Istaknuto

Istaknute objave

Istraga u Tripoliju: Libija na rubu novog totalnog rata!

Kada prošetate glavnim ulicama Tripolija, nećete steći utisak da se u Libiji, suštinski, vodi građanski rat. U parkovima su roditelji s djecom, a iza zgrade Centralne libijske banke, nasred uske uličice koja dijeli stari grad od Zelenog trga, lokalni trgovci su se okupili da trguju na najčudnijoj berzi na svijetu. U građevinskim kolicima, ona što ih u Bosni zovu tačke, dovoze se vreće novca, pa se, onda, vrši konverzija u neke druge valute.

dolari u “tačkama”

Subota je, inače, za državnu službu neradni dan. Pored ceste koja prolazi pored hotela u kvartu Zawya Al Dahmani, možete vidjeti kako lokalno stanovništvo u debeloj hladovini mirno sjedi. I ne osvrće se kada se stotinjak metara dalje od njih začuju dugi rafali.

Bilo je, dakle, 14 sati kada se baš u tom naselju začula pucnjava. Ali dok sam izašao iz hotela, rafali su prestali. Uslijedio je tek poneki pojedinačni hitac i sve je utihnulo. Prolaznici me usmjeravaju ka obližnjoj zgradi u kojoj je smješteno jedno od ministarstava libijske vlade. Tu je, dakle, bila pucnjava. Stotinjak metara šetnje i onda – problemi. Trojica napružanih muškaraca me opkoljavaju nasred ulice. Jedan od njih je opasan redenicima i u rukama drži mitraljez uperen u mene. Druga dvojica su prekrila lice maslinastozelenim maramama. U rukama su im automtske puške. Oštre upute na arapskom jeziku, kratki pretres kako bi se uvjerili da li sam naoružan i da li ih snimam i naredba da se vratim natrag.

Stranac sam na ulicama Tripolija uvijek je u opasnosti. Naročito – novinar. Zahitur Rahman, novinar iz Bangladeša, 21. je marta ove godine doputovao u Libiju. Na Zelenom je trgu u centru Tripolija napravio nekoliko fotografija i, onda je nestao. Pet dana kasnije, vlasti iz Libije su potvrdile da je novinar NTV-a iz Bangladeša u njihovom pritvoru. Pušten je početkom aprila.

Pucnjave i otmice su ovdje svakodnevnica. Skoro svaki kvart, obasnit će mi Libijci, ima svoju miliciju, koja se, opet, bori za prevlast sa drugom milicijom. Lokalni i strani bisnismeni im, onda, moraju plaćati reket kako bi ih zaštitili.

Pripadnici ovih snaga su naoružani mitraljezima i protuavionskim topovima. Snimci nastali 15. maja ove godine pokazuju jednu noćnu bitku na ulicama Tripolija. No, o tome već dugo u zapadnim medijima ne možete pročitati ništa.

Otkako je, nakon arapskog proljeća i smaknuća Muamera Gadafija,  “demokratija” zavladala ovom zemljom, rat nije prestao. U ovom trenutku se, zapravo, i ne zna ko upravlja Libijom i njenim resursima. Grad Bengazi, na sjeveroistoku zemlje, kontrolišu snage generala Khalife Haftara.

General Haftar godinama je bio jedan od oficira najbližih Moameru  Gadafiju. Međutim, nakon poraza Libije u ratu sa Čadom, 1987. godine, Haftar je zarobljen i dvije godine kasnije isporučen SAD-u.  Tu se priključuje libijskoj opoziciji koju je kontrolirala CIA. Kada je pao Gadafi, Haftar se vratio u Libiju i pokušao je preuzeti kontrolu nad državom. Nevladine organizacije su ga optužile za zločine počinjene u Bengaziju. Iza njega su, neformalno, stale Saudijska Arabija, Egipat sa generalom Abdelom Fatahom al Sisijem na čelu. U početku su na Haftara računali još i Rusija, Francuska i SAD. Međutim, Khalifa Haftar nikada nije uspio uspostaviti kontrolu nad glavnim gradom Tripolijem. Vlasti Turske zvanično su, što vojno, što politički, podržale vlasti u Tripoliju koje Haftar namjeravao svrgnuti. Međunarodna zajednica je, potom, priznala vladu u Tripoliju kao zvaničnu vladu Libije. Međutim, tada dolazi do eskalacije. Amerika je promijenila stranu, a Rusija je ostala uz generala Haftara. Štaviše, Vladimir Putin je u Libiju, kao ispomoć generalu Haftaru, poslao svoju paravonjnu jedinicu Wagner. Istodobno, Rusija je, prema izvještajima arapskih medija, za potrebe Haftar odštampala nekoliko milijardi libijski dolara bez pokrića koji su, potom, pušteni u promet. U Rusiji odštampani novac je, preko Malte, prebacivan u gradove pod kontrolom generala Haftara, a jedna takva pošiljka je zaplijenjena u luci na Malti. Ruska pomoć Haftaru nije značila mnogo. On je ostao vladar Bengazija.

No, onda su započeli problemi i u dijelu Libije koji kontroliše “međunarodno priznata vlada”. Nakon što je u februaru 2021. godine zaustavljen totalni rat, šef prelazne vlade Libije postaje Abdul Hamid Dbeiba. Prema tadašnjem dogovor uz posredstvo međunarodnih zvaničnika, Dbeiba se obavezao da u decembru 2021. godine organizira izbore. Od toga, međutim, nije bilo ništa. Izbori nisu organizirani, a Dbeiba je ostao premijer prelazne vlade sa sjedištem u Tripoliju. Međutim, u februaru ove godine, Parlament čije je sjedište u gradu Tobruku izabrao drugog premijera – bivšeg ministra unutarnjih poslova Fethija Bašagu. Parlamentarci su svoj potez obrazložili time da je premijeru Abdulu Hamidu Dbaibi, koji je imenovan u februaru prošle godine uz posredovanje Ujedinjenih naroda, istekao mandat na neuspjelim izborima u decembru. Dbaiba, međutim, ne pristaje na predaju premijerske fotelje. Fethi Bašaga je 17. maja pokušao ući u zgradu Vlade u Tripoliju, ali su ga milicijske snage koje kontroliše Dbeiba natjerale na povlačenje prema gradu Sirtu. U cijelu priču se, potom, uključuje Osama Al Juwaili, bivši šef vojne obavještajne službe koji je služio Dbaibi. Nakon što je Dbaiba smijenio Juwailija, on se pridružuje Bašagiju kojem je Parlament Libije dao mandat. Sredinom ove sedmice, Al Juwaili je dao ultimatum Abdul Hamidu Dbeibi da u roku od 72 sata napusti zgradu Vlade. Ovaj to odbija. Od četvrtka navečer jake Juwailijeve snage kreću se prema Tripoliju.

Intenziviranje sukoba očekuje se najkasnije u ponedjeljak. Do tada se čuje spooradična pucnjava u četvrti Zawait al Dahmani. Tu se nalaze zgrade Nacionalnog radija i Ministarstva vanjskih poslova Libije . Jedna od frakcija koja kontrolišu ovo naselje zove se Al Nawasi. Jedan njihov pripadnik je ubijen u subotu oko 14 sati. Zove se Malik Džabu.

