim aktivnostima primjenjuje prinudu, jedino silom može spriječiti da djeluje na cijeloj teritoriji BiH, gdje je bez ograničenja ovlaštena da poduzima odgovarajuće aktivnosti iz svoje nadležnosti. Ovakve aktivnosti se mogu smatrati pokušajem promjene ustavnog poretka što je obilježje krivičnog djela Napad na ustavni poredak. Javna izjava člana Predsjedništva da će se vojne kasarne u RS-u isprazniti na način kako je to učinjeno u Sloveniji početkom rata u bivšoj SFRJ, uz prethodno navedene činjenice u pogledu odlučujuće kontrole nad izvršenjem krivičnog djela, može predstavljati prijetnju upotrebom sile, a svakako jeste podstrekavanje na izvršenje navedenog krivičnog djela.

    Zastupnik PDA u Posavini okrenuo leđa SDP-u: SDA trenutno računa na dvanaest delegata u Klubu Bošnjaka, Osmorka je na osam, dok je izbor preostala tri delegata neizvjestan

    Piše:
    Redakcija
    -

    Zastupnik PDA u Posavskom kantonu Mujo Puzić podržao je listu SDA za bošnjačkog delegata u Domu naroda FBiH. Ta lista sada ima četiri bošnjačka potpisa, dok SDP-ova lista ima dva imena. Ukoliko se tako bude i glasalo, to će značiti da u Posavskom kantonu neće biti žrijeba prilikom izbora bošnjačkog delegata, te da će jedan bošnjački delegat pripasti SDA-u. Stoga, prema trenutnom stanju i odnosu snaga kantonalnim skupštinama, SDA ima sigurnih dvanaest delegata, a stranke Trojke (SDP, NiP i Naša stranka) pojačane strankom Fuada Kasumovića  imaju šest sigurnoh mjesta. Čak i ako im se dodaju jedan sigruni delegat Stranke za BiH i jedan sigurni NES-a iz USK-a, stranke osmorke imaju osam bošnjačkih delegata. Za sada je nepoznata raspodjela tri bošnjačka delegata. U nastavku ćemo po kantonima detaljnije objasniti situaciju.

    Tuzlanski kanton (3 SDA, 2 Trojka)

    Sa 15 bošnjačkih zastupnika u Skupštini Tuzlanskog kantona SDA ima sigurna tri delegata u Klubu Bošnjaka. SDP ima osam zastupnika od čega se njih šest izjašnjavaju kao Bošnjaci. To SDP-u garantuje jednog bošnjačkog delegata. PDA je, nakon raspada, ostala sa jednom zastupnikom, dok se od dva NiP-ova jedan izjašnjava kao Bošnjak. U zbiru za jednim “viškom” SDP-a, te jednim zastupnikom Socijaldemokrata, ova grupa ima na raspolaganju četiri bošnjačka zastupnika, što im, ukoliko ne bude promjena, garantuje još jedno bošnjačko mjesto. Tako u TK dolazimo do omjera tri bošnjačka delegata SDA naspram dva delegata Trojke.

    Unsko-sanski kanton (1 SDA – 1 NES – 1 nepoznat)

    SDA u Skupštini USK ima osam zastupnika, od čega je sedam Bošnjaka. To im garantuje jedno od ukupno tri bošnjačka mjesta u Domu naroda FBiH. I NES je u identičnoj situaciji. Ova stranka ima osam zastupnika od kojih se sedmero izjašnjava kao Bošnjak i imaju sigurnog delegata. SDP ima tri zastupnika, s tim da je dvoje Bošnjaka. Isto je i sa DF-om koji od tri zastupnika ima dva Bošnjaka.  POMAK ima tri zastupnika i svi su Bošnjaci. Narod i Pravda ima dva zastupnika (Bošnjaka), dok SBiH i Naša stranka imaju po jednog zastupnika Bošnjaka. Dakle, SDA i NES su sigurni sa po jednim delegatom, dok ostale stranke trenutno pregovaraju o preostalom, trećem bošnjačkom delegatu.

    Srednjobosanski kanton ( 2 SDA ili 1 SDA 1 DF)

    U Skupštini SBK SDA ima jedanaest zastupnika i svi su Bošnjaci. SDP ima četiri, od čega je troje Bošnjaka. NiP ima dva zastupnika. DF ima dva zastupnika, od čega je jedan Bošnjak. S obzirom na to da je lider NiP-a Elmedin Konaković rekao da ne želi DF u koaliciji, izgledno je da će zastupnik ove stranke ili podržati SDA ili ostati suzdržan. U ovvom slučaju, SDA ima osiguranog jednog delegata, a drugi je u rukama Demokratske fronte.

    Zeničko-dobojski kanton (2 SDA, 1 Trojka, 1 NES?)

    SDA u Skupštini ZDK ima jedanaest zastupnika, od čega je deset Bošnjaka. To im garantuje dva od ukupno četiri bošnjačka mjesta koliko tom kantonu pripada u Domu naroda FBiH. BHI Fuada Kasumoviča ima pet zastupnika, ali troje su Bošnjaci. Identična situacija je i u SDP-u BiH. NiP ima tri zastupnika, a dvoje su Bošnjaci. Naša stranka ima jednog zastupnika i u pitanju je Bošnjak. Dakle, stranke Trojke pojačane Fuadom Kasumovićem imaju jednog sigurnog bošnjačkog delegata, dok im za drugog nedostaje jedna ruka. Šansu u tome vidi zenički ogranak NES-a koji je protiv Fuada Kasumovića. Oni imaju dvoje zastupnika, koliko ima i SBB koji, praktično, ne postoji. Presudnu ulogu bi mogao imati jedan od troje zastupnika DF-a koji se izjašnjava kao Bošnjak. Za sada je, dakle, izgledno da SDA i Trojka imaju po jednog sigurnog delegata, dok se o trećem bošnjačkom delegatu iz ZDK vode pregovori.

    Kanton Sarajevo (SDA 1, NiP 1, SDP 1, SBiH 1)

    Situacija u Kantonu Sarajevo je najjasnija. SDA i NiP imaju po sedam zastupnika (od čega je po šest Bošnjaka) i imaju zagarantovanog po jednog delegata iz reda Bošnjaka. Nakon povlačenja Adnana Štete iz Skupštine Kantona Sarajevo koji je bio Ostali i SDP je skoro pa osigurao jedno bošnjačko delegatsko mjesto. Tu je i Stranka za BiH koja sa pet zastupnika ima sigurnog delegata iz reda bošnjačkog naroda.

    Hercegovačko-neretvanski (SDA 1)

    Prema nametnutim odredbama Izbornog zakona, Hercegovačko-neretvanski kanton ima pravo na jednog bošnjačkog delegata. SDA ima sedam zastupnika, od čega je šestero Bošnjaka. SDP ima tri zastupnika, ali samo je jedno Bošnjak. NiP ima jednog Bošnjaka, NES jednog i DF jednog. Čak i ako bi se sve stranke, osim SDA, udružile, ne bi imale šest Bošnjaka u Skupštini HNK. To znači da će SDA imati sigurnog delegata i iz HNK.

    Bosansko-podrinjski kanton (1 Trojka,  1 SDA)

    Skupština BPK daje jednog delegata iz reda bošnjačkog naroda. I tog delegata će, vjerovatno, izabrati stranke okupljene oko Trojke. No, ovdje je bitna i gubitnička lista. Naime, SDA sa partnerima može imati sedam Bošnjaka, što će, izvjesno je, biti najveća gubitnička lista u cijeloj Federaciji. Kako u Zapadnohercegvačkom kantonu nema izabranih Bošnjaka, on bi, prema ranijim pravilima i praksi CIK-a, trebao biti dodijeljen najvećoj gubitničkoj listi. To je, u konkretnom slučaju BPK, što SDA-u donosi još jednog bošnjačkog delegata.

    Posavski kanton (1 SDA)

    SDA u Posavskom kantonu ima tri bošnjačka zastupnika. SDP ima jednog, PDA jednog, i Neovisni jednog bošnjačkog zastupnika. Kako je PDA-ov zastupnik u srijedu podržao listu SDA, skoro pa izvjesno je da će bošnjački delegat pripasti SDA-u, koja u zbiru sa PDA ima četiri Bošnjaka. Čak i ako PDA ode sa SDP-om i Trojkom, došlo bi do žrijeba jer bi bile dvije lsite sa podrškom 3:3. No, opcija sa žrijebanjem u Posavini je sada manje izvjesna.

