Facebook Twitter Youtube
    Najnoviji

    Istaknuto

    Istaknute objave

    Kako je HIFA Oil izvlačila novac iz javnih preduzeća: Bitumen iz Albanije kamionom “stizao” za 4 sata u Sarajevo, preko povezanih preduzeća uvećavali cijene, pa ih uvećane fakturisali KJP Rad

    Piše:
    Redakcija
    -

    Glavni akteri ove priče koja dokazuje manipulacije cijenama nafte i naftnih derivata su kompanija HIFA Oil i KJKP Rad Sarajevo. U pitanju je nabavka bitumena. Detalje ćemo donijeti nešto kasnije. Sada, prvo, idemo ukratko objasniti o čemu se radi. KJKP Rad raspiše tender i traži velike količine bitunemena. U tenderu piše da se cijena formira tako što će dobavljač, u ovom slučaju HIFA Oil priložiti nabavne cijene na šta će dodati svoju maržu. Hifa Oil, potom, nabavi bitumen iz inostranstva po vrlo povoljnoj cijeni, proda ga, potom, svojoj kompaniji Euro Stil Doboj. Onda Euro Stil taj isti bitumen po većoj cijeni proda Hifa Oilu od kojeg je i nabavio bitumen. Ta ista roba, potom, ide u KJP Rad po “drugoj nabavnoj cijeni” koja je znatno veća od prve nabavne cijene. I samo na osnovu te manipulacije, HIFA Oil je, za godinu, iz KJKP Rad Sarajevo izvukao oko 460 hiljada maraka “dodatnih sredstava”. A sada detalji.

    U maju 2018. godine, HIFA Oil se prijavljuje na tender koji je KJKP Rad Sarajevo raspisao za nabavku “bitumena 60”. Za isporuku 1300 tona bitumena 60, HIFA Oil je zatražila 924,729 KM. U sklopu ponude, se navode cjenovnici Optima Grupe d.o.o. Banja Luka. Hifa Oil se, dakle, referisala na cjenovnik “Rafinerije nafte Brod”. KJKP Rad, sa tadašnjim direktorom Selimom Babićem (SDA) na čelu prihvata njihovu ponudu i zaključuje ugovor.

    “Cijene za materijale iz člana 1 ovog Ugovora – BIT 60 ponuditi sa prezentiranjem promjenjivog dijela rafinerije iz koje je roba ponuđena. Domaća rafinerija: rafinerijska faktura ili račun komercijalnog zastupnika rafinerije Optima grupe; Strane rafinerije – JCI-a i rafinerijsku fakturu” Cijena za materijale iz člana 1 ovog Ugovora je 711,33 KM po toni bez PDV-a, a sastoji se od promjenjivog dijela – rafinserijske cijene koja je u vremenu ponude bila 632,33 KM po toni, bez PDV-a, plus fiksni dio 79 KM po toni bez PDV-a (ostali tropšovi, troškovi transporta i marža).

    A evo kako HIFA Oil vrši isporuke. Umjesto ugovorene cijene, ova tešanjska kompanija dostavlja faklturu sa uvećanim cijenama. Razlika u cijeni prilikom ove isporuke je čak 8.800 KM veća u odnosu na ugovorenu. Drugi dokumenti otkrivaju pozadinu.

    HIFA Oil je bitumen nabavio iz Albanije, odnosno od firme AL Global Oil. To dokazuje i međunarodni tovarni list.

    HIFA Oil, potom, ovaj bitumen prodaje preduzeću Euro Stil d.o.o. Doboj, što potvrđuje ulazna faktura. Euro Stil, koji je u vlasništu Izudina Ahmetlića, taj isti bitumen prodaje HIFA Oilu koji je, također, u tom trenutku u vlasništvu Izudina Ahmetlića.

    I umjesto fakture iz Albanije, HIFA Oil javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo dostavlja fakturu Euro Stila koja je znatno veća od nabavne cijene iz Albanije.

    Sve ovo dovodi do zaključka da uvoznik albanskog bitumena HIFA Oil prodaje isti bitumen povezanoj kompaniji EURO Stil, koji, potom, tu robu vraća HIFA-i po većoj cijeni kako bi je fakturisali javnom preduzeću KJKP Rad Sarajevo.

    I sve navedeno se provede za, navodno, 4 sata koliko je “ugovorni” rok od narudžbe do isporuke.

    Pojednostavljeno, bitumen iz Albanije, ako pratimo samo dokumente, do Sarajeva dođe za četiri saata, s tim da ga, za isto to vrijeme, uveze jedna firma, koja ga, potom, proda drugoj, pa ga ova druga vrati prvoj firmi po uvećanoj cijeni, koja se potom uzima za obračun konačne fakture javnom preduzeću. Uvoznik je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prevoznik je Petrobit d.o.o, Tešanj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Prvi kupac je Euro Stil d.o.o. Doboj. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. Drugi kupac je Hifa Oil. Vlasnik je Izudin Ahmetlić. I treći kupac je KJKP Rad Sarajevo. Vlasnik je Kanton Sarajevo.

    Na ovaj način, tokom jedne godine, HIFA Oil i Izudin Ahmetlić su uspjeli izvući iz samo jednog javnog preduzeća više od 400 hiljada KM.

    HDZ-u i SNSD-u američke sankcije i crne liste ne znače ništa: Među kandidatima za izbore su Milorad Dodik, Marinko Čavara, Željka Cvijanović, Alen Šeranić i Mirsad Kukić

    Piše:
    Redakcija
    -

    Nosioci listi HDZ BiH sa partnerima (HDZ BiH, HSS, HSP BIH, HKDU, HSPAS, HDU,HSPHB, HRAST) i Pokreta demokratske akcije su osobe sa crne američke liste Marinko Čavara i Mirsad Kukić. Čavara je nosilac za Zeničko-dobojski kanton, a Kukić za Tuzlanski za Predstavnički dom PS BiH. Željka Cvijanović iako pod sankcijama Velike Britanije kandidat je za člana Predsjedništva BiH, objavila je Novinska agencija Patria.

    Početkom juna ove godine SAD su saopćile da je Čavara pod sankcijama. Čavara je predsjednik FBiH već sedam godina, a nikada nije pokrenuo proceduru imenovanja nove Vlade FBiH.

    “Čavara je uvršten na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća, kršenja ili djelovanja koja predstavljaju opstrukciju ili prijete provedbi bilo kojeg regionalnog sigurnosnog, mirovnog sporazuma ili sporazuma o saradnji ili o obostranom priznanju, okvirnog sporazuma ili mehanizma koji se odnosi na Zapadni Balkan, uključujući Prespanski sporazum iz 2018, Ohridski okvirni sporazum iz 2001, Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN 1244, Daytonski sporazum, Zaključke Konferencije Vijeća za provedbu mira održane u Londonu u decembru 1995, uključujući odluke ili zaključke visokog predstavnika, Vijeća za implementaciju mira ili njegovog Upravnog odbora ili Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju ili, kada je riječ o bivšoj Jugoslaviji, Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove”, navedeno je u saopćenju Ambasade SAD.

    Pored ovoga, Čavara je stavljen na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.

    Mirsad Kukić na crnoj listi je od početka januara ove godine. State Department je naveo kako je Kukić umiješan u koruptivne aktivnosti koje su se odnosile na rad rudnika u Banovićima.

    “U svojstvu direktora rudnika Kukić je bio umiješan u koruptivna djela putem kojih je koristio njegov politički utjecaj i službenu moć za sticanje lične koristi. Naime, psotoje vjerodostojne informacije da je Kukić prisvajao javna sredstva za ličnu korist i miješao se u odluke o zapošljavanju i imenovanju kako bi sticao političku korist”, navedeno je iz State Departmenta.

    Kukić je podnio ostavku na mjestu predsjednika PDA, ali je i dalje ostao prvi čovjek stranke.

    Za Skupštinu RS SNSD je kandidirao Alena Šeranića, aktuelnog ministra zdravlja RS koji je od početka juna na crnoj američkoj listi.