Ovo je njegova fotografija koja je počela kružiti društvenim mrežama u Libiji. Da li će ovo uvod u novi totalni rat na ulicama Tripolija?

(Audio) Član Predsjedništva BiH unaprijed znao ishod: Ko je Miloradu Dodiku dojavio kakva će biti odluka Ustavnog suda BiH?

Plenarna sjednica Ustavnog suda BiH  još bila je u toku kada je član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, tom sastanka sa britanskom ministricom vanjskih poslova BiH Liz Truss, saopćio kakva će odluka biti donesena u vezi sa “slučajem prenos nadležnosti”.

Danas je Ustavni sud, opet pod pritiskom vaših ljudi, zajedno sa nekima iz Amerike i Evrope donijeti još jednu neustavnu odluku da će stavove, odnosno deklaraciju, kako RS gleda na ove stvari, kao navodno poništiti. Ja samo obavještavam da ćemo mi danas pokrenuti inicijativu i umjesto deklaracije, donijet ćemo rezoluciju, pa kad nam ukinete i rezoluciju, onda ćemo donijeti zaključke, pa kad nam ukinete i to, donijet ćemo stavove. Nećete uspjeti da me srušite”, rekao je Dodik u zgradi Predsjedništva BiH, u četvrtak, negdje oko 12 sati.

U tom trenutku, Ustavni sud BiH je “iza zatvorenih vrata” raspravljao o zahtjevu 15 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, utvrdio da postoji spor u vezi s donošenjem osporenih odredbi Deklaracije i Zaključaka od strane Narodne skupštine Republike Srpske o vraćanju prenesenih nadležnosti sa države Bosne i Hercegovine na entitet Republika Srpska u oblasti pravosuđa, odbrane i sigurnosti, indirektnog oporezivanja i drugih pitanja. Kada je Dodik govorio, odluka Ustavnog suda BiH nije bila poznata. Naprotiv, saopćena je skoro pet sati nakon Dodikovog izlaganja u zgradi Predsjedništva BiH. I bila je baš onakva kako je Milorad Dodik i rekao.

Prema Pravilima Ustavnog suda BiH, član 14, “javnost postupka pred Ustavnim sudom isključena je na sjednicama Suda“. To znači da u velikoj sali Ustavnog suda BiH nije bilo nikoga osim službenika i sudija Ustavnog suda BiH. No, to nije sve.

Nacrti i prijedlozi odluka, rješenja i drugih akata, koji su pripremljeni za odlučivanje, kao i akti koji su određeni kao tajna u smislu ovih Pravila, ne mogu se davati na uvid”, navedeno je u članu 26, stav 2 Pravila Ustavnog suda BiH.

Dakle, prije nego što je prijedlog odluke formalno usvojen – morao je biti – “tajni prijedlog”. Pa, kako je, onda, Milorad Dodik mogao znati kakav je prijedlog dostavljen sudijama Ustavnog suda BiH na usvajanje? Evo, šta piše u Krivičnom zakonu BiH.

“Ko neovlašteno objavi, posreduje u objavljivanju, omogući objavljivanje ili učini dostupnim ono što je saznao iz sudskog, prekršajnog, upravnog ili disciplinskog postupka pred institucijama Bosne i Hercegovine, a što se po zakonu ne smije objaviti ili je odlukom Suda Bosne i Hercegovine ili drugog nadležnog organa ili institucije Bosne i Hercegovine proglašeno tajnim, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, navedeno je u članu 237 Krivičnog zakona BiH.

Već u narednom članu piše da će se “sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ili Suda Bosne i Hercegovine, koji s ciljem da drugom pribavi kakvu korist ili da mu nanese kakvu štetu, donese nezakonitu odluku ili na drugi način prekrši zakon u vršenju svoje funkcije, kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Ustavni sud BiH presudio: Odluke Narodne skupštine RS o prenosu nadležnosti nisu u skladu sa Ustavom BiH

Ustavni sud BiH ukinuo je pojedine odredbe odluka Narodne skupštine Republike Srpske koje se odnose na prenos nadležnosti.

“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu 15 članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, utvrdio da postoji spor u vezi s donošenjem osporenih odredbi Deklaracije i Zaključaka od strane Narodne skupštine Republike Srpske o vraćanju prenesenih nadležnosti sa države Bosne i Hercegovine na entitet Republika Srpska u oblasti pravosuđa, odbrane i sigurnosti, indirektnog oporezivanja i drugih pitanja. Utvrđeno je da pojedine odredbe osporenih akata nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je pojedine odredbe navedenih akata Ustavni sud ukinuo”, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Istovremeno, Ustavni sud BiH je na plenarnoj sjednici odlučio da HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona nije povrijedio bitalni nacionalni interes Bošnjaka.

“Ustavni sud je, odlučujući o zahtjevu Dragana Čovića, predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ispitivanje regularnosti postupka, odnosno utvrđivanje postojanja ili nepostojanja ustavne osnove za proglašenje Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine broj 02-02-1-639/22 od 22. aprila 2022. godine štetnim po vitalni interes bošnjačkog naroda, utvrdio da Izjava Kluba delegata bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine o destruktivnosti po vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini u Prijedlogu citiranog zakona ispunjava uvjete proceduralne ispravnosti iz člana IV/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine. Utvrđeno je da Prijedlogom citiranog zakona nije povrijeđen vitalni interes bošnjačkog naroda u Bosni i Hercegovini”, saopćeno je iz Ustavnog suda BiH.

Bevanda ponovo blokirao odluku o finansiranju Općih izbora: HDZ namjerava predložiti budžet koji bi bio neprihvatljiv (pro)bosanskim strankama koje bi, potom, optužili za blokadu izbora!

HDZ-ov ministar finansija Vjekoslav Bevanda nastavlja sa blokadama. On je u četvrtak glasao protiv odluke da se na dnevni red sjednice Vijeća ministara BiH uvrsti posebna odluka kojom bi se, iz akumuliranih sredstava iz prethodnih godina, obezbijedio novac za provođenje Općih izbora 2022. godine. Bevanda i dalje tvrdi da bi donošenje ovakve odluke bilo nezakonito, iako je on sam pozvao Centralnu izbornu komisiju BiH da zatraži novac u skladu sa članom 11 Zakona o finansiranju institucija BiH.

“Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i važeće podzakonske akte koji reguliraju oblast izvršenja proračuna, Ministarstvo financija i trezora Bosne i Hercegovine ne
može odobriti dostavljeni operativni/dinamički  plan budući da je u istom iskazan novi program posebne namjene pod nazivom ,,Opći izbori“。 Slijedom navedenog, potrebno je da Središnje  izborno  povjerentsvo  BiH  izvrši  izmjene operativnog  plana za razdoblje siječanj-ožujak 2022.godine i iskaže isti kroz opće namjene isključujući program posebne namjene ,,Opći izbori“,budući da navedeni programnije bio odobren Zakonom o  proračunu institucija Bosne i Hercegovine i medunarodnih obveza Bosne i Hercegovine za 2020. godinu. Također napominjemo da je u članku 11. stavak (5) Zakona o financiranju institucija Bosne i Hercegovine (,,Službeni glasnik BiH“, br. 61/04, 49/09, 42/12 , 87/12 i 32/13): ,, U tijeku trajanja  privremenog  financiranja, Vijeće ministara  može donijeti  posebnu  odluku  o rashodima  koji nisu bili predvideni proračunom iz prethodne godine, s tim da rashodi institucija Bosne i Hercegovine koji uključuju rashode iz stavka (2) ovog članka ne mogu biti veći od zbira prihoda koji u toku trajanja privremenog financiranja budu prikupljeni od neizravnih poreza, vlastitih prihoda  i prenesenih sredstava. Rashodi po ovom  osnovu odobravaju se u skladu sa odredbama članka 17. ovog zakona kojima je propisano korištenje tekuće pričuve“, navpisao je Bevanda 14. januara ove godine.