    Livanjski kanton (1 delegat – žrijeb)

    Kanton 10 daje jednog bošnjačkog delegata u Domu naroda FBiH.   SDA i SDP imaju po dva zastupnika u Skupštini ovog kantona i svi se izjašnjavaju kao Bošnjaci. U ovom kantonu je izvjesno predlaganje dvije liste koje če podržati po dva zastupnika. Kako se radi o neodlučnom ishodu, Centralna izborna komisija BiH će organizirati žrijebanje. Stranke Trojke, prema informacijama Istrage, imaju obećanje jednog službenika zapadne ambasade da će ovaj žrijeb biti namješten u njihovu korist, kako bi, na taj način, bila otvorena mogućnost da stranke okupljene oko SDP-a, NiP-a i NS-a dođu do jedanaest delegata u Klubu Bošnjaka u Domu naroda FBiH. Ukoliko SDA dođe do broja 13, a trenutno su na 12 delegata, onda formiranje vlasti na nivou Federacije BiH neće biti moguće bez te stranke, jer niko drugi, osim SDA, neće moći predložiti (pot)predsjednika FBiH.

    Putinova saradnica Valentina Matvijenko pisala Draganu Čoviću: “Dostavljamo vam materijale o ukrajinskim zločinima, proslijedite ih parlamentarcima i biračima”

    Piše:
    Redakcija
    -

    Valentina Matvijenko, jedna od najbitnijih saradnica ruskog predsjednika Vladimira Putina, uputila je ove sedmice pismo “predsjedatelju Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Draganu Čović u kojem “apelira na zakonodavce u BiH da pažljivo i objektivno procjenjuju stanje oko Ukrajine”.

    “Poštovani gospodine Predsjedatelju! Vijece Federacije Federalne Skupstine Ruske Federacije apelira na zakonodavce Bosne i Hercegovine kako pažljivo i objektivno procijene situaciju
    oko Ukrajine. Prosljedujemo Vam materijale o situaciji u Ukrajini u razdoblju od 2014.godine do danas,koji sadrze podatke o krivotvorenju povijesti, ratnim zločinima i genocidu,diskriminaciji, kršenju temeljnih ljudskih prava,prvenstveno ruskog govomog stanovništva. Vlasti Ukrajine su tijekom osam godina sabotirale sporazum iz Minska, gazile slobodu govora i tiska, proganjale disidente i raspirivale gradanski rat. Istodobno, ukrajinske vlasti i popustljive zapadne zemlje organizirale su pravu informacijsku blokadu, sprječavajući medunarodnu zajednicu kako stvori pravu sliku o dogadajima koji su u tijeku. Očekujemo kako će proslijedeni materijali omogućiti parlamentarcima da formiraju uravnoteženiju i nepristraniju poziciju, te da će istu prenijeti svojim biračima. Primite izraze mog dubokog poštovanja”, napisala je Matvijenko u dopisu Draganu Čoviću.

    U prologu ovog akta nalazi se i dokument od 46 stranica u kojem ruska zvaničnica detaljno obrazlaže dešavanja u Ukrajini od 2014. godine, prebacujuči krivicu za rusku agresiju na vlasti u Kijevu.

    Da li će Dragan Čović ove materijale proslijediti u “parlamentarnu proceduru” još nije poznato. Ali iz ranijeg perioda je poznato da je lider HDZ-a BiH u dobrim odnosima sa Valentinom Matvijenko, predsjedicom Vijeća Federacije Federalne Skupstine Ruske Federacije. Na lični poziv ove Putinove saradnice, Dragan Čović je u februaru 2020. godine bio u službenoj posjeti Moskvi, gdje se susreo sa Matvijenko.

    “Susret je obostrano ocijenjen vrlo korisnim za unapređenje bilateralnih odnosa i parlamentarne suradnje, osobito na razini gornjih domova koji imaju izraženu ulogu u jačanju demokracije i očuvanju vrijednosti društva”, saopćeno je tada iz Ureda predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH Dragana Čovića.

    Inače, neposredno prije posjete Rusiji, Dragan Čović je dao intervju za list Rossiyskaya Gazeta u kojem je govorio o ruskom uticaju u BiH.

    “Uloga Ruske Federacije nezamjenjiva je i temeljna: ona uravnotežuje, stvara ravnotežu snaga u svijetu i ne može se izbjeći u rješavanju bilo kojeg međunarodnog problema. U isto vrijeme, Bosna i Hercegovina (BiH), za koju privilegija imati partnera Ruske Federacije, želi proširiti sveobuhvatnu suradnju s Moskvom, uključujući jačanje međuparlamentarne suradnje.Naši odnosi su, prema mom mišljenju, prijateljski. Karakterizira ih nepostojanje složenih i otvorenih pitanja. Međutim, stvarno gledajući stvari, unutar Bosne i Hercegovine trenutno ne postoji jedinstven pogled na provedbu vanjske politike. Stoga se kvarovi u komunikaciji ponekad događaju u našim bilateralnim odnosima, posebice zbog sankcija koje s vremena na vrijeme nameću razne institucije, primjerice Evropska unija. Kako u ovoj situaciji mi u BiH zauzimamo jedinstveno stajalište u odnosu na Rusku Federaciju? Moje je stajalište da BiH i Ruska Federacija trebaju proširiti sveobuhvatnu suradnju, uključujući jačanje međuparlamentarne saradnje. Vjerujem da je za Bosnu i Hercegovinu privilegija imati Rusku Federaciju kao partnera. Rusiju se neprestano optužuje zbog činjenice da njena politika ili diplomacija imaju vrlo jak utjecaj u Bosni i Hercegovini. I spreman sam reći da, nažalost, ovdje ima vrlo malo ruskog utjecaja. Zanima me postoji li barem jedna kompanija s kapitalom iz Ruske Federacije, ruskim investicijama, ili drugim vrstama aktivnosti, koje bi nas snažnije povezale. To nam je jako potrebno. Ruska Federacija je ogromno tržište, a mudra politika unutar BiH omogućila bi nam da to razaznamo, ne obraćajući pažnju na sankcije koje je uveo bilo tko i prepreke koje su stvorene”, kazao je Čović 10. februara 2020. godine.

    Nakon što je Rusija u februaru dvijen godine kasnije započela agresiju na Ukrajinu, Čović je u Domu naroda BiH blokirao usvajanje rezolucija kojim bi se osudila ruska agresija.

    Budžet i izborni proces: Čekanje sjednice PIC-a – kupovina vremena za Čovića!

    Piše:
    Amina Čorbo Zećo
    -

    Ima li vremena Bosna i Hercegovina? Pitanje koje je izuzetno značajno i otvoreno u kojem je svaka minuta važna, a u kontekstu osiguranja sredstava za finansiranje Općih izbora koji su raspisani za 2. oktobar.

    Koliko je situacija alarmantna kazuje i održani sastanak ambasadora Kvinte i predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije (SNSD) i njegove zamjenice Bisere Turković (SDA). Na sastanak je bio pozvan i ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ), ali se nije pojavio. Ambasadori Kvinte traže da se sutra odobri novac za izbore

    Iako je Ministarstvo finansija BiH na čijem je čelu HDZ-ov Vjekoslav Bevanda uputilo Dokument okvirnog budžeta, procedura usvajanja samog Budžeta za 2022. može potrajati i do dva mjeseca.

    Za sada nema naznaka da će reagirati Christian Schmidt, iako su ga mnogobrojni visoki dužnosnici u BiH pozvali da reagira.

    Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) održat će svoj sljedeći redovni sastanak 7. i 8. juna 2022. godine.

    No, može li se išta konkretno očekivati od ove sjednice, osim već poznatih floskula kako pozivaju izabrane dužnosnike da poštuju zakone.

    Na posljednjoj sjednici PIC-a desilo se upravo to. Naime, u zajedničkoj izjavi ambasadora PIC-a navelo se da su potezi entitetskih vlasti da uvedu zakon o uspostavljanju paralelnog VSTV-a “jasan pokušaj entiteta da jednostrano preuzme ustavne odgovornosti države, što bi predstavljalo kršenje Ustava i pravnog poretka BiH”.

    Kao da se to nije znalo i bez ovog komunikea.

    Ambasadori Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira na dalje su pozvali RS da odustane od ovih neustavnih poteza koji povećavaju prostor za korupciju i umjesto toga se fokusiraju na poboljšanje rada institucija na konstruktivan način.

    Koliko se konstruktivno radilo poslije tog zasjedanja govori činjenica da nemamo usvojen Budžet za 2022. godinu, i da Milorad Dodik i dalje govori o mirnom razlazu u BiH. Pri tome, da bi pokazao BiH kao ‘nemogućom državom’ nudi entitetski novac za finansiranje izbora!? A, njegovi kadrovi u Parlamentu BiH odbijaju zaključke kojima bi se Vijeću ministara naložilo osiguravanje sredstava.

    Zbog toga svga ne smijemo mnogo očekivati od sjednice PIC-a, jer je rok za osiguravanje sredstava istekao još 19. maja.

    Svjestan težine situacije i zastupnik Bundestaga Josip Juratović istakao je da međunarodne zajednice mora tu rezolutnije postupati i tražiti mehanizme da se jednostavno takve situacije onemoguće.

    „Nadam se i da će tu gospodin Christian Schmidt naći neko rješenje. Ali, zar to nije sramotno, prije svega, ne za aktere, nego za sve građane BiH da sebi takvo nešto dozvoljavaju već dvije decenije“, kazao je Juratović.