    “Šeranić je nastavio promovirati secesionističke aktivnosti RS jer je vodio proces usvajanja Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima RS kojeg je njegovo ministarstvo uputilo Narodnoj skupštini RS na razmatranje. Ovaj zakon predviđa uspostavu nove agencije samo u okviru RS što bi poremetilo ovlaštenja državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva. Šeranić je javno priznao da ovaj zakon preslikava funkcije Agencije za lijekove na državnom nivou, s time što se uspostavom agencije prema ovom zakonu prenose ovlasti sa agencije na državnom nivou na regulatorni autoritet za lijekove i medicinska sredstva u okviru RS. Zbog postojanja institucije na državnom nivou koja služi RS i FBiH, formiranje ove nove agencije na entitetskom nivou predstavlja opstrukciju ili prijetnju provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma”, navedeno je u saopćenju.

    Šeranić je stavljen na listu zbog odgovornosti za ili saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu.

    Milorad Dodik godinama je na crnoj američkoj listi. Novi paket sankcija uveden mu je početkom ove godine zbog koruptivnih aktivnosti i kontinuirane prijetnje stabilnosti i teritorijalnoj cjelovitosti BiH.

    Šta pokazuju podaci o prijavama iz dijaspore: Za glasanje poštom iz Srbije i Hrvatske prijavilo se četiri puta manje birača, iz Njemačke registrovano 22 hiljade, ali probosanske stranke u Republici Srpskoj će ostati na istom broju mandata za Parlament BiH!

    Piše:
    Redakcija
    -

    Za glasanje iz inostranstva (pošta i DKP) ukupno se prijavilo 69 hiljada birača. Od toga je 25.309 bh. državljana sa područja Republike Srpske. Poređenja radi, to je za 500 birača manje u odnosu na broj onih koji su samo putem pošte glasali na Općim izborima 2018. godine (RS). Ako gledamo po državama, za predstojeće izbore se iz Hrvatske, za oba entiteta, prijavilo 5760 birača. To je za oko 18 hiljada manje nego što je bilo prijavljeno 2018. godine. Isto tako, iz Srbije je sada prijavljeno 2993 birača, što je sa skoro 12 hiljada manje u odnosu na 2018. godinu. Najveći rast zabilježen je iz Njemačke, odakle se prijavilo oko 22 hiljade birača. Iz SAD-a je, pak, prijavljeno 3200 birača za oba entiteta. No, treba imati na umu da državljani BiH koji žive u Srbiji i Hrvatskoj mogu organizirano, na dan izbora, doći u BiH na glasanje.

    U ovom tekstu ćemo se posvetiti Republici Srpskoj, odnosno izbornim jedinicama iz tog entiteta iz kojih se biraju zastupnici u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH.

    Izborna jedinica – Banja Luka

    Ova izborna jedinica obuhvata 21 općinu ili gradsko područje. Iz ove izborne jedinice ukupno je registrirano 11.373 birača koji su iskazali namjeru da glasaju putem pošte ili u DKP-u. Evo kako to izgleda po gradovima i općinama: Banja Luka – 2273, Krupa na Uni – 2, Novi Grad  – 784, Kozarska Dubica – 404,  Prijedor, – 3783, Gradiška 1324, Laktaši – 68, Srbac – 65, Prnjavor – 383, Petrovac – 0, Oštra Luka – 6, Čelinac -168, Istočni Drvar – 0, Ribnik – 32, Mrkonjić Grad -197, Jezero -491, Kneževo -18, Kotor Varoš -1143, Šipovo – 48, Kupres – 0, Kostajnica – 18. Kako se može vidjeti, najviše birača se prijavilo iz Prijedora, Banja Luke i Kotor Varoši, što može uputivati na zaključak da su veći dio prijavljenih birača sa područja ove izborne jedinice  – Bošnjaci.

    Uporedimo li ovogodišnju prijavu sa prijavama iz 2018. godine, možemo vidjeti da je došlo do povećanja broja birača iz inostranstva. Na Općim izborima 2018. godine je putem pošte, iz te izborne jedinice, glasalo 7.197 putem pošte, te  1711 putem DKP-a. Prema službenim rezultatima, najviše glasova iz inostranstva je dobila SDA (2400 pošte), dok je na drugom mjestu bio SDP (1300). SNSD je bioo treći sa 1192 plus 842 glasa putem DKP-a 842). HDZ je dobio 741 glas, a SBB i A-SDA ukupno 520. Sada probosanske partije u RS-u nastupaju zajedno. Ako pogledamo rezultate iz 2018. godine, onda bi te stranke osvojile oko 4200 glasova putem pošte iz ove izborne jedinice. U zbiru sa DKP-om bi to izašlo na oko 5000 glasova. U zbiru sa redovnim glasovima (SDA, SBB, SDP i SBB) 2018. godine su osvojili oko 17 hiljada glasova, što je nedovoljno za direktni mandat u državnom partlamentu iz ove izborne jedinice, čak i u slučaju da svih 11 hiljada glasača putem pošte da svoj glas takozvanim probosanskim strankama. No povećanje prijavljenih birača iz iz tzv. bošnjačke dijaspore na području ove izborne jedinice bi moglo donijeti nekih 19 hiljada glasova probosanskim strankama, što   može biti bitno za obračun kompenzacijskih mandata.

    Izborna jedinica 2 – Doboj

    Iz ove izborne jedinice prijavilo se ukupno 7720 birača koji žele glasati putem pošte ili DKP-a. Ova izborna jedinica obuhvata 15 općina i gradskih područja. Evo broja prijavljenih birača. Derventa – 913, Brod-506, Vukosavlje -170, Šamac -505, Donji Žabar – 1, Modriča -864, Pelagićevo -379, Brčko Distrikt -152, Bijeljina -1393, Doboj -1152, Stanari -24, Petrovo -22, Lopare -662, Ugljevik -115, Teslić -862. Sa područja ovih općina i gradova, za Opće izbore 2018. godine pute pošte i DKP-a je glasalo 10800 birača. U odnosu na 2018. godinu broj prijavljenih je u porastu u Bijeljini i Doboju, dok se iz Teslića prijavilo manje birača za glasanje putem pošte. Pogledamo li, pak, rezultate iz 2018. godine, vidjet ćemo da je najviše “poštanskih” glasova otišlo SNSD-u. Od 10800 glasova putem pošte iz ove izbiorne jedinice, SNSD je osvojio čak 6300 glasova, dok je SDS dobio 1600 glasova. SDA i SDP su u zbiru osvojile ukupno 1400 glasova. To znači da su “dopisni birači” iz ove izborne jedinice uglavnom Srbi. Stoga bi smanjenje broja za oko 3000 birača, dakle, najviše moglo ošteti SNSD. Za mandat iz ove izborne jedinice na prošlim Općim izborima trebalo je oko 24 hiljade glasova. Probosanske stranke su 2018. godine u zbiru imale 13 hiljada glasova, što znači da ni iz ove izborne jedinice ne mogu osvojiti nijedan direktni mandat u Predstavničkom domu PS BiH.

    Izborna jedinica 3 – Srebrenica

    Izborna jedinica 3 sada je prijavljeno 6216, što je za oko 1000 manje u odnosu na Opće izbore 2018. godine (7290 pošta i DKP). Ovo je raspored po općinama i gradskim područima: Osmaci- 64,, Zvornik- 1084, Šekovići – 296, Vlasenica -407, Bratunac – 999, Srebrenica – 1387, Sokolac – 27, Han Pijesak -15, Istočna Ilidža -53, Istočni Stari Grad -0, Istočno Novo Sarajevo -40, Trnovo -17, Pale -95, Rogatica -112, Višegrad -163, Istočni Mostar -2, Nevesinje – 153, Kalinovik -6, Gacko -49, Foča -88, Novo Goražde -10, Čajniče -31, Rudo -116, Berkovići -9, Ljubinje -13, Bileća – 20, Trebinje – 709 i Milići 251. Prema službenim rezultatima iz 2018. godine, u ovoj izbornoj jedinici najviše je “dopisnih glasova” osvojio SNSD (2519 pošte plus 809 DKP). SDA je osvojila 1322 plus 1735 DKP i odsustvo, dok je SDP osvojio 1132 glasa. U zbiru su probosanske stranke osvojile oko 11500 glasova. Za direktni mandat iz ove izborne jedinice bilo je potrebno oko 24 hiljade glasova, što znači da ni iz ove izborne jedinice probosanske stranke ne mogu dohvatiti direktni mandat za parlament BiH. Čak i sa značajnijim povećanjem bošnjačkih glasova iz dijaspore, probosanske stranke u ovoj izbornoj jedinici mogu dobaciti do 16-17 hiljada glasova u zbiru.