KAda je CIK zatražio novac u skladu s tim, Bevanda je napisao da su ga “pogrešno razumjeli”.

Cijenimo da Središnje izborno povjerenstvo nije na adekvatan način razumijelo sugestije Ministarstva financija i trezora koje su dane u našim prethodnim aktima u odnosu na pitanje financiranja izbora. Naime, sugerirano je da sredstva iz 2020. godine ne mogu biti stavljena na raspolaganje bez odluke Vijeća ministara BiH, a ne da ne mogu uopće biti stavljena na raspolaganje. Slijedom navedenih činjenica  u točki.2  Mišljenja, Ministarstvo financija  i trezora  Bosne i Hercegovine ne može podržati zahtjev Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine o Prijedlogu odluke o odobravanju raspodjele i korištenju dijela prenesenih sredstava akumuliranog viška prihoda iz prethodnih godina na ime rashoda programa posebne namjene u 2022. godini”, napisao je Bevanda u dopisu CIK-u 24. marta 2022. godine.

U međuvremenu su sve relevantne međunarodne institucije objasnile da nema nikakvih smetnji za usvajanje ove odluke. No, Bevanda i dalje blokira usvajanje, insistirajući na usvajanju budžeta za 2022. godinu čiju izradu još nije ni počeo. Prema informacijama Istrage, plan HDZ-a BiH je da napravi, za probosanske stranke, neprihvatljivi budžet i da tako usvajanje budžeta fakturiše strankama sa sjedištem u Sarajevu. Unatoč usvojenim budžetskim i fiskalnim okvirima Bevandin budžet bi se, prema informacijama Istrage, najviše mogao odraziti na Oružane snage BiH. Ukratko, postoje dva plana. Prvi je da HDZ poveća sredstva za Ministarstvo odbrane BiH, zbog čega bi, onda, kadrovi SNSD-a glasali protiv usvajanja takvog budžeta. Drugi plan je da se znatno smanje izdaci za Oružane snage BiH, te da stranke sa sjedištem u Sarajevu budu prinuđene na blokadu usvajanja budžeta. U oba slučaja odgovornost bi bila skinuta sa HDZovih kadrova koji su, zapravo, sve vrijeme glavni kočničari usvajanja budžeta.

Američki sud proglasio Mirsada Kandića krivim: ISIL-ovom “emiru za logistiku i medije” koji je uhapšen u BiH prijeti doživotna robija!

Savezni sud u Brooklynu proglasio je krivim Mirsada Kandića za saradnju sa Islamskom državom, objavilo je u srijedu Ministarstvo pravde SAD-a. Kandiću će kazna biti izrečena u novembru, a prijeti mu doživotna robija.

Mirsad Kandić je državljanin Kosova, a uhapšen je u Sarajevu u junu 2017. godine, gdje se skoro šest mjeseci skrivao u iznajmljenom stanu u naselju Grbavica. Ovog teroristu su uspjeli locirati službenici Obavještajno sigurnosne agencije BiH i Službe za poslove sa strancima BiH. Prilikom hapšenja, kod sebe je imao lažnu bh. ličnu kartu na ime Edin Radončić. On ja, čak, prilikom skrivanja u Sarajevu, operiran u klinici svog rođaka Zuvdije Kandića. Za njim su godinama tragale američke sigurnosne agencije. Prema policijskim izvorima, Mirsad Kandić je imao najmanje jedanaest identiteta, a u Siriju i Irak je prebacio oko 20 hiljada džihadista koji su se borili pod zastavom Islamske države Iraka i Levanta (ISIL). Među osobama koje je Kandić prebacio u Irak bio je i australski državljanin Jake Bilardi,  poznatiji kao Jihady Jake koji se 11. marta 2015. godine u samoubilačnom napadu automobilom bombom raznio u iračkoj Ramadi.

Nikon što je uhapšen u junu 2017. godine, Kandić je 31. oktobra 2017. godine izručen vlastima SAD-a, gdje mu se sudilo sve do početka ove sedmice kada je proglašen krivim, a kazna će mu  biti izrečena u novembru.

“Kandić je bio visokorangirani pripadnik ISIL-a koji je regrutirao bezbroj fanatika, pomažući im da putuju u Siriju i druge teritorije kako bi postali borci ISIS-a. Optuženi je pomagao ekstremističku grupu na mnoge druge načine, uključujući obezbjeđivanje oružja i širenje nasilne propagande širom svijeta, kako bi se nastavila njena krvava i brutalna teroristička kampanja. Kandićeve radnje bile su direktno povezane s napadima i značajnim gubitkom života”, naveo je američki tužitelj

Kandić je, saopćeno je iz Ministarstva pravde SAD-a, pomogao da se izgradi tajni lanac snabdijevanja voljnih boraca za ISIS, regrutujući ih preko društvenih medija i osiguravajući njihov ilegalni tranzit u Siriju kako bi mogli voditi rat.

“On je igrao vitalnu ulogu u komunikacijskoj mreži terorističke grupe, omogućavajući ISISL-u da zadrži svoju teritoriju unutar Sirije, i potičući borce ISIL-a širom svijeta da planiraju napade. Iako je prijetnja koju predstavlja ISIL evoluirala, moramo nastaviti našu potjeru i kažnjavanje onih koji podržavaju terorističku organizaciju”, saopćeno je.

Osuđujuća presuda, navodi se dalje, rezultat je “višegodišnje saradnje međunarodnih i domaćih partnera”.  

Prije nego je otišao u Siriju, Kandić je živio u New Yorku. Dva puta je bezuspješno iz SAD-a pokušao preći u Siriju. Nakon što je shvatio da je to nemoguće, autobusom se prebacio do Meksika odakle je letio  preko Paname, Brazila, Portugala, Njemačke, Kosova i Turske, prije nego što je stigao u Siriju krajem 2013. godine. Kandić se ISIL-u pridružio u sirijskom gradu Haritanu. Vodstvo ISIL-a je, potom, uputilo Kandića u Tursku kako bi preuzeo poslove krijumčarenja stranih boraca i oružja u Siriju. Proglađen je ISIL-ovim emirom za medije. Prema presudi,  Kandić je širio poruke o regrutaciji ISIL-a i jezivu propagandu koristeći više od 120 Twitter naloga.