    Dodatna opasnost je i djelovanje šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera, za kojeg se u javnosti priča da je uz pomoć jednog visokopozicioniranog diplomate iz Brisela, spriječio visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne odluku o finansiranju Općih izbora.

    Pravni timovi OHR-a su, kako je pisala Istraga.ba, već bili počeli sa pripremom odluke koju bi nametnuo visoki predstavnik, ali je Sattler, istovremeno, započeo sa lobiranjem, tvrdeći da bi takva odluka samo dodatno “iziritirala HDZ BiH i Dragana Čovića”.

    Jasan demanti na ovo nije upućen, pa bi i čekanje održavanja sjednice PIC-a mogao biti kupovina vremena za Čovića i HDZ BiH.

    (NAP)

    Ukrajinski mediji objavili navodni identitet Dunava i Save: Razbojnik iz Drvara i bjegunac od bh. pravosuđa Jovan Bjelotomić ratuje u Ukrajini kao pripadnik ruske jedinice “Sudoplatov”?

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Ovo je već druga tura. Četrdeset i dva naša borca iz bivše Jugoslavije i Evrope. Prošlo je već tri mjeseca kako su ovdje. Predaju se dokumenta na potpis Vladimiru Putinu. Prije toga dokumenta prolaze kroz opredijeljene službe. Svi stranci koji dobijaju pasoše za učešće u oružanim snagama Rusije idu kroz nas. Ja skupljam sva dokumenta, nosim ih u nadležnu službu, oni provjeravaju i to se nosi na potpis predsjedniku (Putinu)”, govori Dejan Berić u video poruci objavljenoj 28. februara ove godine.

    Berić je državljanin Srbije koji godinama živi u Rusiji. Od 2014. godine se borio u Ukrajini na strani ruskih separatista. Sada sebe predstavlja koordinatorom za dobrovoljce koji dolaze sa područja bivše Jugoslavije. On je sredinom decembra objavio snimke nekoliko srbijanskih državljana koji prolaze vojnu obuku u ruskim kampovima.

    “Vrijeme obuke je prošlo. Došlo je vrijeme je vrijeme da se dokažete u borbi. Želimo im uspješan lov”, objavljeno je u nedjelju ujutro na Telegram kanalu “bataljona Sudoplatov”.

    Uz objave su priložene fotografije iz vojnog vozila na kojima se vidi pet osoba. Najmanje dvije osobe su srpske nacionalnosti, dok u komentarima na objavljene fotografije nekoliko osoba navodi da  je prisutan i jedan Makedonac.

    Nešto kasnije, objavljen i je i video na kojem se isti vojnici vide u drugom vojnom vozilu. Na snimku govori Andrey Rodionov, ruski državljanin poznat po nadimku Viking. Viking vodi pokret rusko-slavenskog ujedinjenja i preporoda koji se, prema njegovoj web stranici, suprotstavlja “zapadnom globalizmu, materijalizmu i multikulturalizmu”.Među deklariranim ciljevima su ujedinjenje i oživljavanje autohtonog državotvornog ruskog naroda, oživljavanje povijesne Velike Rusije i stvaranje Unije slavenske države na čelu Velike Rusije. Jedna od profilnih fotografija njegovog privatnog Telegram kanala je i ona koja je nastala na Kosovu. Radionov, znatno mlađi u odnosu na sadašnje fotografije, pozira na ispred table Kosovska Mitrovica.

    Andrej Radionov Viking na Kosovu

    “Tu su naša braća Srbi”, kaže Radionov na snimku koji je objavio u nedjelju ujutro.

    U opisu videa Radionov navodi da je snimak nastao 1. marta, te da su na snimku “Sava” i “Dunav”. U pitanju su dvije osobe koje od decembra prošle godine ruske televizije i mediji predstavljaju kao dobrovoljce iz Srbije. Međutim, postoje i oni mediji u Rusiji koji sumnjaju da različite osobe predstavljaju kao iste. Tako ruski portal theins.ru piše kako u dvije različite priče “Sava” i “Dunav”  zvuče drugačije.

    “Sava i Dunav ponavljaju otrcane klišeje poput “NATO se bori umjesto Ukrajine”, da je “sve probleme stvorio Zapad i njegov politički establišment u Kijevu”. Njihove misli ponovno u velikoj mjeri prepričava Viking. Prema njegovim riječima, u SVO mogu sudjelovati stotine stranaca, a “u njihov bataljon želi doći oko 15 Srba, pet-šest Makedonaca i nekoliko ljudi iz drugih slavenskih zemalja”, piše theis.ru.

    Sava, Dunav i Viking

    Ipak, ukoliko pregledate više snimaka, jasno je da se iza nadimaka “Dunav” i “Sava” kriju osobe sa govornog područja bivše Jugoslavije. Međutim, njihov identitet je, praktično, nemoguće potvrditi. Ipak, ukrajinski poprilično vjerodostojni portal Obozrevatel.com piše da se iza nadimaka Dunav i Sava skrivaju Srbi Milan Lučić i Jovan Bjelotomić. U tekstu je, dalje, navedeno da su za Lučićem i Bjelotomićem raspisane Interpolove potjernice u Češkoj i Bosni i Hercegovini.

    Prema bazi Interpola, Jovan Bjelotomić je rođen 1996. godine u Bijeljini, te posjeduje državljanstva Bosne i Hercegovine i Srbije. Na stranici Federalne uprave policije je navedeno da je za Kantonalni sud iz Livna raspisao potragu za Bjelotomićem zbog krivičnoj djela razbojništvo. Bjelotomić je, prema tim dokumentima, bio prijavljen u Drvaru kada je zajedno sa bratom Kostom i Nikolom Grujićem opljačkao poslovnicu “Intesa Sanpaolo banke” u Drvaru.

    Jovan Bjelotomić navodni Sava

    Milana Lučića, pisali su prije dvije godine mediji u Srbiji, raži Češka zbog sumnje da je bio pripadnika organizovane kriminalne grupe povezane s drogom ili nasiljem.

    On je 2017. godine bio među 16 uhapšenih u Češkoj, osumnjičenih da su u 11 superlaboratorija uzgajali marihuanu vrijednu gotovo dva miliona eura. Među njima je tada bio i Milan Lučić, koji je te godine stigao u Prag kao sezonskih radnika fiktivnog preduzeća.

    Nakon što je pušten iz pritvora, Lučić je pobjegao i za njim je raspisana Interpolova potjernica.

    Od 2021. godine Lučiću se gubi svaki trag. Ukrajinski mediji, pak, tvrde da se ispod maske “sprskog ratnika Dunava” krije upravo on. No, u ovom je trenutku nemoguće potvrditi ove informacije, naročito zbog toga što su Sava i Dunav na svim snimcima Andreja Radionova Vikinga – maskirani.

    Istraga.ba pokušala stupiti u kontakt sa Andrejem Arionovim, ali on nije odgovarao na naše pozive. No, nedugo nakon našeg poziva, objavio je snimak koji je, navodno, nastao 1. marta u ukrajinskoj regiji Zaporižje.

    Analiza Senada Avdića: Najavljenom smjenom CIK-a BiH, prepuštanjem HDZ-u četvrtog delegata u Domu naroda PS BiH, Nikšić i Konaković kližu po rubu ambisa podjele zemlje!

    Piše:
    Senad Avdić
    -

    Jedna od najvećih političkih drama i potencijalno zapaljivih  kriza u funkcioniranju vlasti proteklih godina odvijala se u noći između 11. i 12. marta 2020. godine. Te je noći Zastupnički dom Parlamentarne Skupštine BiH nakon višesatne rasprave, prekida, svađa i ultimatuma razriješio članstva u Centralnoj izbornoj komisiji troje njenih članova kojim je istekao mandat, Branka Petrića i Novaka Božičkovića, iz reda Srba, te Stjepana Mikića, predstavnika Hrvata u CIK-u. Većinom glasova državnih parlamentaraca njih su zamijenili Vanja Bjelica-Prutina i Jovan Kalaba (Srbi) i Željko Bakalar (Hrvat). Bošnjačkim članovima, Suadu Arnautoviću i Ahmetu Šantiću su produženi mandati.

    Razrješenja starih i imenovanja novih članova CIK-a obavila je parlamentarna većina u Zastupničkom domu PS BiH nakon što Komisija koja je bila formirana da predloži kandidate to nije obavila u  predviđenom roku od 30 dana. Na čelu te Komisije nalazio se Milan Tegeltija, tadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, koji je samog sebe izabrao na tu funkciju. Pored Tegeltije u Komisiji su bili i Borjana Krišto (HDZ), Nebojša Radmanović (SNSD-a), te Stjepan Mikić, dugogodišnji član CIK-a imenovan od HDZ-a, te SDA-ov predstavnik Safet Softić. Plan je bio očigledan – preko stranački odanih ljudi nastaviti u nedogled dominaciju Dodikovih i Čovićevih kadrova u Centralnoj izbornoj komisiji.