    Dakle, u najboljem slučaju sve probosanske stranke na području Republike Srpske mogu ukupno osvojiti između 45 i 50 hiljada glasova, što je, opet, dovoljno za samo jedan kompenzacijski mandat za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Baš onako kako je bilo i do sada.

    Istina, povećanje broja prijavljenih glasača u Banja Luci i Prijedoru moglo bi donijeti mandat ili dva više u Narodnoj skupštini RS. No, i tu neće biti drastičnih promjena, unatoč izjavama bošnjačkih lidera da su uspjeli animirati dijasporu. Jer veći dio prijavljenih birača za glasanje putem pošte odnosi se na Federaciju BiH.

    Greške sarajevske opozicije: Kako je Denis Bećirović u reisovim riječima da Bošnjacima treba hrabar lider prepoznao Izetbegovića, a ne sebe?

    Piše:
    Redakcija
    -

    “Hrabrošću pobijedimo strah”, reći će Denis Bećirović šetajući prošlog vikenda pored Begove džamije u centru Sarajeva i predstavljajući sebe kao idealnog kandidata za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

    Dva dana kasnije, reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je u Karićima kod Vareša govorio o hrabrosti koja je potrebna budućim liderima Bošnjaka.

    “Svako vrijeme ima svoj izazov. I mi kao narod imamo naš izazov. Moramo znati kuda idemo, moramo znati za kim idemo, moramo poznavati onoga koji staje ispred nas, moramo znati kakav je čovjek, moramo znati u šta vjeruje, je li hrabar, moramo znati hoće li nas ostaviti kad bude teško”, kazao je reis Kavazović.

    No, u opisu budućeg lidera kojeg je priželjkivao reis Kavazović Denis Bećirović nije prepoznao sebe. Naprotiv. Ustvrdio je da je “kandidat koji je hrabar” i koji “neće ostaviti kada bude teško”, zapravo, njegov protukandidat Bakir Izetbegović.

    Prvu politički bombu na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini odlučio je baciti najpočasniji gost Zukorlićeve Islamske zajednice u Srbiji. Elmedin Konaković je dijelio stajalište sa Denisom Bećirovićem, inače magistrom Informbiroa u sjeveroistočnoj Bosni i doktorom Rijaseta. I Elmedin Konaković u Kavazovićevom opisu ne prepoznaje sebe ili Denisa Bećirovića kao “prečasnog ili prehrabrog” lidera koji “izdati ne zna”, već je, slušajući reisov govor sa dovišta Karići, zamislio sliku Bakira Izetbegovića, kojim je, ako ćemo pravo, i opsjednut. Ali, opet je, za razliku od SDP-ovaca, bio mudar da ne napiše ime stranke koju favorizuje Islamska zajdnica.

    “Favoriziranje jedne političke opcije od strane institucije kakva je Islamska zajednica, koja je od iznimnog značaja za Bosnu i bošnjački narod, brinemo da može dovesti do narušavanja njenog integriteta i dostignutog povjerenja”, napisao je Konaković, optužujući reisa Kavazovića da je rečenicom da želi “hrabrog bošnjačkog lidera koji izdati ne zna” podržao – Bakira Izetbegovića.

    U Bećirovićevom SDP-u su sačekali da sve “prenoći”. Pa su, onda, odlučili napisati, logično, otvoreno pismo, naslovivši ga kao “ljetne aktivnosti u akciji spašavanja “vojnika” Bakira”. I predsjednik SDP-a, dakle, Denisa Bećirovića ne vidi kao hrabrog kandidata koji izdati ne zna. Pa, tako, reisu Kavazoviću spočitava da je podržao Bakira Izetbegovića podržavši – prebrojavanje.

    Evo, šta je kazao reis Kavazović u vezi sa prebrojavanjem.

    “Ovih dana čujem glasove koji kažu što nas to prebrojavaju.Želim vam ovdje sasvim iskreno kazati, da se nismo prebrojavali onda kada je to trebalo, ovo mjesto bi bilo u nečijim tuđim rukama, danas ne bismo bili ovdje. Hoću da vam kažem, jašta nego ćemo se prebrojavati. Želimo to uraditi radi naše djece. Moramo znati da su dolazili po našu djecu, mnoga od naše djece više nisu među nama. Naših očeva, majki, sestara, braće, djece. Tamo gdje se nismo prebrojavali, njih više ne brojimo, ne možemo ih brojati, nema ih više. Zato, pamet u glavu. Oni imaju svoju priču, a mi našu priču, našu bosansku priču, našu muslimansku priču. Želimo današa djeca rastu slobodno, želimo da naša djeca budu muslimani. Želimo da naša djeca u ovoj zemlji žive dostojanstveno, da im niko ne prijeti”, kazao je Kavazović.

    Nikšić baš u ovom dijelu vidi problem, pa piše reisu sljedeće:”Da li onda podržavate prebrojavanje na dobre i loše ljude i kako ćemo odlučiti ko spada u koju kategoriju? Kada kažete „Oni imaju svoju priču, a mi našu priču. Našu bosansku priču, našu muslimansku priču“ volio bih znati ko su Vam „oni“? Spadaju li među „njih“ npr. Bogić Bogićević, ili članovi ratnog predsjedništva Bosne i Hercegivine Mirko Pejanović, Ivo Komšić, Tanja Ljujić Mijatović, pokojni Jovan Divjak, Stjepan Šiber ili Ivica Osim? U priču koju Vi pričate, oni se ne uklapaju. Ne uklapaju se u tu priču ni Dragan Vikić, ni zlatni ljiljani Slaviša Šućur i Zoran Perić, niti Sergej Barbarez, Vlatko Glavaš, Dejan Malinović, Vladimir Vranješ ili Lana Pudar, ali ni Vojin Mijatović, Lana Prlić, Ivan Boban i mnogi drugi”.

    Ako pažljivije pročitate imena iz Nikšićevog pisma primijetit ćete da da jedno ime nedostaje – ime aktualnog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

    Zaobilaženjem Željka Komšića, SDP, zapravo, potvrđuje HDZ-ovu tezu da je Islamska zajednica odigrala presudnu ulogu u njegovom izboru za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Jer ne može se drugačije zaključiti kada se na spisku probosanski orjentiranih i patriotski opredijeljenih Hrvata i Srba nađe Vlatko Glavaš, a njegov stranački šef, koji je ujedno član Predsjedništva BiH, ostane neprimijećen iako je i nosilac zlatnog ljiljana.

    Nakon SDP-a na red je došao i zenički gradonačelnik Fuad Kasumović koji je uputio Facebook pismo Islamskoj zajednici.

    “Ipak, uvaženi reisu-l-ulema, moram Vas pitati, postoje li kod Vas članovi Zajednice koji su važniji i bolji od drugih. Odnosno, jesu li po Vama pravi članovi Zajednice jedino i isključivo oni koji pripadaju SDA. Ili su oni među jednakim ipak malo jednakiji od drugih. Ako je tako, znači li to da svaka politička stranka treba imati svoju islamsku zajednicu”, napisao je Fuad Kasumović.