“Na primjer, Kandić je poslao “dokumentarac” koji je producirao ISIL pod nazivom “Plamen rata”. Ovaj video je slavio osvajanja ISIL-a i sablasna pogubljenja ISIS-ovih zarobljenika, uključujući slučajeve u kojima su žrtve bile prisiljene da kopaju svoje grobove prije nego što su po prijekom postupku pogubljene pucnjem. Optuženi je tvitovao da je ovaj video “najbolja stvar ikada viđena na ekranu”. Kandić je također bio posvećen regrusitiranju stranih boraca za ISIS. Poslao je hiljade radikaliziranih boraca dobrovoljaca ISIL-a iz zapadnih zemalja na teritorije pod kontrolom ISIL-a u Siriji i na Bliskom istoku. To je uključivalo jednog Njujorčanina koji je postao snajperist i trener snajperista ISIL-a i još jednu osobu koja je postala emir sigurnih kuća ISIS-a u sirijskoj provinciji Idlib”, navedeno je u presudi objavljenoj u srijedu. 

Jedan od stranih boraca koji se pominju presudi, a kojeg  je regrutovao optuženi Kandić bio je Jake Bilardi iz Australije. Bilardi je kontaktirao optuženog u junu 2014. tražeći pomoć za prebacivanje u Siriju radi pridruživanja ISIL-u. Kandić mu je dao smijernice za dolazak u Istanbul u Turskoj. Kandić je, potom, dogovorio da Bilardi bude pokupljen na aerodromu u Istanbulu i prokrijumčario ga u Siriju. Kandić je održavao kontakt s Bilardijem i kada je postao ISIL-ov bombaš samoubica. Bilardi je 11. marta 2015. godine počinio samoubilački napad kamionom zajedno sa svojim kolegama, pripadnicima ISIL-a, u iračkom gradu Ramada, ubivši, tako, sebe i više od 30 iračkih vojnika i iračkog policajca. Prije napada, Kandić je Bilardiju poželio sreću i rekao: “Neka Allah učini da unutrašnji organi implodiraju”.

“Nakon napada, Kandić je hvalio Bilardija, kako na Twitteru, tako i pred saučesnicima. U audio snimcima koji pominju slične samoubilačke napade, optuženi je hvalio ubistvo više od 90 ljudi kao dobro”, navedeno je u saopćenju Ministarstva pravde SAD-a. 

Osim toga, Kandić je, na ratištima, davao obavještajne podatke i karte  ISIL-ovim komandantima i borcima na terenu, uključujući i bh. državljanina Bajru Ikanovića koji je, također, poginuo u Siriji.

“Kandić je također sklopio zavjeru sa (Bajrom) Ikanovićem i drugim pripadnicima ISIL-a u Siriji da kopaju tunele ispod tursko-sirijske granice kako bi u isto vrijeme prebacili 800-1000 boraca u ISIL. Kandić je također oblikovao informacijsko okruženje u kojem je ISIL djelovao. Na primjer, optuženi je uputio druge pristalice ISIL-a da se suzdrže od objavljivanja bilo kakvih informacija o uspjehu (ili neuspjehu), kao i da minimiziraju svako izvještavanje o vojnoj akciji ISIL-a. Kandić je upravljao i novcem za borce ISIL-a u Siriji, uključujući dvojicu borca ​​ISIL-a koji su optuženom dali svoje bankovne kartice, s kojih je bankovni zapis pokazao više od 40.000 dolara u transakcijama. Kandić je prokrijumčario oružje ISIL-u u Siriji, uključujući nišan za snajperistu ISIL-a. Kandić je upravljao privatnom tržnicom preko Telegrama – nazvanom “Hilafa (Halifat) Market” – za koju je optuženi bio administrator grupe s ovlaštenjem da ograniči pristup grupi. Članovi su često objavljivali vatreno oružje i vojnu opremu na prodaju, uključujući minobacače, samoubilačke pojaseve, jurišne puške i drugo vatreno oružje. Među članovima privatnog Telegram tržišta optuženog Kandića bio je Abu Luqman, koji je u to vrijeme bio guverner ISIL-a za provinciju Raqqa, de facto glavni grad ISIL-a u Siriji”, navedno je na stranici Ministarstva pravde SAD-a. 

Budžet i izborni proces: Čekanje sjednice PIC-a – kupovina vremena za Čovića!

Ima li vremena Bosna i Hercegovina? Pitanje koje je izuzetno značajno i otvoreno u kojem je svaka minuta važna, a u kontekstu osiguranja sredstava za finansiranje Općih izbora koji su raspisani za 2. oktobar.

Koliko je situacija alarmantna kazuje i održani sastanak ambasadora Kvinte i predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije (SNSD) i njegove zamjenice Bisere Turković (SDA). Na sastanak je bio pozvan i ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ), ali se nije pojavio. Ambasadori Kvinte traže da se sutra odobri novac za izbore

Iako je Ministarstvo finansija BiH na čijem je čelu HDZ-ov Vjekoslav Bevanda uputilo Dokument okvirnog budžeta, procedura usvajanja samog Budžeta za 2022. može potrajati i do dva mjeseca.

Za sada nema naznaka da će reagirati Christian Schmidt, iako su ga mnogobrojni visoki dužnosnici u BiH pozvali da reagira.

Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (PIC) održat će svoj sljedeći redovni sastanak 7. i 8. juna 2022. godine.

No, može li se išta konkretno očekivati od ove sjednice, osim već poznatih floskula kako pozivaju izabrane dužnosnike da poštuju zakone.

Na posljednjoj sjednici PIC-a desilo se upravo to. Naime, u zajedničkoj izjavi ambasadora PIC-a navelo se da su potezi entitetskih vlasti da uvedu zakon o uspostavljanju paralelnog VSTV-a “jasan pokušaj entiteta da jednostrano preuzme ustavne odgovornosti države, što bi predstavljalo kršenje Ustava i pravnog poretka BiH”.

Kao da se to nije znalo i bez ovog komunikea.

Ambasadori Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira na dalje su pozvali RS da odustane od ovih neustavnih poteza koji povećavaju prostor za korupciju i umjesto toga se fokusiraju na poboljšanje rada institucija na konstruktivan način.

Koliko se konstruktivno radilo poslije tog zasjedanja govori činjenica da nemamo usvojen Budžet za 2022. godinu, i da Milorad Dodik i dalje govori o mirnom razlazu u BiH. Pri tome, da bi pokazao BiH kao ‘nemogućom državom’ nudi entitetski novac za finansiranje izbora!? A, njegovi kadrovi u Parlamentu BiH odbijaju zaključke kojima bi se Vijeću ministara naložilo osiguravanje sredstava.

Zbog toga svga ne smijemo mnogo očekivati od sjednice PIC-a, jer je rok za osiguravanje sredstava istekao još 19. maja.

Svjestan težine situacije i zastupnik Bundestaga Josip Juratović istakao je da međunarodne zajednice mora tu rezolutnije postupati i tražiti mehanizme da se jednostavno takve situacije onemoguće.

„Nadam se i da će tu gospodin Christian Schmidt naći neko rješenje. Ali, zar to nije sramotno, prije svega, ne za aktere, nego za sve građane BiH da sebi takvo nešto dozvoljavaju već dvije decenije“, kazao je Juratović.