    Kako je preduhitren Milan Tegeltija

    Puno bi nam vremena oduzelo, a poštujemo i elementarnu „kulturu sjećanja“ naših čitatelja da izdvojimo samo najvažnije razloge zbog kojih je dugogodišnji ansambl Centralne izborne komisije moralo temeljito protresti i promijeniti. CIK je godinama predstavljao svojevrsni otuđeni centar moći amnestiran od bilo kakve demokratske provjere i nepodložan kritikama i smjenjivosti. Nikada njegov prethodni menadžment nije ponudio zadovoljavajući odgovor na sudbinu 50-ak tona izbornog materijala koji je „kalirao“, „ispario“ u  skladištima. Ostalo je neodgovoreno i zbog čega se izborni materijal štampao Dodikovoj zavičajnoj štampariji u Laktašima. Ostalo je trajno visiti u zraku čudno partnerstvo između pojedinih članova CIK-a i ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova, njegovih čestih vizita sjedištu CIK-a i boravci njegovih članova tokom izbora u Rusiji. Nije se CIK „štel mešati“ ni u više-manje konkretne dokaze o izbornom inženjeringu koje su institucije Hrvatske, u suradnji sa ruskim „prijateljima“ provodile u procesu „hvatanja“ birača iz te zemlje koji će dopisno/nepropisno podržati HDZ BiH i njegove kandidate na izborima iz 2018. godine… Ima toga još, čitav jedan naramak dokaza i argumenata, ali ni ovo navedeno nije malo..

    Svjedoci koji su nazočili sjednici Parlamenta BiH kasnije su pričali da je sve do početka glasanja o smjeni bivših i imenovanju budućih članova CIK-a bilo neizvjesno šta će raditi  zastupnici Stranke demokratske akcije. Vrhu ove stranke je bilo bitno da se ne dovode u pitanje dva bošnjačka člana (Arnautović i Šantić) a za srpske i hrvatske članove ih baš i nije bilo briga. Isti svjedoci tvrdili su da je Dragan Čović to večer priprijetio Bakiru Izetbegoviću da bi izbor predloženog hrvatskog člana CIK-a, Željka Bakalara, inače tadašnjeg savjetnika Željka Komšića u Predsjedništvu BiH, mogao biti uvod u raskidanje koalicije i potpuni institucionalni košmar u BiH. To isto večer je Željko Komšić, lider Demokratske fronte, iz Kanade gdje se nalazio u službenoj posjeti, zvao telefonom Izetbegovića i tražio od njega da zastupnici SDA podrže predložene nove članove CIK-a. Lider SDA ga je zabrinuto informirao o Čovićevim prijetnjama napuštanjem koalicije i blokadama, na šta mu je Komšić kazao da će i DF prekinuti saradnju sa Strankom demokratske akcije ukoliko njen lider popusti pod pritiscima HDZ-a i SNSD-a.

    Šta (ni)je zabrljao CIK BiH

    Većinom glasova u Zastupničkom domu PSBIH smijenjena su tri člana CIK-a kojima je istekao mandat, a na njihova mjesta su izabrani novi ljudi.

    Borjana Krišto, tadašnja zastupnica, a danas već izvjesna predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, upozorila je da „ovo nije samo politička kriza, nego je upitna budućnost Bosne i Hercegovine“.

    Milorad Dodik je bijesno poručio da su svojim glasanjem u Zastupničkom domu PSBiH „Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa izborni proces u BiH predali u ruke Bošnjacima“.

    Nezadovoljan je bio i Fahrudin Radončić, predsjednik Saveza za bolju budućnost, u to vrijeme državni ministar sigurnosti. „Ako ovo opstane, budući izbori nemaju nikakvog smisla, a ni sadašnja koaliciona participacija na vlasti“, komentirao je nakon smjene na čelu CIK-a. Nekoliko mjeseci kasnije Radončić je zaista napustio ministarsku poziciju, ali iz nekih posve drugih razloga koje je mijenjao kako mu je odgovaralo u dnevnopolitičkom kontekstu i tekućim potrebama. Radončić je u jednom donekle bio pravu: Parlament je trebao iste noći opozvati i zamijeniti i bošnjačke članove CIK-a, no očito da bi u tom slučaj izostala podrška zastupnika SDA. Prevažan je Suad Arnautović bio kadar za SDA ne samo u CIK-u nego u pozamašnom kontinuitetu od dvadesetak godina, još od mračnog vakta kada je bio šef kabineta federalnog ministra policije Mehmeda Žilića.

    „Ovo“, kako je Radončić sa omalovažavanjem nazivao izbor tri nova člana CIK-a je „opstalo“. Sud Bosne i Hercegovine je u augustu ove godine odbacio kao neosnovane tužbe Branka Petrića i Novaka Boškovića, članova CIK-a koji su smijenjeni nakon isteka mandata. Obačena je i žalba Sanje Stanimirović Ostojić koja se bila javila  na konkurs za člana Centralne izborne komisije, inače bliske suradnice već rečenog Petrića. U presudi stoji da je „Predstavnički dom Parlamentarne Skupštine Bosne i Hercegovine u postupku imenovanja članova Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine postupak  POSTUPAO NEPOSREDNO I U SKLADU SA USTAVNIM OVLAŠTENJIMA…I PREMA RELEVATNIM PROPISIMA IZBORNOG ZAKONA BOSNE I HERCEGOVINE.“ (Podvukao S.A.).

    Kada se kritički analizira rad novog sastava Centralne izborne komisije BiH, onda treba radi korektnosti imati u vidu sve okolnosti u kojima su njegovi članovi radili, a koje su posljednje dvije i pol godine bile sve samo ne normalne i stimulativne. Osovina Dodik-Čović nikada se nije pomirila za gubitkom svog utjecaja, niti je birala sredstva i povode u destruiranju njihovog nesmetanog djelovanja. Dodik je mizogino-kočijaškim uvredama na račun srpskih članova CIK-a izravno doveo pitanje njihovu fizička sigurnost zbog čega je Vanja Bjelica-Prutina zatražila i dobila policijsku pratnju. Čović je istovreno, tobože suptilnije, preko ministra državnih financija Vjekoslava Bevande do posljednjeg trenutka opstruirao i dovodio u pitanje održavanje izbora i uvjetujujći ih promjenama Izbornog zakona; ta je podmukla igra prekinuta tek u predizornom cajtnotu na intervenciju visokog predstavnika Christiana Schmdita.

    Istovemeno, Schmidtovo nametanje djelimičnih, a dubinskih izmjena Izbornog zakona u danu, odnosno noći održavanja Općih izbora doveli s CIK pred cijeli spektar novih, do tada nepoznatih problema i dodatnih obaveza.

    Drug Nikšić, preferencijalni

    Među državnim zastupnicima koji su one besane martovske noći u Parlamentu BiH glasali za smjene starih i imenovanje novih članova Centralne izborne komisije BiH bio je i predsjednik SDP-a BiH Nermin Nikšić. Baš kao i nakon izbora 2018.godine on se, i četiri godine kasnije kroz iglene uši kompenzacijskih algoritama ušunjao među državne parlamentarce. „Ipak su ovo nekakvi ljudi iz opozicije, a ipak bih bio sretniji da smo dobili eksperte, da smo dobili ljude koji  nisu bili politički obojeni. Smatram da ne može biti gore od ovoga  što smo imali.“, kazao je Nikišić nakon glasanja u Parlamentu BiH u martu 2020. godine. Prošle nedjelje lider SDP-a kojeg stranački šereti zovu „Drug Preferencijalni“, otkrio je planove glede budućnosti CIK-a.

    “Od nove većine očekujemo podršku za smjenu članova izborne komisije BiH”, kazao je Nikšić. Njegova izjava je uslijedila promptno nakon susreta Elmedina Konakovića sa Miloradom Dodikom na košarkaškoj utakmici u Laktašima.

    Nekako u isto vrijeme, na drugom mjestu to je isto kazala Snježana Novaković Bursać (SNSD), novoizabrana delegatkinja u Domu naroda Parlamenta BiH. Kazala je da je smjenu članova CIK-a moguće obaviti s obzirom na „drugačiju kompozicijsku većinu“. No, ona je za razliku od euforičnog, procedurama neopterećenog Nikšića bila znatno opreznija glede lagalnosti budućeg postupka smjene članova CIK-a, koji su inače izabrani na sedmogodišnji mandat. „Oni su tek neke dvije godine na tim funkcijama. Prilikom pokretanja inicijative treba samo voditi računa da ne uđemo u sudske procese sa eventualno lošim ishodom“.

    Novaković-Bursać ima, a Nermin Nikšić, kao lider Osmorke nema, u vidu presude Suda Bosne i Hercegovine kojima je zapečaćena svaka diskusija o zakonitosti smjene starih i izbora novih članova Centralne Izborne komsije.