    Ključna je, dakle, rečenica u kojoj Kasumović pominje mogućnost formiranja drugih islamskih zajednica. Sada ćemo se kratko vratiti u 2006. godinu kada su srbijanske vlasti uspjele napraviti dvije islamske zajednice pod jednim sandžačkim krovom. Beogradski mediji tih su dana snimali krv na glavama podijeljenih sandžačkih muslimana koji su se borili za mihrab Altun Alemove džamije u Novom Pazaru. Jednu je grupu prevodio Muamer Zukorlić, a drugu Adem Zilkić. Ovaj prvi će kasnije izgraditi carstvo i postati Vučićev Ahmed Kadirov, noseći u rukama papirnu kesu na kojoj je pisalo “Narod i Pravda”. Ramzan Kadirov doći će u liku Usame Zukorlića.

    Sukob Islamske zajednice i dijela opozicijskih politički partija sigurno će nanijeti štetu i samom reisu Huseinu Kavazoviću koji je zagazio u političko blato. No, reis Kavazović neće na izbore. Konaković, Kasumović, Nikšić i Bećirović hoće. Pa, ipak,  zaboravljaju da je njihovo biračko tijelo isključivo tamo gdje je džamija. Zaboravljaju da je hutba medij koji dopire i do ljudi gdje nema struje i Interneta. Medij jači od svih botova. Islamska zajednica možda jeste navijala za Bakira Izetbegovića. Ali napadom na Islamsku zajednicu, opozicija je dala razlog ulemi da radi protiv njih. Podrška nekome ne znači, po automatizmu, rušenje nekoga. Lideri dijela opozicije su krenuli na islamsku zajednicu. Sve do srijede bitka za člana Predsjedništva BiH je bila – 11 na jednoga. Sada je već samo “četvorica protiv dvojice”.

    Od Lavrova do Orbana, preko Ivancova i Kalabuhova : Od 2017. godine (pro)ruski zvančnici insistiraju na “legitimnom predstavljanju” Hrvata!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

     

    “Balkan se ne može stabilizirati bez Srba niti bez BiH, a BiH se ne može stabilizirati bez bh. Srba. Srpska nacija je ključna za Balkan”, izjavit će u decembru prošle godine mađarski premijer Viktor Orban.

    Dodat će, potom, da je “izazov sa BiH je kako integrirati zemlju sa dva miliona muslimana”. Osam mjeseci kasnije će reći da Bošnjaci, od kojih su većina muslimani, varaju bh. Hrvate.

    “Ovo je komplicirana tema, ali bih volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci, a ovi drugi, zapravo, koriste rupe u Izbornom zakonu. Hrvati se o tome izjašnjavaju na svakom sastanku Evropskog vijeća, a mi, Mađari, podržavamo ih svim raspoloživim sredstvima“., kazao je Orban.

    Tema je, uistinu, komplicirana, a na njoj su proteklih godina, osim hrvatskih zvaničnika najviše insistirali (pro)ruski diplomati. Zapravo, priču o “hrvatskom pitanju”, prvi su, ne računamo li hrvatske zvaničnike, plasirali Rusi. Danas na toj priči insistiraju i pojedine američke diplomate. No, vratimo se u u 2017. godinu.

    “Hrvatsko pitanje ‘postoji’ i treba ga riješiti u FBiH“, kazao je 24. avgusta 2017. godine u intervjuu za Večernji list bivši ruski ambasador u BiH Petr Ivancov.

    Ovoj izjavi je prethodila su dva sastanka ruskog ambasadora Petra Ivancova i predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića. Prvi je bio u februaru 2017. godine, dok je Dragan Čović obavljao funkciju člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

    “Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović i ambasador Rusije u BiH Petar Ivancov ocijenili su danas da je izgradnja ambijenta ravnopravnosti u BiH jedini način da se dugoročno prevaziđu ključni politički sporovi i ostvari potrebna stabilnost“, objavio je 7. februara 2017. godine javni servis Republike Srpske (RTRS).

    U  julu 2017. godine Čović i Ivancov opet su se sreli. Čović je, prenio je opet RTRS, pozitivnim ocijenio kontinuitet odgovorne i konstruktivne komunikacije predstavnika Ruske Federacije unutar Vijeća za implementaciju mira.

    “Zajednička je ocjena kako je važno nastaviti njegovati dobre odnose u interesu obje zemlje, ali i kako bi se izbjegli pogubni učinci procesa globalne polarizacije koja je u BiH nedopustiva iz razloga što može pojačati prijetnju miru, stabilnosti i privrednom prosperitetu“, navedeno je u Čovićevom saopćenju poslije susreta sa Ivancovom.

    Mjesec i po kasnije Ivancov će u inervjuu Večernjem listu reći kako je nužno riješiti “hrvatsko pitanje u BiH”. Nakon toga ruski ambasador postaje još konkretniji. U oktobru 2017. godine  Ivancov je razgovarao sa visokom zvaničnicom HDZ-a BiH Borjanom Krišto.

    “Krišto je upoznala Ivancova s funkcioniranjem Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH te istaknula kako je izmjena Izbornog zakona BiH trenutno najbitnije pitanje koje se mora riješiti. Naglasila je da su pojedine odredbe Izbornog zakona BiH, odlukom Ustavnog suda stavljene izvan snage, te da bi nerješavanje tog problema vodilo BiH u stanje još dublje krize. Veleposlanik Ivancov složio se da se pitanje Izmjena izbornog zakona BiH treba riješiti dijalogom i da svi akteri trebaju ponuditi konkretna rješenja sukladno odlukama Ustavnog suda BiH“, saopćeno je nakon sastanka održanog 5. oktobra 2017. godine.

    Već u martu naredne, 2018. godine ruski ambasador Petr Ivancov susreo se sa liderom HDZ-a BiH Draganom Čovićem koji je u tom trenutku obavljao funkciju predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.

    “Čović je informirao ambasadora Ivancova o trenutnoj političkoj situaciji u zemlji, posebno istaknuvši nedavnu predaju odgovora na Upitnik Evropske komisije. Također se razgovaralo i o neophodnoj promjeni Izbornog zakona. Ambasador Ivancov je ovom prilikom kazao kako će Ruska Federacija uvijek pružiti podršku BiH kao državi tri državotvorna i ravnopravna naroda te dva entiteta”, navedeno je u priopćenju za javnost iz Čovićevog kabineta.

    U oktobru 2018. godine u BiH su održani Opći izbori na kojima Dragan Čović izgubio u utrci za člana Predsjedništva BiH. Petnaest dana nakon poraza, Čović je, još uvijek u svojstvu člana Predsjedništva BiH, u Mostaru primio ruskog ambasadora Petra Ivancova.

    “Hrvatski član Predsjedništva Dragan Čović i ambasador Ruske Federacije u BiH Petar Ivancov saglasili su se tokom sastanka u Mostaru da je neophodno nastaviti podršku očuvanju načela konstitutivnosti sva tri naroda u BiH, kao temelja Dejtonskog mirovnog sporazuma i cjelovite i suverene BiH”, saopćeno je 24. oktobra 2018. godine iz Čovićevog kabineta.

    Nakon što je formalno predao dužnost u Predsjedništvu BiH, Dragan Čović je u decembru 2018. godine otputovao u Budimpeštu gdje se susreo sa Viktorom Orbanom, mađarskim premijerom koji ne skriva svoje dobre veze sa Ruskom Federacijom. Čović je Orbana informisao o izborima u BiH.

    Dragan Čović i Viktor Orban

    “Uprkos plebiscitarnoj potpori koju su Hrvatski narodni sabor i HDZ osvojili među Hrvatima u BiH, zbog neustavnog i nedemokratskog izbornog zakona Hrvatima je i ovaj put oteta pozicija člana Predsjedništva BiH. Time je nepotrebno stavljen pritisak na političke odnose u BiH, te nužnost izmjena izbornog zakona i Ustava kako bi se BiH konačno stabilizirala”, kazao je Čović mađarskom premijeru Viktoru Orbanu.