Dodatna opasnost je i djelovanje šefa Delegacije EU u BiH Johanna Sattlera, za kojeg se u javnosti priča da je uz pomoć jednog visokopozicioniranog diplomate iz Brisela, spriječio visokog predstavnika Christiana Schmidta da nametne odluku o finansiranju Općih izbora.

Pravni timovi OHR-a su, kako je pisala Istraga.ba, već bili počeli sa pripremom odluke koju bi nametnuo visoki predstavnik, ali je Sattler, istovremeno, započeo sa lobiranjem, tvrdeći da bi takva odluka samo dodatno “iziritirala HDZ BiH i Dragana Čovića”.

Jasan demanti na ovo nije upućen, pa bi i čekanje održavanja sjednice PIC-a mogao biti kupovina vremena za Čovića i HDZ BiH.

(NAP)

Trideseta godišnjica zločina u Crnoj Gori: Dan kada je policija u Herceg Novom u smrt odvela najmanje 86 izbjeglica iz BiH

Tog 26. maja 1992. godine pred našu kuću je došlo policijsko auto „Zastava 101″ na kojem je pisalo “MILICIJA“. Izašla su dvojica milicionera, i uputili su se pravo u kuću. Bili su to ogromni, visoki i razvijeni ljudi u policijskim uniformama sa šapkama na glavi. Ušli su u kuću grubo i bahato i odmah su, bez ijedne riječi, poveli mog oca Osma Bajrovića napolje prema parkiranom policijskom autu. Sjećam se da se moj otac Osmo Bajrović okretao da nam nešto kaže, a milicioner ga je udarao i gurao niz stepenice, derući se na njega: „Polazi šta pričaš“. Ugurali su ga na zadnje sjedište policijskog auta i odmah su krenuli u pravcu Herceg Novog. Bilo je to usred bijela dana.

Majka nam je tada otišla u prodavnicu da kupi nešto hrane, jer smo tih dana izbjegli iz Foče u Bosni i Hercegovini gdje smo živili, bježeći od rata da spasimo žive glave.

Sjećam se da smo ja i moja sestra Adisa od sedam i po godina plakali i da smo se sakrili ispod stepenica, jer smo mislili da će milicija i nas zarobiti.

Tada sam posljednji put vidio svog oca Osma Bajrovića i od tada više nikad ništa ne znam za njegovu sudbinu. Nikada nismo pronašli njegove posmrtne ostatke i ne znamo gdje mu je grob, što me sada najviše potresa i boli.

Danas 25. maja 2022. godine se u parku ispred zgrade Policijske stanice u Herceg Novom, u organizaciji nekolicine nevladinih organizacija iz Crne Gore, obilježava 30-ta godišnjica deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, kako se uvriježeno pogrešno naziva jedan od najstrašnijih ratnih zločina počinjenih u toku rata 90-tih na području bivše Jugoslavije.

Naime, tokom rata 1992. godine, a i kasnije, tadašnja milicija Crne Gore je u više gradova na području Crne Gore, a najviše u Herceg Novom, najbrutalnijim fašističkim metodama lovila i hapsila Bošnjake, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koji su bježali od ratnih strahota, i zatvarala ih u logore. Logori za Bošnjake su tada svjesno pogrešno nazivani sabirnim centrima i tako su se zataškavale i prikrivale prave razmjere tog gnusnog ratnog zločina.

Bila je to organizovana i isplanirana akcija, vođena i izvršavana od strane tadašnje vlasti Republike Crne Gore i njenih institucija, prvenstveno policije, usmjerena na hapšenje i zatvaranje nedužnih ljudi, izbjeglica iz ratom zahvaćene susjedne države Bosne i Hercegovine.

Nikada nije službeno utvrđen tačan broj nedužno stradalih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, ali je izvijesno da je najmanje 86, a prema nekim podacima i više od 150 Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine uhapšeno i zatvoreno u logore u tim protuzakonitim akcijama policije Crne Gore tokom rata 1992. godine. Samo nekolicina zarobljenih Bošnjaka je preživila tu strašnu ratnu torturu, a ostali su najvjerovatnije ubijeni, ali nikada nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Još uvijek se ti ljudi vode kao nestala lica, međutim nakon što je proteklo 30 godina ugašena je i posljednja nada da su još uvijek negdje živi.

Umjesto da im pruži utočište i ponudi svu neophodnu humanitarnu pomoć, tadašnja vlast Crne Gore je, kršeći sva pravila međunarodnog humanitarnog prava, sistematski hapsila i zatvarala Bošnjake izbjeglice iz  Bosne i Hercegovine, čija je sudbina i dan danas nakon 30 godina i dalje nepoznata. Njihove porodice  i preživjeli srodnici i danas nakon 30 godina tragaju i pokušavaju pronaći posmrtne ostatke tragično ubijenih očeva, muževa i braće, ali su nade svakim danom sve manje da će ih ikada pronaći i dostojanstveno sahraniti.

Nadležne institucije i organi države Crne Gore nikad nisu proveli nezavisnu i efikasnu istragu o navedenim zlodjelima, a porodice nestalih Bošnjaka vlasti Crne Gore nikada nisu obavijestile o sudbini njihovih najmilih srodnika i šta se desilo sa njima. Sve što je učinila država Crna Gora na planu suočavanja sa istinom i rasvjetljavanja ovih strašnih zlodjela je isplata naknade štete u minornom iznosu preživjelim srodnicima ubijenih žrtava, što svakako nije i ne može biti jedina satisfakcija za bol i patnje porodicama žrtava i zamjena za kažnjavanje odgovornih nalogodavaca i izvršilaca ovog strašnog ratnog zločina.

Ne prođe ni jedan dan a da se ne sjetim svog oca Osma Bajrovića i tog kobog 26. maja 1992. godine kada je policija Crne Gore upala u našu kuću u Bijeloj i uhapsila, a potom odvela u smrt mog oca Osma Bajrovića. Tada sam ga posljednji put vidio. Stalno mi se vraćaju slike kako se moj otac okreće prema meni i mojoj sestri Adisi, pokušavajući nam nešto reći, a policajac ga gura niz stepenice, udara ga i galami na njega, ne dopustivši mu ni da nas vidi i očinski poljubi zadnji put. Taj njegov pogled prema meni i mojoj sestri Adisi je posljednji dar koji imamo od svog oca Osma Bajrovića, mi živimo sa tim i nikada ga nećemo zaboraviti. Svjesni smo da naš otac Osmo Bajrović više nije živ i da njegove kosti leže u nekoj bezdanoj jami.

Obraćali smo se svima za pomoć u pronalaženju posmrtnih ostataka našeg oca Osma Bajrovića, davali smo uzorke krvi za DNK-a analizu i identifikaciju, obilazili smo otkopavanje masovnih grobnica, ali nažalost nikada nismo pronašli posmrtne ostatke našeg oca Bajrović Osma i ništa više ne znamo o njegovoj sudbini, pojašnjava nam njegov sin Alen Bajrović.

Tužili smo državu Crnu Goru radi rasvjetljavanja sudbine našeg oca Osma Bajrovića, angažovali smo tim advokata, i nakon više od 15 godina maratonskog suđenja pred svim sudovima u Crnoj Gori  nismo dobili nikakvu pravdu. Čak je i Ustavni sud Crne Gore odbio sve naše žalbe i zahtjeve da se državi Crnoj Gori naloži da provede nezavisnu, objektivnu i efikasnu istragu o okolnostima zarobljavanja i daljoj sudbini mog oca Osma Bajrovića.