    Zašto je ovo važno i zbog čega ovoliko pažnje posvećujem ovoj, reklo bi se, manje-više tehničkoj stvari. Prvo, zato što nije tehnička, nego je suštinska. Za donošenje odluke o smjeni članova CIK-a nije dovoljna samo, kako reče zastupnica Novaković-Bursać, „drugačija kompozicijska većina“. Da se taj proces ne bi pretvorio u parlamentarno nasilje i sirovi revanšizam, neophodan je još jedan nezaobilazan uvjet: potrebni su razlozi, argumentirani, čvrsti i uvjerljivi za pokretanje procesa te smjene. Takve razloge Nermin Nikšić, kao ni Konaković, niti bilo ko drugi iz krugova Osmorke nije ponudio, niti to može učiniti. A ne može to učiniti zato što njihovi razlozi opće nisu njihovinego su Dodikovi, odnosno Dragana Čovića. Članovi CIK-a BiH koji su zamijenjeni 2020. godine, otišli su zato jer su im istekli mandati, a nisu im produženi jer su oni bili produžene ruke  poltičkih elita. Zašto treba potjerati njiihove nasljednike, to još uvijek niko nije otkrio.

    Stara kuća, stari Dom naroda

    Odbrana integriteta postojećeg sastava Centralne izborne komisije pred naletom buduće vladajuće parlamentarne većine bitna je jer bi njihovom smjenom „pragmatična“ Osmorka otvorila breš kroz koji bi prokuljali slični o sinhronizirani zahtjevi osovine Dodik-Čović, zakoniti ili nezakoniti, ustavni ili neustavni, statutarni ili nestatutarni“, kako je nekada tokom antibirokratskog stampeda govorio Slobodan Milošević.

    Druga važna tačka otpora dvoglavom jednomlju lidera SNSD-a i HDZ-a su srpski i hrvatski klubovi u Domu naroda Parlamenta BiH. Vidjeli smo već kakve su se zakulisne, prljave igre igrale u Narodnoj Skupštini RS tokom izbora četvrtog delegata Klub Srba. Ništa, međutim, ne znamo o izboru četvrtog poslanika u Klubu Hrvata Doma naroda, o čemu bi trebali odlučiti zastupnici Osmorke. Propuste li Nikšićevi, Konakovićevi, Fortini… poslanici izabrati „vlastitog“ Hrvata  Dom naroda PSBiH, odnosno popuste li pred zahtjevom Čovića da se (i) to mjesto prepusti HDZ-u, onda se njihovom slučaju više neće moći govoriti o nervoznom diletantizmu, nestrpljivom amaterizmu, ili slijepom, karijerizimu, nego o nečemu drugom, što je prešlo rub odgovornog, promišljenog  i ustavnog ponašanja.

    Ako Stranka demokratske akcije svakog dana svojim tragikomičnim, inadžijskim djelovanjem dokazuje koliko je dobro, pravedno i korisno što je maknuta iz vlasti, Osmorka i istom ritmu demonstrira da sloboda koja im je pala  krilo neće umjeti da pjeva…

    (Slobodna Bosna)

    Bitka za šestog delegata: Na kantonalnim listama probosanskih stranaka ima dovoljno Hrvata, najviše ih kandidovali SDP i DF, SDA ih ima na listama u Ze-Do i USK, NiP nezainteresiran

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Lažnom Hrvatu iz Goražda Edimu Fejziću došao je kraj. Zbog sudskih procesa i kupovine glasova, on neće biti kandidat za Skupštinu Bosansko-podrinjskog kantona. Što, opet, znači da neće dobiti mandat delegata u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. A zahvaljujući njegovom glasu, nakon Općih izbora 2018. godine, u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH izabran je Zlatko Miletić, jedini Hrvat u Klubu Hrvata Doma naroda BiH koji ne dolazi iz koalicije okupljene oko HDZ-a BiH.

    “Apelujem na bošnjačke stranke da ne stavljaju Hrvate na kantonalne liste”, kazao je u utorak predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, obraćajući se medijima povodom skorog podnošenja kandidatskih listi.

    Čega se to boji lider HDZ-a BiH? Već nekoliko puta smo se na ovom mjestu bavili suštinskim problemom funkcionisanja Federacije BiH – odnosno Klubom Hrvata Doma naroda Parlamenta Federacije BiH.  Prije nego pređeno na same stranačke liste, ukratko ćemo se pozabaviti suštinom u vezi sa Domom naroda FBiH.

    Odlukom Ustavnog suda BiH od 1. decembra 2016. godine po apelaciji Bože Ljubića “utvrđeno je da odredba Potpoglavlja B člana 10.12. stav 2. u dijelu: “Svakom konstitutivnom narodu daje se jedno mjesto u svakom kantonu” i odredbe Poglavlja 20 – Prelazne i završne odredbe člana 20.16.A stav 2. tač. a-j. Izbornog zakona Bosne i Hercegovine nije u skladu sa članom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine”.

    To je, dakle, bila obavezna odredba “jedan, jedan, jedan”, prema kojoj je svaki kanton, od njih deset, morao dati po najmanje jednog delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda. U Ustavu FBiH je pisalo malo drugačije.

    “Delegate Doma naroda biraju kantonalne skupštine iz reda svojih delegata proporcionalno nacionalnoj strukturi stanovništva. Broj delegata za Dom naroda koji se biraju u svakom kantonu srazmjeran je broju stanovnika kantona, s tim što se broj, struktura i način izbora delegata utvrđuju zakonom. U Domu naroda bit će najmanje jedan Bošnjak, jedan Hrvat i jedan Srbin iz svakog kantona koji imaju najmanje jednog takvog zastupnika u svom zakonodavnom tijelu”, navedeno je u članu 8, poglavlje VI Ustava FBiH.

    To je, znači, “neobavezan” raspored delegata po principu jedan-jedan-jedan o kojem se govori u dokumentu koji je na raspolaganju predstavnicima EU u BiH.

    Šta bi to značilo u praksi?

    Dom naroda FBiH sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih. Ova tabela ispod pokazuje kakav je raspored delegata bio prije nego je Ustavni sud BiH naredio brisanje dijelova Izbornog zakona BiH po apelaciji Bože Ljubića.

    respored delegata prije presude u Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić

    Ključna stvar u ovome je bila to što je, zapravo, pet kantona u kojima ne dominira HDZ BiH moglo izabrati šest delegata u Klub Hrvata. Prema Ustavu FBiH najmanje šest delegata u jednom klubu naroda potrebno je da bi se predložio predsjednik ili potpredsjednik FBiH koji, potom, ide na glasanje pred cijelim Domom naroda FBiH. Prije presude Ljubić, dakle, postojala je mogućnost da kantoni u kojima HDZ BiH nije dominantna stranka, izaberu potrebnih šest delegata u Klubu Hrvata, što bi značilo da Dragan Čović, faktički, ne bi mogao blokirati izbor Vlade FBiH.

    No, nakon presude Ljubić, Ustavni sud BiH izbrisao je odredbe Izbornog zakona prema kojima je svaki kanton u FBiH morao dati po najmanje jednog delegata iz reda svih konstitutivnih naroda. Kako bi se, pak, završio proces konstituisanja Doma naroda FBiH (o kojem ovisi i izbor deset delegata Bošnjaka i Hrvata u Dom naroda BiH), Centralna izborna komisija BiH u starom sazivu donijela je Uputstvo o rasporedu delegata u Dom naroda FBiH.

    Uputstvo CIK-a o rasporedu mandata u DN FBiH

    Kako se može vidjeti, ključna promjena koju je bivši saziv CIK-a nametnuo svojim Uputstvom desila se u Zeničko-dobojskom kantonu. Umjesto ranija dva delegata iz reda hrvatskog naroda, CIK je propisao da se iz tog Kantona bira samo jedan delegat. Istovremeno, Zapadnohercegovački kanton je “dobio” dodatnog, trećeg, delegata iz reda hrvatskog naroda. To znači da kantoni u kojima HDZ nije dominantna politička partija (TK, Ze-Do, USK, KS, BPK), u Dom naroda FBiH mogu delegirati svega pet delegata iz reda hrvatskog naroda, što je, u konačnici, nedovoljno za predlaganje predsjednika ili potpredsjednika FBiH, a samim tim i izbor Vlade FBiH.

    Proteklih godina, a naročito tokom ovog mandata uvjerili smo se da, zapravo, kantonalni zastupnici, pored članova Predsjedništva BiH, direktno ili indirektno utiču na funkcionalnost Vlade Federacije, državnog parlamenta, Vijeća ministara BiH, a samim tim i na fiskalnu i sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine. Pokušat ćemo, ukratko, da pojasnimo o čemu se radi. Kantonalni zastupnici međusobno odlučuju o tome ko će određeni kanton predstavljati u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, odnosno ko će biti delegat u jednom od četiri kluba Doma naroda FBiH. Upravo ti delegati imaju presudnu ulogu prilikom imenovanja predsjednika i potpredsjednika Federacije, koji, potom, direktno odlučuju ko će biti premijer Federacije BiH. Dakle, od kantonalnih zastupnika ovisi izbor Vlade Federacije. Dalje, delegati iz Doma naroda Federacije BiH direktno odlučuju o imenovanju deset delegata, pet Bošnjaka i pet Hrvata, u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Opet da pojednostavimo, kantonalni zastupnici direktno odlučuju o popunjavanju dvije trećine državnog Doma naroda od kojeg, kasnije, izuzmemo li proces formiranje Vijeća ministara BiH, ovise svi zakoni i budući budžeti.