    Skoro identične riječi četiri godine kasnije ponovit će i mađarski premijer, govoreći na jednom od univerziteta u toj zemlji.

    “Volio da znate da Hrvate koji žive u Bosni i koji imaju zakonsko pravo birati svog čelnika varaju Bošnjaci”, kazao je Orban.

    O ugroženosti Hrvata i “legitimnom predstavljanju”, nastavit će govoriti i novi ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Nakon što je Vlada Kraljevine Nizozemske kritizirala koncept “konstitutivnosti” na kojem insistira HDZ BiH, Kalabuhov je u intervjuu za RTRS kritizirao stavove Nizozemske.

    U junu ove godine, Igor Kalabuhov je, govoreći pred Narodnom skupštinom Republike Srpske, bio još otvoreniji u vezi sa “hrvatskim pitanjem”.

    “Vidimo duboke probleme u Federaciji BiH gdje se podstiču takve prakse zbog kojih se krše prava Hrvata na legitimno predstavljanje u pojedinim organima vlasti”, rekao je Kalabuhov.

    Lider HDZ-a BiH Dragan Čović je, podsjećamo, u februaru 2020. godine bio gost Valentine Matvijenko, predsjednice Vijeća Federacije Federalne skupštine Ruske Federacije. Nakon toga je gostovao na Državnom moskovskom institutu za međunarodne studije u svojstvu akademika Međunarodne inženjerske akademije iz Moskve, čiji je član postao bez ijednog relevantnog naučnog rada.

    Tokom posjete Rusiji, Čović je za dnevni list Rossiyskaya Gazeta dao intervju u kojem je kazao: “Nažalost, u BiH ima vrlo malo ruskog uticaja”.

    U decembru 2020. godine ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je doputovao u Sarajevo gdje se, odvojeno, sreo sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.

    Sergej Lavrov I Dragan Čović

    Na novinarsko pitanje kako vidi sadašnju poziciju Hrvata u BiH odgovorio je kako “hrvatski narod mora imati prava zajamčena Daytonskim sporazumom te kako se to odnosi i na osobe koje će taj narod predstavljati u Predsjedništvu BiH.

    Nepune dvije godine kasnije, dio američkih diplomata podržao je OHR u namjeri da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH koje bi ojačale princip “legitimnog predstavljanja” i omogućile trajnu vladavinu HDZ-a BiH.

    U mudrosti je snaga: Dozvolite da se prebrojimo!

    Piše:
    Avdo Avdić
    -

    Prije desetak dana, kada je priča o izmjenama Izbornog zakona upalila vatru u Federaciji, nazvala me kolegica iz Njemačke da mi dobronamjerno skrene pažnju da, ako ga imam, iskoristim sav svoj utjecaj i upozorim bošnjačke i probosanske zvaničnike i analitičare da “ne smiju nijednog trenutka pričati o militarizaciji, o oružju i naoružavanju”.

    ”Jer ovi koji žele da podijele Bosnu i Hercegovinu, žele upravo to”, reći će kolegica koja, napominjem, nije državljanka BiH.

    Nešto kasnije, lider SDA Bakir Izetbegović će napraviti grešku koju nije smio. Na stranačkom će skupu reći da je “prebrojao lovce” i “omladinu”, te da se mora voditi računa o obukama onih koji znaju upravljati dronovima. Da se ne lažemo, imao je Izetbegović mnogo gorih izjava od ove, ali zbog okolnosti u kojima se trenutno nalaze Bosna i Hercegovina i Bošnjaci, opasnije riječi nije mogao izgovoriti. I to ne zbog toga što je ova izjava poziv na rat, kako je neutemeljeno ocjenjuju pojedini analitičari i diplomate, već zbog toga što je lider SDA ovom izjavom naoružao protivnike BiH. Sada imaju još jedan (utemeljen ili neutemeljen, sasvim je svejedno) argument da su Bošnjaci militantno raspoloženi i da predstavljaju opasnost ionako krhkoj sigurnosti Zapadnog Balkana. Da je moja kolegica iz Njemačke bila u pravu, pokazalo se vrlo brzo u medijima u Zagrebu.

    Negdje sa morske plaže u program hrvatskog ogranka N1 televizije uključio se Gordan Akrap, umirovljeni službenik SOA (obavještajna agencija Hrvatske), da gledateljstvu objelodani da su Izetbegovićeve izjave ravne onim Karadžićevim izjavama, da su “dronovi” terorističko oružje, te da “velikobošnjački unitaristi pozivaju na rat, kao velikosrbi devedesetih”. Dok je Akrap govorio, u pozadini su puštani snimci sa nedavnih protesta ispred zgrade OHR-a, sa pažljivo probranim kadrom na kojem se vidi žena sa hidžabom i mladić sa dužom bradom. Kadar je ponovljen nekoliko puta, da bi gledaoci “utvrdili gradivo”, a Akrap je za 25 minuta intervjua uspio izanalizirati svaku riječ Izetbegovićeve izjave koja je predstavljena kao poziv na rat. To što je (bivši) analitičar SOA manipulirao činjenicama, nije do njega. Ključni argument mu je dao Bakir Izetbegović, govoreći u zanosu sličnom onom koji je početkom devedesetih imao Murat Šabanović dok je u živom TV prijenosu prijetio rušenjem brane u Višegradu. Sjetimo se, “Šaban, brat, Murat” nije srušio branu, ali je Milan Lukić spalio stotine živih višegradskih Bošnjaka. Znamo svi da ih nije spaljivao zbog prijetnje Murata Šabanovića, ali je i njemu i Kukanjcu i drugim (para)vojnicima Slobodana Miloševića ta prijetnja služila kao opravdanje za klanje nedužnih civila u istočnoj Bosni dok je Evropa gledala.

    Čudnim su putevima gospodnjim, nekad 1993. godine, koristeći hrvatske dokumente i punktove HV(O)-a, u Bosnu došli kriminalci sa Bliskog istoka i sjevera Afrike da se bore “u ime Allaha”. Jedan od njih se zvao Ahmed Zuhair Handala. Na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH je došao sa hrvatskom osobnom iskaznicom. Državno rukovodstvo BiH ih je tada prihvatilo, ne shvatajući, zapravo, da sebi kopaju jamu. U nju će kasnije upasti general Sakib Mahmuljin, postajući, formalno-pravno, ratni zločinac. U istu zamku će kasnije upasti i dvije stotine bh. državljana koji su, zaluđeni načinom prakticiranja vjere Ahmeda Zuhaira Handale i njegovih prijatelja, otišli u Siriju i Irak da se bore pod zastavom ISIL-a.

    Danas tih 200 povratnika iz Sirije i Iraka koriste hrvatske obavještajne službe kada, tokom lobiranja, ubjeđuju zapadne zvaničnike da su Bošnjaci “militantni” i da je BiH leglo terorizma. Da u strahu činjenice uvijek padnu u drugi plan, potvrdilo se kasnije, kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron Bosnu i Hercegovinu nazvao tempiranom bombom koja otkucava u blizini Hrvatske.

    I pogledajte sada medije u regionu. Izetbegovićeva izjava o prebrojavanju i dronovima postala je glavna tema, dok je, recimo, prijetnja nemirima na jugu BiH ostala u drugom planu. Jer na “bošnjački demografski oportunizam” zapadni svijet, uvjerili smo se, gleda isto kao i na srpski i hrvatski separatizam u BiH.

    Izetbegovićeva izjava o prebrojavanju više ugrožava Bošnjake, nego Srbe i Hrvate. Ona je, zapravo, municija velikosrpskom i velikohrvatskom separatizmu i dodatni argument za “političko ograđivanje” Bošnjaka. U trenucima kada Viktor Orban plaši Evropu sa “dva miliona bosanskih muslimana” i kada Kadirovci predstavljaju udarnu iglu Putinovih zločinaca, priča o “muslimanima i dronovima” bi nam mogla dovesti dronove slične onima kojima je proteklog vikenda u bespućima Afganistana ubijen jedan od tvoraca Al-Kaide Ayman al-Zawahiri.