Zbog takvog ignoranskog odnosa  i nepravde tužili smo državu Crnu Goru pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu i čekamo međunarodnu pravdu za počinjeni ratni zločin nad našim nevino ubijenim ocem Osmom Bajrovićem.

Moj otac Osmo Bajrović nikada nije mrava zgazio, nikada nije uzeo pušku u ruke i bježao je od rata u Bosni i Hercegovini da spasi nas djecu i našu majku, a uhapšen je na teritoriji Crne Gore i kasnije ubijen samo što je bio Bošnjak i islamske vjeroispovjesti. To je jedina i stvarna istina.

Pa zamislite sada u ovom teškom vremenu ratnih stradanja u Ukrajini da Evropske države hapse izbjeglice iz Ukrajine, samo zato što bježe od ratnih strahota u Ukrajini ili da ih vraćaju i predaju Rusima. Pa kakva bi to bila nepravda i sunovrat čovječanstva. E upravo takva zvjerstva i zlodjela je 1992. godine činila država Crna Gora nad nedužnim i napaćenim izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, za koja još uvijek niko nije odgovarao.

Ljut sam i na državu Bosnu i Hercegovinu koja nikada ništa nije preduzela na planu traženja mog oca Osmna Bajrovića i drugih  bosanskohercegovačkih državljana koji su u toku rata 1992. godine zarobljeni na teritoriji države Crne Gore. Umjesto da se formira međudržavna komisija za traženje nestalih i ubijenih Bošnjaka na teritoriji Crne Gore u toku rata 1992. godine, u svim zvaničnim međudržavnim susretima i sastancima političari iz Bosne i Hercegovine i iz Crne Gore stalno naglašavaju da dvije države nemaju otvorenih pitanja. Zar sudbina tolikog broja zarobljenih i nestalih izbjeglica iz Bosne i Hercegovine na teritoriji Crne Gore tokom ratnih sukoba 1992. godine nije najvažnije otvoreno pitanje za obje države?

Obraćao sam se za pomoć i stranim ambasadama. Ali osim izražavanja suosjećanja za bol i patnju moje porodice i obećanja da će se provoditi tranziciona pravda (ma šta god to značilo) porodica Bajrović nije dobila  nikakvu drugu pomoć i podršku u traženju i rasvjetljavanju sudbine mog oca Osmana Bajrovića.

Iako su porodice žrtava do sada više puta tražile od opštine Herceg Novi i nadležnih institucija države Crne Gore da se ispred zgrade Policijske stanice u Herceg Novom podigne spomen obilježje tragično ubijenim žrtvama ratnog zločina u Crnoj Gori 1992. godine, to do sada nikada nije učinjeno. Godinama se komemoracija žrtvama i obilježavanje godišnjica stradanja nevinih žrtava održava u obližnjem parku ispred zgrad Policijske stanice u Herceg Novom, a cvijeće i vijenci za pomen ubijenim žrtvama se polažu uz stablo palme.

Zbog zabrane da se na ovom mjestu ispred zgrade Policijske stanice u Herceg Novom podigne spomen obilježje nevinim žrtavama ratnog zločina u Crnoj Gori i nepoštovanja žrtava od strane nadležnih vlasti države Crne Gore, obližnje stablo palme uz koje se polažu vijenci i cvijeće pretvoreno je u memorijalni spomenik žrtvama ratnog zločina u Crnoj Gori 1992. godine i vjerovatno je jedino stablo te hortikulturne vrste u svijetu kome je oduzeto Bogom dato prirodno svojstvo parkovskog zelenila.

Pravda je spora ali dostižna, govore mnogi, ali 30 godina od izvršenog ratnog zločina u Crnoj Gori nad izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine je predug period i za najveće optimiste dostižnosti pravde.

Znajući da sjećanja blijede, čeka se da umiru svjedoci i porodice tragično ubijenih žrtava, ne dozvoljava se podizanje memorijalnog spomenika u znak sjećanja na nevine žrtve, a iznad svega ne privode se pravdi i ne kažnjavaju se odgovorni naredbodavci i izvršioci gnusnih ratnih zločina počinjenih nad nedužnim izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine na teritoriji Crne Gore 1992. godine, kako bi pala u zaborav ova tamna mrlja na nedavnoj prošlosti države Crne Gore.

Ako se ništa hitno ne preduzme, pokoljenja i generacije koje dolaze neće imati odakle učiti o teškoj i tragičnoj prošlosti svojih predaka na ovim turbulentnim prostorima, pa nam se može ponoviti opet isto – ne daj Bože. Zato učinimo sve da spriječimo zaborav i zadovoljimo minimum pravde prema žrtvama, koje ničim ne možemo vratiti, ali borbom protiv zaborava možemo puno pomoći budućnosti naše djece.

 

(Alen Bajrović sin ubijenog i nikad pronađenog Osmana Bajrovića)

 

Nova prevara Vjekoslava Bevande: Vijeću ministara BiH dostavio okvirni trogodišnji budžet, ništa od budžeta za 2022. godinu

HDZ-ov ministar finansija BiH Vjekoslav Bevanda nastavlja sa blokadom finansiranja Općih izbora 2022. godine. Umjesto Budžeta za 2022. godinu, Bevanda je, kako saznaje Istraga, Sekretarijatu Vijeća ministara BiH dostavio nacrt “dokumenta okvirnog proračuna institucija BiH za razdoblje 2022. – 2024.”. U pitanju je, dakle, okvirni dokument, a ne nacrt budžeta za 2022. godinu što je preduslov da se Centralnoj izbornoj komisiji BiH obezbijedi novac za provođenje Općih izbora.

Dokument je, kako saznajemo, u utorak ujutro dostavljen Uredu za zakonodavstvo BiH i Sekretarijatu Vijeća miniostara BiH.

“Tačno je da se pro mora usvojiti okvirni budžet. Međutim, to sada znači da od budžeta za ovu godinu nema ništa do daljnjeg”, kazao je sagovornik Istrage iz Vijeća ministara BiH.

Dakle, sada prvo Vijeće ministara BiH mora usvojiti nacrt “okvirnog budžeta”. Nakon toga se institucijama BiH šalje na ocjenu i dopunu. Kada se prikupe svi relevantni stavovi, Ministarstvo finansija BiH tek tada počinje sa izradom budžeta za 2022. godinu u formi nacrta. Nakon toga dokument ide na Vijeće ministara, koje, nakon usvajanja nacrta, budžet šalje Predsjedništvu BiH. Predsjedništvo BiH, potom, utvrđuje prijedlog budžeta i upućuje ga Parlementarnoj skupštini BiH koja ga može usvojiti po hitnoj, skraćenoj ili redovnoj proceduri. To znači da BiH namjanje do sredine juna neće imati budžet, a samim tim ni Centralna izborna komisija BiH neće imati novac potreban za provedbu Općih izbora koji bi trebali biti održani u oktobru.