    Dakle, ukoliko žele izbjeći HDZ-ove blokade prilikom formiranja Vlade FBiH, nužno je Draganu Čoviću oduzeti dvotrećinski kontrolni paket u Domu naroda FBiH. Ali stranačke liste će pokazati da li postoji zainteresiranost kod probosanskih stranaka.

    USK: SDP i DF bez Hrvata za Skupštinu, POMAK i SDA imaju Hrvate na listama

    Prema Uputstvu CIK-a, USK daje ukupno šest delegata u Dom naroda FBiH i to dva Bošnjaka, jednog Hrvata, dva Srbina i jednog iz reda ostalih. No, u ovom slučaju se držimo Hrvata. Većina kandidata Laburista Fikreta Abdića izjašnjavaju se kao Hrvati. Prema rezultatima iz 2018. godine, Laburisti su osvojili tri mjesta u Skupštini USK. Dvojica su se izjašnjavali kao Hrvati, tako da je ta stranka delegirala delegata u Klub Hrvata aktualnog saziva Doma naroda FBiH. Ukoliko i u budućem sazivu Skupštine bude isti omjer snaga, Abdićevi Labursti će izabrati Hrvata u Klub Hrvata Doma naroda FBiH, što znači da je to, faktički, glas za HDZ BiH.  No, da vidimo šta nude druge političke partije. SDP BiH, prema još uvijek nepotvrđenim izbornim listama, neće imati Hrvata među kandidatima za Skupštinu USK. Razim Halkić ,koji se izjašnjava kao Hrvat, bit će nosilac liste za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH. SDP se opredijelio da na svoju listu visoko pozicionira Srbina Mladena Lonića koji bi mogao ući u Dom naroda FBiH. No, to za HDZ-ove blokade ne znači ništa. DF, također, nema nijednog Hrvata u USK. No, SDA bi, prema nepotvrđenim listama, na broju 8 za Skupštinu USK trebao imati Ines Delić, Hrvaticu iz Zagreba koja se udala u Bihać. SDA je 2018. godine osvojila devet mandata, što znači da bi Ines Delić, ukoliko ne bude dodatnih pomijeranja na listama, mogla ući u Skuptinu USK. Za razliku od SDA, NES na svojim listama nema Hrvata.

    Maja Uremović

    POMAK bihaćkog gradonačelnika Šuhreta Fazlića bi, prema informacijama Istrage, mogao bi na svoju kantonalnu listu visoko pozicionirati doktoricu Maju Uremović koja je, također, Hrvatica.  Ukoliko bi prošle Ines Delić i Maja Uremović bile izabrane u Skupštinu USK, to znači da bi Laburisti Fikreta Abdića, barem kroz žrijeb, mogli ostati bez mjesta u Domu naroda FBiH. A ukoliko bi jedna od njih dvije bile izabrane, to bi značilo da u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH iz USK-a imamo probosanski orjentiranog Hrvata.

    SBK: DF, SDP i Fuad Kasumović kandidirali Hrvate, SDA i NiP – ne

    Srednjobosanski kanton daje šest delegata u Dom naroda FBiH. U pitanju su tri Hrvata, te po jedan Bošnjak, Srbin i ostali. Prema rezultatima iz 2018. godine, HDZ BiH ima 10 zastupnika. Probosanske stranke imaju 20 zastupnika. Sa četiri Hrvata, od ukupno 20, sigurno bi dobili jedno mjesto u Domu naroda FBiH. No, prema preliminarnim podacima, samo tri Hrvata iz tzv. probosanskih stranaka imaju šanse da uđu u Skupštinu SBK. Unatoč protivljenju većeg dijela stranke, četvrta na listi SDP-a BiH bit će Anita Markanović. Na Općim izborima 2018. godine SDP je osvojo pet mandata. Ukoliko ponove isti rezultat, Anita Markanović će, vjerovatno, biti izabrana u Skupštinu SBK. Pod uslovom da rukovodstvo potvrdi njenu kandidaturu. Demokratska fronta će kandidirati Željku Matković. Ona je na drugom mjestu kantonalne liste. Upravo dvoje zastupnika DF-a izabrano je u Skupštinu SBK na izborima 2018. godine. Predsjednik Hrvatske stranke Božo Skopljaković u SBK će koalirati sa BH Inicijativom Fuada Kasumovića. Prema informacijama Istrage, Skopljaković bi trebao biti nosilac liste za Skupštinu SBK. Ukoliko prođe, a bivša stranka Fuada Kasumovića je imala jednog zastupnika u Skupštini, to znači da bi bilo najmanje troje zastupnika hrvatske nacionalnosti koji nisu pod kontrolom HDZ-a. Čak i ako HDZ ponovi isti resultat i osvoji 10 mandata, to znači da će ta stranka iz SBK sigurno moći izabrati dva delegata Hrvata u Dom naroda FBiH. Treći delegat bi se birao žrijebom, što znači da probosanske stranke, i praktično, mogu imati jednog delegata iz reda Hrvata SBK u Domu naroda FBiH. Naravno, Željka Matković, Božo Skopljaković i Anita Markanović prethodno moraju biti izabrani u Skupštinu SBK.  SDA i Narod i Pravda, prema preliminarnim listama, nemaju nijednog kandidata iz reda hrvatskog naroda.

    Kanton Sarajevo – neupitan izbor probosanskog Hrvata

    Skupština Kantona Sarajevo u Dom naroda FBiH delegira devet delegata, od čega su tri Bošnjaka, tri Srbina, dva iz reda ostalih i jednog Hrvata. Narod i Pravda na svojoj listi za Skupštinu KS ima Hrvaticu Danijelu Kristić. DF je na drugo mjesto pozicionirao Marijelu Margetu Hašimbegović koja je, rakođer, Hrvatica. To znači da će jedna od ove dvije kandidatkinje biti izabrane u Skuštinu KS, a samim tim jedna od njih prolazi u Dom naroda Federacije BiH. SDA u KS nije kandidovala Hrvata, dok je ni u vrhu liste SDP-a za Skuptinu KS nema Hrvata.

    Ze-Do: SDP, DF i SDA u borbi protiv HDZ-a

    Zeničko-dobojski kanton daje šest delegata u Dom naroda FBiH. Troje je Bošnjaka, te po jedan Srbin, Hrvat i ostali. HDZ BiH u Skupštini Ze-Do ima tri mandata. Da bi se izbjegao izbor HDZ-ovog zastupnika iz Skupštine Ze-Do u Dom naroda FBiH, nužno je da u tom Kantonu probosanske stranke izaberu četiri zastupnika iz reda Hrvata. DF je za Skupštinu Ze-Do predložio Hrvaticu Suzanu Pandžu koja će biti druga na listi. SDA planira da predloži Mirelu Mateša Bukvu. No, prema informacijama Istrage, ona je tek ioza desetog mjesta na preliminarnoj listi SDA. Ukoliko ne bi bila “unaprijeđena”, teško da bi mogla biti izabrana u Skupštinu Ze-Do u kojoj SDA trenutno ima jedanaest zastupnika. SDP BiH će na svojoj listi, vjerovatno, imati Vedrana Kasera koji je Hrvat. Čak i ako druge stranke ne budu imale kandidate iz reda Hrvata, postoji mogućnost da se, najmanje kroz žrijeb, u Dom naroda FBiH izabere Hrvat koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH. To bi već bio četvrti delegat u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH koji nije pod kontrolom HDZ-a BiH.

    Tuzlanski kanton – DF kandidirao Hrvata

    Prema Uputstvu CIK-a, Tuzlanski kanton u Dom naroda FBiH delegira osam delegata. U pitanju su tri Bošnjaka, dva Srbina, dva iz reda ostalih i jedan Hrvat. HDZ BiH u TK nema nijednog zastupnika. To znači da bi izbor bilo kojeg Hrvata iz bilo koje stranke u Skupštinu TK značio da će taj delegat predstavljati Hrvate iz TK u Domu naroda FBiH. Na listi DF-a, pod rednim brojem tri, nalazi se Boris Krešić koji je delegat i u aktualnom sazivu Doma naroda FBiH. Na petom mjestu SDP-ove liste nalazi se Vedrana Petrović, koja je također Hrvatica.  SDA na svojoj listi nema Hrvata.