    Godinama su Bošnjaci plaćali cijenu zbog “potčinjavanja” nekoliko stotina kriminalaca pod komandu Armije RBiH. I onih 200 bh. državljana što je otišlo da ratuje u ISIL-u u zapadnim je medijima, zahvaljujući prije svega obavještajnim službama susjednih nam država, od BiH napravilo “leglo terorizma”. Jer kada se širi strah, činjenice nisu bitne. Recimo, Australija nikada nije prozvana terorističkom bazom iako je ISIL-u dala jednog Jakea Bilarda, koji se pretvorio u Jihadija Jakea. Ni Britanija nije postala leglo terorista, bez obzira na odrubljivača glava Jihadija Johna. BiH je postala leglo terorista onog trenutka kada je, recimo, švercer i prevarant Muradif Hamzabegović svoj “halal autootpad i prevoz” iz Tuzle prebacio na sjever Sirije.

    Zato je izjava Bakira Izetbegovića opasna. Rekoh, ne za Srbe i Hrvate. Ona je najopasnija za Bošnjake.

    Komentar Seada Numanovića: NiP-ovo političko samoubistvo s predumišljajem

    Piše:
    Sead Numanovic
    -

    Kada se usred izborne kampanje i razbuktalih političkih strasti u javnom prostoru emitira pismo u kojem se traži sastanak s poglavarom muslimana Bosne i Hercegovine, a da mu ono nije ni uručeno, onda je rezultat – političko samoubistvo!

    Stranka Narod i Pravda objavila je na svojoj web-stranici sadržaj pisma adresiranog na reisu-l-ulemu Huseina efendiji Kavazovića u kojem ga se, skrivajući se iza upita građana, optužuje za podršku Stranci demokratske akcije i Bakiru Izetbegoviću, piše politicki.ba. 

    U pismu se traži sastanak, ističe podrška kadrova te partije u vlasti (a ima ih na svim nivoima – od državnog, preko federalnog do kantonalnog) “posebno Islamskoj zajednici” i na kraju prijeti da – ako do sastanka ne dođe, javno će prenijeti pitanja istih tih “građana”. No, problem je što formalno niko iz NiP-a nije tražio sastanak s reisom!

    Objašnjenja za ovakav potez NiP-a mogu biti različita. U Rijasetu su njihov čin shvatili kao nedvosmislenu prijetnju!

    I već su žustro odgovorili. Nakon HDZ-a Dragana Čovića, NiP je druga stranka koja pokušava disciplinirati Islamsku zajednicu i reisu nametnuti “brnjicu”.

    U dosadašnjoj političkoj praksi pisma koja se objave, a ne pošalju u najmanju ruku su provokacija. To se radi kada stvarno ne želite sastanak, već rat i pokoravanje onoga kome je neposlato pismo namijenjeno.

    Možda je motiv NiP-a “benigan”.

    Možda se radi o želji za još kojim “lajkom” na društvenim mrežama. Ako bi tako bilo, onda je to neopisivo loše! Takva politika je onda nivoa izvjesne Dare Bubamare, a ne stranke koja želi vlast kako bi Bošnjacima – muslimanima, na čije glasove pledira, otvorila put u bolje sutra!

    Teško je vjerovati da ima neko ko može povjerovati, a još manje prihvatiti takvo objašnjenje. Naprosto je neshvatljivo ovakvo ponašanje ljudi iz NiP-a.

    Dobro, izborna je kampanja, kandidatske liste koje i u “najutegnutijim” partijama dovode do nestabilnosti, poljuljale su i ovu stranku. Pale su i neke ostavke visokih i popularnih zvaničnika, sukob frakcija dobio je na intenzitetu…

    Ipak, čak i da je NiP u stanju anarhije, a apsolutno nije, ovako se ne radi!

    Iako će oni koji su pismo objavili imati svoje argumente, odgovor na pitanje – kad ovako kidišete na reisa, šta ćete nama, običnim građanima raditi – ostaje bez adekvatnog odgovora!

    NiP je mlada stranka. Lutanja u traženju svog mjesta pod političkim suncem su i nužna i prirodna.

    Da nije izborna godina, neslanje objavljenog, a nelektorisanog pisma bilo bi težak politički gaf. Ovako, on je pucanj u sebe.

    Prijetnje silom i denacifikacijom: Srbija – mala Rusija na Balkanu!

    Piše:
    Damir Rastoder
    -

    “Sve mi se čini da će Srbija biti prinudjena da krene u denacifikaciju Balkana”, napisao je Vladimir Đukanović -Bizon, poslanik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) u Srbiji, visoki funkcioner te stranke i jedan od glavnih Vučićevih trbuhozboraca. 

    Ono što Vučić želi reći, a ne može zbog predsjedničke funkcije, obično izgovore Vulin ili Đukanović. 

    Oni nemaju nikakav moralni problem da, ukoliko zatreba, sami sebe demantiraju ili čak kažu da su bili glupi kad su davali neku izjavu. 

    Tako je i sada bilo, kada se Bizon izvinio  Vučiću zbog navodnih neprijatnosti koje mu je učinio svojim stavom, piše politicki.ba. 

    Dakle, problem nije u sadržaju izjave, već što Vučić može imati probleme sa međunarodnim sagovornicima. A najvecći problem je upravo to što je sam Vučić rekao Đukanoviću i šta da napiše i da onda sam porekne, tako što će opet samom Vučiću biti najteže, a ne onima kojima je ova izjava namijenjena. 

    Zapravo, radi se o otvorenoj prijetnji svim susjedima, naročito onima koji su vidjeni kao dio srpskog sveta. 

    Vučić preko svog Bizona šalje poruku Bosni i Hercegovini, Kosovu i Crnoj Gori, a istovremeno i upozorenje, da ni srpska verzija ruske agresije na Ukrajinu, nije isključena na Balkanu. 

    Iako je ovo najdirektnija prijetnja ratom, koja je ikada data u regionu, od nekog visokog funkcionera, Vučić je ostao sit, a Bizon na broju. Drugim riječima, ništa se desilo nije. Srbija će nastaviti da se ponaša kao mala Rusija na Balkanu. 

    Dok je za Srbiju to postalo nova normalnost, čudi šutnja, pa i minimiziranje značaja ove gadosti koja je izašla iz usta ili pera, svejedno, ovog Vučićevog saradnika. 

    Političko Sarajevo, a naročito mediji u Srbiji i Hrvatskoj, danima su se bavili izjavom Bakira Izetbegovića o “prebrojavanju i dronovima”, koja je daleko bezazlenija od ove transparentne prijetnje svim susjedima. 

    Da se razumemo, Izetbegovićeva izjava je bila nepromišljenja, neprimjerena i neprihvatljiva. 

    Ali je ona “čaj od kamilice” u odnosu na denacifikaciju o kojoj piše Vučićev Bizon. 

    Američka ambasada je bila vrlo ažurna i revnosna kada je trebalo kritizirati sadržaj Izetbegovićevog govora, u čemu je naravno pratila i EU, ali je u slučaju Đukanovića ostala nijema.

    Ako bi ih kojim slučajem upitali za komentar, vjerovatno bi odgovor bio da se radi o nižerazrednom funkcioneru, koji se, uz to, brzo ogradio od svog mišljenja. 

    Ovo bi bilo objašnjenje samo za one čiji IQ ne prelazi broj cipela koji nose. Ili one koji vjeruju da je Otvoreni Balkan dobra inicijativa. Možda i one koji kažu da je korupcija a ne nacionalizam glavni problem regiona. 

    Šutnja je najbolji odgovor samo onda kada svjesno ne želite ništa preduzeti da bi nešto riješili. 

    Ako stvari nazovete pravim imenom, onda vas to obavezuje na akciju ili konkretnu aktivnost. Nažalost, ova garnitura političara i birokrata u Vašingtonu i Briselu na to nije spremna. 

    Ni to, međutim, nije najgore. 