Bevanda je, podsjećamo, prošle sedmice blokirao usvajanje posebne odluke kojom bi se CIK-u iz akumuliranih sredstava iz prethodnih godina obezbijedilo 12 miliona maraka za provedbu izbora. Iako je u januaru pozvao CIK da zatraži “akumulirana sredstva”, Bevanda je kasnije kazao da su članovi CIK-a njegov akt “pogrešno razumjeli”.

Istovremeno, šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler lobira da OHR ne nametne odluku finansiranju Općih izbora 2022. godine.

 

Ništa, za sada, od bonskih ovlasti: Johann Sattler spriječio nametanje odluke o finansiranju Općih izbora!

Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler, uz pomoć jednog visokopozicionirag diplomate iz Brisela, spriječio je visokog predstavnika  Christiana Schmidta da nametne odluku o finansiranju Općih izbora, potvrđeno je za Istragu iz više diplomatskih izvora.

Pravni timovi OHR-a su, kako saznajemo, već bili počeli sa pripremom odluke koju bi nametnuo visoki predstavnik, ali je Sattler, istovremeno, započeo sa lobiranjem, tvrdeći da bi takva odluka samo dodatno “iziritirala HDZ BiH i Dragana Čovića”.

“Zbog toga je sasvim izvjesno da OHR do sredine juna neće nametnuti odluku o finansiranju izbora. Za 7. i 8. juni zakazana je sjednica PIC-a i tada bi se trebali otvoriti novi razgovori o eventualnom nametanju odluke ukoliko ne bude obezbijeđen novac za provođenje Općih izbora 2022”, kazao je jedan od tri diplomatska izvora Istrage.

Sattler je, ističu naši sagovornici, posebno bio aktivan posljednjih dana kada je ubjeđivao visoke diplomate u BiH da bi “ove sedmice trebalo biti riješeno pitanje finansiranja izbora”, te da nema potrebe za nametanjem bilo kakve odluke.

Da u pojedinim diplomatskim krugovima pokušavaju ubijediti OHR  da neće biti kasno čak i ako se novac obezbijedi do sredine jula, dalo se naslutiti i na posljednoj sjednici Centralne izborne komisije BiH. Tada je, naime, član CIK-a Željko Bakalar direktno prozvao pojedine diplomate da zagovaraju tu opciju finansiranja izbora.

Imamo informacije da se i u međunarodnim krugovima priča da smo komotni da se u lipnju ili srpnju dobije novac. To jednostavno nije tako. Imamo i više nego dovoljno argumenata i molim da se ne ugrožava izborni proces. Ne zanima nas kakav će biti tekst Izbornog zakona.  Mi smo tu imenovani da ga provodimo, kakav god da je”, kazao je Bakalar na sjednici CIK-a održanoj 19. maja ove godine.

Mada član CIK-a nije imenovao “međunarodne zvaničnike” koji zagovaraju “zakašnjelo finansiranje”, Istraga saznaje da je nekoliko članova CIK-a informirano da je upravo Johann Sattler zagovornik priče da nema smetnji da se novac obezbijedi do kraja juna. Ovaj scenarij najviše odgovara HNS-u, odnosno HDZ-u BiH čiji zvaničnici nastoje kupiti još vremena za pregovore o izmjenama Izbornog zakonu. Prema informacijama Istrage, HDZ BiH zagovara da Opći izbori budu održani 4. decembra ove godine, što je u direktnoj suprotnosti sa Izbornim zakonom BiH, jer ne postoji zakonski osnov za prolongiranje izbora, osim ukoliko na propisanu prvu nedjelju u oktobru ne pada neki od vjerskih praznika.

Upravo zbog toga HDZ-ov državni ministar finansija Vjekoslav Bevanda opstruira donošenje odluke kojom bi se višak novca iz prethodnih godina iskoristio za organiziranje ovogodišnjih izbora. Bevanda je, podsjećamo, prošle sedmice blokirao održavanje telefonske sjednice Vijeća ministara BiH, glasavši protiv dnevnog reda na kojem je trebala biti ta odluka. Nakon pritiska dijela međunarodnih zvaničnika, Bevanda je u petak izdao saopćenje u kojem je najavio skoro podnošenje nacrta budžeta.

“Ministarstvo finansija i trezora BiH završava aktivnosti na izradi Dokumenta okvirnog budžeta (DOB) za period 2022-2024 i budžeta institucija BiH i međunarodnih obveza BiH za ovu godinu i uputit će ove dokumente u ponedjeljak u dalju proceduru Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara BiH”, saopćeno je u petak iz Ministarstva finansija BiH.

Ali ovo obećanje Bevanda nije ispunio. U ponedjeljak, do kraja radnog dana, Nacrt budžeta nije dostavljen Uredu za zakonodavstvo BiH čije je mišljenje potrebno za nastavak procedure. Osim toga, Bevanda još nije najavio po kojoj će proceduri budžet biti usvojen. Ukoliko bude hitna, što je malo izvjesno, budžet bi mogao biti usvojen do kraja sedmice.  Ukoliko, pak, bude skraćena ili redovna, budžeta nema do kraja juna. Novac je, po Zakonu, morao biti obebizbijeđen do 19. maja. I mogao je, da šef Degelacije EU u BiH Johann Sattler nije spriječio nametanje odluke visokog predstavnika.

 

 

Kolumna Vildane Selimbegović: Jer su Izetbegovići to zaslužili

Denis Bećirović će na megdan Bakiru Izetbegoviću u bici za bošnjačkog člana državnog Predsjedništva. Oko njegove kandidature okupio se širok front – uz Trojku, koju čine Narod i pravda, Naša stranka i Bećirovićev matični SDP, tu su još Narodni evropski savez BiH i Savez za bolju budućnost, podršku obećava i novoosnovani pokret Za nove generacije Damira Marjanovića, a nema uopće sumnje da će – kako to opozicija obećava – biti još zainteresiranih da se ova bitka iznese. Kao što i nema sumnje da je to bitka protiv dominacije SDA, koliko god to u izjavama iz vodeće bošnjačke partije i samog njezina lidera Izetbegovića zvučalo optužujuće.

Favorit

Šta je sporno u političkoj ambiciji da se pobijedi na izborima? Pa valjda zato izbori postoje, čak i u ovakvim zemljama u kojima se ne krije ambicija da se i ne održe. No, uz nadu da ćemo – makar uz pomoć visokog predstavnika – dobiti praznik demokracije, da vidimo šta nudi Bećirović, a na šta se poziva Izetbegović.