    BPK – Nema više Fejzića, SDP u potrazi za Hrvatom

    Iz Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona delegiraju se tri delegata u Dom naroda FBiH, jedan Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat. Hrvatsko mjesto do sada je popunjavao Edim Fejzić, ali on više nema pravo na kandidaturu. SDA i DF na svojim kandonalnim listama nemaju Hrvata, dok su nam u goraždanskom SDP-u potrvdili da će oni poduzeti sve da na svojoj listi imaju barem jednog Hrvata koji bi, nakon izbora u kantonalnu skupštinu, po automatizmu bio izabran u Dom naroda FBiH:

    Ukoliko svi navedeni kandidati budu izabrani u kantonalne skupštine, a postoji realna i objektivna mogućnost, HDZ BiH bi mogao ostati bez dvotrećinske većine u Klubu Hrvata Doma naroda FBiH. To bi značilo da ta stranka više ne može blokirati formiranje vlasti u Federaciji BiH.

     

     

     

     

    Sedam dana nakon napada u Stocu: Svi uhapšeni Ultrasi pušteni na slobodu, postupajući tužilac kaže da nije bilo osnova za pritvor!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Svih “nekoliko uhićenih” navijača Zrinjskog, osumnjičenih za napad u Stocu pušteno je na slobodu, saznaje Istraga.ba.

    Ovu informaciju potvrdio nam je i postupajući kantonalni tužilac Spomenko Jukić.

    “Da, svi su pušteni nakon 24-satnog zadržavanja. Pušteni su iz razloga što je većina njih došla s odvjetnicima i pod takvim uvjetima su davali iskaze. Pošto su bili maskirani, onda je tužiteljstvo procijenilo u datom momentu da je bolje da imamo bilo kakve dokaze, njihove iskaze sa odvjetnicima, nego da nemamo nikakve dokaze. Idemo sad da identifikujemo još deset osoba. Dvije su najavile predaju”, izjavio je za Istraga.ba tužilac Spomenko Jukić.

    Podsjetimo, u noći sa 7. na 8. april, navijači Zrinjskog su u blizini Stoca presreli vozilo u kojem su bila četverica mladića, članova FK Iskra Stolac koji su se vraćali sa Veležove utakmice.

    Kako su tada saopćili iz FK Iskra Stolac, trojica njihovih nogometaša odigrala utakmicu protiv Lokomotive i ostali na iftaru u Mostaru. Kasnije su gledali utakmicu Velež – Borac u Vrapčićima i krenuli kući, put Stoca, gdje su im Ultrasi napravili sačekušu.

    “U mjestu Masline kod Stoca presrela su ih četiri vozila u kojima su bili Ultrasi, navijači Zrinjskog. Divljački su ih udarali svime i svačim te im nanijeli povrede i polomili vozilo”, naveli su iz Iskre u svom saopćenju od prošlog ponedjeljka.

    Tada su reagirali i iz MUP-a HNK-a.

    “U noći sa subote na nedjelje oko 00.10 sati u Policijsku stanicu Stolac M.A. (2004) iz Poplašića – Stolac je prijavio da je upravljao vozilom marke Mercedes magistralnim putem iz Mostara prema Stocu gdje u mjestu Masline Stolac dolazi do udara u zadnji dio njegovog vozila od strane vozila VW Golf V nn registarskih oznaka. Usljed udara njegovo vozilo je stjerano s puta pred bivši dom. Iza vozila VW Golf stala su još dva vozila, vozilo marke BMW i VW Passat iz kojih je izašla grupa od oko 10 lica, maskirani i sa bejzbol palicama koji lupaju po njegovom vozilu na koje bacaju baklje, nakon čega nasrću na lica koja su se skupa s njim nalazila u vozilu, te ih udaraju palicama po čitavom tijelu. Nakon toga su se vozilima udaljili u nepoznatom pravcu”, saopćeno je. Zajedno s prijaviteljem u vozilu s su se nalazili E.G. (2003) iz Stoca, D.B. (2002) iz Gorice-Stolac i F.B. (2006) iz Gorice-Stolac. Sva četvorica su zadobila povrede neutvrđenog stepena, te im je ukazana pomoć u DZ Stolac, nakon čega je D.B. upućen na CUM Mostar, dok su E.G., M.A, i F.B. upućeni u RMC dr. Safet Mujić Mostar”, glasilo je saopćenje MUP-a HNK-a.

    Dan kasnije, u utorak 9.4. saopćenje je izdalo i Tužilaštvo HNK.

    ‘Obavještavamo javnost da je povodom događaja u mjestu Masline – Stolac, gdje je u noći 07./08.04.2024. godine došlo do napada više maskiranih nepoznatih osoba na četvoricu mladića iz Stoca, odmah po saznanju, postupajući tužitelj službenicima MUP-a HNŽ PU Čapljina naložio obavljanje očevida lica mjesta i izuzimanje svih tragova, kao i izuzimanje kamera video nadzora koji bi mogli poslužiti identifikaciji napadača i vozila koje su koristili. Radeći na ovom slučaju, pripadnici MUP-a HNŽ su dana 09.04.2024. godine identificirali i lišili slobode nekoliko osoba za koje postoji sumnja da su kritične prilike sudjelovali u počinjenju kaznenih djela”, navodi se u saopćenju Tužiteljstva HNK.

    No, Tužiteljstvo nije obavijhestilo javnost da niko od uhapšenih nije ostao u pritvoru. Nakon što su zadržani 24 sata, navijači Zrinjskog su pušteni da se brane sa slobode.

    Dobar, loš, zao signal: Kako je BHT, kojim rukovodi Čovićev Mario Vrankić zbog “tehničkih problema” cenzurisao Komšićev govor o izmjenama Izbornog zakona

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Dozvolite da konstatujem”, rekao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić, prije nego se u programu BHT1 pojavila “crna rupa”.

    Ali “realizator” je bio spreman. Trebale su mu samo četiri sekunde da pusti već pripremljeni “džingl neutralni”, nakon kojeg će voditelj javnog servisa saopćiti gledaocima da zbog tehničkih problema “nisu u mogućnosti do kraja saslušati govor predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića” pred Generalnom skupštinom UN-a.

    Ono što je interesantno, voditelj u studiju, kako to obično biva, nije rekao da će ponovo pokušati da se uključe u New York. Samo je rečeno da Komšićevog govora više – nema.

    Na drugim televizijama nije bilo tehničkih problema. Signal iz New  Yorka je bio dobar.

    “Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu.Pored toga, kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi, kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samo-opredjeljenja, sa konačnim ciljem disolucije ili raspada Bosne i Hercegovine i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama. Ovo potiče nejednakost u ljudskim pravima, potpuno devalvirajući i zanemarujući odredbe Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima”, konstatovao je Komšić.

    O čemu je, zapravo, u trenutku “tehničkih problema” Željko Komšić govorio? O izbornom zakonodavstvu. Ovaj dio Komšićevog govora prethodio je “tehničkim problemima”.

    “Sistem vrijednosti, koji u temelju ima jednakost svih pojedinaca unutar nekog društva, na žalost, ne postoji u Bosni Hercegovini. To dodatno argumentujem time da je jedan od međunarodnih sudova, odnosno Evropski sud za ljudska prava iz Strazbura, u svojih pet presuda protiv Bosne i Hercegovine, utvrdio postojanje sistemske diskriminacije ili sistemske nejednakosti građana moje zemlje. Takva nejednakost ogleda se u više aspekata života, onih političkih jer svi građani nemaju jednaka prava u izbornom sistemu, pa sve do onih da ti isti građani nemaju jednaka prava i šanse u društvenom životu, kao što je pravo na rad, jer je politički sistem u Bosni i Hercegovini takav da on preferira nečiju etničku pripadnost i da na temelju te etničke pripadnosti, građani moje zemlje imaju veća ili manja prava u zavisnosti u kojem dijelu zemlje žive. Podsjetiću ovom prilikom kako diskriminacija po osnovu etničkog porijekla nekog čovjeka predstavlja jedan od oblika rasne diskriminacije kako je to utvrđeno u tački 1. Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije koju su Ujedinjene nacije usvojile 1966. godine. Da je ovo još složenija priča, govori nam i taj podatak da nam se pokušava nametnuti, čak i diplomatskim aktivnostima na međunarodnoj sceni, postojanje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine, kroz isticanje etničke pripadnosti dijela građana, tražeći veća prava za etničke zajednice koje susjedne zemlje podržavaju, ali uvijek na štetu temeljnih ljudskih prava. To znači kako se kolektivna prava, koja nisu dijelom međunarodnih pravnih akata, stavljaju iznad ljudskih prava pojedinaca. Dozvolite da konstatujem kako je tako nešto neprihvatljivo u ovom vremenu”.