    Oni bi najradije vršili pritisak na onog na koga mogu, a ne na onog na koga treba. Zapravo, na slabijeg, a ne na onog koji može, zbog svoje snage, praviti probleme. 

    Ima li boljeg i svežijeg primjera od pokušaja namjetanja izbornog zakona u BiH, koji Hrvate favorizira, Srbe ne ljuti, a Bošnjake, zamislite, izvodi na ulicu. 

    Što je, priznat ćete veliki poduhvat, imajući u vidu neviđenu letargiju u kojoj se nalazi naše društvo. 

    Plašim se da će to biti modus operandi koji se mora češće koristiti ukoliko se želi promjena politike na glavnim međunarodnim adresama. 

    Današnji svijet više cijeni nečiju snagu i moć nego principe i vrijednosti. Ovo sigurno nije pravedno i moralno, zvuči i bolesno, ali je i apotekarski tačno. 

    Opcije su da se tome prilagodite i svakodnevno borite po tim novim pravilima ili da i dalje, poput Kalimera, ponavljate: to je nepravda.

    HDZ-ov ministar finansija Vjekoslav Bevanda prenio nadležnosti sa države na entitete: Za međunarodne ugovore o dvostrukom oporezivanju bit će nadležna entitetska ministarstva finansija

    Piše:
    Redakcija
    -

    Ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ) samoinicijativno je  prenio nadležnosti na entitetska ministarstva finansija kada je u pitanju postupanje po međunarodnim ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. saznaje Istraga.ba.

    Ovo dokazuje Odluka koju je Bevanda potpisao 26. 11. prošle godine, a koju je mjesecima skrivao od svojih saradnika u Vijeću ministara BiH.

    “Ministar finansija BiH donio je odluku o prenosu ovlašćenja nadležnog tijela po ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Ovom Odlukom prenose se ovlašćenja sa Ministarstva finansija i trezora BiH kao nadležnog tijela za izvršavanje ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kako slijedi: za teritoriju Republike Srpske na Ministarstvo finansija Republike Srpske, za teritoriju Federacije BiH na Federalno ministarstvo finansija, za teritoriju Brčko distrikta na Direkciju za finansije Brčko distrikta”, navedeno je u Bevandinoj odluci.

    Odliuka ministra Bevande

    U obrazloženju Odluke ministar Bevanda navodi da “prema ugovorima koje zaključila ili sukcesijom preuzela Bosna i Hercegovina izraz nadležno tijelo za Bosnu i Hercegovinu označava Ministarstvo finansija i trezora BiH ili njegovog ovlašćenog predstavnika”.

    “Imajući u vidu da definicija pojma “nadležno tijelo” prepoznaje da u nekim zemljama postoje decentralizovani sistemi ona omogućava svakoj državi ugovornici da odredi jedan ili više organa kao nadležne”, naveo je Bevanda.

    Međutim, Bevandin zamjenik Hazim Rančić poslao je upozorenje ministru finansija BiH u kojem ga upozorava da Odluka nije u skladu sa Ustavom BiH.

    “U vezi sa ovom Odlukom, kojom ste nadležnosti Ministarstva finansija i trezora BiH, kao nadležnog organa za sprovođenje navedenih ugovora, prenijeli na ministarstva finansija entiteta i direkciju za finansije Brčko distrikta, želim Vam skrenuti pažnju da je navedena Odluka neustavna i nezakonita zbog sljedećeg:

    1. Odluka nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, koji propisuje da međunarodnopravni subjektivitet ima Bosna i Hercegovina, a ne entiteti i Brčko distrikt. U skladu sa Ustavom BiH, Bosna i Hercegovina i njena nadležna tijela (a po ovim ugovorima je nadležno tijelo Ministarstvo finansija i trezora BiH) zaključuju i provode međunarodne ugovore.
    2. U svih 38 zaključenih međunarodnih ugovora, ugovorna strana je Bosna i Hercegovina kao država, a nadležni organ je MFT BiH, tako da je prenos ovlaštenja sa Ministarstva finansija i trezora BiH na ministarstva finansija entiteta i direkciju za finansije Brčko distrikta u suprotnosti sa zaključenim međunarodnim sporazumima. U svakom sporazumu je navedeno da „nadležni organ“ označava:

    – U slučaju Bosne i Hercegovine: Ministarstvo finansija i trezora BiH ili njegov ovlašteni predstavnik.

    Vi niste ovlastili bilo koga unutar Ministarstva finansija i trezora BiH da umjesto Vas, kao ministra koji rukovodi Ministarstvom, provodi ove ugovore, nego ste Odlukom izvršili prenos ovlaštenja sa MFT BiH na druge niže organe uprave koji nisu nadležni za provođenje međunarodnih ugovora.

    1. Član 35. Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora (“Sl. glasnik BiH”, br. 29/00 i 32/13) propisuje da međunarodne ugovore koje je zaključila Bosna i Hercegovina, izvršavaju nadležni organi državne uprave u čiju nadležnost spadaju pitanja koja se uređuju tim ugovorima. U ovom slučaju nadležni organ uprave je Ministarstvo finansija i trezora BiH, te je zbog toga MFT BiH dužno provoditi ove ugovore i ne može svoje nadležnosti prenositi na organe uprave nižih nivoa vlasti.
    2. Navedena Odluka je u suprotnosti sa članom 2. Zakona o upravi (“Službeni glasnik BiH”, broj 32/02, 102/09 i 72/17) koji propisuje da poslove uprave iz nadležnosti BiH obavljaju ministarstva i upravne organizacije (samostalne ili u sastavu ministarstva), kao i druge institucije BiH osnovane posebnim zakonom ili im je zakonom povjereno vršenje javnih ovlaštenja. Ne postoji ni jedna odredba Zakona o upravi koja bi dozvolila i omogućila Vama kao ministru da bilo koje pitanje ili nadležnost Ministarstva finansija i trezora BiH prenesete u nadležnost entitetskih ministarstava ili direkciji Brčko distrikta”, naveo je zamjenik ministra finansija BiH Hazim Rančić u dopisu upućenom ministru Bevandi.

    Kolumna Vildane Selimbegović: Schmidtova polovina paketa

    Piše:
    Vildana Selimbegović
    -

    Visoki predstavnik u našoj zemlji Christian Schmidt prošle je srijede odustao u korist političara: namećući izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koje će tehnički unaprijediti sam proces, kazao je da neće intervenirati u Ustav Federacije BiH jer želi dati još jednu priliku političarima da se dogovore. Upravo se tako mogu formulirati i zahtjevi koje su, protestujući protiv očekivanih izmjena, iznijeli poklonici šest političkih partija ispred OHR-a. Trebalo bi da je u skladu s onom narodnom – i vuk sit i ovce na broju, pa nije baš najjasnije otkuda toliko strasti u nastavcima, da ne kažem ružnih prijetnji i retorike koja je – na svim stranama – zaslužila reagiranja međunarodne zajednice. Kako god, s obzirom na to da su protestanti i njihovi lideri dobili što su tražili, možemo se hladne glave pozabaviti onim što neće. Tim prije što je nekako u zapećku ostala teza kako su izmjene zamišljene kao otvaranje mogućnosti onim građanskim i probosanskim snagama koje su se među prvima i pobunile.

    Oko jednog su se ipak svi složili: cilj najavljenih izmjena koje su trebale tretirati izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH bio je da se osigura u većoj mjeri zastupljenost područja s hrvatskom većinom i to na dva načina – povećanjem izbornog praga u procesu formiranja vlasti i onim famoznim procentom od 3 posto. Trenutno svaki od tri kluba delegata u Domu naroda PFBiH s najmanje šest od ukupno 17 delegata predlaže kandidata za funkciju u izvršnoj vlasti Federacije, a taj bi se broj povećao na osam. Oko ovih brojki su se lomila politička koplja tvrdnjama kako bi HDZ bio zacementiran u vlasti, ali se jednako zanemarivala činjenica da HDZ i sada predstavlja izbornu volju oko 75 posto biračkog tijela Hrvata. Dodaju li se tome podaci da po popisu iz 2013. godine Bosansko-podrinjski kanton Goražde broji 0% Hrvata (slovom i brojem 24), Unsko-sanski 1,02%, Kanton Sarajevo 3,52%, Tuzlanski kanton 4,74%, Srednjobosanski kanton 6,5%, a Zeničko-dobojski kanton 8,8%, ispada zapravo da ovih šest kantona, odnosno njihovi izabrani delegati zastupaju manje od 25% hrvatskog stanovništva u Federaciji. Podizanjem broja sa šest na osam, čak i ako se zanemari zloupotreba nacionalne pripadnosti kakvoj smo svi svjedočili i o kojoj smo pisali na primjeru BPK-a, dobio bi se veliki iskorak u vraćanju povjerenja, jer bi hrvatske predstavnike u izvršnoj vlasti predlagale političke partije sa minimumom od 40 posto osvojenog biračkog tijela. To i dalje nije natpolovična većina, ali jeste doprinos reprezentativnijem predstavljanju, odnosno ustupak konstitutivnosti ugrađenoj u Dejtonski ustav BiH. To je vjerovatno i ponukalo Schmidtove kritičare da govore o betoniranju nacionalnih partija, ali ne može se baš toliko zanemariti stvarnost i zaboraviti da upravo na ovoj matrici HDZ i blokira Federaciju već dosta dugo. Pomicanje praga zapravo bi izbilo najjači Čovićev, ali i Dodikov argument o stvaranju unitarističko-bošnjačke BiH pod krinkom građanske. Što također znači i relaksaciju prvenstveno hrvatskog biračkog tijela, kad je već riječ o Federaciji, i zašto i to ne reći – podsticaj za razvijanje političkog pluralizma među Hrvatima u BiH. Ako bismo ovaj slučaj pogledali kroz drugu prizmu, ispostavilo bi se da podizanje izbornog praga za imenovanje kandidata ide u prilog opozicionim i građanskim strankama. U ovom času, naime, SDA ima šest delegata u Klubu bošnjačkog naroda, dakle ne trebaju joj partneri za predlaganje, ali ako bi se prag podigao na osam, Klub delegata bošnjačkog naroda bi vjerovatno morao biti raznolika koalicija kako bi se došlo do glasova potrebnih za predlaganje. Još je veća šansa u Klubu delegata srpskog naroda, gdje recimo SDP ima 6 u Klubu, pa bi sa DF-om (1) i Liberalnom strankom (1) mogao imati potrebnu kvotu.

    U onom dijelu reformi o kojima je visoki predstavnik pričao sa političarima, a koje se uopće nisu pominjale, osim rokova koji bi potpuno onemogućili blokadu formiranja vlasti u Federaciji, ima još jedna zanimljivost. Odnosi se na ukidanje partijskog veta za predlaganje kandidata. Trenutno, ako jedna stranka daje dvije trećine delegata kluba, ona može blokirati postupak predlaganja kandidata za funkcije u izvršnoj vlasti i formiranje nove vlade, budući da nijedna druga stranka u tom slučaju ne može predložiti kandidata. Paket je predviđao i uvođenje silaznog izbornog praga, koji niko nije ni pomenuo. U praksi to bi značilo da – ako bilo koja stranka odbije predložiti kandidata, izborni prag se spušta na 5, a zatim na 2 delegata, čime se onemogućuje i ova blokada, ali se također onemogućuje bilo kojem konstitutivnom narodu da stavi veto na prijedlog kandidata iz reda nekog drugog konstitutivnog naroda – što je opet u skladu s principima Daytona.

    Uvođenje izbornog praga od 3% jeste u skladu s presudom Ustavnog suda u predmetu Ljubić, ali od nečeg se mora krenuti u relaksaciji odnosa u Federaciji. Prema važećim odredbama, Zapadnohercegovački kanton daje jednog delegata u Klub delegata bošnjačkog naroda, iako u tom kantonu živi svega 718 Bošnjaka, odnosno 0,05% bošnjačkog stanovništva u FBiH. Sa druge strane, Kanton Sarajevo ima tri delegata koji zastupaju 346.575 Bošnjaka ili 22,18% bošnjačke populacije. U Klubu delegata hrvatskog naroda, BPK ima onog jednog delegata koji zastupa 24 Hrvata, dok Hercegovačko-neretvanski kanton ima tri delegata koja zastupaju 118.297 Hrvata, odnosno 23,76% hrvatskog stanovništva u FBiH. Da ne računamo disparitet, da vidimo šta bi se izgubilo izmjenama: s obzirom na to da bi USK i BPK pali ispod izbornog praga, njih bi zajedno predstavljao jedan delegat u Klubu Hrvata koji bi se birao u tim kantonima. U stvarnosti, taj 1% hrvatskog stanovništva bi imao jednog delegata i moglo bi se reći da su i dalje prekomjerno zastupljeni u Domu naroda PFBiH.Ovo bi također mogle iskoristiti opozicione partije. S obzirom na to da bi sve kantone koji padnu ispod izbornog praga u svakom klubu zastupao jedan zajednički delegat, druga delegatska mjesta, koja popunjavaju ti kantoni, bila bi preraspodijeljena. O tome bi odlučivao CIK, ali logičnim se doima da bi ta delegatska mjesta pripala najmnogoljudnijim kantonima u kojima su opozicione i građanske stranke najjače. Recimo, u Klubu delegata bošnjačkog naroda četiri kantona bi pala ispod izbornog praga od 3%: Posavski, opet BPK, Zapadnohercegovački i Kanton 10. Tri delegatska mjesta bi se preraspodijelila, najvjerovatnije na USK, TK i Kanton Sarajevo. U Klubu delegata srpskog naroda tri kantona bi pala ispod izbornog praga: (opet) Posavski, opet BPK i (opet) Zapadnohercegovački. Dva delegatska mjesta bi se preraspodijelila eventualno Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu, no ako uzmemo u obzir i dosadašnju nepopunjenost srpskog Kluba, čini se da je vjerovatnije da bi CIK morao popuniti upražnjena mjesta delegatima iz drugih kantona. Ali bi konkurencija bila zagarantirana.Ustvari, moj je dojam da konkurentnost i pluralizam malo koga i zanimaju. Prevladao je odijum spram HDZ-a BiH, emocije su ustupile mjesto političkoj logici i pragmatizmu, a nastavak dolijevanja ulja na vatru ide u pravcu lomače za OHR. Pravo je pitanje kome ona najviše treba. Schmidtova polovina paketa sada je pobjeda, no šta ćemo ako se sutra pretvori u Pirovu? Uostalom, već čujemo da su male šanse za dogovor, a ako ćemo suditi po Schmidtovoj ljutnji, još manje da on uskoro opet posegne za bonskim ovlastima.

    1...899091...193Stranica 90 of 193

    NAJČITANIJI ČLANCI

    Objavljujemo fotografije iz Dubaija: Narko bossa Edina Gačanina Tita čuvaju bivši...

    Avdo Avdić -
    Harun Sadiković je nekad slovio za perspektivnog džudistu. Dobijao je stipendije iz budžeta i bio reprezentativac Bosne i Hercegovine. No, već dugo ga ne...

    Priča o “ženi u crnom” koja kamenuje konvoj: Desi Stojanović je...

    Teror na ulicama Sarajeva: Admir Arnautović Šmrk sa pratnjom napao policiju,...


    Na mnogim mjestima ćete pronaći odgovore na pitanja - ko, šta, kada i kako. Ovdje ćete saznati i zašto!
    Istraga.ba - nije dovoljan samo tekst. Bitan je kontekst!


    Facebook Twitter Youtube

    POPULARNE KATEGORIJE

    PRATITE NAS NA TWITTERU

    [fts_twitter twitter_name=istragab tweets_count=1 cover_photo=no stats_bar=no show_retweets=no show_replies=no]

    © Istraga.ba zadržava sva prava na sadržaj