Obojica su dosta dugo na političkoj sceni: Denis je skoro dvije decenije mlađi, no u politici je još od srednjoškolskih dana, kao aktivista SDP-a u ratnoj Tuzli, što u ovom slučaju nije nimalo nevažno. Crvena Tuzla je u vrijeme njegovih početaka predstavljala oazu građanskog društva i nudila prepoznatljivu toleranciju spram drugih i drugačijih, a Bećirović je – ostajući svih ovih godina odan i svome gradu i svojoj partiji – pokazao onu vrstu postojanosti koja je na ovdašnjoj političkoj sceni odavno već raritet. Potpredsjednik je svoje partije, a čim se pojavio kao mogući kandidat, počela su podsjećanja kako je već jednom izgubio i to od “lošijeg” SDA-ovog kandidata, aktualnog člana Predsjedništva Šefika Džaferovića. Bilo je to na prošlim općim izborima, na koje je izašao kao kandidat SDP-a, partije čije urušavanje traje od pobjede na izborima 2010. godine, no najmanje zahvaljujući Bećiroviću, a najviše liderima stranke koji su u svojim bitkama za vlastita dobra pogubili i partiju i njezin identitet i doveli je do današnje pozicije – najneprepoznatljivijeg člana Trojke. I zato je, između ostalog, neumjesno prigovarati Bećiroviću poziciju broj 2 iz 2018. godine, tim prije što je i tada osvojio 194.688 glasova, a SDA-ov pobjednik 212.581. Najvažnija razlika je u broju kandidata – 2018. ih je bilo šest, a u ovoj zemlji valjda više niko nije toliko naivan da ne vidi kako brojnost kandidata pogoduje samo vodećim nacionalnim strankama. Zbog toga je iznimno važno okupljanje opozicije oko Bećirovića, kako zbog koncentracije glasova tako i zbog raščišćavanja terena – svi koji se ove sezone priključe utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva direktni su partneri SDA (iz sjene).

No, to i dalje ne znači da je Bećirović favorit. Opozicioni lideri, kada izlaze sa ovakvim tvrdnjama, oslanjaju se na rast glasača na prošlim lokalnim izborima, na kojima je – kako se tješio Bakir Izetbegović – SDA izgubila Sarajevo, a pobijedila u Bosni i Hercegovini. Što je startno netačno, jer SDA nije dobila nijednu načelničku poziciju u Republici Srpskoj, a osim Sarajeva je zabilježila znatan pad glasova u velikim gradovima, što je podatak koji se itekako može pokazati važnim upravo ove sezone. Da i ne pominjem Zenicu, iz koje već gradonačelnik Fuad Kasumović poručuje da će podnijeti ostavku ukoliko Bećirović ne pobijedi. Drugi, također važan podatak jeste da je SDA na lokalne izbore izašla i bez koalicije sa SBB-om koji danas punim podržava Bećirovića. Treće, i možda najvažnije za ovu izbornu sezonu, jeste sama SDA i postavka njezina lidera i očekujućeg kandidata.

Bakir Izetbegović je na čelo stranke došao 2015. godine. U SDA je od samog njezina osnivanja, najviše kao sin. Alija Izetbegović je, što se danas u SDA ne voli ni spomenuti, za svoga nasljednika izabrao Sulejmana Tihića, a da li je Tihiću u amanet ostavio da njegova sina sprema za svog nasljednika, nikada nećemo saznati. Odgovor na to pitanje Tihić je ponio u mezar, iako mu je i Adil Osmanović, koji je slovio za najbližeg Tihićevog suradnika i projiciranog budućeg predsjednika, više puta slikovito objašnjavao kako je u poziciji da se na biciklu utrkuje s Mercedesom. Bakir je u toj priči Mercedes ne po kvaliteti, već po naslijeđu. Prezime Izetbegović je, zahvaljujući Aliji, među Bošnjacima, naročito deklariranim muslimanima imalo i ima ogromnu težinu, uprkos svemu onome što Izetbegović mlađi radi otkako je došao na čelnu stranačku poziciju. On je taj koji od prvog dana gumicom briše period Tihićevog vođenja stranke, iako je Alijin nasljednik na čelu SDA proveo više godina od samog osnivača i utemeljitelja partije. I niko nema dileme – najveća ambicija Izetbegovića Sina jeste da partiju do te mjere izjednači sa svojim prezimenom da nema uopće sumnje koliko dugo planira ostati na vodećoj stranačkoj poziciji. Za društvo je, pak, daleko važnije od bitke za partijsko liderstvo to što Bakir Izetbegović SDA vodi u posve suprotnom pravcu od onog kojim je gurao Tihić. Umjesto dijaloga, razgovora, političkih pregovaranja, koji su bili osnova Tihićevih pomaka naprijed, njegova inaćenja, odbijanja i potpuno odsustvo svih iole preciznih stavova (barem u javnosti) od SDA su napravili desnu partiju prepoznatljivu po radikalizmu i isključivosti njihova podmlatka. Ni njemu samom nije mrsko pozicionirati se usred muslimanskog povijesnog kruga, kojim se nekada legitimirala SDA, čuli smo to uostalom i tokom prošlog ramazana kada je objašnjavao kako se za Bosnu i Hercegovinu ne boji dok su pune džamije. Ako su pune džamije mjera SDA za BiH, onda nije nikakvo čudo što i Srbi i Hrvati, čak i oni koji ništa lijepo ne misle ni o Miloradu Dodiku ni o Draganu Čoviću, ne vide sebe u takvoj zemlji. Sekularizam po Izetbegovićevoj mjeri staje u njegovu rečenicu: Spremni smo im (HDZ-u BiH) dati… O nepotizmu sve zna, zar nam nije osobno hvalio menadžerske sposobnosti vlastite supruge objašnjavajući njezine dobre veze? Teret korupcije SDA dijeli sa koalicionim partnerima, a što bi rekao reis Kavazović, “naši ljudi daju snažan doprinos”. No, najveći Izetbegovićev problem, koji on danas pokušava predstaviti kao svoju prednost, jeste što se prema svim političkim subjektima u kantonima, entitetima i na državnom nivou – svejedno, odnosi kao i prema Čoviću u pregovorima: spreman im je dati… Nije važno šta, jer sam početak nimalo ne obećava, zapravo prijeti, naprosto zato što definira poziciju koju Izetbegović priskrbljuje sebi i SDA kao vlasnicima i vladarima svega. Stoga i ne čudi što su političke partije, bilo da su bošnjačke ili probosanske, HNS-ove ili pak dolaze iz Republike Srpske, davno odbacile svaku vrst razumijevanja za SDA i njezinog lidera. Niko neće da mu se njegovo poklanja, da ne kažem (verbalno) otima.

Bitka sa spas BiH

Bakir Izetbegović je poodavno stavio znakove jednakosti između sebe, SDA i države Bosne i Hercegovine. I sada, dok komentira Bećirovićevu kandidaturu, upravo to demonstrira tvrdnjom kako podatak da su se svi udružili protiv SDA pokazuje njegovu i snagu partije. Jer nam želi reći da su Dodik, Čović i Bećirović protiv njega i SDA, a samim tim i protiv države BiH. Tako nam pokazuje da zapravo njegova najveća snaga na ovim izborima i nije SDA, već su to ataci Dodika i Čovića na BiH, pa ko biva – ko god nije s njim, protiv je države BiH. Upravo je zato Bećirović, koji je godinama za lijevi i građanski ukus bio odveć probošnjački orijentiran, idealan za obračun na bošnjačkoj desnici. Bit će i da je očekivao ovakav Izetbegovićev nastup jer je unaprijed poručio da je dobro da SDA, HDZ i SNSD budu poraženi. I još važnije: da je ovo bitka za spas Bosne i Hercegovine, ali ne sistemom zamjene mjesta u foteljama, već smjenom politika. Što je bolno tačno.

NAJČITANIJI ČLANCI

Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...