    Ovaj dio Komšićevog govora u direktnoj je suprotnosti sa stavovima Hrvatske demokratske zajednice i njenog lidera Dragana Čovića. Direktor BHT 1 je Mario Vrankić. Imenovan je na prijedlog HDZ-a BiH. Tokom mandata Maria Vrankića, za urednika Dokumentarnog programa BHT 1 nezakonito je (Sud BiH presudio) imenovan Tvrtko Milović, također kadar blizak HDZ-u BiH. Osim njega, na BHT1 je, zahvaljujući Vrankiću, zaposlena Monika Ćubela Savić, novinarka koja je u Mostaru vodila “skup potpore haškim uznicima”. Kao dopisnik sa područja Hercegovine, tokom Vrankićevog mandata angažiran je i Ivan Crnjac, novinar javnog servisa koji na društvenim mrežama  predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića naziva “jazavcem” i “Sejdom”.

    I onda su se pojavili “tehnički problemi”.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Sve se može kad se Dodik i Alkalaj slože

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Milorad Dodik, (još uvijek) član Predsjedništva BiH, otišao je do Beograda da bi regionalno proslavio nastup Svena Alkalaja. “U onome što je Sven Alkalaj na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a govorio o Christianu Schmidtu, ima dosta istine, odnosno istina je sve ono što je rekao o Schmidtu, ali trebao je da kaže da je to radio i ranijih godina, a ne samo u ovom slučaju koji dotiče muslimane”, kazao je Dodik, jedva se suzdržavajući od likovanja za koje je, ruku na srce, imao puno razloga.

    Manipulacije i podvale

    Njemu nesumnjivo najvažniji jeste da su – konačno – BiH i Rusija imale zajedničke stavove o Christianu Schmidtu, pri čemu su Alkalajevi bili još oštriji od onih koje je iznijela ruska ambasadorica. Drugi, nimalo manje važan, jeste apsolutno suglasje Dodika i Alkalaja o “destabilizirajućoj ulozi visokog predstavnika u BiH” i podrška izvornom Daytonu, o čemu lider SNSD-a sve zna, a treći je njihov unisoni stav spram SAD-a. Doduše, Alkalaj je prozvao (onako čaršijanerski) Gabriela Escobara, specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan, dok je Dodik svoju oštricu i dalje zadržao na američkom ambasadoru u našoj zemlji Michaelu Murphyju, ostrvljujući se na njegovu izjavu kako Alkalajev govor ne odražava državnu politiku BiH: “Nije američki ambasador taj koji utvrđuje državnu politiku BiH. To govori kako oni doživljavaju BiH”.

    Sjednica Vijeća sigurnosti je imala samo jednu tačku dnevnog reda, našu zemlju, i produženje mandata Misiji Althea, odnosno ostanak EUFOR-a u BiH. Što je, srećom, očito usaglašeno bez Alkalaja, čim je Rezolucija usvojena. Sam Alkalaj je, u svome nastupu, dao dovoljno argumenata protiv, između ostalih i tvrdnjom kako “čak možemo reći da je izborna kampanja bila mirnija od prethodnih, iako je bilo sporadičnih pojava secesionističke i nacionalističke retorike”. Nije objasnio da li u te sporadične pojave ubraja i Dodikovo obećanje kako će 49 posto bosanskohercegovačke zemlje ponijeti na cipelama, ali jeste ustvrdio kako je Schmidt kriv što smo čekali na izborne rezultate toliko dugo: “Brojanje izbornih rezultata je otežano, utvrđeno je niz nepravilnosti, pa čak i pojava falsifikovanih izbornih listića”?! No, po mom skromnom izboru, ubjedljivo najveća laž s kojom je Alkalaj nastupio u New Yorku je sljedeća: “Ja, kao etnički Jevrej iz Bosne i Hercegovine, u tom novom izbornom sistemu nametnutom od visokog predstavnika, nemam više nikakvih prava, mogućnosti niti šansi da učestvujem adekvatno u izbornom procesu”. Što je arhetipski primjer manipulacije i podvale, jer naprosto njemu kao etničkom Jevreju Schmidtovim odlukama nije ni na koji način promijenjeno pravo ili šansa da učestvuje u izbornom procesu. Ostala je ista kao što je i bila. Međutim, nametnutim izmjenama, u Klub Ostalih po prvi put ulaze i delegati iz svih kantona. I zato, umjesto polemike sa odnekidan (i) Dodikovim ambasadorom u UN-u, evo kratkog podsjećanja na obje odluke visokog predstavnika tako zdušno napadnute u Vijeću sigurnosti.

    Dom naroda Federacije BiH sada ima 80 delegata, imao je 56. Klubovi Srba, Bošnjaka i Hrvata broje po 23 delegata (umjesto 17), a Klub Ostalih umjesto ranijih 7, ima 11 delegata, najmanje jednog iz svakog kantona. Dobili smo i rokove, pa kantonalne skupštine ne mogu blokirati delegiranje u Dom naroda, jer će to – ako zakažu – uraditi CIKBiH. Za izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH također postoji rok, a za nominovanje kandidata prvo treba 11 glasova u svakom klubu, pa ukoliko klubovi ne predlože kandidate u roku od 30 dana, dovoljno je sedam glasova po klubu, odnosno svega četiri nakon 55 dana. Predstavnički dom FBiH dobio je rok od 30 dana da glasa o predloženim listama. Nakon izglasavanja, lista se dostavlja na glasanje i Domu naroda. Ograničen je i set pitanja koja definišu šta je to vitalni nacionalni interes, čime se sprečava njegova zloupotreba. Ustavni sud FBiH bira članove Vijeća za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa iz reda sudija tog suda. Amandmanima na Ustav Federacije BiH regulirana je obaveza na međusobnu saradnju, koordinaciju i dogovor, ali su postavljeni i rokovi za donošenje zakona, što bi trebalo da prevaziđe dosadašnju praksu čuvanja zakona u ladicama. U konačnici, visoki predstavnik je nametnutim odlukama presjekao federalnu političku trakavicu, koliko god na njega jurišali razni alkalaji, a zapravo političke partije sa sjedištem u Sarajevu koje su u svim ovim izmjenama prepoznale samo strašni ustupak HDZ-u BiH.

    Puno sam puta već pisala kako je riječ o jalovim alibijima za vlastiti nerad, pa se ne mislim ponavljati, no ne mogu a da se ne osvrnem na nekoliko teza koje posljednjih dana i mjeseci (ratni) huškači izbacuju u prvi plan. Jednu od njih je plasirao u New Yorku i Alkalaj: riječ je o Aneksu 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma i povratku. Doima se krajnje licemjernim čuti bilo koga iz vlasti BiH da kuka za povratkom, s obzirom na to da znamo koliko su malo, premalo, gotovo ništa uradili da taj povratak prvo omasove, a onda i politički artikuliraju na način da povratnici – na cijeloj teritoriji BiH – dobiju prava koja im pripadaju. Vjerovatno će me stranački botovi demantirati tezom o pravima Hrvata i Bošnjaka u RS-u, odnosno različitim entitetskim pravilima, no unaprijed uzvraćam podsjećanjem na izbor delegata u Domu naroda BiH kada je SDA dala SNSD-u potrebnu većinu (slučaj Mladen Ivanić). Šta hoću reći? Ako se SDA i SNSD tako lako dogovore o pozicijama, čemu poslije kuknjava Dodik nas je izigrao? I je li priprema za neke nove kuknjave sličnog tipa razlog Alkalajevog duhovnog jedinstva s Miloradom Dodikom? Pri čemu se nikako ne smije zaboraviti da je na ambasadorsku poziciju Alkalaja imenovao Željko Komšić, koga posljednjih dana optužuju kako je i najveći uzročnik partijskog nastupa u New Yorku za koji čak ni SDA nema riječi (pune) hvale. Meni se pak puno važnijim čini (sarajevsko) pristajanje na partijske ambasadore, pa samim tim i na štetu koju svojim nastupima proizvode za BiH.

    Hajka

    Zagovornici (oni pravi) građanske države razočarano konstatiraju kako su od Schmidta očekivali puno više – najmanje primjenu presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, što nas opet upućuje na učinak domaćih vlasti jer evropska pravna stečevina naprosto nije u mandatu OHR-a. Već Parlamenta i vlasti BiH. E, to onda otkriva uzroke progona Schmidta, EUFOR-a, EU i SAD-a iz BiH. Čini se da je ponuda kandidatskog statusa zbacila sve maske: sada, kada smo nadohvat ruke procesa koji zaista znači evropske reforme i težak, ali realan put euroatlantskih integracija, Sarajevo i Banja Luka su jedinstveni, ne valja Schmidt. Tačno je, OHR i put ka EU nisu kompatibilni, ali ako se već Bruxelles ne buni, čemu ovolika hajka onih koji su se do jučer zaklinjali u EU i NATO? Da je dara prešla mjeru, svjedoči i saopćenje Islamske zajednice, koja poziva bošnjačke političke lidere da se dohvate svog posla i poštuju procedure. A kolika je šteta Bosni i Hercegovini već napravljena i koje posljedice implicira, nisu spremni analizirati ni najveći domaći zagovornici građanske BiH. Bit će da se uzdaju u prosperitet koji spojeno nude Dodik i Alkalaj. Birajući Rusiju.

    1...979899...193Stranica 98 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj